za prijatelja kojeg vise nema

[vladimir_ra]

Luda i hrabra, bez straha od automobila, istrcala je iz dvorista kao sto radi uvijek kada neko od ukucana izadje, ali na zalost svih nas ubrzo nakon toga zaculo se jaukanje, jednog pregazenog "clana porodice", koje nam je slomilo srca, pogotovo onih koji su je znali. Bila je to jedana mala poluterijerka koja je razumjela sve, kao jedan pravi covjek, koja je znala da se razveseli kada su se svi smijali, koja je znala da se pokunji kada je bila kriva, koja je znala da bude ljuta ako je pogresno grdis, koja je bila najbolji prijatelj jednoj maloj maci koja je spavala sa njom kad im je bilo hladno, koja je pratila moju cerku, a takodje njenu drugaricu do skole i ostajala tamo da je ceka sve dok zavrsi sa svojim casovima I mnogo jos toga a najvaznije sto je bila bakina kuca.
Imala je samo dvije godine a sve je to znala. Znala je da se i poslednjim pogledom pozdravi od svoje "vlasnice" prijatelja, bake, dok je placuci slusala njene poslednje uzdisaje drzeci je u narucju.
Vjerujte da tu scenu ne bi pozelio nikom, pogotovo ne zasuzenim ocima voznju kroz crvene semafore, ne bi li dobila kakvu pomoc od veterinara.
Zelio sam ovom tekstom da se oprostim od Malene, bio je to jedan mali zdepasti stvor malko veci od macke ali sa ogromnim srcom.
Pocivaj u miru Malka.

[Olosh]

Rip............

[METZ]

[Albatros]

Kao neko ko ima svježe rane zbog odlaska malih prijatelja, članova porodice, znam kako vam je. Neka počiva u miru.

[djeye]

Meni je prvog vucjaka motor zgazio ispred kuce kad je pretrcavao ulicu trceci za mackom... Znam kako je

Drugi vucjak je imao oboljenje bubrega (nasledno) i on je uginio sa nepunih godinu dana.

Evo ga sad treci, ziv i zdrav, treca godina. Nije nesto pretjerano pametan u odnosu na prethodnike ali ga mi nista manje ne volimo zbog toga

[Z600]

bas me ganula tvoja prica! RIP !
Imao sam pinca, toliko je bila pametna, samo sto nije umjela da prica. Jednom je pretrcavala ulicu dok je bila jos mala, i srecom, udarila je glavom u tocak automobila u pokretu. Nije joj bilo nista osim shoka koji je prezivjela. Zivjela je dugo, i napustila nas u dubokoj starosti. I dan danas kad vidim nekog psa pored ulice, sjetim se straha koji sam prezivio tog dana.

[Darko007]

uhhh suze mi krenuse...ja sam imao psa koji je uz mene bio citavo moje djetinjstvo,punih 10 ili cak 11 godina..prosle godine je umro od starosti...e tih tuznih zadnjih nekoliko dana nikad necu zaboravit...jednostavno nije mogao vise mrdnuti nigdje niti jesti niti piti samo je ispred kuce lezao i cekao kraj....zadnji dan je skupio snage i otisao malo dalje od kuce i zaspao zauvjek

[zvoncica]

i kako mi koji pokušavamo da se odlučimo da imamo ljubimca, da ga nabavimo posle ove priče?! Ovo je jedan od razloga što sam jako neodlučna, ali sve više zainteresovana i sve spremnija...ali kako?

[SNAKE]

Lako, samo nemoj da misliš o svemu ovome gore.
Misli o tome koliko će sreće, radosti i ludila pas da unese u vaš dom
A jednog dana kad dođe trenutak da se rastanete sa njim, biće teško, ali ćeš se sjećati svega iz druge^ rečenice i uvijek ti vratiti osmijeh na lice

[vladimir_ra]

evo i mene opet,
SNake je u pravu, ne moze se sve unaprijed planirati, kad dodje taj dan, a mora doci nekad, ostace samo sjecanje na lijepe uspomene, ne znam ko pomenu, moras da kupis papagaja, pa ce on da te isprati , zivot je mnogo kratak a ove tuzne stvari mogu da nas nauce da budemo samo bolji prema svojim ljubimcima, dok osjecaju, dok te gledaju i dok pricaju sa tobom .
Imao sam jednog malog papagaja novozelanski crvenoceli i veliki aleksandar mu slomi nogu, ujede ga i "precvika", ja potrazim pomoc kod" strucnjaka" i oni mi kazu da mu« otkinem nogu» i da ce on sam tako da nastavi zivi, ja po internetu, stvarno ne zarastaju suplje kosti, svasta nesto... I odlucim da mu longiram nogu, od plasticne kasike napravim koritance i sve mu to zalijepim flasterom, nakon toga on nije dirao to nedelju dana, sve mu se slijepi nekako, poslije toga kao muzijak je odhranio najmanje deset legala od po 5 mladuncadi.
Oni sve pamte i vrate, a nama ostaje sjecanje....

[goozica]

ja sam preplakala psa, mačku, 3 morska prasića i opet bi imala ljubimca

[Daljina_]

Sve je to dio zivota. Udomljavanje, nervoza oko pocetnickih gresaka prilikom vaspitavanja, pa zivot, radost, bolest, smrt...
Hiljadu puta se kroz to prodje, i opet bi iznova i iznova jer sve je to ljepota. Kad nekom pruzis dom, i ispratis ga u neki vjecni mir.
Bol za izgubljenim ljubimcem se najbolje lijeci novim, neki novi mali stvor kom treba pomoc, koji cvili ispod auta i moli za malo hrane ili paznje.
Njega utopliti, nahraniti, i pruziti svu ljubav, a uspomene na uginule ljubimce cuvati i biti srecan zbog svega lijepog sto se desilo...