Originally Posted by
Čika Džo
Xavi radi ono što veznjaci rade već desetinama godina - igra fudbal. Sad, to što je sposobniji od gomile ne mora da znači da je on sve to izmislio.
Što se tiče naslova threada, nije da ima manu, ali treba reć' nešto.
Formacija kao koncept već godinama blijedi jer smo sad (kao i u drugim sferama ljudske aktivnosti: umjetnosti, nauke, praktično svega sem religije) u fazi dezintegracije 'formacije' ili baš striktnog sistema koji je istrošen do te mjere da novi pristupi donose ekstreman uspjeh. O čemu u stvari pričam?
Modeli jasno ograničenih uloga na terenu, šablona kretanja i striktno podijeljenih zadataka imaju u zadnjih pet - šest godina sve manju uspješnost (u poređenju sa, recimo, dvije decenije prije toga). To se ogleda u gomili stvari i to ne najmanje u finansijskom i drugojakom slabljenju italijanske lige i podizanju giganta iz Španije kome svi znamo ime. Dakle, sve je manje bitno igra li se 4-4-2 ili 4-5-1 koji prelazi u 4-3-3 ili 4-2-3-1.
Sami brojevi su irelevantni i sve manje govore o stvarnoj postavci igrača na terenu i/ili trenerovim namjerama. Timovi se uglavnom posmatraju kao cjelina podijeljena u sekvence u kojoj svaka sekvenca i njen dio imaju zadatak da urade nešto u nekoj fazi igre ili u nekoj trećini - devetini terena. Te sekvence su, je li, evergrin - odbrana, sredina, napad.
Naravno, postoji kor uspješnih trenera kojima je detaljna organizacija apsolutno sve, ali i kod nekih Turbomegazorda trenerskog esnafa su se pojavljivale tendencije slabljenja tog takozvanog mehanicističkog pogleda, primjera radi kod Fergusona i Murinja, iako oni važe za ljude sa 'tvrdom' doktrinom.
Zato se, iskreno, ježim kad čujem: 'A, oni igraju 4-1-2-1-2 sa uvrnutim vingerima'.
To je nešto što nijedan medij nikad neće u'vatit', jer moraju da pokažu fino formaciju kad počinje meč u najjednostavnijem obliku za prosječnog pratitelja.
Praštajte, odužih.
Bookmarks