Originally Posted by
goozica
sinoć sam bila na nekoj proslavi, nije bilo loše sem što pola pjesama nisam znala, al nema veze, najela sam se lijepo kako mi nik nalaže, nego...
sinoć, muž i žena, 20+ u braku, djeca još malo pa više neće biti tinejdžeri, ide pjesma ženska, zaboravih sad koja je, uglavnom, ljubavna i...
ona njega gleda, ne skida pogled s njega, a u očima joj se vidi ljubav i očekivanje da se on okrene i pogleda je isto. a on... stoji, uzima bocu, popije, spušta, pogleda u stranu, pa opet uzima bocu i na blic je pogleda kao da zna da ona to radi i ništa... scena kao iz filma... mene takva tuga uhvatila gledajući nju i njega...
kuda posle srednje?
kako se nosite sa tim kad shvatite da više nema ničega?
kažete li sve što mislite uvijek i u svakoj situaciji ili nekad prećutite i trpite, bilo dobro ili loše?
očekujete li odgovor, dobijete li ga i ili ne i kako se nosite sa obije situacije? vodite li se impulsima ili onom 3x mjeri jednom sijeci?
ako me ne razumijete, razumijem vas, jer ni ja sebe ne razumijem. ponekad.
Bookmarks