Pročitah Uelbeka,
Pokoravanje. Neobično, podsjetio me na Balzaka pominjanjem povećeg broja pisaca, pjesnika, slikara, političara. Tu su i čitave analize Uismansovih djela, čitavi mali eseji...sama povezanost glavnog junaka sa ovim francuskim naturalistom, želja i nemogućnost da krene njegovim putem, beznađe i ravnodušnost, ostavljaju jači utisak od konkretne radnje, nevjerovatnog političkog prevrata u Francuskoj bliske budućnosti koji dovodi do konačnog kraja jednog trulog sistema, zadnje faze u procesu samoubistva jedne civilizacije. Realističan lik prema kojem morate osjetit razumijevanje. Šteta je samo Uelbekov nedostatak bilo kakvog stila, znači, stil ni u pokušaju. Interesantno mi je, nakon završenog čitanja, bilo razmišljanje o tome kako bi sami Uismans doživio ovo djelo. Probajte, ako vam ne smetaju nekolike scene eksplicitnog seksa i uopšte izražavanje na nivou pornografije
Nego, ovo nije tema o utiscima, valjda...Sad sam prešao na Džona Fantea,
Upitaj prah. Nakon prvih pedesetak stranica (i on pominje Uismansa između ostalog), osjećam veliki uticaj Džojsa, neka vrsta toka misli ali viđećemo još...
Bookmarks