SAT NA VLADIN DOM
U najranijem djetinjstvu sam naučio da slušam koliko je sati. ''VLADIN DOM'' je kucao na kvartove i cijele ure. Kvartove je otkucavalo zvono jednog tonaliteta, a ure je otkucavalo zvono, em jače, em drugog tonaliteta. Jedan otkucaj je označavao toliko i toliko sati i KVARAT(petnajes minuta). Dva otkucaja su označavala poja sata(dva kvarta). Tri otkucaja su označavali kvarat(petnajes minuta) do. Četiri otkucaja su označavali četiri kvarta - cijeli sat. Odma poslije toga otkucalo bi ono drugo(jače) zvono koliko je sati. Docnije, kad sam radio kao razvodnik u Bioskopu, koji je bio u velikoj sali Vladinog Doma, obučio me Ivan Ravić - sajdžija koji je ''navijao'' sat, kako se to radi. Mehanizam su pokrećali dva tega koji su se jednom povećom kurblom podizali - navijali u gornji pološaj. Velika kazaljka je ''okidala'' malo zvono na broj 3, koje je otkucavalo kvarat. Na drugi zub, na pola sata, na broj 6, kazaljka bi ''okidala'' dupli zub i malo zvono je kucalo dva puta(pola sata), a na 45 minuta, na broj 9 bi ''okidala'' trostruki zub i zvono bi kucalo tri puta. Kad velika kazaljka dođe do dvanajestice, ''okidala'' bi veliki zub, koji bi pokrenuo mehanizam da malo zvono otkuca 4 puta, a odma zatim i veliko zvono bi otkucalo onoliko puta zavisno đe stoji mala kazaljka.
Posao ''navijača'' je bio da natakne kurblu na vratilo od jednog zvona, pa na malom, kontrolnom satu isključi rad sata i navije teg do gore. Zatim bi navio drugi teg do gore i onda bi kontrolni sat pomjerio za dva minuta naprijed i puštio satni mehanizam da radi. Jedan teg je bio za sat, a drugi za zvona. Cijela operacija je trajala dva minuta. Na kraju bi se pumpicom dolilo nedostajuće ulje u posudu iz koje je teklo na osovine i zupčanike.
Sat je prvi put prestao da radi kad je izbio požar u podkrovlju i kad je uzgorela drvena konstrukcija koja je držala sat. Upao je sat unutra uz veom jak uzdah Cetinjana koji su posmatrali gašenje.
Dugo vremena je zjapila rupa bez sata.
Ne sjećam se tačno kad je napravljena nova konstrukcija, postavljen sat u svoje ležište i počeo sa radom. Ja sam otišao iz Cetinja da se školujem i naučio opštinskog portira Jova Jablana da navija sat.
Čujem skoro prije nekoliko godina da sat ne radi. Neko mi je rekao da je propao neki dio mehanizma, tako da od sata više nema ništa. Pitam neke ivanbegovce da li im nedostaje sat. Među njima je bio i vrsni ''Obodov'' alatničar Niko Milić.
Prije neku godinu zatekoh se ispred Vladinog Doma sa crvenim tepihom ispred ulaza i crvenom stazom do ulice. Preko puta su sve one ruševine od kuća bile zakamuflirane nekakvim panoima. Kao da puče puška, tek iza svakog drveta, iz svakog ulaza od kuća koje nijesu bile u ruševinama iskočiše ljudi sa isukanim oružjem raznih vrsta. Od parkinga na ulaz u podvožnjak dojuri policijsko vozilo koje se ispriječi i zatvori prolaz. Na balkon se pojaviše trubači i trombonisti, a iz Vladina Doma izađe Vojna muzika. Uh, prestadoh da strepim. Počeše od vidove trafike da polako pristižu crni auti. Kako iz kojega izađe međed, oglase se fanfare sa balkona. Auti odlaze i parkiraju se na putu prema manastiru. Kad je prestala kolona, dajem znak drugom trombonisti da ne ''štimuje''. Pukovnik, Kapelnik orkestra Vojske Crne Gore me prepoznade i ''naredi'' FANFARE ZA KOLEGU i ispravi kapelnički štap prema meni(uh, i to pregrmljeh od emocija). Odnekud se pojavi i NIKO MILIĆ, i šeretski mi prijeti prstom uz riječi: Aaaa, ti si njihov.
Od kud ti Niko, pitam, jer nikoga nema osim onih službenih lica sa oružjem. Čekam, kaže mi, da vidim oće li sat cukat. Tačno u pet oglasi se malo zvono četiri puta, a odma zatim i veliko zvono okuca PET sati. Gledam u Nika kojemu su oči pune suza, sa nevjericom jedva izustih RADI. Radi komšo moj, radi. NAPRAVIO SAM SVAKI DIO SATA U TRI PRIMJERKA OD NAJBOLJEG ČELIKA KOJI SAM MOGAO NAĆI.
-sledi grozni nastavak-
Ako imaš problem sa čitanjem, džabe ćeš otvarati
NOVO:
http://cetinjske.blogspot.rs/
Bookmarks