Nemam naslov.

[goozica]

e ja moram da izbacim iz sebe situaciju i postavim par pitanja.

dešava se to da neko ostaje bez posla, jer se recimo "gasi" taj dio u struci. taj neko nikad u životu ništa nije radio van struke. i sad tu već nastaje "katastrofa", jer će da sjedi kući, za posao treba veza, a toga nema. radno iskustvo je tipa sad se radi, sad se sjedi kući, pa se radi i tako u krug godinama.
kad se sjedi kući, bože sačuvaj da bi se, ako već ne može u struci, radilo nešto drugo. jer, tu je ljubav prema profesiji, tu su nekakve desetke, tu je **** palac, da oprostite.

meni sad nije jasno:

kako neko može da sjedi doma, jede se u sebi, a sjedi skrštenih ruku?
kako neko može da kompezuje sve što roditelji doprinose magaretu odraslom sa osnovnim radom po kući?
kako neko ne može, makar iz poštovanja prema roditeljima, da kaže: radiću bilo što samo da se oni ne nerviraju i da se zanimam nečim?
kako neko može da bude ograničen i da gleda samo jedan pravac i da ne razmišlja šta može biti sutra?
kako neko može da, aj da kažem, životari kao da ne živi za sebe?


ne razumijem! često mi kažu da sam luda, pa praštajte.

[BonBon]

Ni ja jer to sebi ne bih dozvolio. Plafon bih napravio pauzu 15 dana od prethodnog posla a onda poceo da trazim novi. Ako ne bih nasao u struci, makar bih konobarisao, a u slobodno vrijeme nastavio da trazim posao.

Kako se to magare hrani? Vjerujem da se ovaj post ne bi pisao da je magare dobro ogladnjelo.

[1ucid]

Nisi ti luda.

poslato paukom

[BIGa]

Prosto, imas veliki broj ljudi koji koristi svaku priliku da cupne svaki cent od roditelja i potrosi ga na sebe i da im pritom ne zahvali, naravno to nikome nece reci nego ce reci da radi honorarno pa mu od toga i pare. Kriza nekakvoga morala sto bi rekli TBOK.

edit: Naslov ti je top!

[goozica]

ali pazi, ovo nije tip koji izlazi, troši na kafane, naprotiv, sjedi doma! evo mene sramota da dok pišem ovo!

Kako se to magare hrani? Vjerujem da se ovaj post ne bi pisao da je magare dobro ogladnjelo.

ne, da je ogladnjelo, vjerovatno bi se zadovoljilo time što ima pa i da je to ništa.

opet ne razumijem!

[Gandalf_White]

To je mentalitet majkinog sina. Crnogorske majke unistise nase momke. Nemoj ti sine da se nerviras sad ce tebi majka da savije pite. Ti si pametni majkin sin, imas diplomu i ti si pravnik. Dicicemo jos 2 kredita jedan da ti kupimo auto a drugi da imamo da sipamo i da se prehranimo. Pa ce majka tvoja da ti nadje i zenu ima tu u komsiluk. Pazi ti njih oni mom sinu otkaz da daju, pogani jedna... A ne brini sine umrijece tajo i majka za jedno 15 godina pa ces i kucu da imas...

I onda se tip probudi jedan dan nema ni taja ni majke a on se ne pita i nespreman je za zivot....

I ti pitas kako moze. Pa moze fino jer ga pustaju, da ga malo stisnu vidio bi kako.

[1ucid]

ali pazi, ovo nije tip koji izlazi, troši na kafane, naprotiv, sjedi doma! evo mene sramota da dok pišem ovo!



ne, da je ogladnjelo, vjerovatno bi se zadovoljilo time što ima pa i da je to ništa.

opet ne razumijem!

a guzicino, kako ce da trosi na kafane kad nidje ne radi i nema centa hahahha, a i ti ponekad srljas

[Gandalf_White]

ja donekle razumijem tipove ciji roditelji imaju para da ih podrze. Ali ne razumijem tipove kojibod crkavice i penzije zickaju za kavu i cigare, uzimaju iphone na rate i voze auto sto trosi 20l a nemaju za vareniku varu

[goozica]

ali pazi, to nije parazit koji od roditelja traži. društveni život - interesovanja bez, ljubavni takođe. a nije da nemate o čemu pričat. to melje ne zaklapa.
tata i majka nisu bogatuni pa da sad može sebi da se priušti ne znam ni ja što. rekla bih prije da je to neko kome je dovoljno da ima đe da spava, jede, kupa se. ne znam koliko me razumijete.
i kad radi, ne ide niđe sem na odmor neđe napolje jednom. bože sačuvaj da se izađe na kafu neđe. meni to nije jasno. smeće da se baci? do prodavnice? a-a.

[Gandalf_White]

Da nije gej pa ga strah medju ljude?
Klasicni primjer covjeka sijenke. Samo bezveze zivi i krade dane bogu. A sto je najjace od svega ti zive po 100god

[goozica]

pa to je najgore! na kraju će da padne nekome na leđa da vodi računa o njemu/njoj!

[Gandalf_White]

bogomi ta ako ga ne provali suplja je na vr' glave

[BonBon]

ali pazi, to nije parazit koji od roditelja traži. društveni život - interesovanja bez, ljubavni takođe. a nije da nemate o čemu pričat. to melje ne zaklapa.
tata i majka nisu bogatuni pa da sad može sebi da se priušti ne znam ni ja što. rekla bih prije da je to neko kome je dovoljno da ima đe da spava, jede, kupa se. ne znam koliko me razumijete.
i kad radi, ne ide niđe sem na odmor neđe napolje jednom. bože sačuvaj da se izađe na kafu neđe. meni to nije jasno. smeće da se baci? do prodavnice? a-a.

Možda je agorafobičan? Depresivan? Asocijalan? Ima kompleks niže vrijednosti pa se stidi izlaziti vani? Fali mu samopouzdanje?

Da porazgovara sa psihologom?

[funestis]

e ja moram da izbacim iz sebe situaciju i postavim par pitanja.

dešava se to da neko ostaje bez posla, jer se recimo "gasi" taj dio u struci. taj neko nikad u životu ništa nije radio van struke. i sad tu već nastaje "katastrofa", jer će da sjedi kući, za posao treba veza, a toga nema. radno iskustvo je tipa sad se radi, sad se sjedi kući, pa se radi i tako u krug godinama.
kad se sjedi kući, bože sačuvaj da bi se, ako već ne može u struci, radilo nešto drugo. jer, tu je ljubav prema profesiji, tu su nekakve desetke, tu je **** palac, da oprostite.

meni sad nije jasno:

kako neko može da sjedi doma, jede se u sebi, a sjedi skrštenih ruku?
kako neko može da kompezuje sve što roditelji doprinose magaretu odraslom sa osnovnim radom po kući?
kako neko ne može, makar iz poštovanja prema roditeljima, da kaže: radiću bilo što samo da se oni ne nerviraju i da se zanimam nečim?
kako neko može da bude ograničen i da gleda samo jedan pravac i da ne razmišlja šta može biti sutra?
kako neko može da, aj da kažem, životari kao da ne živi za sebe?


ne razumijem! često mi kažu da sam luda, pa praštajte.

Sličan problem postoji u Japanu i vjerovatno ima iste korjene i kod nas.



Sve što se pominje u ovom videu je primjenjivo i na nas pogotovu ako je osoba introvertna. Radi se o obliku vrlo duboke depresije i takve osobe trebaju pomoć sa strane jer obično sami roditelji svojim uticajem još više pogoršavaju situaciju.

Ja sam imao slično iskustvo (ja lično) kada sam ostavio veoma dobro plaćeni posao (visoko rangirani pomorac) jer nisam mogao više izdržati tempo i svakodnevne moralne dileme. Bio sam pao u sličnu depresiju i više od 2 godine nisam se mogao suočiti sa okolinom i da mi nije bilo brata, nekih mojih poznanika i pomoći preko žice (interneta) kroz komunikaciju bio bih zaglavio. Na sreću imao sam nešto ušteđevine tako da nisam bio previše na teretu.

U svakom slučaju takve osobe vjerovatno imaju neko veliko razočarenje u svojoj prošlosti, možda na poslu ili jednostavno u ljude što je izazvalo težak udarac egu i samopoštovanju. U svjetu (pogotovu patrijarhalne konstrukcije) gdje se na takvu slabost gleda veoma negativno (Crna Gora je fin primjer takve sredine) i gdje se cjene uglavnom neke nemilosrdne lične vrjednosti, takva osoba jednostavno nije u stanju više da normalno funkcioniše bez vanjske pomoći.

Jednostavno se radi o spirali, počinje razočarenjem u svoje mogućnosti koja se svakim danom sve više produbljuje i pretvara u otvoreni strah od sredine u kojoj živi i dolazi do emocionalnog kolapsa. Osoba se jednostavno blokira i misli da je nizašto, da će biti ismijana i da sve što je do tada stekao ne vrijedi ništa. Obično, vanjski svjet takve sredine funkcioniše na način koji se duboko kosi sa moralnim načelima koji su ugrađeni u tu osobu odgojem i osoba jednostavno ne vidi nigdje više svoje mjesto, zatvara se i postaje inertna poput električnog aparata koji priključiš na pogrešnu voltažu ili amplitudu.

Moj lični primjer uz pomoć kojeg sam se izvukao iz tog kruga propadanja je da sam upoznao nove ljude (na sadašnjem poslu i preko interneta) čiji pogled na svjet je donekle u okvirima onoga što ja mogu prihvatiti. Međutim, da nije bilo moga brata da mi pokaže smjer ja sam nikada ne bih krenuo u tom pravcu jer bih bio previše uplašen od neuspjeha i bukvalno paralizovan u svojoj "pećini".


Ja sam bio hikikomori skoro 3 godine i vjeruj mi tim ljudima nije lako, treba im pomoć i razumjevanje da se izvuku iz tog začaranog kruga propadanja.

[goozica]

jasno.

sad mi objasni koji je to oblik depresije u kojem neko zna sva dešavanja u zemlji i van nje vezano za politiku, sport, muziku... itd, bukvalno biti u toku svakog dešavanja, a ne izaći iz kuće. meni je nelogično da neko trpi sve u sebi, a bude raspoložen konstantno + ne zaklapa koliko priča.

[funestis]

jasno.

sad mi objasni koji je to oblik depresije u kojem neko zna sva dešavanja u zemlji i van nje vezano za politiku, sport, muziku... itd, bukvalno biti u toku svakog dešavanja, a ne izaći iz kuće. meni je nelogično da neko trpi sve u sebi, a bude raspoložen konstantno + ne zaklapa koliko priča.

To je samo oblik samoodbrane u kojemu pokušava zakrpiti ostatke samopoštovanja koje posjeduje nekim nevezanim temama za svoju situaciju. Jednostavno je to maska koju stavljaš prema svjetu ne bi li se nekako očajnički uklopio i ponovo krenuo živjeti.

[goozica]

ako je sve to tako, ja tu ne vidim to "ponovo krenuti zivjeti" s obzirom da je onda i taj posao paravan i bjezanje od problema.
i onda ta depresija traje bukvalno pola zivota.
ne znam, nemam drugo objasnjenje...
nerealno mi je da neko nekad ne pukne pa izbaci sve iz sebe sto ga muci...

[1ucid]

dje upozna ti ovakvu osobu, i to je isto pitanje?

[funestis]

ako je sve to tako, ja tu ne vidim to "ponovo krenuti zivjeti" s obzirom da je onda i taj posao paravan i bjezanje od problema.
i onda ta depresija traje bukvalno pola zivota.
ne znam, nemam drugo objasnjenje...
nerealno mi je da neko nekad ne pukne pa izbaci sve iz sebe sto ga muci...

Ne postoji boca (ili balon) u kojoj se smještaju emocije da bi se kasnije slomila (ili pukla). To je samo priča.

Emocije mjenjaju svjest i percepciju okoline. Tako, emocija može izazvati puknuće osobe ali može i zatvaranje u sebe. Ne postoji kontejner za emocije koji na kraju pukne, emocije su uvjek prolazne ali uvjek mjenjaju percepciju i samim tim i osobu koja ih doživljava gurajući ih u jednom ili drugom pravcu ponašanja.

Takav oblik zatvarnja je posljedica nesretne kombinacije događaja u životu osobe koje ne moraju biti tragične (čak što više često su sasvim normalne za sredinu u kojoj se živi) ali se doživljavaju tragično. Ljudi često pretjeruju u svojim interakcijama (pogotovu u nas gdje je to neka moralna norma) što ima svoju cjenu na ljudsku psihu.

Imam osjećaj da želiš svu krivicu svaliti na jednu osobu ali takvo ponašanje je u stvari rezultat kombinacije raznih faktora, najčešće odnosa sa najbližima koji nisu u stanju pravilno reagovati prema nastaloj situaciji.

Da bi se situacija promjenila potrebno je promjeniti osobu a to se može uraditi samo pozitivnim reakcijama iz okoline, nikako kuđenjem i omalovažavanjem koji samo produbljuju depresiju. Čak ni svaka pozitivna reakcija nije dobra, neosnovana hvala, tapšanje po ramenu ili pozivanje na prošle uspjehe još više udaljavaju osobu od realnosti.

ako je sve to tako, ja tu ne vidim to "ponovo krenuti zivjeti" s obzirom da je onda i taj posao paravan.

Ljudi se mjenjaju svakim danom svoga života, to se prvo mora spoznati. Potrebno je samo naći način da se ta promjena događa u poželjnom pravcu ali ne na način da se nameće nečije viđenje stvari drugoj osobi (moraš ovo ili ono). Stvar je u tome da nametanje "moranja" ima negativan efekat na osobu koja ima oštećeno da ne kažem uništeno samopoštovanje jer takva osoba smatra da je nesposobna za bilo što i "moranje" samo produbljuje to uvjerenje.

Prvo se mora shvatiti da nisu svi isti i da svi ne reaguju na isti način na isti stimulans. Potrebno je naći pravi pristup ka osobi da bi se iznašao put iz takvog oblika depresije ( u ostalom to važi i za sve oblike depresije osim ako depresija nije izazvana nekim organskim poremećajem). To je trud koji zahtjeva kooperaciju između najbližih, dogovor i mjenjanje uvrježenih mišljenja svih prisutnih. Taj proces mjenja sve prisutne htjeli oni ili ne.

Sada, postoji izbor, naravno. Može se nastaviti istim pravcem (pasivnošću, kuđenjem, podbadanjem i percepcijom sramote) produbljujući jaz i nezadovoljstvo svih do konačne propasti i nesreće ili natjerati sebe i ostale da se stvari sagledaju drugačije, odbace zastarjeli pogledi i život sagleda u novom svjetlu.

Takvo ponašanje (zatvaranje u sebe) je simptom da stvari ne funkcionišu kako treba u užem krugu (prijatelja, suradnika, porodici). Bolest je šira i obuhvata više osoba a ovo je samo jedan, najnaglašeniji simptom.

Svi se moraju suočiti sa time da bi se moglo krenuti napred.

[goozica]

ajde da krenem o od toga da smo svi različiti i da to treba da prihvatimo.

ja sam odrasla u porodici gdje je otac bio jako strog, majka i ne toliko sem što je imala taj strogi pogled ako smo negdje pošli. i što me je dva puta istukla, jer sam je na smrt preplašila svojom samovoljom. da ne ulazim u detalje, uglavnom, strog za školu, strog za izlaske, ostalo da ne pričam. što se tiče fakulteta, tu se nije smjelo odužiti nego uči ili se vraćaj kući. čitavog života smo morale da slušamo i da radimo sve što nam se kaže. ja sam 18. godina nisam upisala fax nego sam počela da radim. i radila, radila, mijenjala svakakve poslove i na kraju ga i ja upisah. mogu slobodno da kažem da mi je odrastanjem usađena neka odgovornost. dovoljno o meni.

evo sad ova ista osoba zbog koje pokrenuh temu.
ispratih taj dio školovanja. studiranje više godina nego što treba, skoro do 30te godine, a nije medicina. u tim godinama, niko nikad pritisak nije vršio tipa: zašto se to ne završava, zašto to toliko dugo traje nego, naprotiv, kako je njoj teško, kako putuje, kako ima debele knjige, kao da nikad niko nije studirao. kad je ta osoba završila fakultet, zauzela je stav: e, ja svoje odradih, nađite mi posao. ja se ne sjećam da je aplicirala na jedan jedini. sjedi se kući i priča se kako se ne može naći posao. kad joj se govorilo da pored 2 računara sjedne i nauči nešto jer će joj trebat, to do mozga nije dopiralo, jer kome to još treba? i tako se sjedjelo doma i kukalo se kako nema posla. kad se našao posao, trajao je koliko je trajao, kuća pos'o, pos'o kuća. i onda opet bez posla i onda opet nema. i svako svoj posao.

onda dođeš u situaciju da za drugog kopaš ima li đe da se radi, da kucaš cv i šalješ mailove. pa onda dođe neki projekat koji opet mora da se kuca na računaru, a koji TI moraš otkucat, jer ona ne umije i NEĆE da uči sama. i kad budeš spriječen jedan dan da ne dođeš i otkucaš, zauzvrat dobiješ ljutnju. ta spriječenost je jedini razlog što danas ta osoba zna da barata računarom. znam da zvuči smiješno u 21. vijeku ne znati te stvati, ali da neko živi u prošlom vremenu i ne prihvata da se vremena mijenjaju, da se sve mijenja i da ti moraš da se mijenjaš i prilagođavaš svemu oko sebe.

meni je jasno da smo svi različiti. stavovi, mogu da se prihvate ili ne i tu nema filozofije.

da me ne shvatiš pogrešno, znam da je depresija teška, ali iz mog ugla, ovo meni ne liči na to... ili bi u ovom momentu više voljela da to nije to.
jer da se neko lomi čitavog života oko tebe, ti nemaš problema nikakvih i padneš u depresiju zbog? kako ti kažeš nema "samopoštovanje". kako neko ko nema samopoštovanje može da završi fakultet, da smatra da mora da dobije veću ocjenu ili sl? kako neko ko nema samopoštovanje može da odgvori na peckanje suprotnog pola, recimo? kako može da bude društven kad se zaposli (dok je na poslu), kad ode na ljetovanje recimo u grčku i tamo upozna nekog i lijepo se provede? kako sve to može neko ko je depresiji?

iz mog ugla i mog odrastanja, meni je nelogično da neko ima 30+ i da mu se postavlja da jede svaki obrok, da mu se skuplja veš na pranje?

evo ne znam, možda sam ja u depresiji, možda meni treba pomoć.


(sve ti eb, ovo mi je najduži post za skoro 5god)

[Maja]

Iha, koliko sam ja takvih razmazenih "depresivaca" za njihov "spas zivota" morala teglit' i izvlaciti iz CG...
Ima neki izraz sto koriste u Srbiji za slicne razmazenke - "dramo****"....
Hvala Lepo

[lucke91]

Nedje procitah da svaki covjek prozivi neki oblik krace depresije makar jednom godisnje a da toga nije ni svjestan ni on ni njegovo okruzenje. Tako da treba imati razumijevanja ako neko prozivljava teske trenutke jbg bolest ne bira.

Ali ovo sto si navela je klasican primjer kad je neko "Trut" sto bi moja pokojna baba rekla gandiju na zdravlje.

[Sten]

Mozda čoek ne izlazi na kafu da bi skupljao za putovanja na kojima ide jednom godišnje?

[Gandalf_White]

guzna... Vjeruj mi! imam resenje - daj da joj nadjemo nekog forumasa ili drugara da je izbuca ka krme masan dzak da joj pukne auk u crne utrobice. Sto odma nijesi rekla da je zensko.

Neki Rshumovic da je rastavi sa zivotom.

Jedino ako nije neka veprina grdna, onda joj naruci na ebay dildo gumenjar nek se igra ))))

[1ucid]

guzna... Vjeruj mi! imam resenje - daj da joj nadjemo nekog forumasa ili drugara da je izbuca ka krme masan dzak da joj pukne auk u crne utrobice. Sto odma nijesi rekla da je zensko.

Neki Rshumovic da je rastavi sa zivotom.

Jedino ako nije neka veprina grdna, onda joj naruci na ebay dildo gumenjar nek se igra ))))

dobro je bratski, lagano, smiri se, uzvrpoljio si se previse