Viđeh ovu temu preko telefona ali mi je bilo muka pisat'. Sad mi se otvorio pisak jer je komp tu.
Sjedim ja u bifeu sa drugom i jedemo sendvič, kad ide put nas jedna zanosna djevojka. Pozdravi nas i sjede prekoputa. Ja i drug se pogledasmo i dovoljan je pogled bio da skapiramo da ćemo da se sprdamo. Uglavnom, ona je promoterka NEČEGA, da ne dužim sad...
Djevojka je bila tako opuštena sa nama, kao da nas zna 100 godina, čovjek bi pomislio da nije iz Podgorice.. Ona nama priča o tom programu (kao da nas interesuje 
) a ja sve upadam sa ličnim pitanjima, upoznavanjem, totalno kuliranje onog o čemu priča. 
Vidim ja da njoj to uopšte ne smeta i tu je ostalo samo na upoznavanju.
Drugi susret: Izlazim ja sa faxa da uzmem malo vazduha i kako šetam tuda, vidim jednu djevojku na stepenicama i mahinalno bacih pogled. Spušta ona naočare, gleda me i ne progovara ništa. Ja se čudim koji kurrac me ova gleda, kad se sjetih djevojke od juče (uzašno slabo pamtim face, kako me to nervira. Sa kim jednom pričam može se slobodno pozdravit što ću mu/joj ja upamtit facu, bez ako nije baš upečatljiva).
Priđoh ja, i tu u priču s njom TRI SATA. Osjetili nismo kako je brzo prošlo jer je bilo zanimljivo. Uglavnom tu sam se pretvorio u šalabacača, djevojka se non stop smijala, ja je provocirao pitanjima, opipavao puls... Kaže mi da ima momka, ozbiljna veza (hahahaha). Ja odmah okrenuh na zajebanciju, kako osjećam da to nije ništa ozbiljno i da će brzo da raskinu. A djevojke što su bile pored nas se ubačaju iz čista mira (nisam ni znao da slušaju koliko sam se zanio) i kažu njoj da tu nema sreće, još ako je posesivan, hahahaha. Staju na moju stranu. 80% mojih šala je bila na to da smo ja i ona pravi par, ne znam kako bih drugačije to opisao, a ona NIJEDNOM nije rekla "odjebi druže, imam momka ne možeš tako da pričaš sa mnom". A očekivao sam pošto je ozbiljna veza u pitanju (a što je najjače i jeste jer sam provjerio na fejs). Jedna od fora koja mi je ostala u sjećanju je kad mi je rekla da se razmišlja da stavi pirsing na usta, ja rekoh: nemoj iskasapićeš me kad se budemo ljubili. Ona tu puče od smijeha, bi joj milo... TU SAM VIDIO DA ONA HOĆE ali joj savjest ne da pošto ima momka. Dobro..prođe i taj dan, osta samo na tome.
Treći susret: Srijećemo se opet u bifeu i rukom joj pokazujem da dođe do moga stola. Dolazi ona. Opet tu priča, sjajno se kapiramo, dijelimo mišljenje oko svega, nikad nije dosadno kao sa drugim djevojkama kojima moraš da izvlačih riječi iz usta... Po prvi put u životu sam osjetio da je to djevojka mojih snova. Imao sam dosta veza ali nijednu djevojku nisam volio, nijedna me nije očarala kao ova... Kaže meni ona kako neće više biti na ovom faxu jer su je prebacili na drugo mjesto. Rekoh, kako ćeš ti sad bez mene?
Tražih joj broj telefona da se vidimo a ona se premišlja: "A nee znaaaaaam imam mooomka". Rekoh, nema tu ne znaš, ili hoćeš ili nećeš? (A sve to s ozbiljnim pogledom, trepnuo nisam ) Dade mi ona tu broj, cimnuh je i memorisa mi broj. Rekoh joj da ću je zvat'.
Nakon dan ili dva ja je zovem a ONA MI SE NE JAVLJA. Ja nikog ne molim i nisam je od tad ni zvao ni poslao poruku, ništa. Nije ni ona meni. Znači, siguran sam da joj se sviđam i da joj je extra bilo sa mnom, ne bi mi bzv dala br. kad ima momka. Možda je grize savjest. Ne znam...
Dao bih domali prst koliko sam siguran da bi mi se javila (preko telefona, konkretno, a ne ono javljanje na ulici) SAMO DA SE OPET SRETNEMO u grad, bilo đe... Pih, šteta jer sam prema njoj osjetio nešto što prema drugima nisam nikad.
Last edited by Tripleta; 06-04-15 at 18:36.
Postoje dvije velike ekipe u Milanu - Inter i Inter Primavera. Giuseppe Peppino Prisco.
Reply With QuoteOriginally Posted by MeDo_JE
Je li vam se desilo kad da vas, ko u pjesmi Montenigersa, opali "kamen iz kosmosa" i napravi haos u vašoj do tada mirnoj svakodnevici...
PopCorn 
Bookmarks