Kad me ne volis
Nestajem iz ove price
kada vrata zatvoris
dodiri na senke lice
sada kad me nevolis
Ona te nocas ljubi
s njom ces da se ponosis
odlazis, sve se gubi
sada kad me ne volis
Mene reci izdaju
vreme je za predaju
Pogledaj me bar
pre nego ostavis
kad me ne volis
kad me ne volis
Lako bice, znam
da me zaboravis
kad me ne volis
kad me ne volis
Trebas mi kao voda
da me celu pokupis
postajem epizoda
sada kad me ne volis
Mene reci izdaju
vreme je za predaju...
---------------------------------------------------------------------------
Najbolje godine života ovog života mog, dobre i rđave
samo su kliznule... ko sila Dunava pod snekom Tvrđave..
Godine lavova, vina i makova, prošle su lagano
ko carski poručnik, mlad i uobražen sa svojom Draganom...
Al marim Ja... to su samo kapi vremena
prosute ko šaka semena
po širokoj njivi Gospodnjoj...
I marim Ja... gde su sada davni nemiri, razigrani beli leptiri,
dani zvezda poklonjeni Njoj... Zauvek?
Veliki datumi, čekani, cifrani kružićem crvenim
tiho su minuli ko oblak pamučni nad tornjem crkvenim...
Najbolje godine ovog života mog prošle su podmuklo,
malo sam zastao... loše ih društvo već za sobom povuklo...
Al marim Ja...
-----------------------------------------------------------------------
Na granici sam bio posle ponoći
mrak je moja boja, i tu nema pomoći
carinik, još dečak, klimnuo mi glavom zvaničan i krut
samo je lupio pečat: Sve je u redu? Laku noć i srećan put..
Put se odmotavao ko dug, sivi šal.
Sutra će se Stare Koke picnuti za bal...
Takav dan se pamti. Petnaest godina u vetar poslatih...
Dolaze svi maturanti, al će se neki neke teško poznati...
Promiču dani kao jablani uz drum
Jutro već miriše na vanilu i rum
Gde su? Kako se drže?
Baš da vidim šta je s dobrim đacima,
oni se potroše brže, mi smo nekad bili... generacija...
Dosadne proslave mi dođu kao kazna, al svejedno, idem,
možda najzad saznam gde je moja Pegava?
Dugo me izbegava, nije mi se javila... nikad više.
Magija je prestala, nečujno je nestala, kao leptiri pre kiše...
Gde je moja Pegi Su?
Nije ovde, rekli su, oni su odselili, nemoj zvati...
Ostao je samo lik, mali verni saputnik
mali svitac srebrni... da me prati...
---------------------------------------------------------------
Kao davni greh, uvek mi se ista javljaš,
odzvanja Ti smeh, cipele u prozor stavljaš.
I večno sanjaš.
Svetom putuješ bez putovanja, a Badnje veče prolazi...
Mogla si mi baš i reći neke reči nagle.
Oči su mi, znaš, pune one iste magle.
Al, suprotnost sušta, sad u meni tuga koren pušta
dok Badnje veče prolazi....
To je bilo naše zadnje, sad opet zvone zvona, slušam to.
Znam, nije svako veče Badnje...
al ovo danas, sasvim slučajno, Badnje je...
U poslednji čas, kao uvek na to veče,
Gospođa do nas unucima kuglof peče
U mojoj sobi samo stari veker vreme drobi...
A Badnje veče... prolazi...
"...patim zbog osoba kojima sam poklonila svoje srce i uvidjam da oni koji su dotakli moju dushu nisu uspeli da probude moje telo, a oni koji su doticali moje telo nisu uspevali da dosegnu do moje dushe. “
Bookmarks