Code:
Velika analiza: Slovenija - ustanak obespravljenih i razlozi koji su doveli do narodne pobune
Igor Mekina
Advance
"Ova vlada je dugo okretala leđa narodu. Sad je narod okrenuo leđa vladi."
Ova izjava jednog od demonstranata u Ljubljani možda najbolje opisuje odnos građana Slovenije prema vladajućoj klasi.
Protesti, koji su prvo buknuli u Mariboru, šire se poput požara po čitavoj Sloveniji. Maribor, Ljubljana, Celje, Jesenice, Kranj,
Ajdovščina, Trbovlje, Velenje, Ravne na Koroškem, Krško, Ptuj… Narednih dana su najavljeni protesti i u Novoj Gorici, Kopru,
Murskoj Soboti… Skoro svakodnevno širom Slovenije ljudi, koji se organiziraju putem Facebooka, izlaze na ulice i trgove i
protestiraju, uz žestoke sukobe policajaca i demonstranata.
Izbor Boruta Pahora za predsjednika Slovenije sa "dvotrećinskom većinom" (kako je to predstavljeno u većini medija) samo naoko
potvrđuje tezu da je parlamentarna demokracija u Sloveniji zdrava i da su protesti djelo tek "šačice izmanipuliranih građana",
kako to predstavlja javnosti vladajuća SDS, partija slovenskog premijera Janeza Janše.
Istina je da je Pahor 2. prosinca izabran na izborima na kojima je velika većina građana ostala kod kuće, jer je u drugom krugu
predsjedničkih izbora glasalo samo 42,07 posto birača. Tako će Pahor vladati zahvaljujući glasovima malog dijela stanovništva,
dok tri četvrtine građana ili nije izašlo na birališta ili su glasali za dosadašnjeg predsjednika Danila Türka. Uz sve to, i Janšina
se vlada suočava sa rekordnim nepovjerenjem javnosti. Čak 66 posto građana ne podržava Janšinu vladu, dok trećina glasača
ne vidi "svoju" stranku među onima koje se nude na na političkom parketu.
Javnost protestima, u kojima demonstranti viču da žele otjerati "i crvene i crne i plave i one svih drugih boja", pokazuje da više
ne vjeruje aktuelnim političkim partijama i sistemu u kome "lijevi" i "desni" na kraju izbornog procesa sklope koaliciju, kojom
izigraju volju birača. A i Janšina je vlada nastavila tamo gde je stala prethodna (Pahorova), što znači s rezovima u socijalnim
transferima i smanjenjima plaća u javnom sektoru, uz sve teže uvjete rada, sniženje mirovina i podizanje nameta koji najgore
pogađaju upravo one koji su blizu socijalnog dna i koji su u ionako teškoj egzistencijalnoj situaciji.
Slovenija je, usprkos članstvu u EU, posljednjih godina mjesto zastrašujućih primjera kršenja prava radnika, što se naročito
vidjelo kada je "radna snaga", pridošla iz nekadašnjih republika nekadašnje Jugoslavije, ostala bez zarađenih plaća i ikakvih
prava, prevarena pod prijetnjom izgona iz države zbog "isteklih" radnih dozvola. Tada je u slučaju građevinske tvrtke Vegrad
iz Velenja otkriveno nešto do tada u Sloveniji nezapamćeno, točnije da je direktorica "prisvojila" 20.000 eura iz posebnog fonda
u koji su radnici s mukom odvajali od plaća kako bi pomogli obitelji poginulog kolege iz BiH.
Suđenje direktorici još uvijek traje, bez raspleta. Kada se mislilo da je već dotaknuto dno urušavanja svih vrijednosti,
uslijedio je novi šok – Drugi program Radio Slovenija emitirao je nedavno potresna svjedočenja školaraca koji su u mikrofon
ispričali da su gladni u školi i poslije škole, jer je država ove školske godine drastično smanjila dječje dodatke i učeničke stipendije.
Država je na umjetan način i onima koji su na rubu gladi ukinula socijalnu pomoć, podigavši cenzuse i za mirovinske dodatke
na najniže mirovine, sufinanciranje obroka u školama i slično.
Ukoliko neka obitelj, pored stana u kojem živi, posjeduje i pripadajući parkirni prostor ili drvarnicu, onda poreznici na osnovu
te "nekretnine" od ove godine izračunavaju kakav bi bio "fiktivni dohodak" te obitelji, dakle svota koju bi teoretski mogla ostvariti
prihod na tržištu iako je jasno da se prostor poput drvarnice ne može izdati niti na njemu zaraditi. Poreznici tu fiktivnu, bolje
rečeno virtualnu sumu onda dodaju "stvarnom" dohotku obitelji i time joj "fiktivno" podignu prihode uslijed čega građani gube
pravo na određenu vrstu socijalnog transfera (npr. Na besplatno zdravstveno osiguranje, dječji dodatak, subvencioniranu užinu
u školi, jeftiniji vrtić i slično).
Nisu ništa manje nepravde ni u funkcioniranju pravosuđa – mnogi čelnici nekada najvećih slovenskih kompanija, u domaćem slengu
nazvani "tajkunima", ili još nisu ni optuženi (npr. Igor Bavčar i njegov, sad već propali "Istrabenz"), ili su nepravomoćno osuđeni
na male zatvorske kazne (na primjer Bine Kordež zbog zlouporabe položaja u "Merkuru", ili – zbog pljačke – Ivan Zidar, šef
nekadašnjeg građevinskog diva SCT, i Hilda Tovšak iz gorepomenutog Vegrada), dok političari koji su optuženi za teška kaznena
djela (korupciju, zlouporabe položaja) i dalje obavljaju svoje funkcije. To u prvom redu važi za premijera Janeza Janšu, optuženog
za korupciju u primjeru finske "Patrije", kao i za gradonačelnika Maribora Franca Kanglera, ali i za prvaka opozicije i gradonačelnika
Ljubljane Zorana Jankovića, koji je odnedavno pod istragom zbog nepravilnosti prilikom izgradnje ljubljanskog stadiona "Stožice".
I dok radnici u brojnim firmama, koje jedna za drugom idu u stečaj – gube posao preko noći, opljačkani i za višemjesečne zarade i
doprinose za mirovinsko, a onda se na sudovima po nekoliko godina bore za pogažena prava – politički prvaci tvrde da imaju
pravo ostati na svom položaju sve dok im se "pravomoćno ne dokaže" da su počinili neki prijestup ili kazneno djelo.
Tipičan primjer je mariborski gradonačelnik Franc Kangler. U Mariboru je instalirao supermoderne radare, preko kojih je čak i kaznenu
politiku prepustio "privatnom kapitalu" odnosno u ruke "privatnog sektora", a ujedno je u vrijeme sveopćeg zatezanja kaiša
zloupotrijebio položaj omogućivši svojoj "gatari" (ženi koja mu proriče sudbinu) da od općine unajmi neprofitni stan. Ni to nije sve;
kada je policija, prisluškujući njegove razgovore, uhvatila Kanglera kako se s "partnerima" dogovara kako da "okrenu novac",
Kangler se pravdao da je zapravo želio da na Pohorju, mariborskoj izletničkoj točki - "okrene prase na ražnju", zajedno s prijateljima.
A kada su poreznici na bankovnom računu njegove supruge otkrili preko 150.000 eura (za koje gospođa Kangler nije znala objasniti odakle joj),
Kangler je izašao pred novinare s pričom da ima mali pašnjak od par hektara te da je onih 150 tisuća eura – zarađeno od prodaje sijena.
Zato su Kanglerovi sugradjani 3. prosinca ispred zgrade općine u Mariboru dovukli, a onda i zapalili balu sijena, vičući "Gotof si!"
(gotov si) a potom su na sve strane ponovo letjele kocke iz kaldrme, petarde i rakete, koje su ne samo porazbijale stakla na općinskoj zgradi,
nego i izazvale manji požar, uz nekoliko desetaka ranjenih i preko stotinu privedenih i tridesetak pritvorenih demonstranata. Time je
narod pokazao koliko je sit neuvjerljivih, lažnih izgovora političara na vlasti.
"Istina u ovoj državi su sve same laži, nepotizam, klijentilizam, smeće! Mi dokazujemo da smo zdravi dio društva, njegov lijek.
Franc Kangler suviše dugo razmišlja o svojoj ostavci," skandirali su demonstranati u Mariboru. Većina u ruci nosi plakat s Kanglerovim likom
na kojem piše "Gotof je!", što je mariborska parafraza slogana koji je prije 12 godina na ulicama Beograda nošen protiv režima
Slobodana Miloševića. Zahtjevi za smjenu vodećih političara brzo su se proširili i sada se mogu čuti i u Ljubljani, Ptuju, Celju,
Kopru i drugim gradovima po Sloveniji.
Demonstracije, koje se organiziraju putem Facebooka imaju sve više pristalica svih dobi, unatoč tome što je policija pribjegla
sili upotrebom vodenih topova, helikoptera, pasa i suzavca. U Mariboru se tijekom "trećeg ustanka" 3. prosinca ispod Kanglerovog
ureda okupilo preko 12.000 ljudi, koji su protestirali dugo u noć, zahtjevajući gradonačelnikovu ostavku. Kangler to odbija, a kako ga
policijski specijalci ne bi ponovo "vadili" iz opkoljene gradske kuće – otišao je na odmor. Što je još više ražestilo Mariborčane.
Iako se okupljeni građani trude kako bi demonstracije prošle u miru i u to ime policajcima dijele i cvijeće, ne prođe prosvjed a da ne bude
ljutih i nasilnih sukoba između policije i demonstranata, što je za Sloveniju potpuno nova pojava obzirom da su i demonstracije
1988. godine bile mirne i tada čak ni JNA nije upotrebila nasilje, iako su demonstranti tražili oslobađanje Janeza Janše iz pritvora.
Jasno je da se val nezadovoljstva i protesti u Sloveniji neće lako zaustaviti, posebno jer je organizacija protesta krenula iz "baze"
(naroda) i van kontrole političkih partija. Slovenija je tako svakim danom bliže "grčkom scenariju", a sindikati su, nakon potpunog
prekida dijaloga s Janšinom vladom (koja je u utorak, 4. prosinca, kroz parlament "progurala" novu, tvrdu reformu mirovinskog
sistema usprkos oštrom protivljenju socijalnih partnera!), najavili opći, generalni štrajk za 21.prosinac.
Igor Mekina
Bookmarks