nastavak:
Domaći usud
Faktička Crna Goro,
Namnožilo se u Tebi, i „prekardašilo svaku božju i narodnu“, mnogo onih koji za sve gore pomenuto „neće da čuju“, niti žele da poštuju „sveto pismo“ ljudskog roda: da „ono što se donese za sve, za sve mora jednako i da važi“!
Njima je lagodnije i lukrativnije: da beskrupulozno i trijumfalistički krše Ustav, negiraju, nipodaštavaju i grubo vrijeđaju crnogorsku državu, crkvu, himnu, zastavu, naciju, kulturu, istoriju; bespravno zaposijedaju društvenu imovinu, siledžijski i nekažnjeno „divlje“ grade i kradu gdje god stignu i sve što im „padne šaka“; krivotvore, kleveću i podmeću, a umjesto mjesta i punktova na kojima će izmiriti obavezne dugove prema državi, traže odsvud pristigle advokate, ili kojekakve NVO-e, kojima bi kudikamo bolje pristajali nazivi AVO-e, čiji je jedini zadatak da opstruiraju svoju deklarisanu društvenu ulogu, infiltriraju se bez ikakvog legitimiteta i odgovornosti u organe vlasti i ometu koliko mogu njihov redovni i normalni rad.
Takvi su sve to mogli, i sve to i dalje mogu, samo zahvaljući tačnosti Berkovog zapažanja, da kad oni iz elite (na vlasti) ,,svaku pomisao na dostojanstvo žrtvuju ambiciji bez jasne svrhe (izuzev ličnog bogaćenja– R. R.), te se niskim sredstvima služe za niske ciljeve, i cijeli poredak postaje podlim“. Otuda, najvećim dijelom proizilaze sve pošasti savremenog crnogorskog društva – od krađa i beznađa, do korupcije i nezaposlenosti mladih. A, sve se to može otkloniti samo jednim putem – teškim, ali dostižnim i poštenim: pretvaranjem svakog za neki valjan posao sposobnog građanina i građanke Crne Gore, inače punih zora o vlastitom čojstvu i junaštvu, u – kako bi Niče rekao – veoma čist i „kameni blok“ u „čvrstom zidu vlastite istorije“.
I to ovim redosljedom:
Najprije, razumije se, pokušajem primjene etičke superiornosti kao sredstva rješavanja problema, kakvu su pomenute dvije crnogorske dame prvog dana proljeća 2017. godine pokazale prema šapi zapjenušenog Istočnog medvjeda i njegovim supostatima u Crnoj Gori.
Takav „eksperiment“ bi podrazumijevao Tvoj prolazak kroz dva nimalo laka i za mnoge koji u Tebi „nešto znače“ nimalo prijatna čistilišta:
– onog, poslije kojeg u Tvom parlamentu, nezavisno od toga hoće li biti novih izbora, ne bi ostao, ili se mogao naći po bilo kom osnovu, nijedan poslanik koji je ikada, iz bilo kojeg razloga, glasao za neki zakon koji je suprotan Ustavu ili po tom osnovu dobio neki benefit;
– onog, poslije kojeg bi samo političke partije čiji bi programi uživali podršku iznad 30 procenata biračkog tijela, ukoliko bi takvih bilo, dobile pravo demokratskog (političkih i tehničkih) posredovanja u regulisanju izbornih radnji kod konstituisanja narodnih predstavništava na svim nivoima, uz puno poštovanje instituta i prava lokalne samouprave i time oslobodile torture, platonovski rečeno stasioteje, tj. vlast stranaka koje razaraju osnovno političko i svako drugo jedinstvo u državi.
Zatim, ako bi to zakazalo– a moglo bi se desiti u ne malom broju slučajeva– legalnim posezanjem za jedinim legitimnim sredstvom koje u takvim situacijama preostaje : besprizivnom promptnom primjenom zakonski propisanih prinuda, jednako prema svima koji to zaslužuju zbog ogrešenja o moralne i ustavne norme zemlje.
Naravno, uz prethodno, takođe za sve obavezno, promptno, vraćanje svega na bilo koji način otetog od društva države. Radi toga valjalo bi ukinuti tzv. ,,poslanički imunitet“. Uostalom, Crna Goro, želiš li, zbilja, toliko potrebnu Ti etičku renesansu, moraćeš se vratiti na svoje staro pravilo u toj oblasti, koje, sjećaš se, valjda, glasi: „I u gori, istinu zbori“!
Razlog više za to je činjenica da u Tebi, Crna Goro, nema niotkudovića. I oni što su otimačinom društvene imovine u Zagoričkoj šumi izgradili bespravno kuće, stigli su odnekud i prije eventualnog „odlaska u Strazbur“ da „istjeraju pravdu“, dužni su da vrate ono što su oteli, plate štete time učinjene i zajdno sa „službama“ koje su omogućile da to pripišu u svoje pravo i imovinu, ponesu odgovornost za učinjeno. Svi humani i socijalni razlozi u ime kojih se to izbjegava, nijesu ništa drugo do farsično produženje društvene anomije i agonije u kojoj se veći lopovi bogate na račun manjih, a i jedni i drugi na račun društva.
Tako u svim sferama, i to baš u Crnoj Gori, i među Crnogorcima, koje navodno, „ne pogađa mali, nego krivi dio“.
Bookmarks