a sto ako ti u supu uleti vilin konjic?
a sto ako ti u supu uleti vilin konjic?
Tvoje nepoznavanje hadisa je zabrinjavajuće. Vilin konjic kako samo ime kaze nije muva mada na prvi pogled nije ni mali konj mada nista nije definitivno dok Archi ne objasni.
Hvala vam dobri ljudi na ovim informacijama.
Sad sam se spremio:
Ako naletim na ovakve đavole, šaljem ih Bogu na Istinu.
Da ovo ne znadoh, ko zna kakvo bi zlo moglo da me snađe. Hvala još jednom.
ja pitah jer ima 4 krila, a jedna nepoznata (sejtan) pa ako ce izbacit neku formulu kako da ga nadjemo...
oo dobro kazes mozda je i tamo neki lijek sklonjen samo treba dobro zaviriti da nema dvije bijele tacke.
17 Al-Isra, 37:
Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići.
Sredi li kakvu pascurinu kad si se vraća sa tog naucnog skupa?
Odgovor na prvo
http://thefactsaboutislam.blogspot.c...having-sx.html
Za ovo drugo ne znam, navedi mi tačnu referencu ?
Odgovor na treće
http://www.answering-christianity.co...essing_lie.htm
A na koji jos forum se piskarate,dajte da idem tamo da procitam to mozda je vise zabavnije nego odje
Ludilo...xaxaxaxa
Archi je ateista koji odje diskredituje islam. Evo sta nadjoh oko nečistoće psa i kako islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:
Hanefije smatraju da je samo pljuvačka psa nečista, a hanabile i šafije da je čitav pas nečist, dok malikije smatraju da je pas čist pa čak i njegova pljuvačka.
Svi su složni, i oni kod kojih je pas nečist a i oni kod kojih je čist, da posudu iz koje pas loče je vadžib oprati sedam puta od toga jednom sa prašinom ili zemljom jer je tako došlo u vjerodostojnom hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Čišćenje posude nekog od vas iz koje je lokao pas je da se opere sedam puta, jednom sa zemljom", bilježi ga Muslim (677). A u hadisu mutefekun alejhi, tj. kojeg bilježe i Buharija (172) i Muslim (676), takođe od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je došlo: "Kada pas pije iz posude nekog od vas neka je opere sedam puta", bez dodatka "čišćenje posude".Oni koji smatraju da je pas nečist, svejedno njegova pljuvačka ili čitavo njegovo tijelo, kada se radi o tragovima nečistoće psa mimo posude iz koje je lokao, međusobno se razilaze oko toga da li tu nečistoću treba oprati sedam puta ili onoliko koliko je potrebno da se otkloni sama nečistoća.Dokazi prva dva mišljenja, tj. da je samo pljuvačka psa nečista ili da je on čitav nečist, se svode na gore spomenuti hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu:"Čišćenje posude nekog od vas iz koje je lokao pas je da se opere sedam puta, jednom sa zemljom", oni kažu da riječi "čišćenje posude" jasno ukazuju na nečistoću, a onda su se razišli na nečistoću čega upućuje teksta hadisa, da li na nečistoću pljuvačke ili čitavog psa, jer se može odnositi i na jedno i na drugo.Međutim, malikije odgovaraju na dokazivanje nečistoće sa sa riječju "čišćenje" tako što kažu da riječ "čišćenje" (tuhur) ne znači neminovno da je ono što se čisti nečisto, jer je došla u nekoliko kur'anskih ajeta upotreba riječ "čišćenje" gdje se ono na što se ona odnosi ne smatra čišćenjem nečistoće u bukvalnom smislu nego čišćenje u prenesenom značenju. Poput kur'anskog ajeta: "Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš (tutahhiruhum) i blagoslovljenim ih učiniš" (Et-Tevba, 103). Znači, u ajetu je spomenuta riječ čišćenje a ono na što se odnosi nije nečisto, što znači da se nešto može čistiti a da ne mora značiti da je to "nečistoća" koja je po Šerijatu tretira kao nečistoća.Malikije dokazuju čistoću psa sa dva hadisa i jednim razumskim dokazom.
Prvi dokaz da je pas čist je to što je dozvoljeno jesti meso koje pas ulovi svojim čeljustima a da istovremeno nije došla naredba u hadisima koji to opisuju da se to meso pere čak ni jednom a kamoli sedam puta. Bilježi Buharija u svom Sahihu u poznatom hadisu Adijj ibn Hatima, radijallahu anhu, a koji govori o lovu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada pošalješ svoga dresiranog psa pa on ubije (plijen) ti jedi, ...", a u hadisu nije došla naredba da se ono što ulovi pas i dirne svojim čeljustima, pljuvačkom i ustima da se opere ni jednom a kamoli sedam puta.Drugi dokaz je vjerodostojan hadis u kojem je došlo da su psi za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ulazili u njegov mesdžid i izlazili iz njega pri čemu su dodirivali neke njegove dijelove (dijelove mesdžida) a nije došla naredba da se ta mjesta peru jednom, a kamoli više puta. Bilježi Buharija u svom Sahihu od Hamze ibn Abdullaha a on od svoga oca, radijallahu anhu, da su psi mokrili (oko vjerodostojnosti ove riječi u ovom hadisu ima govora kod muhaddisa), ulazili i izlazili iz mesdžida u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da nisu prskali nešto zbog toga (tj. nisu čistili mjesta gdje su oni bili).Razumski dokaz da se ne radi o nečistoći psa je sama obaveza pranja sedam puta a jednom sa zemljom, što govori da nije riječ o nečistoći jer se nečistoća poput krvi hajza, mokraće, izmeta i slično, otklanja pranjem sve dok nestane sama nečistoća pa makar to bilo jednim pranjem, dok pranje sedam puta i to samo poslije lokanja iz posude ukazuje da se radi o nečemu drugom, a Allah zna najbolje.Takođe, malikije smatraju da je mudrost obaveze pranja posude iz koje je pas lokao sedam puta zbog jednog od dva razloga:
Prvo- zbog nekog otrova (koji nam nije poznat) kojeg pas ispušta prilikom lokanja a koji može štetiti čovjeku ako bi on koristio tu istu posudu.
Drugo- da je to pranje obaveza činiti a njegovu mudrost i smisao ne znamo jer nam nije došlo pojašnjenje za nju.Ispravno mišljenje, a Allah zna najbolje, je stav malikija, tj. da je pas čist i da nije obaveza prati ona mjesta na odjeći, tijelu, prostoriji i slično koju on dodirne radi toga što je pas nečist i što obavljanje ibadeta u odjeći ili na mjestima koje dodirnuo pas ne bi bilo ispravno. A ostaje baveza pranja posude iz koje je lokao pas sedam puta, što je došlo u hadisu, naravno ako će je čovjek koristiti poslije njega.
Ne tamanite pascad jer za nesto tako se moze u zatvor zavrsiti, a Archi garant neće cigare donositi. Za hvatanje muva kako bilo, a interesantan tekst mada ne znam da li se nesto od tada promijenilo
Archi, mene zanima sta se desava ako neki muslliman hoce da promijeni vjeru? Cega se sve odriche i postoji li kazna za to?
Hvala
Samo oni koji se usude uvelike podbaciti, mogu uspjeti u velikoj mjeri.
Taj bloger je vrlo zabavan u toj priči da knjiga sadrži neprovjerene hadise.
Dotična knjiga ( Kanz Al Umal )je pisana od strane i sadrži sve hadise kojih se pisac mogao dohvatiti. Ovaj je uzeo iz zbirke SAHIH Al-Jami
Kako je taj bloger "pametan" pa nije napisao hadis u originalu (na Arapskom) već prevodi sa engleskog na engleski
Originalni hadis:
لَا تُؤْذِينِي فِي عَائِشَةَ فَإِنَّ الْوَحْيَ لَمْ يَأْتِنِي وَأَنَا فِي ثَوْبِ امْرَأَةٍ إِلَّا عَائِشَةَ
"Sporna" riječ "ثَوْبِ" koja je na tom blogu prevedena kao ćebe se na svim jezicima prevodi kao haljina ( i na Bošnjačkom )
O kredibilitetu dotičnog blogera dovoljno govori obješnjenje hadisa koji govori o tome kako je Muhamed sisao jezik nekog klinca zbog toga što je Muhamedova pljuvačka ljekovita
u Hadisu Sunan Bayhaqi koji vodi porijeklo od jednog od 6 svetih Hadisa, Sunan Abu Dawud-a. "Muhamed je zadigao svoje haljine da bi ga čovjek ljubio"
Hvala što si odvojio vrijeme da pojasniš ove hadise (to što ti blogeri muljaju nije tvoja krivica )
Last edited by Rakun; 28-01-15 at 00:56.
"Ja i dalje čekam da mi dokažeš da je Sunce kancerogeno.", Bugi
Ugasi rakun forumski islam
Ada dao sam mu ja odgovor na to drugo, vjerovatno je mislio na ovaj hadis, samo sto ga naravno prevaranti izvlace iz konteksta, od ovolikog hadisa oni su izdvojili samo taj dio:
"Kad su provjereni napisi mi tacno gdje se nalaze u zbirkama hadisa. OVako se navodi hadis ako zelis dalju diskusiju:
"“Meleki (andjeli) ne ulaze u kuću u kojoj se nalazi pas ili slika.’’ (El-Buhari, 3322, Muslim, 5514)"
Dakle ovaj hadis se nalazi i u Buharijinoj i u Muslimovoj zbirci hadisa pod ovim brojevima koji su navedeni. To su dvije najvjerodostojnije zbirke hadisa. Ima i ostalih naravno. Samo ti navedi izvore ovih tvojih hadisa pa cemo dalje diskutovat. Samo nemoj kao ono za ajete iz Kurana kada si navodio npr ajete 74 a ta sura koju si naveo nema ni 60 ajeta. Interesantna mi je tvoja vjerodostojnost zato bih te zamolio za tacne brojeve hadisa i iz kojih zbirki si ih naveo pa da mogu potraziti njihovo tumacenje jer ja prvi put cujem za njih.
Doduse ovaj drugi mi je poznat u ovakvom obliku, a ti ako ne mislis na taj onda pojasni odakle je ovaj sto si ti naveo:
"U toku same pripreme za Bitku na Uhudu, Poslanik je poredao ashabe u redove. Među njima je bio Sevad ibn Gazija,koji je bio deblji od ostalih. Kada je Poslanik vidio da se on nije lijepo postavio u red, došao je do njega i svojim misvakom (misvak je malo drvce velicine cetkice za zube koje se koristi bas za ciscenje zuba) ga udario malo po stomaku, tražeći da se precizno postavi. Tada Sevad izrazi negodovanje zbog udarca, rekavši da je Poslanik onaj koji je poslat od Allaha sa Istinom, (aludirao je na to da Poslanik ne smije tako postupati). U tom momentu Poslanik mu reče da mu uzvrati udarac medjutim ashab je rekao da ne bi bilo pravedno jer on nije imao odjecu u gornjem dijelu tijela (zbog siromastva) a poslanik je imao odjecu, i tada Poslanik sallallahu alejhi ve sellem otkri svoj stomak tražeći od Sevada da mu uzvrati udarac. Šta misliš da je Sevad uradio? Obgrlio je Poslanika i ljubio njegov stomak, govoreći: “Poslaniče,ne znam hoću li izići živ iz ove bitke, pa bih želio da posljednje što činim u životu bude dodir tvog mubarek tijela.”. Poslanik je uputio dovu za Sevadovo dobro." Hadis bilježi Ibn-Madža, 1415.
Subhanallah kakva je samo bila ljubav ashaba prema poslaniku. Koristili su svaku priliku da mu iskazu ljubav kakvu mi danas ne mozemo zamisliti. Oni koji su bili u izvidnice i nosili vijesti vladarima koji su htjeli da se bore protiv muslimana govorili bi svojim vladarima: "vi ih nikada necete poraziti jer kada njihov poslanik prica, njihovi glasovi utihnu, kada poslanik naredi, utrkuju se ko ce prvi ispuniti naredbu, da njihov poslanik pljune oni bi uzimali njegovu pljuvacku i brisali po licu". To je ljubav ashaba koju mi danas zamisliti ne mozemo, to je Rakune ono sto ti prigovaras i pokusavas lazno da predstavis."
Da Vam prenesem dio sa predavanja od sinoc, ko zeli da zna (a preporucio bih pogotovo ovima koji se ismijavaju) da provjeri ima li sihr neka zazmuri i pusti ovaj video klip, ako bude imao kakvih dodira sa sihrom (crna ili bijela magija) imace reakcije:
NEW Beautiful Qur'an Recitation Sourate Saffat Ahmed Nufays with engli...:
Prevod prvih 21 ajeta, sura ima 182 ajeta:
37. As-Saffat - Redovi
Mekka - 182 ajeta
U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
- Tako Mi onih u redove poredanih*
- i onih koji odvraćaju*
- i onih koji opomenu čitaju -
- vaš Bog je, uistinu, Jedan,
- Gospodar nebesa i Zemlje i onoga što je između njih i Gospodar istoka!
- Mi smo nebo najbliže vama sjajnim zvijezdama okitili
- i čuvamo ga od svakog šejtana prkosnoga
- da ne prisluškuje meleke uzvišene; njih sa svih strana gađaju
- da ih otjeraju: njih čeka patnja neprekidna,
- a onoga koji što ugrabi - stigne svjetlica blistava.
- Upitaj ih da li je teže njih stvoriti ili sve ostalo što smo stvorili? - Njih stvaramo od ljepljive ilovače.
- Ti se diviš a oni se rugaju,
- a kada im se savjeti upućuju oni ih ne prihvaćaju,
- i kad dokaz vide, oni jedni druge na ismijavanje podstiču,
- i govore: "Ovo nije ništa drugo do prava čarolija!
- Zar kada poumiremo i kada kosti i zemlja postanemo, zar ćemo mi, zaista, biti oživljeni
- i naši preci davni?"
- Reci: "Da, a bićete i poniženi!"
- To će biti samo glas jedan, i svi će odjednom progledati
- i reći: "Teško nama, ovo je - Sudnji dan!"
- Da, ovo je Dan strašnoga suda u koji vi niste vjerovali!
Last edited by Archi; 28-01-15 at 07:48.
17 Al-Isra, 37:
Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići.
Serijatsku kaznu moze izvrsiti iskljucivo serijatski sudija, u zemlji u kojoj vlada serijat. Nakon sudjenja, donesenih dokaza itd itd on ce donijeti presudu.
Stav islama po pitanju odmazde
Ovo je bio generalni stav stare i moderne legislative glede kazne za ubistvo, a on je, kako smo spomenuli, ili prestrog ili preblag. Kako za koga.
Uzvišeni Allah kaže:„I tako smo od vas stvorili umjerenu (pravednu) zajednicu da budete svjedoci protiv ostalih ljudi“ (El-Bekare: 143).1. Verifikacija kazne ubistva za počinjeno ubistvo – islam je konstruisao način zaštite od zločina. Imajući u vidu anomalije koje su u svakom društvu prisutne, propisao je kazne kao lijek za anomalije. Na tom putu verifikovao je prethodne zakone koji predviđaju odmazdu za ubistvo. Dakle, dozvolio je krv zločinca. U tom smislu objavljeni su ajeti o odmazdi kao i izrijek Vjerovjesnika, s.a.v.s.: „Čovjeka nije dozvoljeno ubiti osim u tri slučaja: ako je bludnik oženjen treba ga kamenovati do smrti, ako čovjek ubije namjerno drugog čovjeka, i on treba biti ubijen, te ako napusti islam, i bori se protiv Allaha i Njegovog poslanika, onda će se ubiti, ili razapeti, ili protjerati iz zemlje.“ S ovim principom islam je stao na put zanemarivanju sankcionisanja zločina, na koje poziva Jevanđelje i neki moderni istražitelji čija srca su puna milošću milosti prema zločincima, zanemarujući negativne posljedice zločina na žrtvu, njegovu bližu i dalju rodbinu, na bezbjednost i stabilnost ljudske zajednice.2. Izbor između odmazde i oprosta – iako je islam potvrdio odmazdu kao kaznu za zločin ubistva, to ne smatra neodložnom obavezom, već daje izbor između odmazde i oprosta, kao što prilikom oprosta daje opciju krvarine ili pomirenja, kao i odustajanje od toga dvoga. Islam podstiče samilost i bratsko sažaljenje, toleranciju i oprost. Od Enesa, r.a., se prenosi da je rekao: „Nijedna stvar nije doprla do Poslanika, s.a.v.s., u kojoj se nalazi odmazda, a da nije naređen i oprost.“ Stoga islamski pravnici su imali običaj kazati, da je oprost bolji od pomirenja, a da je pomirenje bolje od odmazde, jer dobrom vjerniku su dovoljne riječi Allaha: „A onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi“ (Eš-Šura: 40). S ovim principom islam je umanjio pretjeranost Tore koja zagovara neminovnost kazne, te zabranu oprosta kada je u pitanju zločin ubistva: „To je olakšanje od Gospodara vašeg, i milost“ (El-Bekare: 187).
3. Jednakost svih ljudi pred zakonom – islam je poistovjetio sve ljude po vrijednosti njihove krvi i nije nečiju krv učinio vrijednijom od krvi drugih, kao što nije ni jednu zajednicu izdigao iznad zakona. Nema povlaštenih „uglednika“ i nepovlaštenog puka koji su se, u vrijeme Rimljana, bacali divljačima da iskupe svoje grijehe. Jednakost svih ljudi naspram zakona se ogleda u sljedećem primjeru: Drugovi (ashabi) su pokušali da poštede kazne ženu iz Kurejša, od plemena Beni Mahzum, koja je ukrala i zaslužila da se nad njom izvrši kazna za krađu. Oni su predložili Usamu bin Zejda da se zauzme za nju kod Poslanika, s.a.v.s., jer je on bio njegov miljenik. Usame se zalagao za nju a Vjerovjesnik, s.a.v.s., se naljuti i stade govoriti ljudima: „Doista one prije vas je upropastilo to što nisu izvršavali kaznu nad nekim ko ukrade ako je plemićkog porijekla, a izvršavali su je kad ukrade neko slabijeg porijekla. Tako mi Allaha, kada bi Fatima kći Muhammedova ukrala, ja bih joj odsjekao ruku“. U prilog ovome govori i oproštajna hutba Poslanika, s.a.v.s., koju nam Prenosi Imam el-Bejheki: Od Džabira, r.a., se prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., održao hutbu (oproštajna hutba) u sredini dana tešrika i da je tom prilikom kazao: “O, ljudi, vaš Gospodar je jedan, vaš otac je jedan. Nema prednosti Arap nad nearapom, niti nearap nad Arapom, niti crveni nad crnim, niti crni nad crvenim, osim po bogobojaznosti (takvaluku). Da li sam vam prenio poruku? Allahu budi mi svjedok!” Ovo je osnovno pravilo. Međutim, postoje mišljenja nekih islamskih pravnika da se ne mora ubiti roditelj zbog djeteta, gazda zbog svog roba, slobodan čovjek zbog roba, musliman zbog zimmije . Ovo je samo mišljenje dijela islamskih pravnika (el-fukaha’) i ne treba ga vezati za opšti princip u islamu, jer su pred zakonom svi odgovorni.
4. Striktna odgovornost zločinca – islam je potvrdio pravilo da akter zločina ne smije svaliti krivicu i odgovornost na nekog ko nije počinio taj zločin. Zato se prilikom odmazde treba ubiti samo zločinac: „Što god ko uradi, sebi uradi, i svaki grješnik će samo svoje breme nositi“ (El-En’am: 164). Isto tako ne treba snositi kaznu koja nije srazmjerna njegovom zločinu, tako da ne treba udvostručavati povrede niti krvarinu: „Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda učinite to samo u onolikoj mjeri koliko vam je učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive“ (En-Nahl: 126). S ovakvim pristupom islam je negirao običaj predislamskih Arapa da zbog jednog čovjeka strada ili bude odgovorno čitavo pleme, kao i udvostručavanje povreda i krvarine. U slučaju ubistva iz nehata Kur’an daje mogućnost iskupljenja za taj grijeh tako što će ubica osloboditi jednog roba od ropstva i platiti krvarinu porodici nastradalog. Ali ovo ne važi za ubistvo s predumišljajem: „Onaj ko ubije vjernika nehotice – mora osloboditi ropstva jednog roba – vjernika i predati krvarinu porodici njegovoj; oslobođen je krvarine jedino ako oni oproste“ (En-Nisa': 92). Islam je potvrdio predislamski sistem učestvovanja ili plaćanja krvarine, tzv. „El-akila“, jer je to aspekt međuplemenskog pomaganja i solidarnosti, ali nije opšti propis koji važi za sva vremena i mjesta bez obzira na stanja i okolnosti.
5. Pravo oprosta pripada krvnom osvetniku (nasljedniku) – islam je staratelju (nasljedniku) žrtve dao pravo osvete i pravo oprosta. Međutim, vlastodršcu nije dao pravo oprosta u slučaju da se staratelj (žrtve) nije odlučio na odmazdu, ali dao mu je pravo da izvrši kaznu prema prijestupniku, ako se staratelj nije odlučio za oprost, te, ako je prijestupnik poznat po kriminalu, odnosno, ako imam (vođa) procijeni da bi se kažnjavanjem prijestupnika odagnala nesigurnost građana i anarhija. Poznato je da u ovlaštenom kažnjavanju imam ima pravo da odredi i smrtu kaznu. Kada se analizira ovaj princip saznajemo da je zločin ubistva prevashodno atak na žrtvu, a potom na njegovu rodbinu koja se njime ponosila, njegovim trudom okorišćavala, i koja je, za njegovu pomoć i susret, sada već uskraćena. Ovi aspekti se moraju sagledati, ako se želi spoznati nosilac prava u ovom zločinu. Ne samo zbog koristi rodbine i plemena već i čitavog društva. Jer ako im se pravo na odmazdu oduzme, i vladar ne izvrši odmazdu nad prijestupnikom, onda će se staviti u nelegalnu poziciju – a ona je osveta i osvetoljubivost. To će pogoršati odnos između njih i ubice, te njegove rodbine. Na taj način se nastavlja neprijateljstvo i nasilje koje će se vjerovatno prenijeti i na plemena. U tom slučaju dolazi do grupisanja ljudi i ekspanzije nereda i nasilja, a to je najgore što može zadesiti zajednicu. Međutim, ako im se da pravo, a potom s njihove strane dođe do oprosta, a strasti se smire i očiste od mržnje i zavisti, nestat će fitne i nesigurnosti, a oprost na kojeg šerijat potencira, će oprati krv i zaliječiti rane. Zločin ubistva je šteta za društvo, s tog aspekta društvo ima pravo reagovanja na to naročito ako je prijestupnik poznat po kriminalu i u njemu uživa. S te strane, islam daje pravo vladaru da se ponaša onako kako smatra a sve u cilju sprečavanja haosa u društvu. Na ovaj način šerijat čuva i poštuje pravo rodbine i društva. Jasno je da ovakva regulacija zločina ubistva nasljednika čini osnovnog nosioca prava u zločinu, jer je on taj koji traži odmazdu i koji traži oprost, bez stvaranja problema imamu (vladaru) da očuva red i mir u zajednici. Ako je situacija obratna, pa vlada, kao što je to slučaj sa pozitivnim pravom, bude osnovni nosilac prava, i samo ona ima pravo odmazde i oprosta, bez obzira na rodbinu žrtve, i zadovolji se sa obeštećenjem, mi kažemo da to nije ispravno jer, doista, duša čovjeka je zlopamtiva i pakosna, a novčano obeštećenje neće je očistiti niti uspokojiti. Uspoređujući druge prijestupe za koje je predviđena šerijatska kazna (el-hadd), poput krađe i bluda, primjećujemo da one nisu istovjetne sa zločinom ubistva. To iz razloga jer su one prevashodno atak na društvo, jer ukazuju na zloćudnost prijestupnika i sklonost izdaji. Zato su takvi postupci pogubni za sigurnost i čast, jer svojom prirodom otežavaju preventivu. Tako da je pravo društva veoma jasno, a dužnost imama je da izvrši sankciju nad prijestupnicima kada bez dvojbe utvrdi njihovu odgovornost. Tu nema mjesta oprostu ili protekciji. Uzvišeni Allah kaže: „Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udaraca biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!“ (En-Nur: 2). U pogledu krađe, Uzvišeni Allah kaže: „Kradljivcu i kradljivici odsijecite ruke njihove, neka im to bude kazna za ono što su učinili i opomena od Allaha! A Allah je silan i mudar“ (El-Ma’ide: 38. Tekstovi o odmazdi, pak, govore na drugi način: oni jasno daju pravo nasljedniku žrtve, te zabranjuju pretjerivanje u realizaciji prava: „A ako je neko, ni kriv ni dužan, ubijen, onda njegovom nasljedniku dajemo vlast, ali neka ni on ne prekoračuje granicu u ubijanju, ta njemu je data vlast“ (El-Isra': 33). U Kur’anu se privoljava čovjek na oprost i otvaraju se vrata novčanog obeštećenja: „A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodušno postupe, a neka im on dobročinstvom uzvrati“ (El-Bekare: 178.
Izvor http://www.monteislam.com/islamske-teme/zlocini-spomenuti-u-kuranu-sa-osvrtom-na-nasilno-pokrstavanje-muslimana-plava-i-gusinja-1912-1913
Last edited by Archi; 28-01-15 at 09:55.
17 Al-Isra, 37:
Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići.
i sudija je od krvi i mesa, običan čovek
nothing comes from violence and nothing ever could
Naravno, ali čovjek koji ima ŠERIJATSKO ZNANJE
17 Al-Isra, 37:
Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići.
blago njemu.
nothing comes from violence and nothing ever could
Iz tacke gledista Islama citava zemlja se dijeli na 2 dijela.Zemlju mira i zemlju rata.Zemlja mira je zemlja dje djeluju zakoni serijata.Po serijatu se svi ljudi dijele na dvije grupe:mnogobozci i ljudi Knjige.Mnogobozci su oni koji ne postuju Sveto Pismo,na primjer budisti,ateisti,hindusi.Oni podlijezu nasilnom obracenju u Islam ili smrtnoj kazni.
Druga grupa su ljudi Pisma,u Koranu navedeni kao hriscani,judejci i zoroastrijanci-imaju pravo na postojanje.Daje im se pravo na zivot uz uslov da nece istupati protiv Islama,nece ga kritikovati i placace porez(dzizu).Dziza je poseban vjerski porez.Serijat za napustanje Islama propisuje za kazne smrt ili dozivotni zatvor.Najcesce se primjenjuje smrt kao kazna.Poslednji primjer smrtne kazne se desio u Saudijskoj Arabiji 2005. god. kada su Hriscanina sa Filipina kaznili smrcu.U Jemenu su 2004. god. ubili muslimana koji je primio Pravoslavlje-Georgija.
Zemlje rata se dijele na dvije grupe:zemlje dzihada i zemlje primirja.
Možeš li mi objasnit ovo: "Oni podlijezu nasilnom obracenju u Islam ili smrtnoj kazni."
A u Kuranu u suri Bekara ajet 256 pise: U vjeri nema prisiljavanja - Pravi put se jasno razlikuje od zablude! Onaj ko ne vjeruje u šejtana, a vjeruje u Allaha - drži se za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. - A Allah sve čuje i zna.
17 Al-Isra, 37:
Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići.
Po serijatu mnogobozci,a mnogobozci su ljudi koji generalno ne vjeruju u Pismo i Boga Tvorca,dakle ateisti ili hindusi,oni podlijezu po SERIJATU nasilnom obracenju u Islam ili smrtnoj kazni.Trece varijante za njih nema.
Dok ljudi Pisma,Hriscani na primjer,ne podlijezu nasilnom preobracenju u Islam po serijatu.Daje im se pravo na postojanje uz placanje dzize i uslov da ne nastupaju protiv Islama. Ne bi korektno bilo reci da Muslimani zahtijevaju unistenje svih Hriscana.Ipak ih smatraju za ljude Pisma i imaju veca prava po serijatu od mnogobozaca.
Da ti pojednostavim,Rakuna bi u S.Arabiji momentalno osudili na smrtnu kaznu ili bi ga nasilno preobratili u Islam jer je ateista ili mnogobozac.Mene kao Hriscanina ne bi,ali bih morao placati dzizu koja je 80% zarade.Tako kaze Serijat.
Serijat ne moze biti nikako u koliziji sa Kuranom.
80% kazes? Evo ISIL koji je poznat po ekstremnim stavovima protiv nemuslimana pa nema toliku dziziju:
http://vijestiummeta.com/islamska-dr...a-nemuslimane/
Danas je makar lako provjeriti informacije pa se potrudite malo prije nego pisete ofrlje. Cus 80%, pa kako bi zivjeli ti ljudi onda od cega, sta bi im ostalo.
17 Al-Isra, 37:
Ne hodi po zemlji nadmeno, jer zemlju ne možeš probiti ni brda u visinu dostići.
There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)
Bookmarks