Page 242 of 247 FirstFirst ... 142192232238239240241242243244245246 ... LastLast
Results 6,026 to 6,050 of 6154

Thread: Najljubavniji stihovi...

  1. #6026
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Usnila sam,
    kako plovi moj sahtijan,
    silnim valom o hridi razbijan,
    al' ne otvoren...
    Usnila sam,
    kako mladost moja prolazi,
    kako dragi drugoj odlazi,
    al ne ljubi je...

    Zato šumite,
    zelen vali njemu recite,
    da i ja bez njega ne mogu,
    da i ja bez njega ne umijem...
    Ako vidite,
    moj sahtijan prinesite,
    i na obali otvorite,
    u njemu ruho svo moje je,
    za njega vezeno,
    za njega ljubljeno...



    (Odavno se nisam naježila)



    "Tiha voda brijeg roni..."

  2. #6027
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    39,953
    Thanks Thanks Given 
    3,938
    Thanks Thanks Received 
    6,446
    Thanked in
    3,087 Posts

    Default

    Gdje to piše

    u pjesmama ti nemaš ime
    još odolim da riječima te ogolim
    ta jedna noć sa dv'je tišine
    ispisujem ti osvetu k'o posvetu

    a gdje to piše da ću samo tako van
    iz ove priče kao dijete naivan
    gdje to piše da se upišem i sam među bivše
    mora posojati red, netko vuče deblji kraj
    ovog puta nisam taj

    još čuvam te od sebe sama
    još odolim da pjesmama te ogolim
    sad jesi li toliko hrabra
    ispisujem ti osvetu k'o posvetu

    a gdje to piše da ću samo tako van
    iz ove priče kao dijete naivan
    gdje to piše, da se upišem i sam među bivše
    mora posojati red, netko vuče deblji kraj
    ovog puta nisam taj

    svaka pjesma ima red, netko vuče deblji kraj
    ovog puta nisam taj



    :redface:
    nothing comes from violence and nothing ever could

  3. #6028
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    39,953
    Thanks Thanks Given 
    3,938
    Thanks Thanks Received 
    6,446
    Thanked in
    3,087 Posts

    Default

    nothing comes from violence and nothing ever could

  4. #6029
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    39,953
    Thanks Thanks Given 
    3,938
    Thanks Thanks Received 
    6,446
    Thanked in
    3,087 Posts

    Default

    I hear the ticking of the clock
    I'm lying here the room's pitch dark
    I wonder where you are tonight
    No answer on the telephone
    And the night goes by so very slow
    Oh I hope that it won't end though
    Alone

    Till now I always got by on my own
    I never really cared until I met you
    And now it chills me to the bone
    How do I get you alone
    How do I get you alone

    You don't know how long I have wanted
    To touch your lips and hold you tight, oh
    You don't know how long I have waited
    and I was going to tell you tonight
    But the secret is still my own
    and my love for you is still unknown
    Alone

    Till now I always got by on my own
    I never really cared until I met you
    And now it chills me to the bone
    How do I get you alone



    nothing comes from violence and nothing ever could

  5. #6030
    Join Date
    Jun 2009
    Location
    Podgorica Mother of Needy
    Posts
    8,250
    Thanks Thanks Given 
    685
    Thanks Thanks Received 
    528
    Thanked in
    383 Posts

    Default

    Voleo sam te ludo, ludo, ludo
    Zbog tebe mi osta samo levo m.do
    Kad TA peć ti pomogoh prebačit
    Nisam znavo da ću bruh zakačit.
    If there's two things that I hate-
    It's havin' to cook, and tryin' to date...​

  6. #6031
    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    2,021
    Thanks Thanks Given 
    34
    Thanks Thanks Received 
    12
    Thanked in
    6 Posts

    Default

    Opet sam pisao prstima po zamagljenim prozorima
    I radovao se prvom snegu
    I bivao opčinjen njenim trepavicama.
    Sa druge strane straha su sve najbolje stvari u životu.

  7. #6032
    Join Date
    Aug 2015
    Posts
    516
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Love Sick - Bob Dylan

    I'm walkin' through streets that are dead
    Walkin', walkin' with you in my head
    My feet are so tired
    My brain is so wired
    And the clouds are weepin'.

    Did I hear someone tell a lie?
    Did I hear someone's distant cry?
    I spoke like a child
    You destroyed me with a smile
    While I was sleepin'.

    I'm sick of love that I'm in the thick of it
    This kind of love, I'm so sick of it.

    I see, I see lovers in the meadow
    I see, I see silhouettes in the window
    I'll watch them 'til they're gone
    And they leave me hangin' on
    To a shadow.

    I'm sick of love, I hear the clock tick
    This kind of love, ah, I'm love sick.

    Sometimes the silence can be like thunder
    Sometimes I wanna take to the road and plunder
    Could you ever be true
    I think of you
    And I wonder.

    I'm sick of love, I wish I'd never met you
    I'm sick of love, I'm tryin' to forget you.

    Just don't know what to do
    I'd give anything to
    Be with you.

  8. #6033
    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    2,021
    Thanks Thanks Given 
    34
    Thanks Thanks Received 
    12
    Thanked in
    6 Posts

    Default

    Pomešan s lišćem,
    vetar ima mek i žut glas,
    kao ona devojka kojoj sam obećao
    na stepeništu katedrale
    da ću kupiti jedno od Kornatskih ostrva,

    i kupio bih,
    kako sam bio romantičan
    i šašav tog septembra,
    samo da mi je Grujić na vreme poslao
    onaj honorar što smo čekali,

    i koja je danas ko zna gde,
    majka nečije dece,
    i neočešljana,
    i zgadjena
    na mene i na ostrva
    i na sve druge stvari na svetu.
    Last edited by chloe; 15-10-16 at 10:10.
    Sa druge strane straha su sve najbolje stvari u životu.

  9. #6034
    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    2,021
    Thanks Thanks Given 
    34
    Thanks Thanks Received 
    12
    Thanked in
    6 Posts

    Default

    Ti ne znaš kako je čarobno
    znati da negdje postojis
    jednako draga i krhka
    i na poludjelom moru
    u ovu tetoviranu jesen
    koje se sve manje bojiš
    u svijetu u kojem leptiri
    i ne dočekaju zoru.

    Sakriven u tvojim venama
    ja sam kap što ne otiče,
    ma kako bili daleko,
    ma kako izgledali tudji.
    Srećom ne gube klovnovi
    na kraju svake priče
    mada iz nje izlaze
    bar za milimetar ludji.

    A ti, ti si zvijezda
    zaspala na mom dlanu
    i ja te čuvam i ne dam
    i nemoj da se bojis.
    A ako vec budeš bodež
    i napravis nekakvu ranu
    i tad cu da budem sretan
    što jos uviek negdje postojiš.

    Te jeseni je u mojoj ušećerenoj krvi
    zaspalo Ciganče modrozelenih očiju
    i dvije ranjene srne iz neke daleke basne.
    Sjećaš se... bio sam kočijaš
    zaljubljen u svoju kočiju
    i u svjetlost naše zvezde koja polako gasne.

    Suton... iz mene izlaze klovnovi ulicom koja ne postoji
    i hiljade svitaca donose svijeće
    našem nerodjenom sinu.
    Oprosti.
    Na nebu je uštap i moja se sjenka boji
    trubadura koji uglavnom razbija mandolinu.

    Sad... nemam ništa sem rima
    a i njih bi najradije da vratim
    nekoj dalekoj zvezdi sa koje sam sišao ranjiv.
    Necu ti reći hvala, a necu ni da ti platim
    jer si najveci krivac što sam nežan i ranjiv.

    Te jeseni mi je ostao osmjeh,
    a i njega sam ubrzo izgubio.

    A kada ostavim zvezde
    hoću da budes kraj mene
    jer mogle bi i one
    začas da odu vragu.
    duboko ispod vode.
    mutno ogledalo.
    Bar zbog najlepših tajni
    kojima smo bili na tragu
    ostani koji trenutak.
    ostani
    samo
    jos
    malo.

    Jer kada odes iz rime
    u noc jezivo strašnu
    ja cu manirom klovna
    staviti šešir od slame,
    poderan kaput
    i trošnu krvavu leptir mašnu
    i svojim sanjivim rukama
    ogroman mjesec na rame.

    Kiša i nebo mutno do plača.
    San je posljednja mogućnost
    da se sačuva
    ono što mora da ode.
    Ne budi me
    U očima pijanog svirača
    jutros je previše vode
    nemir,i jedna jesen daleka.

    Ni slavuji ne zvižduću pesmu
    koju znaju sve ptice.
    Pusti.
    u praskozorje izmedju smreka
    naći ce uplašene zvezde
    i upaljene sveće.
    veče, i jedan komadic bola.

    Reči će uvek reći
    manje
    nego što govore oči.
    Ne okreći se.
    Čaše su na kraju stola
    al više nikog nema
    da ih natoči.

    Tajna je samo tajna ako je prihvati zora
    Možda zvezde večeras namerno na pčelinjak liče
    dok svetlost klizi niz lice i zvezdane kapi bodu.
    Ti znaš da postoje i dobre i loše priče,
    al ne znaš kada dodju, jos manje kada odu.

    Valovi se nekada i bez oseke iznenada povuku
    Zamisli rijeku koju mjesec dijeli na pola
    i nad njom bijelog galeba koji je zaboravio da leti.
    Slikar je po najdražem platnu prosuo mrvicu bola
    u vidu kapi krvi,a dalje, tko zna kada će smjeti.

    Miris odlaska nosi u sebi vise soli od mirisa mora
    Ne budi me,u snovima je nedostižno malo tuge.
    Smejući se mi igramo jednako komičnu rolu,
    a oni koji se provuku u praskozorje ispod duge
    možda će u drugu jesen s andjelima ići u školu.

    I ladje kad potonu jos dugo sanjaju luku
    Sad uzmi tetoviranu jesen i kao bumerang zavrti.
    Volim te kao što pčela voli dunju u cvatu.
    Mi smo sve bajke večno krali od smrti,
    a da nismo ni znali da su nam duše u matu.
    Jer,
    Tajna je samo tajna ako je prihvati zora,
    valovi se ponekad i bez oseke iznenada povuku,
    miris odlaska nosi u sebi više soli od mirisa mora,
    i ladje kad potonu jos dugo sanjaju luku.

    Ja više nemam za čim da žalim ni kome da praštam,
    sem maloj krpici svetla što me pokatkad dodirne i razbudi
    i da verujem i da ne verujem
    i da sanjam i ne sanjam,
    isto se vraćam i isto krvarim
    i isti me trag vodi u uzalud kao slikara
    koji bi ponovio svoju najbolju sliku
    na komadu beloga zlata
    a život teče dalje.

    Ti i ne znaš
    da vec danima sanjam istog leptira,
    samo svetiljke nisu iste ili se bar budim s nadom da nisu.
    On nema lica i nema ništa po čemu bi ga prepoznao
    sem malog ožiljka na lijevom krilu,
    a meni je i to dovoljno.
    Znam,
    trebalo je da bude proleće,
    a bila je jesen na splavu meduza
    i nije bilo sjaja u travi.

    Ne, ne boj se.
    Moje rime sem što me nikad ne ostavljaju samog
    ponekad znaju tako divno da šute.

    Sve je istetovirano i izgubljeno.
    I ova jesen je istetovirana i izgubljena
    mada jos uvijek mogu sam sebe da ubijedim da sam
    sve sanjao.
    A ti?
    Šta ces ti?

    Da li se ponekad seti gledajuci kroz tudja okna
    niz ulice puste i kišne, da l' je bar malo zaboli.
    Meni je sasvim dovoljno ako joj zadrhti lokna
    pa makar nikad ne rekla da me jos uvijek voli.

    Ona ne zna koliko boli ono što se nikad ne vrati
    kao noći koje se čuvaju u očima što dvostruko gore.
    Sve nema svoju cijenu, ali ipak sve se plati
    jednim sanjivim vriskom mjeseca što pada u more.

    Ja sam najlepshu pesmu zaključao u njenoj kosi
    i sve sam svoje osmehe sakrio u zavjesu kiše,
    a ona je predobro znala šta ta jesen nosi
    al nije htela da prizna i nije nas bilo više.

    Ko zna... mozda joj noćas neke slike ponovo znače,
    možda se zaista voli samo jednom u zhivotu.
    A ja sam samo klaun koga su natjerali da plače
    sa željom da samog sebe igra za bednu svotu.

    Da li se ponekad seti gledajuci kroz tudja okna
    niz ulice puste i kišne, da l' je bar malo zaboli.
    Meni je sasvim dovoljno ako joj zadrhti lokna
    pa makar nikad ne rekla da me jos uvijek voli.

    Milion svetionika u noći i nebo od pečene gline
    i tvoje ruke i usne, sočnije od zreloga nara,
    u očima usnula kiša i oblak vrele tišine
    i jedno platno za sliku pomalo nespretnog slikara.

    Krvario je u vodi mesec zaklan do pola,
    nad tvojim polu-zbogom noc se sklopila crna.
    Sećam se bila si zvijezda veća od Velikih kola,
    seti se bio sam svitac manji od makova zrna.

    I onda sam do obale s očima što ne drže plimu,
    težak kao bura, lagan kao jugo.
    Ko zna ko noćas gubi: vatra što gori u dimu
    ili dim iz te vatre, ili možda i jedno i drugo.

    Ah, da, jednom davno, skoro se ne sećam više
    sa druge strane svetla tetovirano sanjiv do zore
    jedan je klaun kroz suze sanjao ostrvo kiše
    kao što mrtav delfin zamišlja usnulo more.

    Iznad pepela najdraže slike našli su dušu slikara
    valovi što u zoru uguše sve što se olako žari.
    Kad jednom kroz miris mora osjetis miris nara
    povjeruj da negdje za mnom mjesec zaklan krvari.
    Last edited by chloe; 19-11-16 at 09:59.
    Sa druge strane straha su sve najbolje stvari u životu.

  10. #6035
    Join Date
    Feb 2007
    Posts
    6,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Nocas je ulicama nasega grada
    Prolazila kocija bijela,
    I bijela mecava vije
    Mutan dan...
    Do u tajne sobe nase stare ljubavi
    Trpim svoje i tudje sto me bije,
    I mrzlo mi je u srcu...
    Ne treba rakije - ne grije!
    Za tebe ljubavi govorim ove rijeci.
    Za tebe koju nosim u mozgu,
    Kao uzarenu kuglu djetinjstva,
    Kao ranu koju sam bolovao toliko puta.
    Za tebe koja si dio mene
    Duboko ukopana skoljka u kamenu.
    Miris borovine zauvijek zaboden u krv moju prokletu.
    Za tebe, zbog tebe, zbog sebe.
    Predlazem da saberemo nase siromastvo
    U dodir koji lijeci nasa srca,
    U koja je rdja pala sa bijelom igrom u samoci.
    Moj kriz placa racun ove noci.
    Ne kuni me imenom na koje je moja krv postala imuna
    Oguli narandzu, operi lice.
    Otvori se utjeho
    Zagrli me jako
    I probudi se
    Ne budim te tek tako.
    Za tebe ljubavi govorim ovu pjesmu,
    Za tebe koja si dio mene
    Duboko ukopana skoljka u kamenu,
    Za tebe sto u toplim rukama nosis ruze nijeme,
    I prosipas ih u suhu fontanu.
    Za tebe, zbog tebe, zbog Prevera,
    Zbog svih pjesnika ljubavnih stihova,
    I uprkos njima...
    Ne budim te tek tako.
    Otvori oci ljubavi i pogledaj kroz prozor
    Vani su zasijale gorcine,
    Tumaraju pomrcine i studen
    I bijela mecava u gradu vije
    Mutan dan...
    Pa i srce je pocelo sumjeti: "Divljak - ovdje je kvar!"
    Ne treba rakije - ne grije.
    Dok bije u njedrima dobro nam je.
    Gledaj!
    Nemoj da ti trazim oci
    Primakni se blize...jos blize
    Zagrli me ljubavi, zagrli me jako

  11. #6036
    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    2,021
    Thanks Thanks Given 
    34
    Thanks Thanks Received 
    12
    Thanked in
    6 Posts

    Default

    Sve što sam ikada uradila
    bilo je samo zato,
    što me nisi mogao voleti
    onda,
    kada sam čeznula
    da hodaš sa mnom
    do crkvice Svetog Ilije
    na nekom grčkom ostrvu.
    Ili, na kopnu,
    ako ti je milije.
    Tako da znaš:
    Da,
    bio si
    sa mnom
    u svakoj pesmi!
    U knjigama,
    u brigama,
    u tortama,
    u akvarelima,
    i drugim bojama!
    U porubima na haljinama,
    u svim blizinama,
    i daljinama!
    U razgovorima,
    u jezerima
    i morima!
    U usponima,
    i u stvaralačkim
    krizama,
    izvor inspiracije
    i eufemizama!
    Ubila te
    i ljubila,
    i ponovo te
    oživela,
    da bih te srela
    na kraju
    neke priče.
    Ili,
    za potrebe male strofe,
    da,
    stavljala sam ti
    tačke,
    zareze
    i apostrofe!
    Kao što vidiš
    ja ništa ne krijem.
    Stvarno nemam
    za čim da žalim:
    Jer,
    ja sam hodočasnik,
    i ljubav je moj Jerusalim.
    Sa druge strane straha su sve najbolje stvari u životu.

  12. #6037
    Join Date
    Jul 2015
    Posts
    9,584
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Still a little bit of your taste in my mouth
    Still a little bit of you laced with my doubt
    Still a little hard to say what's going on

    Still a little bit of your ghost your witness
    Still a little bit of your face I haven't kissed
    You step a little closer each day
    So I can say what's going on

    Stones taught me to fly
    Love taught me to lie
    Life taught me to die
    So it's not hard to fall
    When you float like a cannonball

    Still a little bit of your song in my ear
    Still a little bit of your words I long to hear
    You step a little closer each day
    So close that I can't see what's going on

    Stones taught me to fly
    Love taught me to lie
    Life taught me to die
    So it's not hard to fall
    When you float like a cannon

    Stones taught me to fly
    Love taught me to cry
    So come on courage!
    Teach me to be shy
    'Cause it's not hard to fall
    And I don't want to scare her
    It's not hard to fall
    And I don't want to lose
    It's not hard to grow
    When you know that you just don't know


    Cannonball - Damien Rice
    Nije lako, ali je jako rođaci.

  13. #6038
    Join Date
    Mar 2014
    Posts
    1,205
    Thanks Thanks Given 
    117
    Thanks Thanks Received 
    92
    Thanked in
    66 Posts

    Default

    "Doći ćeš putem kojim si morao doći Koji pre tebe nije postojao
    Nego se s tobom rodio
    Da ideš svojim putem
    I sretneš onu koju moraš sresti
    Na putu kojim moras ići
    Koja je bila tvoj život
    I pre nego što si je sreo
    I znao da postoji
    I ona i grad u koji si došao."
    Here I opened wide the door,
    Darkness there, and nothing more.

  14. #6039
    Join Date
    Sep 2010
    Posts
    2,021
    Thanks Thanks Given 
    34
    Thanks Thanks Received 
    12
    Thanked in
    6 Posts

    Default

    Sa druge strane straha su sve najbolje stvari u životu.

  15. #6040
    Join Date
    Feb 2005
    Location
    Pg...
    Posts
    8,326
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    4
    Thanked in
    3 Posts

    Default

    Dajem miris ulice,zvezda,ledenih gradskih svetiljki, iza ponoći, u hodu, bez žurbe…
    Dajem miris grada, izmešan sa utiskom, nadom, idejom, željom, kao u snu…
    Dajem sve mirise, koji nestaju istopljeni pred pogledom i osmehom.
    Menjam ih, za ukus jednog poljupca. Ukus koji zaustavlja vreme, pretvarajući ga u san...zauvek...

    (Čeda Bradić)

    Sent from my Redmi 4 using Cafe Del Montenegro mobile app



    "Tiha voda brijeg roni..."

  16. #6041
    Join Date
    Jul 2015
    Posts
    3,887
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default


  17. #6042
    Join Date
    Jul 2015
    Posts
    9,584
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    2
    Thanked in
    2 Posts

    Default

    Nije lako, ali je jako rođaci.

  18. #6043
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    6,142
    Thanks Thanks Given 
    254
    Thanks Thanks Received 
    1,140
    Thanked in
    556 Posts

    Default


  19. #6044
    Join Date
    Jul 2015
    Posts
    3,887
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    1
    Thanked in
    1 Post

    Default

    Mnogi zavide divnoj Selmi... živjeće dok se ova pjesma bude pamtila.


  20. #6045
    Join Date
    Oct 2010
    Location
    Podgorica
    Posts
    39,953
    Thanks Thanks Given 
    3,938
    Thanks Thanks Received 
    6,446
    Thanked in
    3,087 Posts

    Default

    Ja retko govorim o tome
    zaboli me kad ti čujem ime i sad
    i uvek kad se sretnemo, znam
    pojaviće se između nas,
    kao stihija duboka strast



    Ja sam u životu mnoge bitke bila
    na tebe sam slaba, meka kao svila
    ja sam sve muškarce ostavljala lako
    na tebe sam slaba, ne puštam te tako

    Ti, što te ne zaboravljam
    ti, jos samuješ, pretpostavljam,
    u ponoćni sat dok misliš na nas

    Ti, sto me ne zaslužuješ
    ti, još uvek me uzbuđuješ
    i htela bi bar da budemo par
    još jedno veče, još jedan dan

  21. #6046
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    6,142
    Thanks Thanks Given 
    254
    Thanks Thanks Received 
    1,140
    Thanked in
    556 Posts

    Default

    TOGETHER

    Two trees near to each other stood
    When they were young and life was new.
    Their limbs reach out and their branches entwine
    And thus together they grew.
    Their roots spread out down under the ground
    Joining one with the other,
    So, from the top in the sky to the heart
    In the earth-the two were joined together.
    Thru days when the sun was bright and warm
    And the winds were tempermental
    When a laughing breeze rustled the leave,
    Or when the rain was soft and gentle.
    Thru days when the clouds were dark and gray
    And cold and fierce the weather
    The two stood firm and faced the storms
    Because they stood together.
    On a cold dark day one tree fell
    And the branches that were so entwined
    Were all torn apart and down in the heart
    Roots were broken and undermined.
    Bruised and scarred, left standing alone
    To meet the wind and strife
    The one that was left still stood on,
    But lived only half a life.

    Written by Jo Lynne Wood – 1974

  22. #6047
    Join Date
    Jun 2011
    Posts
    6,142
    Thanks Thanks Given 
    254
    Thanks Thanks Received 
    1,140
    Thanked in
    556 Posts

    Default

    Kad vas ljubav pozove, podjite za njom,
    Premda su staze njene tegobne i strme.
    A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se,
    Premda vas mač, skriven medju perima njenim,
    može povrijediti.
    A kad vam progovori, vjerujte joj,
    Premda vam glas njen može uništiti snove,
    k'o sto sjeverac opustoši vrt.
    Jer, baš kao što vas kruniše,
    ljubav će vas i razapeti.
    Isto kao što vas podstiče da rastete,
    tako će vas i okresati.
    Kao što se uspinje do visina vaših i miluje vam
    grančice najtananije što trepere na suncu,
    Tako će se spustiti i do vašeg korijenja
    i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju.
    Poput snoplja pšeničnog,
    sakupiće vas u naručje svoje.
    Omlatiće vas, da bi vas ogolila.
    Prosijaće vas, da bi vas otrijebila od kukolja.
    Samljeće vas, do bjeline.
    Umijesiće vas, dok ne postanete gipki;
    A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri,
    tako da postanete sveti hljeb
    za svetu Božju svetkovinu.

    Sve će vam to ljubav učiniti,
    ne biste li spoznali tajne svoga srca
    i u spoznaji toj postali dio srca Života.

    Budete li, pak, u strahu svome tražili
    samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
    Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju,
    i odete sa gumna ljubavi,
    U svijet koji ne poznaje godišnja doba
    gdje ćete se smijati, al' ne punoćom smijeha svog
    i plakati, al' ne do posljednje suze svoje.

  23. #6048
    Join Date
    Aug 2006
    Posts
    7,212
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    22
    Thanked in
    6 Posts

    Default

    Čini mi se...

    Čini mi se da sam te morao voleti na bezbroj načina, bezbroj puta,
    U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvek.
    Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pesama
    Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje različite načine
    U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvek.

    Kada god čujem stare priče o ljubavi, to je vekovima star bol,
    Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu,
    Kao što uvek gledam iznova u prošlost, na kraju uvek ti iskrsneš
    Prekrivač sjaja polarne zvezde koja isijava kroz tamu vremena:
    Postaješ simbol onoga što se pamti zauvek.

    Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora
    Srca vremena ljubavi jednog prema drugom.
    Igrali smo uz milion drugih ljubavnika, deleći istu
    Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka –
    Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvek iznova.

    Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronašavši svoj kraj u tebi,
    Ljubav čoveka svih vremena, prošlosti i večnosti:
    Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni život.
    Sećanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom našom ljubavlju –
    I pesme svih pesnika, prošlosti i večnosti.
    Rabindranat Tagore

  24. #6049
    Join Date
    Feb 2007
    Posts
    6,974
    Thanks Thanks Given 
    0
    Thanks Thanks Received 
    0
    Thanked in
    0 Posts

    Default

    Uvek kazem moja omiljena pesma i pisala sam je ovde par puta ali za nove forumase kojima je tesko da vracaju unazad strane:

    Uzalud je budim

    Budim je zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama
    zbog neba razapetog između prstiju
    budim je zbog reči koje peku grlo

    volim je ušima

    treba ići do kraja sveta i naći rosu na travi
    budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovde
    zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom
    zbog anonimnih reči trgova budim je

    zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova
    budim je zbog ove naše planete koja će možda
    biti mina u raskrvavljenom nebu

    zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih između
    dve bitkekada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice
    nego aerodrom

    moja ljubav puna drugih je deo zore
    budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog
    drugih

    budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati
    pticu zauvek sletelu
    sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me
    nema

    ta žena sa rukama deteta koju volim
    to dete zaspalo ne obrisavši suze koje budim
    uzalud uzalud uzalud
    uzalud je budim
    jer će se probuditi drukčija i nova
    uzalud je budim

    jer njena usta neće moći da joj kažu
    uzalud je budim
    ti znaš da voda protiče ali ne kaže ništa
    uzalud je budim
    treba obećati izgubljenom imenu nečije lice
    u pesku
    ako nije tako, odsecite mi ruke
    i pretvorite me u kamen
    Last edited by Oljce; 01-10-17 at 17:55.

  25. #6050
    Join Date
    Aug 2006
    Posts
    7,212
    Thanks Thanks Given 
    1
    Thanks Thanks Received 
    22
    Thanked in
    6 Posts

    Default

    Oci nikad ne stare
    Hej, kad došli smo na ovaj svijet,
    Ja nisam znao, da se za mene rađaš.

    Ti, ko bi rekao da ćeš baš ti,
    Od hiljadu drugih ,u srce da gađaš,

    Da ću samo tebe voljeti?

    Hej, u tvoje ruke sam stavio sve,
    Baš sve što imam, i nije mi žao,

    Znaj, za ovu dušu ti ne treba ključ
    Ne treba ništa, jer sve sam ti dao,

    Samo s tobom želim stariti...

    Pjesmo noćas poleti do nje,
    Nek mirno spava,
    Reci, reci joj da mi je sve,
    Reci joj hvala!

    Kad prođe sve, kad život naslika nam sijede ,
    kad se bore nakupe,

    Ti ostaćeš, zauvijek mlada oku mom,
    Jer oči nikad ne stare!

    Tekst pjesme Sergej - Oci nikad ne stare - feat. Hauser

Page 242 of 247 FirstFirst ... 142192232238239240241242243244245246 ... LastLast

Thread Information

Users Browsing this Thread

There are currently 1 users browsing this thread. (0 members and 1 guests)

Bookmarks

Bookmarks

Posting Permissions

  • You may not post new threads
  • You may not post replies
  • You may not post attachments
  • You may not edit your posts
  •