Jer kad ostaris
niko ne kuca na tvoja vrata
ni potok s ribama od srebra
ni mlado zdrijebe vlazna oka
ni jabuka u cvatu
niko...
samo ja kad ostaris
kao oblak u tvojo kafi
doci cu u kromi kaputu
i cut cu kad ti se moje ime omakne
i krene
polako sama od sebe
posljednja suza za mene
jedan za drugim
vozovi polako prolaze
kao i obicno
stavit ces kacune i prozore
cini mi se da
mjesec ramazana pocinje
pomalo je tuzno
kada ostaris...
"...patim zbog osoba kojima sam poklonila svoje srce i uvidjam da oni koji su dotakli moju dushu nisu uspeli da probude moje telo, a oni koji su doticali moje telo nisu uspevali da dosegnu do moje dushe. “
Bookmarks