Crna Gora u odnosu na novu realnost i geopolitički sukob Zapada i Rusije

[Shamrock]

Zašto je ljudima nemoguće da razdvoje dvije stvari:

1. Navijam za jednu stranu
2. Mislim da Crna Gora treba da uradi to to i to.

Dakle meni može biti simpatičnija Kina od Amerike, ali svakako ne bih volio da se Crna Gora udaljava od zapada, jer će to da se negativno odrazi na njenih 600.000 građana. Dakle ne razmišljam o svojoj guzici, nego o opštem dobru. I apsolutno ne postoji način da mi akumuliramo štetu nastalu udaljavanjem od zapada - kao društvo.

Kao pojedinac, svako može da radi šta mu volja i bude odan kome hoće.

Mislim neka krajnja granica bi bila agresija prema Rusiji. To je neki sci fi scenarijo od kojeg bi Crna Gora uvjek trebala po svaku cijenu da se udalji (mislim u smislu "podrške" naravno, ne na borbene sposobnosti ovog našeg bataljona), jer kolaps Rusije znači i kolaps kulture cijelog pravoslavnog istoka Evrope. Kulture kažem, ne nužno i poretka.

[kenneth]

Zašto je ljudima nemoguće da razdvoje dvije stvari:

1. Navijam za jednu stranu
2. Mislim da Crna Gora treba da uradi to to i to.

Dakle meni može biti simpatičnija Kina od Amerike, ali svakako ne bih volio da se Crna Gora udaljava od zapada, jer će to da se negativno odrazi na njenih 600.000 građana. Dakle ne razmišljam o svojoj guzici, nego o opštem dobru. I apsolutno ne postoji način da mi akumuliramo štetu nastalu udaljavanjem od zapada - kao društvo.

Kao pojedinac, svako može da radi šta mu volja i bude odan kome hoće.

Mislim neka krajnja granica bi bila agresija prema Rusiji. To je neki sci fi scenarijo od kojeg bi Crna Gora uvjek trebala po svaku cijenu da se udalji (mislim u smislu "podrške" naravno, ne na borbene sposobnosti ovog našeg bataljona), jer kolaps Rusije znači i kolaps kulture cijelog pravoslavnog istoka Evrope. Kulture kažem, ne nužno i poretka.

Na koji način? Ekonomski? Kulturni?
Ja sam svoje rekao ranije, nažalost, niko nije, niti će iko uspjeti to da demantuje, možemo mi sjutra da uđemo u NATO i EU, mi benefite od tih saveza nećemo imati.
-Gomilu reformi koja nam je zadala EU nismo ni 5% sproveli
-Korupcija i kriminal je u vrhu
-Zapadnjački zakoni i životne navike može samo izazvati pobunu u CG
-Masterplan turizma iz 2001 je ostao samo papir
-Privrede i poljoprivrede nema
-Dužni smo do neba
-Sve i da je malo bolje stanje, takva članstva nisu nikakva garancija za napredak (primjer: Poljska, Slovenija, Rumunija, Hrvatska, Mađarska, Bugarska)

Koju god stranu da odaberemo, samo će nas pomaziti a mi ćemo i dalje da držimo isplažen jezik i da mašemo repom...

[BAR]

Na koji način? Ekonomski? Kulturni?
Ja sam svoje rekao ranije, nažalost, niko nije, niti će iko uspjeti to da demantuje, možemo mi sjutra da uđemo u NATO i EU, mi benefite od tih saveza nećemo imati.
-Gomilu reformi koja nam je zadala EU nismo ni 5% sproveli
-Korupcija i kriminal je u vrhu
-Zapadnjački zakoni i životne navike može samo izazvati pobunu u CG
-Masterplan turizma iz 2001 je ostao samo papir
-Privrede i poljoprivrede nema
-Dužni smo do neba
-Sve i da je malo bolje stanje, takva članstva nisu nikakva garancija za napredak (primjer: Poljska, Slovenija, Rumunija, Hrvatska, Mađarska, Bugarska)

Koju god stranu da odaberemo, samo će nas pomaziti a mi ćemo i dalje da držimo isplažen jezik i da mašemo repom...

Што се ЕУ тиче ни ја нисам баш одушевљен.Мислим да дебату, ући у ЕУ или не, требамо, као друштво, покренути тек онда кад се будемо толико реформисали да заслужимо чланство, тј. онда кад завршимо преговоре.Можда се тад и нађемо на истој страни.

НАТО је ствар безбједности и ствар политичког положаја и стабилности једне државе.Око НАТО-а немам дилему.

[Shamrock]

Na koji način? Ekonomski? Kulturni?

U pogledu ekonomskog boljitka i strateških interesa. Zapad ne mora i najčešće neće puno da da, ali zato mogu da oduzmu ihahaj. Što si dalji od njih strateški, to prljavije metode koriste da te očerupaju. U slučaju bliskih zemalja - diplomatski pritisak i tihe ucjene, i slučaju zemalja trećeg svijeta sa nekom prosječnom "narodnom" vladom na čelu - atentati, izrežirane pobune, prljavi investitori, oligarhija, mafija, milion agenata i plaćenika, itd...

Dakle iako nećemo puno prosperirati od savezništva (podaništva) sa zapadom (umnogome zbog sopstvene ljenštine, nerada i nedostatka pameti i discipline), uvjek je bolje da te tretiraju kao Kipar, nego da te tretiraju kao Nikaragvu.

[kenneth]

Што се ЕУ тиче ни ја нисам баш одушевљен.Мислим да дебату, ући у ЕУ или не, требамо, као друштво, покренути тек онда кад се будемо толико реформисали да заслужимо чланство, тј. онда кад завршимо преговоре.Можда се тад и нађемо на истој страни.

НАТО је ствар безбједности и ствар политичког положаја и стабилности једне државе.Око НАТО-а немам дилему.

Svaka ti čast Ti si prvi kojeg znam da je generalno zagrižen da prije uđemo u NATO nego u EU., što vremenski što zbog beneficija.
NATO jeste stvar bezbjednosti, ali prije toga i mi trebamo da je obezbjedimo, unutar države, situacija je, zahvaljujući političarima i duhovnim vođama malo napeta, a NATO se tu ne pita. NATO bi bio tu da nas brani (valjda) ali kad bi ušli u savez sa njima, ne znam od koga bi nas branili (možda od Rusije, kako je Milo krenuo)
Što se tiče političkog položaja, NATO je tu samo zbog jedne stvari, čisto da ostatak svijeta zna jesmo li istok ili zapad, opet, nama ništa to ne znači, jer bi smo bili zapad (ili istok) samo na nekom papiru. Ništa od tog zapada ne bismo imali, jer smo imali priliku da imamo dosta toga zapadnjačkog a da to ne stoji ni na kakvom papiru, bili bi smo kopija Monaka ili Švajcarske sa svojim nevjerovatnim potencijalima, muka me hvata kad vidim šta sve imamo.

[getaway blues]

Vjerovatno se o tome već pričalo na topicu, ali zbog nekog ludog ritma obaveza ovih dana ne stigoh da ispratim, pa ćete oprostiti ako se ponovim.

Dakle, za mene je iskreno ovo velika dilema. Koju, da skratim neki slijed razmišljanja, svodim na jedno: kakve mi kao država koristi imamo držanjem strane bilo kome u ovoj situaciji? Konkretno, šta dobijamo i šta gubimo?

Iskreno mi se zasad čini da od našeg držanja strane vlastima u Kijevu, tj. preciznije - pozicijama svjernoatlanske alijanse, jedan fin poen i korist dobijaju upravo oni na Zapadu. Koliko god to možda malo i smiješno zvučalo, da naš glas odjekuje glasno po ovakvom pitanju! Činjenica je da je jedna slovenska, većinski pravoslavna zemlja sa vjekovnim vezama sa Rusijom, sada Rusiji okrenula leđa po ovom pitanju. I to je nešto što Zapadu daje makar djelić dodatnog kredibiliteta po pitanju rešavanja krize u Ukrajini.

Ne želim pretjerano da analiziram razloge zašto bi se podržala bilo koja strana u Ukrajini. Mislim da to promašuje suštinu. Sve i da su ovi u Kijevu potpuno legitimni i imaju puno pravo da tuku svoj narod (a nijesu), sve i da se Rusija ni malo ne miješa u pitanja na Istoku Ukrajine (a miješa se ohoho), sve i da Krim apsolutno nema ili ima pravo da se prisajedinji Rusiji... To je manje bitno - bitno je ŠTA MI MOŽEMO DA IZVUČEMO KAO KORIST IZ PODRŠKE BILO KOME.

Nijesam siguran da stav "moramo podržati NATO ako težimo NATO, to je fer ka porodici kojoj hrlimo" konkretno stoji kao ispravan. Možda, ali samo možda smatram da je trenutno bilo pametnije još malo sačekati pa iznijeti stav. Jer bojim se, da trenutna situacija u Ukrajini nikako, nikako ne ide u prilog vlastima u Kijevu. Tj. da trenutna situacija pokazuje se u više od pola zemlje, što na istoku što na zapadu u Galiciji, pitaju koliko pjan sa gaćama, a to može imati zeznute posljedice... Ali, i to je manje bitno.

Da li smo mi u ovoj situaciji bili dužni da stanemo na stranu NATO? Reći ću - apsolutno jesmo, ako od toga ima neke koristi. Samo je pitanje - đe je ta korist.

I taj stav iznosim bez mrve emocija, a ako je iko ođe na forumu rusofil, ja sam. Čak i u kontekstu evroatlanskih integracija - ako iko osjeća one grobove u Murinu kao veliku nepravdu, osjećam ih ja, još kao neko ko sebe smatra dijelom srpskog naroda u Crnoj Gori. Čak i prije svega - kao neko ko se trudi da bude pravoslavni hrišćanin. Sve se vrti oko neke budućnosti za našu đecu jednog dana.

Ja sam uvjeren da bi oni što su izginuli u Murinu danas nama rekli - razmišljajte o budućnosti. Izvucite neku korist za svoju đecu, dugoročno.

Tako da, čini mi se da ovo okretanje leđa Rusiji jedino ima smisla posmatrati kroz opravdanost integracija u NATO. Kakvu korist mi imamo od toga? Dugoročno?

Iskreno, i makar trenutno, a spreman sam da uvažim svačije mišljenje, tu korist ne nazirem. Mislim da bi samim pristupanjem EU napravili dovoljno veliki civilizacijski iskorak, dugoročno... Bez NATO, u naprednih deceniju dvije. To je ono u šta trenutno vjerujem - da smo, prosto, možda izabrali pogrešan momenat velikih previranja u svijetu, da se strogo svrstamo ovamo ili tamo.

A priče da će biti manje ili više turista iz Rusije ovog ljeta ili dogodine... Manje bitno. Samo dugoročno razmišljati. I sagledati koristi ovakvih izbora. To je suština.

Šta Crna Gora dobija podrškom NATO po ovom pitanju? Dugoročno? Ako može neko da mi odgovori, tu smo da diskutujemo, zato i iskucah sve ovo u pola tri ujutru... Praštajte na dugom postu

[Domaćin]

Ako i ne dobijamo "nešto puno", ono sigurno gubimo mogućnost da mnogo izgubimo.
Dobijamo mirnije tlo pod nogama, e sad kratkoročno ili dugoročno... eh, sve dotle dok smo god okruženi NATO-om sa svake strane, i preko kopna i preko mora.

[opmne]

Obicni narod tesko da moze dobiti nesto, zato boljeziveca koalicija pretpostavljam da ima neka obecanja da ce ih pustiti da mirno odu sa vlasti i da zadrze opljackani capital.

[uzitulovac]

Isto što dobijamo učešćem u NATO/mirovnim misijama po svijetu. Jer, što mi jednom reče jedan pametan čovjek, a ti si u svom postu i sam rekao: jedno je kad u ISAF bazi stoje istaknute dvije ili tri zastave, a drugo kad ih je četrdeset osam. Sasvim drugo.

Po mom mišljenju, jedna od najvećih kočnica intergacije Crne Gore u NATO je percepcija Zapada da smo i te kako povezani sa Moskvom i da bi svaka informacija koja dođe do nas - došla i do Moskve. Ovim gestom se donekle ta percepcija ruši.

I na kraju, isto kao što postoji tekst sa naslovom "Kad Mostva pozove", mogao bi se napisati i tekst "Kad Vašington pozove". Realno, smatram da je to glavni razlog ovakvog postupanja političke grupacije na vlasti. A zašto? Pa zato.

[jokac]

Vjerovatno se o tome već pričalo na topicu, ali zbog nekog ludog ritma obaveza ovih dana ne stigoh da ispratim, pa ćete oprostiti ako se ponovim.

Dakle, za mene je iskreno ovo velika dilema. Koju, da skratim neki slijed razmišljanja, svodim na jedno: kakve mi kao država koristi imamo držanjem strane bilo kome u ovoj situaciji? Konkretno, šta dobijamo i šta gubimo?

Iskreno mi se zasad čini da od našeg držanja strane vlastima u Kijevu, tj. preciznije - pozicijama svjernoatlanske alijanse, jedan fin poen i korist dobijaju upravo oni na Zapadu. Koliko god to možda malo i smiješno zvučalo, da naš glas odjekuje glasno po ovakvom pitanju! Činjenica je da je jedna slovenska, većinski pravoslavna zemlja sa vjekovnim vezama sa Rusijom, sada Rusiji okrenula leđa po ovom pitanju. I to je nešto što Zapadu daje makar djelić dodatnog kredibiliteta po pitanju rešavanja krize u Ukrajini.

Ne želim pretjerano da analiziram razloge zašto bi se podržala bilo koja strana u Ukrajini. Mislim da to promašuje suštinu. Sve i da su ovi u Kijevu potpuno legitimni i imaju puno pravo da tuku svoj narod (a nijesu), sve i da se Rusija ni malo ne miješa u pitanja na Istoku Ukrajine (a miješa se ohoho), sve i da Krim apsolutno nema ili ima pravo da se prisajedinji Rusiji... To je manje bitno - bitno je ŠTA MI MOŽEMO DA IZVUČEMO KAO KORIST IZ PODRŠKE BILO KOME.

Nijesam siguran da stav "moramo podržati NATO ako težimo NATO, to je fer ka porodici kojoj hrlimo" konkretno stoji kao ispravan. Možda, ali samo možda smatram da je trenutno bilo pametnije još malo sačekati pa iznijeti stav. Jer bojim se, da trenutna situacija u Ukrajini nikako, nikako ne ide u prilog vlastima u Kijevu. Tj. da trenutna situacija pokazuje se u više od pola zemlje, što na istoku što na zapadu u Galiciji, pitaju koliko pjan sa gaćama, a to može imati zeznute posljedice... Ali, i to je manje bitno.

Da li smo mi u ovoj situaciji bili dužni da stanemo na stranu NATO? Reći ću - apsolutno jesmo, ako od toga ima neke koristi. Samo je pitanje - đe je ta korist.

I taj stav iznosim bez mrve emocija, a ako je iko ođe na forumu rusofil, ja sam. Čak i u kontekstu evroatlanskih integracija - ako iko osjeća one grobove u Murinu kao veliku nepravdu, osjećam ih ja, još kao neko ko sebe smatra dijelom srpskog naroda u Crnoj Gori. Čak i prije svega - kao neko ko se trudi da bude pravoslavni hrišćanin. Sve se vrti oko neke budućnosti za našu đecu jednog dana.

Ja sam uvjeren da bi oni što su izginuli u Murinu danas nama rekli - razmišljajte o budućnosti. Izvucite neku korist za svoju đecu, dugoročno.

Tako da, čini mi se da ovo okretanje leđa Rusiji jedino ima smisla posmatrati kroz opravdanost integracija u NATO. Kakvu korist mi imamo od toga? Dugoročno?

Iskreno, i makar trenutno, a spreman sam da uvažim svačije mišljenje, tu korist ne nazirem. Mislim da bi samim pristupanjem EU napravili dovoljno veliki civilizacijski iskorak, dugoročno... Bez NATO, u naprednih deceniju dvije. To je ono u šta trenutno vjerujem - da smo, prosto, možda izabrali pogrešan momenat velikih previranja u svijetu, da se strogo svrstamo ovamo ili tamo.

A priče da će biti manje ili više turista iz Rusije ovog ljeta ili dogodine... Manje bitno. Samo dugoročno razmišljati. I sagledati koristi ovakvih izbora. To je suština.

Šta Crna Gora dobija podrškom NATO po ovom pitanju? Dugoročno? Ako može neko da mi odgovori, tu smo da diskutujemo, zato i iskucah sve ovo u pola tri ujutru... Praštajte na dugom postu

citam evo upravo ovaj tvoj text i moram ti rec-svaka cast,ovo sto si napisao me jednostavno dovodi do jednog zakljucka da si u svom textu dao i postavio pitanja i odgovore,tako da je bilo koji dalji komentar zaista bezpredmetan.:smug:

[Global Warming]

Crna Gora: Svaki četvrti evro iz Moskve

V. Kadić | 17. april 2014. 08:14 | Komentara: 0
Može li zahlađenje političkih odnosa sa Ruskom Federacijom da donese ekonomske probleme. Damjanović: Rusija ubedljivo prva na listi najvećih investitora. Antiruska kampanja u novinama






Putin i Đukanović


PODGORICA - Tri dana boravka Mila Đukanovića u Sjedinjenim Američkim Državama bilo je dovoljno da žestoko uzdrma viševekovne čvrste veze Crne Gore i Rusije.

Oštro reagovanje Moskve, u kojem se navodi da je Đukanović u svojim istupima dopustio neprijateljske izjave na račun Rusije, kod slovenske braće izazvalo je razočaranje, koje nije splasnulo ni nakon pojašnjenja zvanične Podgorice, da premijerova poseta nije bila antiruski intonirana.
Reakcija iz Moskve ipak je iznenadila Crnogorce, jer, Đukanović je godinama isticao dobre odnose sa Ruskom Federacijom. Čak je Putinova stranka Jedinstvena Rusija pre dve godine čestitala Demokratskoj partiji socijalista na izbornoj pobedi. Prošle godine je u Podgorici Đukanović razgovarao sa patrijarhom moskovskim i cele Rusije Kirilom, dok je nedavno u Moskvi promovisan crnogorski turizam.
Može li sada sve to da padne u vodu i da Crna Gora od „majke Rusije“ oseti krupne posledice, posebno ekonomske? Hoće li doći do povlačenja ruskog kapitala, oseke turista iz najveće pravoslavne zemlje sveta?
Odgovore na ova pitanja, za „Novosti“, daje Aleksandar Damjanović, šef poslaničkog kluba Socijalističke narodne partije u crnogorskoj Skupštini i predsednik parlamentarnog Odbora za ekonomiju, finansije i budžet.
- Lično sam više puta u državnoj skupštini kritikovao izvršnu vlast zbog ponašanja prema Ruskoj Federaciji i njenog odnosa prema krizi oko Krima i Ukrajine. Ukazao sam da je to ne samo sa političke, nego i sa ekonomske strane krajnje neodgovorno - ističe Damjanović. - Dok čekamo zvanične podatke iz prošle godine, saopštiću one iz 2012, u kojoj se u Crnu Goru slilo 633 miliona evra stranih direktnih investicija, a samo iz Ruske Federacije čak 161,5 miliona ili svaki četvrti evro!
I po tome je Rusija ubedljivo prva na listi najvećih investitora, dodaje Damjanović, a nakon nje slede Holandija, Slovenija, Švajcarska, Italija, Norveška, Srbija, Turska...

Kada pogledamo sektor turizma, gde je Crna Gora uspela da sa 650 miliona evra prihoda godišnje pokrije robni deficit koji ima, videćemo da je i tu najveći rast od 11 odsto zabeležen upravo zahvaljujući dolasku turista iz Ruske Federacije - objašnjava naš sagovornik. - Tome je doprinela i njihova potrošnja, kao i onih gostiju koji stižu iz Srbije.
Samo ova dva podatka, uz stotine miliona evra koji posredno i neposredno dolaze ovde iz Rusije, faktički Crnu Goru čuvaju od ekonomskog kolapsa.
- Sve ovo bi trebalo da zabrine premijera i sve članove njegovog kabineta, ali i one van vlade. Ima ih, nažalost, i u opoziciji i u medijima, koji prave antirusku kampanju. Oni kreiranjem politike mržnje prema Moskvi nanose direktnu ekonomsku štetu Crnoj Gori - upozorava Damjanović.
Naš sagovornik je mišljenja da bi cela situacija mogla da dovede do povlačenja ruskog kapitala iz Crne Gore.
- To je logika veza politike i ekonomije, ne samo Rusije, nego i drugih zemalja sa kojima bi narušili političke odnose. Padale bi i ekonomske veze, jer jedno drugo apsolutno prati. Zato apelujem da se i Vlada Crne Gore, deo takozvanih nezavisnih medija, intelektualci, ponašaju odgovorno i ne doprinose daljem urušavanju odnosa. Oni su u ekonomskom smislu veoma intenzivni i mogli bi da nanesu štetu crnogorskoj privredi i građanima - ukazuje Damjanović.

[El Re]

Zaista, kako ide dan za danom, sve sam uvjereniji da nam je ovo (što se dešava u Evropi i Svijetu, a podstaknuto je Ukrajinom) bilo više nego potrebno kao društvu. Platićemo cijenu toga što ćemo temelje društva dorađivati sada kada je građevina podignuta i dok napolju vlada nevrijeme (o još kako ćemo platiti), no to tako biva sa društvima bez dorasle političke elite i bez jasne strategije postavljene na samom početku.
Mi smo narod koji je 2006., naprasno prekinuo proces identitetske afirmacije (nacionalne i ikulturološke), i to samo iz razloga što su komunistički dinosaurusi iz DPS-a procijenili da je postignućem crnogorske nezavisnosti nepotrebno (a po njima čak i štetno) ići na dalje brušenje nacionalne svijesti i oblikovanje kolektivnog identiteta. Stadoše oni tu 2006... Kada je trebalo na kući odrediti glavni ulaz. ofarbati fasadu, a posebno napraviti ograde, ovi isti na čijim (krhkim) plećima počiva ova država, tada bijahu (plitkoumnog) stanovišta da, obzirom da među ukućanima nema zajedničkog stava đe su toj kući glavna vrata, pa čak ni čija je to kuća, DPS "mudro" proglasi da je to "svačija kuća" i da se na toj kući svakim otvorom i ukućani i gosti mogu služiti za ulaz i izlaz. Fasadu nijesmo bojili. Naravno, jer oko toga DPS, (opet mudro, a kako drugačije?), zaključi da obzirom da se ukućani oko boje ne slažu, a primjedbe bi imali i komšije (jer, je li, naši komšije prihvataju na našoj kući samo boju i nijansu koja stoji na njihovoj i neka naša "originalna" fasada bi ih iritirala), onda bi solomonski presječeno da se kuća neće farbati, već da će našoj kući boju kroz godine dati vrijeme (iako je bojenje fasade najmanje pitanje estetike, al ajde) pa sve bi ostavljeno (ne)vremenu da ono ispisuje boju i kući da nekakvu patinu. A kakva se patina stvara onom ko kuću "boji" na taj način, normalan čovjek ne želi ni dušmaninu.
A otkud to da se u toj (trebalo je biti "našoj") kući ne zna ni kojem je ukućaninu đe mjesto, pa čak ni ko je tu gost? Pa otud što se ovdje nikada nije riješilo osnovno pitanje - čija je to kuća?.. Po DPS-u to je bilo nebitno utvrditi i zauzet je stav da je to "svačija kuća" i "kuća za svakoga". Nakon što im Crnogorci više nijesu trebali (zaboga, nezavisnost je tu,njihovi privatni imuniteti i imovina osigurani) proradio je jugokomunistički damar u njima i započelo je kreiranje atmosfere da je najbolje za Crnu Goru, tj., njeno društvo da bude "SFRJ u malom" iliti "SFRJ - džepno izdanje". Interesantno, ali njihov entuzijazam nijesu podijelili ukućani (žalosni Crnogorci u njoj još i nekako, drugi narodi nimalo) i onda je DPS odlučio da se polemika o tome prekida, tj. da će, kao što rekoh Crna Gora biti (pazite sad) - "moderna država". A u modernoj državi, po DPS-u, te dileme se ne prave i one su anahrone (??). Sad, što je to "moderna država" i đe je to i u kom udžbeniku opisano nijesu naveli, a svako ko se usudi da takvo nešto pita, podrazumijeva se - nije moderan. Pa sad...
Gotovo identičan razvoj imala je i (nesretna) Ukrajina. I u noj su (zbog mira u kući) stalno odlagali odgovor na pitanje "čija je to kuća i na koju stranu svijeta su joj glavna vrata?", a propuštalo se da se odgovori i na pitanje "ko su i šta su Ukrajinci?". I oni su jadni bili ubijeđeni da će odgovor na to pitanje dati vrijeme, te da je za Ukrajinu do tada najbolje da bude izgrađivana kao "SSSR u malom". Dok je u njihovom susjedstvu velika i sve snažnija Rusija pod Putinom neumorno radila na rusifikaciji zemlje, nacionalnom osvješćivanju, povratku nacionalnog samopouzdanja i otresanju od tereta sovjetske zablude, dotle je Ukrajina živjela u limbu, politički i dalje u kaputu s kojim je izašla iz SSSR-a. Kada se odlučila skinuti taj kaput i poraditi na sebi, veliki susjed (koji je taj dio posla već u svom domu završio) je rekao - E ne može. Dok god bude Ukrajina pokušavala da se jasno identifikuje kao društvo dotle će na njenim ulicama ginuti ljudi.
Identično poput nje (čak i još drastičnije) to odlaganje i odbijanje da se riješi to temeljno pitanje u državi desilo se i Bjelorusiji čiji predsjednik danas, na primjeru Ukrajine, sa zgražavanjem i u nevjerici posmatra neminovnu i najvjerovatniju budućnost koja čeka i Bjelorusiju i sad (nakadnom pameću) pokušava sagledati koliko će bjeloruski narod koštati njegova zabluda i nespremnost da se odvoji od sovjetskog sna o zauvijek mrtvoj ideji velike zemlje ravnopravnih bratskih naroda, radnika i seljaka. No, o paralelama sa Ukrajinom nekom drugom prilikom.
Vratimo se Crnoj Gori.
Šta je nama politika bez jasnog državnog i nacionalnog identiteta, politika "sjednimo na svaku stolicu", donijela?
Crna Gora, ovako koncipirana ne samo da je nepozdan partner bilo kome, već je iz tih razloga tavorila na svačijoj margini. Za to vrijeme u "kući bez glavnih vrata i u kući u kojoj je baš svako domaći" Crnogorci su postali de facto manjinski narod. U takvoj kući-drumskoj kafani bez krčmara, svi oni koji se ne osjećaju Crnogorcima već osmatraju šta bi s te građevine bez domaćina valjalo i moglo skinuti, iznijeti i odnijeti.

Crna Gora će zbog političkog i ekonomskog rata Zapada i Rusije (koji se sve više zahuktava) zasigurno trpjeti određenu ekonomsku štetu, i to neće promijeniti činjenica koji će i kakav ona stav po pitanju ove globalne krize zauzeti.
Komentari raznoraznih koji se javno oglašavaju i koji misle da treba nastaviti vjerovati da će ponašanje po principu "business as usual" biti moguće i u budućnosti, daje samo sliku koliko zbunjenih i nedoraslih u našem društvu imamo. Ako se po jutru dan poznaje, srećom, njihov broj neće biti preveliki. Svakako danas smo neke jade zreliji kao društvo nego u vrijeme kada je (prvi put) pao Berlinski zid. Svijet je shvatio gotovo momentalno šta se desilo, a Crnogorci?,...Njima je to postalo jasno tek kroz 5-6 godina kada se Svijet uveliko prilagodio novoj realnosti.

Stoga, ponavljam, dobro je što se ovo desilo. Crnogorci (ne drugi u CG, jer oni taj odgovor znaju) biće (konačno) primorani da zastanu i zapitaju se - a zašto mi podržavamo Zapad? Zašto mi idemo tamo? Odgovori na ta pitanja posredno će nas dovesti do odgovora na pitanje - Ko smo i šta smo mi kao narod uopšte? Đe mi i zašto pripadamo? Na čemu (na kojim postulatima i vrijednostima) želimo izgrađivati svoju državu i njeno društvo?
Naš put u EU i NATO je do sada, tvrdim, bio jedan veliki nesporazum. Kao država smo se kretali (makar verbalno i u mislima) ka nečemu što zapravo nijesmo razumjeli. Mi konstantno na putu ka EU polazimo od potpuno pogrešne, ograničene i stupidne predstave da ta organizacija predstavljaja ekonomsku zajednicu. Svakako, ali ona je mnogo, mnogo više od toga. Ona je (bila i biće) prije svega politička organizacija zemalja Zapadne civilizacije, dok je NATO njen bedem i čuvar. Ko to na primjeru Ukrajine nije shvatio, taj je nesposoban da to shvati i da mu 3 života daju. Baš kao što je i pokušaj Evro-azijske unije koju Putin besomučno pokušava da sklepa na razvalinama SSSR-a, tek usputno i ekonomski klub. I ta organizacija je prije svega i u svom samom epicentru - politička organizacija.
Ako se to (da je EU prije svega politički klub) shvati, onda možda konačno prestanu stupidna pitanja tipa - A šta mi dobijamo u Crnoj Gori od stajanja uz Zapad?
Zar je toliko teško da se razumije da se pripadanje tom Svijetu ne može posmatrati kroz cost-benefit analize. To može izgledati racionalno, ali samo na prvi pogled. To je zapravo jako neukusno i neumjesno. Kad to shvatite onda možda i budete razumjeli kako i zašto zemlje Zapada danas podržavaju Ukrajinu, iako je to protiv svih ekonomskih rezona i direktna šteta po njihove nacionalne ekonomije. I ne samo ekonomije. Možda tada i shvatite zašto su Britanija i Francuska objavile rat Njemačkoj zbog invazije na Poljsku. Mnogi stalno zaboravljaju da njih Njemačka ne samo da nije napala, već to nije ni planirala. A pazite, taj čin solidarnosti sa Poljskom i Britanija i Francuska platili su tako krvavo i dramatično. Od 7-ogodišnjeg rata (koji su mogli izbjeći, jer je Hitler širenje Njemačke planirao na Istok) te zemlje su se oporavljale decenijama,i kao posljedicu nakon rata još iizgubili i vjekovni položaj ključnih velikih sila.
Ne pada mi na pamet reklamirati Zapad kao zemlju Utopiju (vjećne sreće i radosti). Taman posla! On prema onima koji mu ne pripadaju (a posebno onima koji su mu neprijatelji) zna biti podjednako zao i nemilosrdan. Ali, šta s tim? Svako brani svoju porodicu kako zna i umije. Nema tu mjesta za sablazni i avetanje. Svi (ili makar većina) volimo piletinu, zar ne? Koliko vas se pita (i želi zapitati) ko kolje piliće i koliko se piladi godišnje obezglavi da bi vi jeli i uživali u piletini? Ja ne poznajem nikog. Šta ćemo...Život je okrutan...To se shvati sa odrastanjem. Oni makar koji odrastu. I treba živjeti s tim...Prema tome - manimo se moralisanja.
Dakle, Crnogorci moraju ostati sami sa sobom i sebi odgovoriti - čijoj porodici mi pripadamo? Sad kad je komšiluk u svađi (koja će sigurno potrajati), e Boga mi - ne možemo za svačiju trpezu, pitajući se "šta je s tom piletinom i kad će nas poslužiti??". Ne makar prije nego se predstavimo - ko smo mi uopšte porodici za čiji sto smo sjeli? I ne samo to, već i - čime smo pravo da sjednemo za sto zaslužili?
A i od načina kako se predstavimo zavisiće, ne samo đe će nam se mjesto odrediti, već da li ćemo biti uopšte posluženi.

I za kraj - ostaje i treća mogućnost. Sjeđeti unedogled ili odbiti da se svrstamo (koliko god nadahnuto zvučalo), misleći da smo samodovoljni i da možemo živjeti od korijenja i bobica po šumi, što je zapravo prvi znak ludila. Makar po Aristotelu, koji je još tako davno primijetio da onaj koji misli da može sam i da je sebi dovoljan, ili je sam Bog ili je lud.

[getaway blues]

Ako se to (da je EU prije svega politički klub) shvati, onda možda konačno prestanu stupidna pitanja tipa - A šta mi dobijamo u Crnoj Gori od stajanja uz Zapad?
Zar je toliko teško da se razumije da se pripadanje tom Svijetu ne može posmatrati kroz cost-benefit analize. To može izgledati racionalno, ali samo na prvi pogled. To je zapravo jako neukusno i neumjesno.

Krajnje jednostavno - ako već hoćemo da prihvatimo rizik da će nam se đeca, nekad, jednog dana, za 10, 20 ili 30 godina možda naći u situaciji da zbog nečije tuđe priče ratuju protiv Rusa ili čak nekog bližeg slovenskog naroda, onda je sasvim legitimno i ljudski tražiti neku opipljivu i jasnu korist od toga. I ne, ne govorim o strogo ekonomskoj.

Nasuprot toga, vidim samo priču o strogo civilizacijskom napretku upregnutu u kontekst "zaokruživanja identiteta Crne Gore kao države Crnogoraca". Ništa Crnogorcima (nacionalnim) ne treba NATO, Rusija ili bilo ko, da imaju zaokružen identitet u sopstvenoj državi.

A slika o CG kao "kuće za mnogo ukućana" bi davno bila mijenjana od strane DPS-a, da je takvom, prije svega, ne vidi Evropa...

[Jal Cargo]

Bit. Odlicno, El Re. Uzivao sam dok sam citao.

[Meni za ljubav]

Ja mislim da bi CG bilo najbolje da radi na sredjivanju svoje drzave. Prvo svoje dvoriste da pocistimo pa onda gledati oko sebe. Svako clanstvo podrazumijeva davanje novca na mjesecnoj ili godisnjoj bazi. A dje smo mi, koliko imamo fabrika, koji je procenat ljudi koji je zaposlen...? Ako je ovoj drzavi zaista stalo da regulise situaciju, otvorila bi fabrike. Narod se makne sa ulica, lakse se zivi. Evo ovih dana radim na nekom istrazivanju koliko hrane uvozimo, i pokazalo se po ko zna koji put da mi skoro nista ne proizvodimo. Zasto nemamo fabrike slatkisa, cokolade, i ostale hrane. Zasto uvozimo staklene case, upaljace i sl? Zar nije bolje zaposliti nas narod i time pare zadrzat u zemlji...Znamo svi zasto se uvozi hrana, licni interes je jaci od opsteg, nazalost. Mozda uskocih sa komentarom nevezanim za prethodne postove, pardonirajte. Ali se svakako radi o buducnosti CG.

[Maja]

Drzava da otvori fabrike...
Izgleda da se mislima jos zivi u soc-komunizmu...

Saopštenje Moskve je i lična prijetnja Đukanoviću

17. april 2014.

Kao čoveku koji nesumnjivo personalizuje politiku evropskih i NATO integracija Crne Gore – i to na isti način na koji je, uostalom, Đukanović bio nesporna istorijska personifikacija državne nezavisnosti – saopštenje Ministarstva spoljnih poslova Rusije, po mom sudu, predstavlja i ličnu pretnju premijeru Milu Đukanoviću. Na koji način ona može biti realizovana, to je pitanje za Mila Đukanovića i za Crnu Goru. http://portalanalitika.me/politika/t...etnja-ukanoviu

"OHRABRUJEMO RUSIJU"

Braun poručila Moskvi: Ostavite Crnu Goru na miru

Uvecaj!
Milica Pejanović-Đurišić, Braun i Pijus Fišer (Foto: Luka Zeković)

Ambasadorka Sjedinjenih Američkih Država Su Kej Braun kazala je da Rusija treba da poštuje suverenitet i nezavisnost Crne Gore.
Braun je to kazala odgovarajući na pitanja kako komentariše saopštenje ruskog ministarstva inostranih poslova i da li je u izjavama premijera Mila Đukanovića prilikom posjete Vašingtonu bilo neprijateljskih izjava na račun Rusije.


“Bio je to kvalitetan sastanak. Izjave koje je premijer dao nisu ni na koji način neprijateljske. Ohrabrujemo Rusiju i svaku drugu državu da poštije suverenitet i nezavisnost Crne Gore” kazala je Braun novinarima nakon konferenciji “Paralele procesa evropskih i evroatlantskih integracija Crne Gore- rezultati i obaveze”.

Bogami... ozbiljno
Hvala Lepo

[Meni za ljubav]

I ove privatne firme drze ljudi iz vlasti, tako da je nebitno kako cemo ih nazvati. Da li fabrike otvara drzava ili neki pojedinac iz vlasti, skroz je nevazno.
Isto s...., drugo pakovanje.
A ovo CG ne zna kome da se prikloni. Sad vise Rusi ne valjaju izgleda. Valjali sj onih par godi a kad su dolazili punih takulina.

[RoNN|3]

Ne, ne, kapitalisti će otvorit fabrike, a država će biti tu da im smanjuje i prašta poreze, daje subvencije i povoljne kredite, guši pokušaje uspostavljanja demokratije itd. "Soc-kom za nas, a slobodno-tržišna disciplina za ostale".


Inače, ne znam jeste li čuli, ali hladni rat je završen.

[A+A]

Evo vam zanimljivog citata .
DISCLAIMER: Ovo nije moj stav nego CITAT.
Unaprijed se ispricavam na prijevodu, jer je stil dostojevskog vrlo tezak za prevodjenje i nisam ga mogao 100% sacuvat.

Rusija nikad neceimati niti nikada nije imala takvih mrzitelja, zavidnika, klevetnika, a cakiotvorenih neprijatelja, kao sto su sva ona slavenska plemena, odmah cim ihRusija oslobodi, a Europa pristine priznati za oslobodjene. I neka mi nitko ne proturjeci, ne spori sa mnom, ni ne vici na mene da pretjerujem i da sam ja mrzitelj Slavena.

Da ponovim, poceti ce svoj novi zivot nakon oslobodjenja ponavljam bas time sto ce izmoliti od Europe, od Engleske I Njemacke, recimo, jemstvo i protektorat za svoju slobodu i pri tome da u tom koncertu europskih drzava biti ce prisutna i Rusija, oni ce to uradit bas u smislu zastite od Rusije.
Poceti ce s toga, da ce unutra sebe, a mozda cak i glasno, objasniti sebi i ubjediti sebe da ne trebaju ni u cemu biti zahvaljni Rusiji i, stovise, da su se uspjeli osloboditi ambicija Rusije …

Za one oslobodjene Slavene biti ce posebito prijatno naglasavati cijelom svijeto koliko su obrazovana plemena, sposobna za najvisi nivo europske culture, dok je Rusija divljacka zemlja, mracni sjeverni golem, cak ni cistih slavenskih krvi, tlacitelj i neprijatelj europske civilizacije. Oni ce, naravno, poceti s uvodjenjem ustavnog poretka, parlamenata, odgovornih ministara, glasnogovornika i nastupa. Sve ce ovo ih mnogo utjesiti i ushititi.

Nastavak slijedi

[A+A]

Nastavak:

Naravno da u doba ma koje ozbiljne opasnosti svi ce oni bez izuzetka traziti pomoc kod Rusije. I nije bitko koliko ce siriti mrznju, naklapavati I klevetati nas po Europi, koketirajuci s njom i iskazivajuci njoj svoju ljubav, on ice uvijek instinktivno shvacati (ali samo I trenutak nesrece) da je Europa njihov prirodni neprijalelj, da je uvijek bila takva I takva ce ostati, I da jedini je razlog tome da oni jos postoje na zemlji ono sto ima enormnog magneta – Rusije, koja ih neprestano vuci k sebi I time sacuva njihov integritet. A biti ce cak I trenutaka da skoro budu u stanju priznati da da nije bilo Rusije kao velikog istocnog centra i velike centrofugalne sile, onda bi njihov integritet odmah nestao bez traga i da cak i sama njihova nacionalnost nestala bi u europskom okeanu kao sto nekoliko kapi vode nestaju u moru.

I naravno se odmah pojavlja se pitanje: u cime se krije korist za Rusiju, zbog cega je ona ratovala za njih stoljecima, zrtvovala krv, snagu, novac? Je li samo za pozeti toliko beznacajne smijesne mrznje i nezahvaljnosti?

F.M. Dostojevski. Dnevnik, rujan-studeni 1877.

[getaway blues]

I da, jako je interesantna teza da nama NATO treba da bi se završio tzv. proces "Crne Gore kao prvo države Crnogoraca pa svih ostalih".

Ako postoje organizacije u čijem je civilizacijskom korijenu koncept građanske a ne nacionalne države - to su NATO i EU. Ako postoji civilizacijski razlog zbog kojeg je NATO na strani vlasti u Kijevu - to je zato što brani koncept građanske države.

Ideja da je ulazak u NATO prilika da se vrši neka etnička putinizacija Crne Gore, tj. radi nešto slično kao što radi Putin sa Rusima i "nerusima" u Rusiji, je klasična zamjena teza. Silogizam, ako postoji knjiški primjer...

Dalje - jako bitna teza, da mi NATO-u i EU nešto dugujemo. Vjerujem ja da treba da im dokažemo mnogo toga, pa da zaslužimo da budemo dio te kuće... Ali, ako se to naše "zasluživanje i dokazivanje" u ključnoj instanci svodi na zabijanje prsta u oko nekom trećem, onda vjerujem da smo priznavanjem Kosova (čiju nezavisnost apsolutno podržavam!) do sada sasvim dovoljno uradili. U svakoj daljoj varijanti skakanja na nečiji mig i prije nego nam se taj znak za kratak tango i pošalje, djelujemo kao jeftina prostitutka. Ili, da budem blaži - djelujemo ozbiljno taman koliko i kralj Nikola kad je objavljivao rat Japanu zbog Rusije

[El Re]

Krajnje jednostavno - ako već hoćemo da prihvatimo rizik da će nam se đeca, nekad, jednog dana, za 10, 20 ili 30 godina možda naći u situaciji da zbog nečije tuđe priče ratuju protiv Rusa ili čak nekog bližeg slovenskog naroda, onda je sasvim legitimno i ljudski tražiti neku opipljivu i jasnu korist od toga. I ne, ne govorim o strogo ekonomskoj.
Nasuprot toga, vidim samo priču o strogo civilizacijskom napretku upregnutu u kontekst "zaokruživanja identiteta Crne Gore kao države Crnogoraca".

Odgovorio sam u svom postu i na neke teze koje si ti saopštio. Pa da se ne ponavljam. Nemam ni snage, ni vremena.
Onaj prvi post ti je inače (možda će te iznenaditi što ću ovo reći) jedan od najboljih koje sam odavno pročitao....Zvuči i izgleda racionalno. Možda bi se mogao i smatrati racionalnim. Ali nije iako tako izgleda....Po mom skromnom sudu, a evo i zašto...
Uporno pokušavam da objasnim da se sve ne može i ne smije posmatrati kroz cost-benefit analizu, iako ne odričem nikom pravo i potrebu da o tome u dubokoj intimi i diskretno razmišlja....Pazi, ponavljam - ovo je pitanje zapravo toga - đe Crnogorci vide sebe.
Mene oni interesuju jer je to moj narod. Drugi koji žive u CG, koliko god da su mi dragi i da im želim dobro, potpuno su mi u drugom planu. A vidim, ti drugi, su se već i odredili. Domaći Srbi primjećujem propupili su ko poljsko cvijeće na proljećnom Suncu i na ustajanje Rusije gledaju ko da je posrijedi dolazak samog Spasitelja s neba. Domaći Albanci, Bošnjaci i Hrvati takođe su se odredili. Hrvati još 1054, a Bošnjaci i Albanci još od doba Ataturka koji ih je latinizovao, odlijepio od arapskog i dr. klinastih pisama.
Čekaju se samo Crnogorci. Njima (koji tako vole epiku i drugu patetičnu dramatiku) je ovo opredjeljivanje pomalo teško, no po tome kako teče ovo izjašnjavanje u anketi, izgleda da su se spremni opredjeljivati lakše nego što sam pretpostavljavao. Već sam rekao, ovi uvredljivi tonovi iz Moskve samo podstiču njihovo distanciranje. Moskva pravi istu grešku ko Beograd, jer - Crnogorci će vam dozvoliti da se narugate njihovoj narodnosti, ali do države (iako to obično ne žele priznati i vole je kriviti i zato što kiša pada) jako drže. Ovo je saopštila čuvena novinarka bivše SFRJ Gordana Suša upozoravajući Beograd još 2002. 2003., i često se toga sjetim, jer taj fenomen konstantno potvrđuje vrijeme. Da se Srbi nijesu tako marljivo rugali crnogorskoj državi Crnogorci se nikada ne bi većinski odlučili na odlazak.
Da skratim, u pitanju opredjeljivanja (koje smatram da je u osnovi ove dileme) je ponavljam osjećanje pripadanja. Ne nužno potpune identifikacije (bilo sa Zapadom ili Rusijom,uostalom takvo identifikovanje nemaju ni oni koji žive tamo), već izbor između nijansi kojima će u svom vlastitom svjetonazoru (vlastitom svijetu o sebi i ličnom sistemu vrijednosti do kojih drže) dati prednost i koje će odnijeti prevagu u odluci koju donesu. Crnogorci su stoga na raskrsnici. Nesporno jako, jako važnoj. No, ne po prvi put. I zato nema mjesta drami. Tu su raskrsnicu imali i na referendumu o nezavisnosti. Po meni ništa manje ozbiljnu. Pazi, misliš da nije bilo onih koji nijesu u odlučivanju da li podržati nezavisnost ili ne pošli i od pretpostavke da, hipotetički, kao nezavisne države, i Crna Gora i Srbija u nekom trenutku mogu biti neprijatelji? Kada neko odabere samostalan život on tada i prekida praksu da svoje interese žrtvuje i usklađuje u ime nekog navodno zajedničkog. Razumiješ? Dakle, nije bilo svejedno. Posebno onima u CG koji crnogorsku državnost i nezavisnost baš i ne žele vidjeti kao instrument suprotstavljen interesima Srbije i Srba. Čak ni hipotetički. Ali ljekovite su te dileme. Njima jedno društvo odrasta. Shvata da sve dobro može donijeti i poneko zlo.
Čitava naša istorija je priča o teškim izborima i o odlukama kada je prevagu odnosilo tek nešto što bi amo za sebe bilo možda i nevažno. Često to nije bilo odlučivanje iizmeđu 2 dobra, već odlučivanje između dva zla. Kao narod (i to tako malen) sagledavali smo što nam je lakše žrtvovati, tj., šta po svaku cijenu želimo sačuvati. Uostalom, naše odluke često i nijesu bile racionalne,(iako mi to volimo misliti) već rukovođenje nekim "višim" i "starijim", počesto na prvi pogled iracionalnim, razlozima.
Ne znam ko je pomenuo, no lijepo je rekao (parafraziram) - uopšte nije bitno koliko će Rusa doć u sezoni ove godine, jer je ovo pitanje ono koje daleko nadilazi godinu, sezonu i sl...Ovo je zaista pitanje strateškog pravca. Promišljanja budućnosti ovog naroda i zemlje za najmanje nekoliko narednih decenija. Tada razmišljate ne samo o sebi (možda najmanje o sebi) već o svojoj đeci i u kakvom svijetu i okruženju želite da oni provedu svoj život.
Birajući na raskrsnicama života i istorije, mi se odlučujemo za neki pravac. Tako se mijenjamo kao narod. Što je dobro. Ali i ne mora nužno biti. Kad bi današnji Crnogorac (svako od nas koji se tako osjećamo) sreo svoje rođake, po jednog iz svakog vijeka, svi oni (iako najbliži rod) bi bili jako razočarani, a možda bi se popljuvali, potukli, pa čak i međusobno poubijali. Svi mi živimo u svom vremenu i tako treba biti.
Ovo pitanje (da se ponovo vratim na tvoju tezu da treba racionalno i na kantar sve izmjeriti) prosto ne možeš racionalizovati. Ne samo zato što ono nadilazi trenutak, već zato što se odnosi sa onima sa kojima dijelite osjećanja upućenosti i pripadanja, ne racionalizuju.
Zamisli da se ja (ili ti, nebitno) u odlučivanju da li da nekom pomognemo u nekoj životnoj nedaći vodimo pitanjem - "a đe sam ja u toj priči i šta ja konkretno time dobijam?"...Pa niko nikom u životu u pomoć pritekao ne bi. Niko se nizašta ne bi žrtvovao. Ničeg odrekao....Davljenika niko ne bi pogledao, gladnog bi nezainteresovano gazili/preskakali na ulici, krvavog i prebijenog gurali da nam se skloni s puta. U takvom društvu ne bi se razlikovali od zvijeri, mada i među njima postoji veliki broj onih kod kojih je nauka registrovala empatiju i spremnost na odricanje u interesu ne samo potomaka već i drugih bića, uključujući i ona van njihove vrste.
A pomoći, stati uz nekog, je za čovjeka stvar ličnog moralnog koda. Taj kod nije racionalan, iako tako na prvi pogled izgleda. Čak ne mora biti nužno ispravan jer uvijek dolazi kao proizvod samosvijesti, a njen korijen je u identitetu, tj., u samosagledavanju pojedinca - ko je, što je i čemu pripada.
A čovjek je, čak i više od drugih bića, kao izrazito društveno biće, biće grupe ili zajednice. Dakle, nema tog pojedinca koji ema vlastitu sliku o pripadanju nečem širem što nadilazi njega kao pojedinca. I spram toga se opredjeljuje u životu.

Napraviću digresiju,..
ne samo ja, već i nauka, govori da Srbi (dozvoli, tu mislim na ove prave/izvorne Srbe istočno od Drine i sjeverno od Lima, a kojima su Grci dali to ime), dakle, Srbi i recimo Bugari, antrpološki, kulturološki i na svaki drugi način, imaju više zajedničkog nego Srbi i Crnogorci, pa su kroz istoriju ova dva naroda uglavnom stalno bili na suprotnim stranama. O Englezima i Njemcima da ne govorim. Da li je zbog toga Svijet stao? Sunce prestalo da izlazi? Ne naravno...

Ništa Crnogorcima (nacionalnim) ne treba NATO, Rusija ili bilo ko, da imaju zaokružen identitet u sopstvenoj državi.

Dozvolićeš da to procjenjuju Crnogorci. Kako se ne osjećaš dijelom tog naroda, tvoj stav u tom pitanju je nepotreban i nebitan. Meni svakako ne pada na pamat tvrditi da znam što je dobro za Srbe i sugerisati im kako da se u nekom pitanju postave. Svako je slobodan birati svoj put. Brati i slatke i gorke plodove svojih odluka.

A slika o CG kao "kuće za mnogo ukućana" bi davno bila mijenjana od strane DPS-a, da je takvom, prije svega, ne vidi Evropa...

Ovdje si (po mom sudu) u velikoj zabludi. Evropa se u ta pitanja i ne miješa previše. I ne želi miješati. Ne smijete drastično odstupiti od ideala a kojima počiva Evropa, no u tom prostoru koji je pred vama mjesta za manevrisanje i odluku kako da uredite svoju kuću imate jako puno. Zar Mađarska nije najbolji dokaz. Šta radi Orban po Mađarskoj? Diže li ko galamu u Evropi zbog toga? Ne... Šta radi Gert Vilders u Holandiji? Šta radi Rahoj u Španiji? Šta je s pravom Katalonaca da se izjasne? Može li se zamisliti miroljubiviji način da izraze svoj stav od onog koji oni praktikuju? Pa...Uostalom, misli li iko da Njemačka ne dijeli stav svoje kancelarke (koji je saopštila još 2008. i od kog nije odustala) da je "multi-kulti" model društva propao i da se Evropa treba prilagoditi novom vremenu?
Dakle, Evropa je složen organizam koji se pomjera, obnavlja i regeneriše i treba ga posmatrati trezveno.
Evropa i nije nikada bila neka konstanta. Ona se neprekidno mijenja i prilagođava vremenu. Jedan politički entitet samo tako i može živjeti i postojati. Ništa nije dato za sva vremena i uklesano u kamen, no ono što opstaje i iznova se njeguje, jeste svijest zemalja i naroda zapadne civilizacije o pripadanju jednom prostoru i činjenici da su sudbinski povezani i oslonjeni jedni na druge. Ta oslonjenost je od ključne važnosti za opstanak te civiizacije i svakog činioca ponaosob i ta svijest je itekako živa. Slučaj krize u vezi sa Ukrajinom to je pokazao jasnije nego što je iko naslućivao.
Eto, potrudio sam se da ti stvar približim, a da li sam uspio- ne znam. U svakom slučaju jesam pokušao, jer tvoj post negdje predstavlja glavni kontraargument koji i mnogi Crnogorci (ne samo tvoji Srbi) intimno i s pravom imaju u ovoj stvari. Ali nažalost imamo vlast koja je simbol mnogih izopačenosti, i koja ni sama najbolje ne razumije šta je Evropa kojoj deklarativno stremi, pa i nije u stanju to objasniti svojih građanima.
Rezultat: imamo ovu smiješnu i svakako paradoksalnu situaciju da se u nekom pitanju opredjeljujemo gotovo prateći vlastiti instinkt i slijedeći nivo svog obrazovanja.
Ali to će, pod pritiskom događaja spolja, morati da se promijeni.

[johnny bravo]

Bit. Odlicno, El Re. Uzivao sam dok sam citao.

Takođe. Kakav komentar. Kome iz ovoga nije jasno, neće mu vjerovatno nikad biti jasno.

[getaway blues]

El Re, prvo - hvala ti na konkretnom i korektnom odgovoru.

Meni je jako bitno to što mi je sada jasno da ti definitivno nastupaš iz pozicije interesa crnogorskog naroda kao nacije, a ne crnogorske države kao države njenih građana.

Iskreno mislim da NATO i EU nijesu put za ostvarenje toga što ti priželjkuješ. Sasvim razumijem tvoju potrebu da Crnogorci budu jedini državotvoran narod, obrzirom da ih ima manje od 400 hiljada u svojoj jedinoj državi. To bi svaki mali narod poželio. Iskreno, sasvim mi je legitimna i logična ta želja. Iako iskreno, to i sam dobro znaš, ne bih volio da živim u takvoj državi. Niti u bilo kojoj nacionalnoj državi, iskreno. No, to je opet samo moj osjećaj.

Jedino se dakle ne slažemo oko toga što ja mislim da ni NATO ni EU ne prihvataju bilo koju novu članicu koja bi sebe mijenjala iz građanske u nacionalnu državu. Ne smatram da je poređenje sa Mađarima podesno - jer Mađara u Mađarskoj ima koliko procenata, ili Holanđana u Holandiji, a Crnogoraca u CG - znamo koliko.

Pišem opširnije kad stignem, e me čeka hrpa papira na stolu a probih radno vrijeme već

[El Re]

El Re, prvo - hvala ti na konkretnom i korektnom odgovoru.

Meni je jako bitno to što mi je sada jasno da ti definitivno nastupaš iz pozicije interesa crnogorskog naroda kao nacije, a ne crnogorske države kao države njenih građana.

Samo ću ovo prokomentarisati.
Interes crnogorskog naroda (ili nacije) jeste, treba i jedino je prirodno biti - najstariji interes u crnogorskoj državi
Dakle ne jedini interes koji će se uzimati u obzir. Nikako i daleko bilo. Takve Crne Gore bi se bez razmišljanja odrekao.
Ne dakle, već, tamo đe se interesi Crnogoraca i bilo koje (ili svih) nacionalnih manjina u Crnoj Gori ne mogu uskladiti (a to usklađivanje treba uvijek pokušavati, đe god je moguće) interes Crnogoraca mora biti ispoštovan.
Bez njih ove zemlje ne bi bilo, brzo bi bila demontirana jer za njom nijedan drugi narod egzistencijalnu potrebu ne bi vidio.
Čini mi se da je Bar držao dugo u potpisu (ili ako nije on izvinjavam se, ali nebitno) jedan slogan - Crne Gore nema bez Crnogoraca.
I to je zaista istina. Nema tu ništa tužno i tragično. To trebamo tako prihvatiti i svi to trebaju poštovati. Sa svima podijeliti dobro i zlo bez majorizacije, no tamo đe se ne možemo složiti mora se znati čiji je ovo jedini dom.