Najljubavniji stihovi...

[Bøgíñjå]

Pablo Neruda - Ljubavna pjesma


Ove noći

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda,
Trepere modre zvijezde u daljini”.

Noćni vjetar kruži nebom I pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.

U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.

Ove noći mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.

Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je
volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih
poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne
oci.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom
narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem

[Chui]

Malena nocas srusio se svet
malena sve je tako glupo bez tebe
sad kad je stvarno kraj o Boze snage mi daj
samo da prodje ova noc...
tako prokleto sam cekam novi dan
prvi cetvrtak bez tebe.

Malena, oduvek si znala ko sam ja
malena ne mogu ja bez svojih oblaka
sad sve su iste ko ti i sve se smiju ko ti
kako su lepe samo da znas
i sve me ljube ko ti i sve me lazu ko ti
i sve su moje a tako sam sam.

Malena, kako cu bez tebe sutra
malena, falice mi s'tobom jutra
ima drugih ima boljih ali nebo zna...samo ti si moja .... malena.

[Daljina_]

Magla na mom prozoru
mirise na nevolju
nocas sam ti tako sam
kisa pere ulice
gdje si moja ludice
jos bih nesto da ti dam

I neka nocas grmi
i nek se dusa mrvi
samo da ti cujem glas
priznajem pred svima
lutam vjekovima
trazim tebe, trazim nas

Ref.
Jedina, sta si mi uradila
srce mi je pustinja
ljubav je presusila
jedina, sto me nisi pustila
kad me nisi ljubila, jedina

I neka nocas grmi
i nek' se dusa mrvi
samo da ti cujem glas
priznajem pred svima
lutam vjekovima
trazim tebe, trazim nas

[Zlobnica]

Jugo ce, kazu, oni sto vide
da ponovo krecem na put za nigdje.
Jugo se sprema, valovi dizu,
pogledi njeni me vise ne stizu.


Okrece Jugo, more vec vrije
Bog je uz mene, strah me nije
samo sto dalje, druga obala zove
mislim na sutra, ostavljam snove.


Rakovi, skoljke i morske alge
i mnogo, mnogo kamenog cvijeca,
na grobu mome umjesto svijeca
svijetlece ribe drzace strazu,
more zna svu moju bol.

Dalekim sad plovim morem,
zaboravljam nase zore,
ostaje mi samo more
i vjetar sto tuce u lice i dusu.

Galebovi u daljini,
more i ja u blizini,
prilazi mi, ja mu pricam
o ljubavi jednoj sto bila je davno...

[rock'n'rolla]

Racunao sam da cu se vremenom vec zaljubiti u nju,
a da necu ni primetiti...
Ali ovih dana sam saznao da ne mozes,
a da ne primetis kad se zaljubis...
O, primetis... Primetis, jos kako..

[Artemis]

Znas, ponekad se pitam
je li bas moralo
toliko dugo bez tebe,
probaj zamisliti kako je tesko
voziti se nocu kroz pusti grad
u drustvu gospodje samoce...

I zbog toga se nemoj dosadjivati
kad pretjerujem sa njeznostima
jer za tebe, ljubavi moja
njeznost je jedina istina,
na licu ti vidim
da si u snovima sretna
a ja vise ni sam ne znam
ima li razloga spavati,
jer suvise je lijepo uzivo vidjeti san
ljubav se zove imenom tvojim...

[Zlobnica]

Godine su prosle, samo se nanizale
o tebi vijesti nisu stizale
mislio sam da te vise necu vidjeti
kad odjednom ispred mene ti...

Sreli smo se
kad je zadnja nada nestala
mada ljubav nije prestala
mislio sam da te vise necu vidjeti
kad odjednom ispred mene ti.

Imas isti sjaj u oku
jos si lijepa kao nekad
a ja ranu preduboku
nosim jos i sad.

Poljubi me, kao more obale
davno su te, moje usne probale
poljubi me, lijepo je andjele moj
sresti nekog, ko je bio tvoj...

[Artemis]

Jednostavno mi je došlo da pocijepam kartu
i da se nikad ne vratim
ali bi onda sve ove kapi bačene na rastanku
bile uzaludne
a ja nisam ni burence mora
ni fabrika soli
ali su mi suze slane
jer tako mora da bude

i zato dok mašem
i zato dok mašeš
ruke nam se dodiruju mada je izmedju čitav okean
vazduha
...a voz mora da krene
u jedan i osamnaest...

...da, mi ćemo čekati...

Jedino na otvorenom moru
i sa slomljenim jedrima
mjesec smiruje bol
razbija daljinu
i farba tamu

jedino tad je jedini brat
i jedino tad zna da čuva tajnu
a vagon je prepun i ja ću da mašem
sve dok se ne pogase svjetla grada
u kojem si me čekala.

I dok voz uranja u lavor mraka
stenjući kao ranjena mazga
crtam svoj lik na staklu
malo prstima i malo dahom
zaboravljajući da samog sebe
nikad ne možeš vjerno da nacrtaš
jer svi autoportreti su laž
sve dok su i osmijesi oružje...

Da, ti ćeš me čekati...

Umiru zvijezde jedna za drugom
a ja nemam povratne karte
jer sam pijani pjesnik
koji ni pjesmu ne zna pošteno da završi
i zato obriši suze
jer ruke nam se više ne dodiruju
a voz polazi
u jedan i osamnaest...


M.Berić

[Tiky]

Ljubav ima ime,
tvojim se imenom zove...


Jer ljubav je tvoj pogled,
tvoj osmeh predivni...
ljubav je i tvoje suzno oko,
ljubav je tvoj glas umilni.


Ljubav je tvoj hod prema meni,
ruke koje se u zagrljaj šire,
usne koje ka mojima žure,
tvoj šapat koji tiho izgovara moje ime.


Ljubav je moja cežnja za tobom,
kad su mi tobom snovi ispunjeni,
moj nemir kada mi nisi blizu,
kada se budim, a prva si misao meni.


Ljubav...
otpevaše je mnogi pesnici,
No najlepša pesma,
ime je tvoje,
Za mene jedina ljubav si ti.

[Mona Sax]

I didn't want to be the one to forget
I thought of everything I'd never regret
A little time with you is all that I get
That’s all we need because it's all we can take

One thing I never see the same when your 'round
I don’t believe in him—his lips on the ground
I wanna take you to that place in the “Roche”
But no one gives us any time anymore

He ask me once if I'd look in on his dog
You made an offer for it, then you ran off
I got this picture of us kids in my head
And all I hear is the last thing that you said

"I listened to your problems
Now listen to mine"
I didn't want to anymore, oh oh oh

And we will never be alone again
'Cause it doesn't happen every day
Kinda counted on you being a friend
Can I give it up or give it away
Now I thought about what I wanna say
But I never really know where to go
So I chained myself to a friend
'Cause I know it unlocks like a door

And we will never be alone again
'Cause it doesn't happen every day
Kinda counted on you being a friend
Can I give it up or give it away
Now I thought about what I wanna say
But I never really know where to go
So I chained myself to a friend

Some more again

It didn't matter what they wanted to see
He thought he saw someone that looked just like me
The summer memory that just never dies
We worked too long and hard to give it no time
He sees right through me, it's so easy with lies
Cracks in the road that I would try and disguise
He runs his scissor at the seem in the wall
He cannot break it down or else he would fall
One thousand lonely stars hiding in the cold
Take it, I don't wanna sing anymore

"I listened to your problems
Now listen to mine"
I didn't want to anymore, oh oh oh

[Chorus]
And we will never be alone again
'Cause it doesn't happen every day
Kinda counted on you being a friend
Can I give it up or give it away
Now I thought about what I wanna say
But I never really know where to go
So I chained myself to a friend
'Cause I know it unlocks like a door

And we will never be alone again
'Cause it doesn't happen every day
Kinda counted on you being a friend
Can I give it up or give it away
Now I thought about what I wanna say
But I never really know where to go
So I chained myself to a friend
'Cause I know it unlocks like a door...

I don't understand, don't get upset
I'm not with you
Thoughts swimming around,
It's all I do, when I'm with you

And we will never be alone again...

[Bøgíñjå]

Something always brings me back to you.
It never takes too long.
No matter what I say or do I'll still feel you here
'till the moment I'm gone.

You hold me without touch.
You keep me without chains.
I never wanted anything so much than to drown in your love
And not feel your rain.

Set me free, leave me be.
I don't want to fall another moment into your gravity.
Here I am and I stand so tall, just the way I'm supposed to be.
But you're on to me and all over me.

You loved me 'cause I'm fragile.
When I thought that I was strong.
But you touch me for a little while
And all my fragile strength is gone.

Set me free, leave me be.
I don't want to fall another moment into your gravity.
Here I am and I stand so tall, just the way I'm supposed to be.
But you're on to me and all over me.

I live here on my knees as I try to make you see
That you're everything I think I need here on the ground.
But you're neither friend nor foe though I can't seem to let you go.
The one thing that I still know is that you're keeping me down,
You're keeping me down
Something always brings me back to you,
It never takes too long

[Meni za ljubav]

Ti si moj trenutak, i moj sen, i sjajna
Moja reč u šumi; moj korak, i bludnja;
Samo si lepota koliko si tajna;
I samo istina koliko si žudnja.
Ostaj nedostižna, nema i daleka -
Jer je san o sreći više nego sreća.
Budi bespovratna, kao mladost; neka
Tvoja sen i eho budu sve što seća.
Srce ima povest u suzi što leva;
U velikom bolu ljubav svoju metu;
Istina je samo što duša prosneva;
Poljubac je susret najlepši na svetu.
Od mog priviđenja ti si cela tkana,
Tvoj je plašt sunčani od mog sna ispreden;
Ti beše misao moja očarana;
Simbol svih taština porazan i leden.
A ti ne postojiš nit si postojala;
Rođena u mojoj tišini i čami,
Na suncu mog srca ti si samo sjala:
Jer sve što ljubimo stvorili smo sami.

[Raquel]

It was many and many a year ago,
In a kingdom by the sea,
That a maiden there lived whom you may know
By the name of ANNABEL LEE;
And this maiden she lived with no other thought
Than to love and be loved by me.

I was a child and she was a child,
In this kingdom by the sea;
But we loved with a love that was more than love-
I and my Annabel Lee;
With a love that the winged seraphs of heaven
Coveted her and me.

And this was the reason that, long ago,
In this kingdom by the sea,
A wind blew out of a cloud, chilling
My beautiful Annabel Lee;
So that her highborn kinsman came
And bore her away from me,
To shut her up in a sepulchre
In this kingdom by the sea.

The angels, not half so happy in heaven,
Went envying her and me-
Yes!- that was the reason (as all men know,
In this kingdom by the sea)
That the wind came out of the cloud by night,
Chilling and killing my Annabel Lee.

But our love it was stronger by far than the love
Of those who were older than we-
Of many far wiser than we-
And neither the angels in heaven above,
Nor the demons down under the sea,
Can ever dissever my soul from the soul
Of the beautiful Annabel Lee.

For the moon never beams without bringing me dreams
Of the beautiful Annabel Lee;
And the stars never rise but I feel the bright eyes
Of the beautiful Annabel Lee;
And so, all the night-tide, I lie down by the side
Of my darling- my darling- my life and my bride,
In the sepulchre there by the sea,
In her tomb by the sounding sea.

[Raquel]

Are you going to Scarborough Fair:
Parsley, sage, rosemary and thyme.
Remember me to one who lives there.
She once was a true love of mine.

On the side of a hill in the deep forest green.
Tracing of sparrow on snow-crested brown.
Blankets and bedclothes the child of the mountain
Sleeps unaware of the clarion call.

Tell her to make me a cambric shirt:
Parsley, sage, rosemary and thyme;
Without no seams nor needle work,
Then she'll be a true love of mine.

On the side of a hill a sprinkling of leaves.
Washes the grave with silvery tears.
A soldier cleans and polishes a gun.
Sleeps unaware of the clarion call.

Tell her to find me an acre of land:
Parsley, sage, rosemary and thyme;
Between the salt water and the sea strand,
Then she'll be a true love of mine.

War bellows blazing in scarlet battalions.
General order their soldiers to kill.
And to fight for a cause they've long ago forgotten.

Tell her to reap it with a sickle of leather:
Parsley, sage, rosemary and thyme;
And gather it all in a bunch of heather,
Then she'll be a true love of mine.

[Bøgíñjå]

VOLI ME, ALI ME NE VOLI
ČUVSTVIMA, Voli Me sobom.
Ne gubi dah kad Me spaziš očima.
Gubi dah kad Me osjetiš u svojemu
dahu.
Ne voli Me čuvstvima, voli Me bićem.
Biće ne haje za to dišeš li ubrzano ili
usporeno, dišeš li uopće.
Pitaš kako je to moguće?
Kad ocean zatalasa i zapjeni, dubinama
je njegovim to svejedno, nije li?

[Oljce]

TI KOJA IMAŠ RUKE NEVINIJE

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ sa njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak njegovim mislima,
i tvoje grlo hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te sreću ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumum. Prijazni gušteri neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih pred tobom će biti ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazeva.
Neka te miluje dječak kojega ja zaštitih od uhoda na pustome drumu
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah svojim suzama.

Ja ne dočekah najljepše doba njegove muškosti.
Njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustošili
pogledi goniča stoke na sajmovima i pohlepni razbojnici.
Ja neću nikad voditi za ruku njegovu djecu.
I priče koje za njih davno pripremih možda ću
ispričati plačući malim, ubogim medvedima,
ostavljenim u crnoj šumi.

Ti, koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim njegovo lice,
dok na njega budu silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude i susede
koji žale moju strpljivost.

Ti, koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu.

[Oljce]

Mozda niko nije umeo da te želi ovako
kao ja noćas

Tvoje ruke bele kao samoća
Tvoja bedra sa ukusom platna i voća
Tvoj malo šuštavi glas

Sa nosom dečačkim prilepljenim
uz okno vagona,

nejasan samom sebi
kao oproštajno pismo padavičara,

i čudno uznemiren toplinom
kao razmažen pas,

putujem, evo, putujem
da natrpam u glavu jos neslućene predele,
da drveću poželim najlepšu laku noć
na svetu
da se vrtim kao lišće,
kao vetar po travnjacima,
kao zvezde i ptice

Da malo nemam plan

Da imitiram klavijature
liftove
i okean

Da zaboravim ruku na tvom struku
I lice uz tvoje lice

[kiselina]

Arsen Dedic - Otkako te ne volim

Vraca mi se okus
kao poslije bolesti
strah me kad se sjetim
kuda me to moglo odvesti

Osmijeh mi se vraca
neces me prepoznati
kao na slobodi
opet ucim jesti, hodati

Otkako te ne volim
opet nocu kise moje
izgubljeni zvuci, boje
ni sa kim ih ne dijelim

Otkako te ne volim
netko mi iz vlaka mase
prazno mi je, ali lakse
otkako te ne zelim..

Pitao sam ljude
kol'ko ce to trajati
moze li se umrijeti
hocu li se poslije kajati

Gnjavio sam ljude
pravio sam paniku
prejako je svijetlo
samo da se oci naviknu

Otkako te ne volim..

[Daljina_]

You lift my heart up when the rest of me is down
You, you enchant me even when you're not around
If there are boundaries, I will try to knock them down
I’m latching on, babe, now I know what I have found

I feel we're close enough
Could lock in your love
I feel we’re close enough
Could I lock in your love

Now I’ve got you in my space
I won’t let go of you
Got you shackled in my embrace
I’m latching on to you

I’m so enraptured, got me wrapped up in your touch
Feel so enamored, hold me tight within your clutch
How do you do it, you got me losing every breath
What did you give me to make my heart beat out my chest

I feel we're close enough
Could lock in your love
I feel we’re close enough
Could I lock in your love

Now I’ve got you in my space
I won’t let go of you
Got you shackled in my embrace
I’m latching on to you

Now I’ve got you in my space
I won’t let go of you
Got you shackled in my embrace
I’m latching on to you

I’m Latching on
to you

[Oljce]

Ovo je jedna od najlepsih ljubavnih ikada, stvarno:




Poznajem ženu
Koja stalno kupuje slagalice
Kineske
Slagalice
Pločice
Žice
Deliće koji se na kraju sklope
U neku celinu.
Ona matematički
Rešava sve svoje
Slagalice
Živi pored mora
Iznosi šećer za mrave
I veruje
Iz dna duše
U bolji svet.

Njena kosa je seda,
Retko se češlja.
Zubi su joj krnjavi.
I nosi široke, bezoblične, radne
kombinezone na telu koje bi
Većina žena volela da ima.
Godinama me nervirala
Onim što sam smatrao njenim
Hirovima
Kao što je potapanje ljuski od jaja
u vodu (da njom zaliva biljke
kako bi dobile kalcijum)
Ali, kad na kraju razmislim o njenom
Životu
I poredim ga sa drugim životima
Blještavijim, originalnijimi
Lepšim
Shvatim da je povredila
Manje ljudi nego iko koga znam
(a pod povredila mislim samo to,
ništa više.)
Prošla je kroz teške periode
Kada je možda trebalo
Više da joj pomognem
Jer ona je majka mog jedinog deteta
I nekad smo se mnogo voleli
Ali prošla je kroz to,
Kao što sam rekao,
Povredila je manje ljudi
Nego iko koga znam
I ako se tako gleda,

Eto,
Stvorila je bolji svet.
Pobedila je!

Frensis, ova pesma je za tebe.

[Oljce]

KAD SAM JE PRVI PUT VIDEO

Radnici koji nikada nisu videli more
Kad je sretnu misle da je dan lepši no inače
Ta žena taj gigant, ta država u daržavi
Kad sam je prvi put video rekao sam:
"Eto kako treba da izgleda prestonica jedne zemlje
Koja ostaje bez svetla kad ona sklopi oči."
Jedina nevina žena koja rađa decu
Ta djevuška visoka kao podzemna železnica
I lepa kao da uopšte ne postoji.
Njenu sobu su razneli mirisi.
Ona se šminkala i češljala
I to je sve što je uradila za poeziju.
Zakleo sam se da ću prećutati njenu prošlost
Jer ja sam rođen sa mnogo više prljavština
No što ih je ona imala u životu.
Već nema u srpskom jeziku reči na koje se mogu osloniti
Sa kojima bih poredio njene oči i onda mirno spavao
Ima jedna zemlja velika kao njena trepavica
Ta neosvojiva Rusija koju je ipak lakše osvojiti.
Od njenog poljupca koji mi je poslala telefonom
Zapalilo mi se uvo na posti jednoga drugoga grada
To famozno to zeleno to gorko uvo
Koje je dugo stajalo kao antena na jednoj radio-stanici.
Otkidao sam ga i duboko u zemlju zakopavao
Ali nije prestalo da me poziva na telefon
Svojom telepatskom azbukom svojim visećim mostovima.
Na mome srcu kao na gramofonskoj ploči
Snimila je sve što je rekla u životu
Njene korake, njen smeh i njen kašalj
Njena duga šaputanja sa ljudima koje ne poznajem.
Gradove u kojima živimo vezuju naša pisma.
Ja ne znam za drugo nebo sem njenog kišobrana.
Kad me ona voli ne znam od čega živim
Ne jedem, zaboravljam da dišem i vrlo često umirem.
Visoko u nebu setim se da ne umem leteti
Prođem glavom kroz zid i vidim da sam pogrešio
Tad zviznem nogom mesec iznad grada
I trčeći obilazim mesto gde ćemo imati
sastanak za nekoliko dana.
Njen najgori ćak gutač ljubavnog plamena
sa injem u ušima
Tumačim svojoj krvi njeno preteško gradivo.
Pun otpadaka kao golfska struja
Silazim niz stepenice u zemlju
I jedini ne znam za svoju tragediju
Taj svirepi podtekst naše ljubavi.
O suzo na jastuku
Uspomeno na pilota koji nikada nije sleteo
Izgubljen u vazduhu.

[Oljce]

KAD SAM JE DRUGI PUT VIDEO

Kad sam je drugi put video rekao sam:
"Eno Moje Poezije kako prelazi ulicu."
Obećala je da će doći ako bude lepo vreme
Brinuo sam o vremenu pisao svim
meteorološkim stanicama
Svim poštarima svim pesnicima, a naročito sebi
Da se kiše zadrže u zabačenim krajevima.
Bojao sam se da preko noći ne izbije rat
Jer na svašta su spremni oni koji hoće da ometu naš sastanak
Sastanak na koji već kasni čitavu moju mladost.
Te noći sam nekoliko vekova strepeo za tu ženu
tu ženu sa dve senke
Od kojih je jedna mračnija i nosi moje ime
Sad se čitav grad okreće za Mojom Poezijom
Koju sam davno sreo na ulici i pitao:
Gospođice, osećam se kao stvar koju ste izgubili
Da nisam možda ispao iz vaše tašne.
Ja sam njen lični pesnik kao što ona ima i ične ljubavnike
Volim je više no što mogu da izdržim
Više od mojih raširenih ruku
Mojih ljubavnih ruku punih žara punih magneta i ludila
Moj snu kao asfalt izbušen njenim štiklama
Noći za mene sve duža bačena između nas
Ona mi celu krv nesrećnom ljubavlju zamenjuje
Moje su usi pune njenog karmina
Te providne, te hladne uši to slatko u njima
Kad se kao prozori zamagle od njenog daha.
Kako je ona putovala pomerao se i centar sveta
Pomerala se njena soba koja ne izlazi iz moje glave
Sumo vremena šumo, ničega ljubavna šumo
Još ne prestaje da me boli uvo
Koje mi je pre rođenja otkinuo Van Gog
To uvo što krvari putujući u ljubavnim kovertama.
U staklenu zoru palu u prašinu
Plivao sam što dalje ka pustim mestima da bih slobodno jaukao
Ptico nataložena u grudima što ti ponestaje vazduha
Radnice po podne na tuđem balkonu
Već dvadeset godina moj pokojni otac ne popravlja telefon
Već dvadeset godina on je mrtav bez ikakvih isprava
O, koliko ćemo užasno biti razdvojeni i paralelni
O, koliko ćemo biti sami u svojim grobovima
Još oko nje oblećem kao noćni leptir oko sveće
I visoke prozore spuštam pred njene noge
Moje srce me drži u zatvoru i vodi pred njenu kuću
Gde su spuštene zavese nad mojom ljubavlju
Ta žena puna malih časovnika sa očima u mojoj glavi
Taj anđeo isprljan suncem, list vode, list vazduha
Ljubomorne zveri oru zemlju i same se zakopavaju
O, sunce nađeno među otpacima
Zuje uporednici kao telegrafske žice
Prevrću se golubovi kao beli plakati u vazduhu
I mrtve ih krila godinama zadržavaju u visinama
Kao što mene njena obećanja zadržavaju u životu.
O, siroče u srcu što ti brišem suze
Moja nesrećna ljubavi razmeno đubreta
Stidim se dok je ljubim kao da sam sve to izmislio
Kuca ništavilo na svim prozorima
Sve je dignuto u vazduh
Samo se još nesrećni pesnici kurvinski bave nadom.

[tvserijepg]

ВАСКО ПОПА

ОЧИЈУ ТВОЈИХ ДА НИЈЕ

Очију твојих да није
Не би било неба
У малом нашем стану

Смеха твога да нема
Зидови не би никад
Из очију нестајали

Славуја твојих да није
Врбе не би никад
Нежне преко прага прешле

Руку твојих да није
Сунце не би никад
У сну нашем преноћило

[tvserijepg]

ЈОВАН ДУЧИЋ

ПЕСМА ЉУБАВИ

Свој једини живот ти живиш у мени;
да будеш осећај и сан ти се сазда;
не тражим на путу твој лик неслућени-
далеко ван тебе иде твоја бразда.

Очи су ти зато да оплоде звуке,
и глас да молитву у срцима роди;
сав покрет изгледа замах твоје руке;
ти сјаш у стварима као дан у води.

Твој је дах да семе не смрзне у њиви;
твоја љубав да би било побожности;
твоја равнодушност, да може да живи
гордост очајања и горки чар злости.

Ти ниси у себи јер ти нема краја;
твој говор почиње музику свих вода;
речи су ти конци у ткиву свег сјаја;
идеш, ко молитва, од земље до свода.

И ти си начело већма него биће...
Ноћ да блисну звезде замах победника,
да буде победа...Лепота, откриће,
пре него мом духу беше реч и слика.

[tvserijepg]

МАТИЈА БЕЋКОВИЋ

СЛАМКА

У оној ноћи с петка на суботу
Судњега часа у твоме животу
Чистаја дјево и најређи цвету
Последње што си ти од мене чула
Било је: ” Волим те
Највише на свету! ”

Али на чему би онај што не уме
Више живети одржао себе
Да му уснама што се не двоуме
Не додаде сламку
И реч:
” И ја тебе! ”