Misterija sjajnog svemira koji izgleda previše mračan.

[funestis]

Još jedno otkriće ovih dana drma kozmologiju.

Naime Svemir izgleda previše mračno iako je očigledno previše sjajan.

Ovaj paradoksalna rečenica je posljedica posmatranja dvaju različitih izvora, međugalaktičkog vodonika i svijetlosti sa drugih galaksija.

Naime ultraviolerno svijetlo ionizira vodonik i on kao posljedica toga, zrači na prepoznatljiv način. Posmatrajući međugalaktiči vodonik, naučnici su otkrili da je velika količina tog vodonika upravo u takvom ioniziranom stanju, kao da je konstanto obasjan jakim izvorom ultravioletnog svijetla.

Ovo je paradoksalno jer mi ne vidimo to ultravioletno svijetlo. Svemir bi trebao izgledati puno sjajnije posmatrajući međugalaktički vodonik ali direktnim posmatranjem same svijetlosti očigledno da nije. Čak što više raskorak je ogroman, skoro 400%.

Ono što je najčudnije je i to da je ovaj fenomen lokalan i odnosi se na blisko galaktičko okruženje, dalje u Svemir milijardama svijetlosnih godina daleko te razlike nema, odnos ioniziranog vodonika i emitovane ultravioletne svijetlosti je onakav kakav treba da bude.

Ovo znači da je ovaj fenomen posljedica nečeg što se dogodilo u skorijoj prošlosti svemira, prije nekoliko milijardi godina jer stariji svemir (najudaljenije galaktike) se ponašaju upravo kako to predviđaju kosmološki modeli.

Čak što više kompijuterske simulacije predviđaju razvoj svemira upravo na način na koji ga sada vidimo, sve osim ovog raskoraka u opažanju vodonika.

Daklen postavlja se pitnje, zašto je bliski svemir tako mračan iako izgleda sjajno?

Za sada postoje samo špekulativne hipoteze i proći će neko vrijeme prije nego li se formuliše suvisla teorija.

Jedna od hipoteza predviđa da se možda radi o tamnoj materiji čije su se čestice počele raspadati i zračiti to nevidljivo ultravioletno zračenje direktno kroz oblake međugalaktičkog plina. Ali ovo ima za posljedicu da nešto čini te čestice nestabilnijima u međugalaktičkom prostoru jer se sličan efekat ne vidi u samim galaksijama (to zračenje bi bilo lako vidlivo).

Sljedi moja hipoteza, ničim opravdana osim mojim ne baš velikim poznavanjem kosmologije:

Odsustvo jačeg gravitacionog polja čini čestice tamne materije nestabilnima?

Ovo donekle objašnjava zašto u ranom svemiru sve izgleda normalno, tada je i gustina gravitacionog polja bila veća, jer je Svemir bio manji pa su čestice tamne materije bile stabilnije, sada kada se svemir raširio, međugalaktički prostor je izgubio gustinu tog polja i sada su te čestice u tom prostoru postale nestabilne.

Da li ovaj fenomen nestabilnosti ima uticaj na ubrzano širenje svemira?

Možda je ovaj efekat tamne materije u oslabljenom gravitacionom polju u stvari odgovoran za pojavu mračne sile. Pritisak zračenja raspada tamne materije lokalno, u međugalaktičkom prostoru čini da se bliski svemir širi brže od udaljenih djelova koji su u dalekoj prošlosti i sa većom gustinom gravitacionog polja koje ne dozvoljava da dođe do ovakvog raspada.

Kraj moje hipoteze.

Sve u svemu dolazi zanimljivo vrijeme za kosmologiju relativno bliske prošlosti, razlika od 400% naprosto viče otkrij moju tajnu. A tajna je velika, kosmološka, fudamentalna.

[funestis]