Je li vam se desilo kad da vas, ko u pjesmi Montenigersa, opali "kamen iz kosmosa" i napravi haos u vašoj do tada mirnoj svakodnevici...

Npr jednog potpuno običnog jutra śedite u svojoj fotelji, kancelariji ili ispod mosta, dobijete sasvim normalnu poruku od neke nepoznate osobe i krenete sa pričom... Ništa neobično...? Nego šta se dešava ako posle određenog vremena uhvatite sebe da vam ta osoba ispunjava cijeli dan, da u trenutku dok pričate sa njom zanemarujete sve spoljne uticaje, gledate u ekran i stalno ste nasmijani... Možda ste oboje u braku, imate đecu, viđeli ste se nekad u prolazu ili nijeste uopšte, ne znate ništa o njoj/njemu od ranije...

Je li vam kad "kliknulo" tako iz vedra neba i kako ste se ponašali u toj situaciji...?