Naš državni BDP je nešta malo od dvjesta puta manji (cca 4 mlrd USD) od trenutne vrijednosti jedne jedine kompanije a koja je izgrađena ne na nekom teškom trudu, na ugledu na konkurenciju ili podređivanju tržišnim zahtevima... nego najviše na upornom pišanju uz vjetar jednog krajnje svojeglavog marginalca, na elitizmu, tehnološkoj odvažnosti i inovativnosti... i prije svega podređivanju svega toga originalnosti dizajna.
Epl je, vođen Džobsom, dokazao da je moguće nemoguće i potvrdio onu Napoleonovu, da dugoročno više vrijedi vojska magaraca koju predvodi lav nego vojska lavova koju predvodi magarac (Balmer ili Gejts, svejedno).
Ovo je najznačajnija u istoriji pobjeda dizajnera nad inženjerima i menadžerima. Kupci izrazito pozitivno reaguju kad se primat da estetskom i funkcionalnom nad tehnicističkim i jeftinim.
Primjer: ono što je u inženjerskom mentalnom pristupu rogobatno formulisano kao “IEEE 1394 High Speed Serial Bus“ to je za Eplovu galaksiju prosto “FireWire“ i baš tu jednostavnost i eleganciju ljudi cijene - - - cijene sa 700 mlrd USD.
Juče sam istim povodom razgovarao sa jednim od vodećih domaćih dizajnera. Kaže, njegovi studenti prelaze na Meka onda kada vide da on u nastavi koristi laptop star 6 ili sedam godina i kad se uvjere šta sve taj laptop i dan-danas može u odnosu na njihove laptope a koji uz sve to još i radi prosto savršeno.
Ili, kad čuju da svi članovi njegove porodice profesionalno koriste (montaža zvuka; obrada fotografija; grafički dizajn) samo i jedino Mekove a da sa njima godinama nemaju APSOLUTNO NIKAKVE probleme!
Mekovi su genijalno smišljene i švajcarski precizno sazdane mrcine koje rade maksimalno pouzdano i trajno. Naravno i oni u sebi imaju ugrađen čuveni izum neoliberalnog kapitalizma poznat kao ‘programirani vijek trajanja proizvoda‘ (imaju ga i današnje patike, uostalom) ali u najblažem obliku.
Sve više ljudi koristi Apple tehnologije ne zato što su one jeftine ili moćne već najviše zato što su pouzdane i elegantne. A i zato što su te tehnologije po kupovnoj cijeni s one strane tanke crvene linije koja bašibozluk odvaja od onih koji imaju novca da plate ono što zaslužuju. Nije reč o snobizmu. Koristiti jeftinu a lošu tehnologiju (zapravo drugorazrednu), gubiti s njom vrijeme i živce, u krajnjoj liniji znači pristajati na potcjenjivanje samog sebe.
Zelim vam samo jedno, a to su dvije stvari: "rad, red i disciplinu".
Bookmarks