Originally Posted by
Thomas_O_Malley
Kad vec pominjete, sjecanje me odnese na sad vec daleku '98. godinu i jednu djevojku neobicnog imena.... Sreli se pod suncem Azurne obale, zivjeli zajedno fantasticnih 7 i po mjeseci u zemlji sira, vina i romantike, pa nas zivot razdvoji, nekako naprasno.... Bezbroj pisama napisanih, bezbroj primljenih...bilo je pravo uzivanje vidjet celavog mi postara Mitra kako se ceshka ispod kape gledajuci adresu sa koje je pismo stiglo bas u Cetinje....
"Opet ti pisu oni iz Njemacke!" - znao je da odvali.... gledajuci u ime Mercedes Andrea H..... P......
Lijepo sjecanje, zaista. Kako je to cudno sto je tako ostalo kao lijepo, da jos traje postalo bi dosadno a i ne bi bilo sjecanje vec dosada svakog prvog u mjesecu. Izgleda da prolaznost daje smisao nekim stvarima i pokazuje da je teznja ka stalnosti kontraproduktivna i dosadna.
If I had a world of mine, everything would be non-sense. Nothing would it be what it is, because everything would be what it isnt, and contrary-wise, what it is, it wouldn be, and what it wouldnt be, IT WOULD... - You see?
Alice In WonderLand.
Bookmarks