IZLOŽBA EUHARISTIJA U KOTORU


U čast svete tajne



Kotorski Biskupski ordinarijat i Pomorski muzej Crne Gore nosioci su izložbe "Primijenja umjetnost u euharistijskom slavlju" koja je ovih dana izložena u Kotoru. Usljed nedostatka izložbenog prostora Pomorskog muzeja, izbor euharistijskih predmeta morao je da bude ograničen. Uprkos tome, posjetioci imaju priliku da pogledaju osamdeset i četiri eksponata koji obuhvataju period od kraja XIV do XX vijeka.
Povod organizovanja pomenute izložbe bio je zatvaranje euharistijske godine u kojoj je "Papa Ivan Pavao II pozvao cijelu katoličku Crkvu da svoju liturgijsku godinu oživi u koncentraciji na misterium, otajstvo, svetu tajnu, Euharistiju". Ovako stoji u pratećem katalogu u kome se dalje navodi: "Euharistija dolazi od latinizirane grčke riječi eucharis, što bi u približno adekvatnom prijevodu etimološki značilo zahvaljivanje, ali supstancijalno ona označava sve ono što je kao obred, ritual i sadržaj vezano za komemoraciju posljednje ili Tajne večere..."
Postavka se odnosi na liturgijske predmete koji su "neophodni u samom obredu sv. Mise, kao i specifičnog za zapadnu Crkvu čašćenja Kristovog tijela izvan sv. Mise u posebnom liturgijskom kontekstu." Od pomenutih predmeta, značajno mjesto zauzimaju kaleži ili svečane čaše u kojima svještenik "prinosi žrtveni dar vina", simbol krvi Isusove. Izložene su, takođe, patene ili plitice, na kojima se polaže "euharistijski kruh" koji predstavlja Isusovo tijelo.
Obuhvaćene su i pikside ili čestičnjaci, posude u kojima se čuvaju posvećene hostije, kao i kostarice, posude za vino i vodu. Monstrance ili pokaznice, isto prisutne, počele su kasno da se upotrebljavaju u euharistijskom slavlju. U srednjevjekovnom periodu služile su za izlaganje dijelova svetačkih moći na čašćenje vjernika, a od XV stoljeća u nju se postavlja posvećeni euharistijski kruh za izvan-misno čašćenje i blagoslov.
Na izložbi mogu da se primijete i misali, posebno ukrašene knjige koje sadrže zbirku bitnih molitvenih i obrednih tekstova. Tu su i kanonske tablice, odnosno tri table, najčešće ukrašene metalnim ili drvenim okvirima, koje su stajale na vidljivim mjestima oltara kako bi svećenik mogao nepromjenjive dijelove liturgijskog teksta izgovarati bez listanja Misala.
Don Anton Belan, autor postavke, navodi kako je izložba podijeljena u pet tematskih cjelina i da su zastupljeni, u najvećoj mjeri, predmeti zlatarskog umijeća. Većina njih, dalje dodaje, potiču iz venecijanskih zlatarskih radionica, ali zastup-ljeni su i oni iz kotorske zlatarske škole, kao i poznate augsburške. "Prvi put, ti su predmeti na jednom mjestu. Potječu iz riznica crkava kotorske biskupije. Prije svega, iz samog Kotora, zatim, Perasta, Dobrote, Prčanja, Budve, Škaljara, Stoliva i Herceg Novog", kaže Don Anto Belan.
Po njegovom mišljenju, izuzetnu pažnju zavrijeđuje nekoliko eksponata. Kada su u pitanju obredne knjige, izdvaja se rijedak primjerak latinskog misala iz 1511. godine, čiji je dio štampan na pergamentu. Isto tako, raritet je i glagoljski misal iz Škaljara, štampan 1893. godine u Vatikanu. Za Škaljare, ističe autor izložbe, karakteristično je da se služba božija obavljala i na slovenskom jeziku, a glagoljskim pismom, u kontinuitetu od XV do sredine XX vijeka.
Najstarije kotorske liturgijske knjige, ipak, nalaze se u inostranstvu. "Nažalost ili na sreću, kotorski pontifikal (knjiga koja služi biskupu pri raznim obredima) iz XI stoljeća čuva se u Petersburgu u Rusiji. Isto tako, kotorski misal Svetog Jakova od Lode iz XII stoljeća nalazi se u Nacionalnoj biblioteci u Berlinu" - kaže don Anton Belan.
Velika piksida, rad kotorske zlatarske škole s kraja XIV i početka XV vijeka, ističe pomenuti svještenik, posebno je značajna. Takođe je vrijedna, i velika srebrno - pozlaćena monstranca koju je, 1875. godine, kotorskoj katedrali daravao austrougarski car Franjo Josip. Iste je godine, crkva Svetog Ivana u Budvi, od njega na poklon dobila kostarice. Posljednja dva eksponata, dobri su primjerci augsburškog zanatstva XVIII vijeka.
Valja istaći da pomenutu izložbu prati i savremeno urađen katalog od petnaest stranica čiji je autor, takođe, don Anton Belan. U uvodnom tekstu kataloga, don Branko Sbutega ističe da prikazani eksponati predstavljaju "kako reprezentativan tako i dragocijen presjek i svjedočanstvo ne samo velikog duhovnog intenziteta u kome Boka kotorska živi svoj katolicizam, nego i najvisočiju civilizacijsku razinu koja i ovom prilikom pred nama svjedoči."
Duhovna i duhovno - materijalna baština koja pripada Kotorskoj biskupiji, navodi se dalje, ne služi samo njoj, već prostoru i svim ljudima koji u njemu "žive svoje životno poslanje i sudbinu."




Nikola DONČIĆ