Dandy Walkerov sindrom
S godinama su znanstvenici otkrili sve više slučajeva ljudi bez mozga, takvi primjeri su se počeli ozbiljno uzimati u obzir kako činjenica koja se više ne može smatrati „iznimkom,“ a znanstvena zajednica je čak ovakve slučajeve nazvala Dandy Walkerov sindrom (DWS).
S lijeve strane vidite primjer ekstremnog DWS-a, a s desne strane se nalazi snimka normalnog ljudskog mozga.
Danas se zna kako se na svakih 25.000-35.000 beba rodi jedna s DWS-om, te da je on nešto učestaliji kod djevojčica (omjer 1:1,5 m:ž).
DWS nastaje uglavnom zbog genetičkih faktora no, poznato je da bolesti uzrokovane citomegalovirusom i rubellom povećavaju mogućnost rođenja djece bez mozga. Iako medicina smatra kako se DWS uglavnom razvija još dok je dijete u fetusnom razvoju, poznati su primjeri u kojima DWS nastaje u kasnijoj dobi.
Snimka pedijatrice iz SAD-a koja je s vremenom razvila hidrocefaliju s gubitkom od 48% moždane mase.
U znanstvenom žurnalu The New England Journal of Medicine je objavljena studija o 56 godina staroj pedijatrici koja je pet godina imala problema s pamćenjem, nakon što joj je fMRI-jem snimljena unutrašnjost glave, otkriveno je kako je žena razvila hidrocefaliju, te da je 48% njene lubanje bilo ispunjeno moždanom tekućinom umjesto mozga.
Je li mozak zaista potreban ljudskom biću?
Da se ovo pitanje postavilo prije nepunih 50 godina, vjerojatno bi se znanstvenici grohotom nasmijali, smatrajući kako je takvo pitanje nadasve neumjesno pa čak i „blesavo,“ no primjeri iz studija koje smo vam naveli zasigurno dovode u pitanje neka uvriježena naučna stajališta.
Neuro-anatom Adrian Bower je jedan od prvih znanstvenika koji je na konferenciji američkog udruženja pedijatara postavio takvo pitanje prije nekoliko godina. Nakon toga je krenuo u ozbiljnu znanstvenu potragu za odgovorima jer njegovi kolege znanstvenici nisu znali što bi mu odgovorili i kako bi se odnosili prema takvoj problematici, naročito zbog toga što su svi do iti jednoga bili educirani u okviru rigidnih materijalističkih premisa koje život bez mozga nisu mogli niti pojmiti, osim u dijelu teških natalnih i posnatalnih poremećaja koji su gotovo svi od reda završavali smrću.
Još jedna snimka ekstremne hidrocefalije. Kako je moguće živjeti normalno bez mozga?
Lorber i Bower smatraju kako normalan život uz ekstremne oblike hidrocefalije u potpunosti opovrgava tradicionalna vjerovanja o funkcijama i značaju ljudskog mozga, a ponajviše su uvjereni kako se znanstveni standardi o ljudskoj anatomiji mozga moraju promijeniti bez obzira što znanost ne može shvatiti na koji način ljudsko biće može živjeti, misliti i djelovati bez mozga.
Lorber je išao još jedan korak dalje, otvoreno postavljajući pitanje, na koje znanost nema odgovora:
„Kako objasniti život ljudskog bića bez mozga, kako tako nešto shvatiti? Kako netko s ekstremno reduciranom moždanom masom može djelovati bez ikakvog društvenog deficita. Mi imamo jako puno znanstvenih zapisa o takvim slučajevima, no za njih nema objašnjenja.“
Lorber je u najvećem slučaju istraživao slučajeve u kojima su ljudi imali 95% lubanje ispunjene moždanom tekućinom, u nekim slučajevima ljudi uopće nisu ni imali mozga, pa ipak njegovi ispitanici su imali IQ veći od 100. Ta grupa ljudi je prikazivala sasvim normalne moždane funkcije iako za to nisu imali materijala, takvi fizički nedostaci se jednostavno rečeno ne mogu objasniti jer se ne zna s čim zapravo takvi ljudi misle. Nitko od današnjih znanstvenika ne može objasniti kako netko može imati napredne matematičke sposobnosti iako ima moždane mase od 50-150 grama. Ako to usporedimo s normalnom masom ljudskog mozga od 1300 – 1400 grama tada problem i zagonetka postaju još veći i izraženiji.
Lorber je kao „sasvim dobar znanstvenik“ pokušao objasniti ovakvo stanje s nevjerojatnom prilagodljivošću tih 50-150 grama mozga koji su preuzeli na sebe funkcije normalnog mozga, no za sada nema dokaza o takvim navodima, naročito zbog činjenice da 50-150 grama mozga nije povezano na način koji bi upućivao na super-umreženje malog broja stanica mozga.
Dawid Browsher, profesor neuropsihologije sa Sveučilišta Liverpool je pokušao objasniti ovaj fenomen na sljedeći način:
„Duboke strukture mozga su očigledno nepotrebne za najvažnije funkcioniranje, za razliku od moždane kore.“
No Bower se s tim nije složio, smatrajući kako moždanoj kori ne smijemo pridavati veći značaj odo onoga kojeg ima, naročito ako se uzme u obzir da ljudi bez nemaju niti normalno razvijenu moždanu koru. Bower smatra da se cijelo pitanje o anatomiji mozga i načinu na koji on djeluje mora ponovno izučavati, te da slučajevi DWS-a s inteligencijom višom od 100IQ pokazuju da nama očigledno nešto konstantno promiče pred očima.
Hidrocefalija je primarno bolest u kojoj s vremenom nestaje bijela moždana masa, većina znanstvenika prihvaća takve slučajeve bez velike pompe jer smatraju kako se „genijalnost“ krije u sivoj moždanoj masi, točnije u moždanoj kori. Problemi u znanstvenim „umovima“ nastaju tada kada su istraživani slučajevi hidrocefalije u kojima je sasvim očigledno primijećen nedostatak sive moždane mase.
Zvanična neurologija ima još jedan problem s kojim se ne može nositi, naime znanost je smatrala kako se moždane stanice ne mogu oporavljati te da njihov broj neumitno pada, pa ipak čak i mozak ljudi s hidrocefalijom i ekstremnim DWS-om je s učenjem održavao masu, a u nekim slučajevima se s vremenom moždana masa i povećavala. U nedavnoj studiji objavljenoj u žurnalu Proceedings od National Academy of Sciences, znanstvenici su otkrili kako mozak odraslog čovjeka može jako brzo rasti vježbanjem, učenjem novih pojmova i širenjem percepcije.
Uzmemo li u obzir sve činjenice koje smo naveli u tekstu, ne možemo a da se ne zapitamo koliko je naša predodžba o ljudskom mozgu i svijesti pogrešna?
Materijalna znanost nam ne može dati odgovarajuća objašnjenja, a kvantna stanja u našem mozgu su očigledno nekim znanstvenicima preradikalna da bi ih istraživali i prihvatili. Očigledno je da je pitanje „kvantne“ duše i „kozmičke“ svijesti nešto što bi moglo otvoriti vrata saznanja o kakvima mi još uvijek znamo jako malo ili nimalo. Pogledamo li udžbenike iz biologije iz srednjih škola ili pak medicinske udžbenike anatomije i neurologije mozak se još uvijek opisuje na suhoparan dosadan način, a slučajevi ljudi bez mozga se detaljno obrađuju jedino u znanstvenim žurnalima koje na uvid ima jako mali dio populacije.
Sigurni smo da bi svaki student medicine s čuđenjem reagirao ako bismo mu postavili pitanje o ljudima bez mozga, no krivicu o neinformiranosti ne bacamo na same studente, već na znanstvenu zajednicu i na sustav edukacije koji na sve moguće načine ignorira i ostavlja po strani teme na koje nema odgovora ili pak problematiku koja se ne može objasniti materijalističkom znanošću.
I za kraj, zapitajmo se, koliko nas, naočigled normalnih ljudi, normalne inteligencije, normalnog emocionalnog IQ-a nema mozga, ili ga ima manje od onoga što znanost smatra „normalnim“ možda, neki od čitatelja ovog teksta predstavljaju najveću medicinsku i znanstvenu enigmu XI. vijeka, a da to niti ne znaju.
Kako god bilo, smatramo da se broji duša i znanje, a ne količina moždanih stanica, s obzirom da urednici Matrix Worlda zagovaraju sapiseksualnost, nije važno koliki vam je mozak, nije važno koliki vam je IQ, važno je što znate i što ćete s tim znanjem učiniti.
Reply With Quote
Originally Posted by Rakun
koji se kunu u svoju ilegalu.
Bookmarks