Obično ne zaboravljam najljepše i najtužnije stvari. Svakako sam skontala da sam mnoge zaboravila a neke sam bogme zapamtila i eto, to je nekako odgovor, ono što je bilo vrijedno sjećanja pamtim, ono drugo je negdje zakopano.
Realno, nijesam zlopamtilo u smislu ako me trenutno povrijede neke benigne i obične stvari da ih nikad ne zaboravljam, brzo planem, još brže se ohladim ali ono što me baš uvrijedi (ne sjećam se osim jedne osobe i stvari u životu koja se može podvest pod ružni nezaborav) nikad ne zaboravljam....da se razumijemo, nijesam osvetoljubiva i nikad ne vraćam istom mjerom. Moj odgovor je ignorisanje
Doduše, u poslednje vrijeme me posjećuje neki čiko Njemac...tako da se može desiti da se samoj sebi sa Vi počnem obraćati
Sovršenstvo tvorenija, tainstvene sile bože,
ništa ljepše, nit’ je kada, niti od nje stvorit može!
Bookmarks