Na današnji dan 1942. godine strijeljan, ali nikad ubijen narodni heroj Ljubo Čupić. Vezanih ruku i otete slobode u dvadeset devetoj godini otišao je u legendu. Sa osmijehom "pred smaknućem, kao pred vjenčanjem" - kako veli pjesnik. Osmjeh legendarnog heroja nikada neće, i ne može biti zaboravljen. U njegovoj Gropi u Donjem Zagaraču i danas sve podsjeća na njega, žive i nadahnute priče mještana o Ljubovoj porodici - ocu Savu, majci Stani, braći i sestrama. Slično je i u Nikšiću gdje Zavičajni muzej godinama čuva priču o heroju, o njegovom prstenu sa crnim kamenom. Njegovo hrabro držanje i pobjedonosni osmjeh na gubilištu ovjekovječen je fotografijom, koja je postala simbol otpora i koja je obišla svijet.
...A kršteno ime mu je bilo Čedomir. Majka Stana ga je dok je bio dijete iz milošte zvala Ljubo i to ime je nosio sve do herojske pogibije pod Trebjesom, gdje je poljubio zvijezde slobode i besmrtnosti.
Bookmarks