Pismo

shto mislite o klasichnim pismima? $esti, uzeti olovku/hemijsku/pero i napisati nekome pismo. nije bash uobichajno ovih dana, shto zbog ovog interneta, shto zbog pouzdanosti poshte...

uvijek me je to fasciniralo- dobijem pismo, pogledam kovertu, pitam se od koga bi moglo biti (ako ne pishe) i ne otvorim ga odmah, vec sachekam da ostanem sam i onda polako otcijepam kovertu, da se unutrashnjost ne oshteti, i prochitam ga jednom, ovlash, a onda josh jednom i josh jednom i josh jednom...

ili kad duva jugo, pa moram da sjednem i da napishem pismo. i onda se ubaci pokoji stih, neki odlomak iz dnevnika, neki chicha glisha na margini, neka zagonetna poruka ili pragraf napisan limunovim sokom, da se ne bi vidjelo...
pa se onda to stavi u kovertu, drhtavom rukom napishe adresa i na kraju ubaci u poshtansko sanduche ili ostavi medju stijenama na shkveru ili u kutiji zakopanoj u plicaku...

hm, vazda su najljepshe stvari dolazile iz pisama. nego, je li ima ko kakvih interesantnih pisama? meni su, naravno ne rachunajuci ona koje sam dobio :) omiljena pisma Branka Miljkovica, samo shto trenutno nijesam u prilici da neko od njih postujem (pa bih bio zahvalan kad bi to neko uradio za mene :))

Davno prosla vremena... sad jedino mogu da zaskiljim i pretvaram se da ne vidim From: i Subject: polja ako hocu da mi neizvijesnost potraje :)

A ipak nisam siguran da bih zelio (u stvari siguran sam da ne bih :)) da se vrati sva romantika papira, koverte, rukopisa ako bi to znacilo da opet trebamo da cekamo nedjeljama da pismo stigne, da se opet nadamo da ga polupijani postar nece zagubiti ili da ga mladja sestra nece otvoriti dok ti nisi tu :)

/me je dugo dugo dobijala i slala prava pisma. A sad vec nekih par godina dobijam simpaticna pisma od nekog koga u zivotu srela nisam,... dobijam tako neke razglednice , kratka pisma ,... sve potpisano pseudonimom.


Inace volim da citam ljubavna pisma , objavljena,... Majakovski, Kafka, Balzak,... Pisma Nori (Dzojsova) mi se ne svidjaju.

a nisam bogomi toliko romanticna..
sto znam..

Od kad ja nijesam dobila pravo pismo :( sve sami mailovi ... i msn. shmrc.

tehnologija... svakako, ljepota rukopisa i svega onog sto je sugustin opisao je izgubljena u ovim smile-ijima i jednolicnom izgledu ''savrsenih'' stampanih slova.

ja dobijam i saljem pisma ;) i to mi je prelijepo... svakako neponovljiv osjecaj koji se nikada ne moze postici mailovima...

imam gomilu pisama svih mogucih sadrzhaja... jedno vrijeme smo se dopisivali sa slichicama koje bi davale drugachiji smisao od onog koji bi dao tekst... to smo radili u domu i ubacivali ih jedni drugima ispod vrata kako bi otkrili poshiljaoca...
danas, okrenuta e-mailovima...
mada, ovih dana ochekujem zanimljiva pisma iz italije...

Prije par dana sam pronasla prelijepu prodavnicu sa raznoraznim pismima i kovertama :( tako ukusno uradjene i prava steta sto ova vrsta pisanja izumire :(


nego, s obzirom na to koliko se dugo ceka pismo odnosno kako su poste azurne, nije ni cudo.

Izvadih ovaj stari topik jer mi se svidje ideja "Vijesti" da prenesu ovu prepisku.... ako mozda nije mjesto ili nije zanimljivo, skroz pozdravljam i moguce brisanje. Nekako mi se cini da u ovoj razmjeni pisama moze biti i lijepih recenica, interesantnih razmisljanja i stavova, te da objedinjavanje na jednom mjestu moze i ustedjet pare od kupovine knjige i biti na jedan klik od onoga koga zanima.

Pozdrav!

PREPISKA: FRIDRIH NIČE - RIHARD VAGNER 1.

Niče: Šopenhauer vam je po intelektu brat blizanac


Poznata prepiska Fridriha Ničea i Riharda Vagnera od koje su najvećma sačuvana Vagnerova pisma, baca svjetlo na dane u kojima je mladi njemački filozof tek bio napisao svoje prvo veliko djelo "Rođenje tragedije iz duha muzike", djelo koje će snažno uticati na potonju filozofsku misao

NIČE VAGNERU

Veoma poštovani gospodine,
Već dugo imam namjeru da izrazim zahvalnost koju Vam dugujem; u stvari, najuzvišeniji i najnadahnutiji trenuci mog života tijesno su povezani s Vašim imenom, jer, ja znam samo još jednog čovjeka kojeg poštujem koliko Vas, možda nešto više, kao religione quadam, a taj čovjek je Vaš blizanac po intelektu - Artur Šopenhauer. Čini mi osobito zadovoljstvo da Vam učinim ovo priznanje danas, na ovaj dan dobrih predskazanja, i to činim sa osjećanjem ponosa. Jer, ako je sudbina stvaralačkog dara da pripada "nekolicini izabranih", do sada je tako, - ta "nekolicina" ima razloga da se osjeća počašćenom čudom činjenice koje im je dalo da vide svjetlost i da se ogriju na njenoj toploti, dok velika većina stoji napolju, drhteći na hladnoći. Pored toga, ta sposobnost da dosegnu ushićenje stvaralačkog dara nije stvar koja lako pada u krilo te "nekolicine", već je treba poštovati kao ishod hrabre borbe protiv snažnih predrasuda i protivrječnosti. Pošto su uspješno izborili tu borbu, počinju da osjećaju da im je pobjeda dala naročito pravo na taj poseban dar.
Usuđujem se da sebe ubrajam u "nekolicinu izabranih" od kada shvatam kako je svijet nesposoban da razumije Vašu ličnost, ili od kako osjećam dubok etički tok kojim su prožeti Vaši životi, Vaši spisi i Vaša muzika, ukratko, zbog osjećanja atmosfere tog ozbiljnijeg i mnogo duhovnijeg pogleda na život koji je nama, sirotim Njemcima, bio preko noći otet, kao što je i bilo, i to svakom pojmljivom vrstom političke mizerije, filozofske gluposti.
Vama i Šopenhaueru dugujem svoju sposobnost da se vezujem za produhovljenu kontemplaciju nad našom zagonetkom i zbunjujućom egzistencijom.
Koliko je problema, čisto naučnih, za mene bilo razjašnjeno razmišljanjem o Vašoj neobičnoj, jedinstvenoj i usamljenoj ličnosti! Volio bih da sam Vam sve to rekao licem u lice, kao što bih volio da nisam morao da napišem ono što sam upravo napisao.
Kako bih bio radostan uz Vas, u Vašoj planinskoj samoći, da nemam ove lance profesionalnih dužnosti kojima sam tako vezan za svoju bazelsku štenaru.
Na kraju, molim Vas da me preporučite baronesi Fon Bilov i ostajem
Vaš najzahvalniji učenik i poštovalac
Dr Fridrih Niče, profesor u Bazelu.

VAGNER NIČEU

Lucern, 3. jun 1869.
Cijenjeni moj prijatelju,
Primite moju najiskreniju zahvalnost - mada nešto zakašnjelo - za Vaše divno i nježno pismo. Kako sam samo želio da me posjetite prije no što primite ovo pismo, a sada Vam ponavljam onaj iskren i spontan poziv koji sam Vam uputio i onda kada smo prolazili ispred "Roslia".
Dođite - treba samo da mi javite unaprijed. Na primjer, dođite u subotu popodne, ostanite u nedjelju i vratite se u ponedjeljak rano izjutra. Radnik koji radi svaki dan mogao bi naći malo vremena da prihvati ovu ponudu, jednom profesoru bi trebalo da je još lakše da to učini.
Sada se pokažite onakvim kakvi zaista jeste! Iskustva sa mojim njemačkim seljacima mi, do sada, sve zajedno, nisu bila ugodna. Zato, dođite i spasite moju vjeru u ono što ja, zajedno sa Geteom i nekolicinom drugih, zovem njemačka sloboda.
Srdačni pozdravi od iskreno Vašeg Riharda Vagnera.

TELEGRAM, 3. avgusta 1869.

Brokhausovi ručaju sa nama sjutra (subota) u dva sata. Vaše prisustvo se zahtijeva, pri čemu Vam je obećana potpuna sloboda za subotu poslije podne.

Najcjenjeniji prijatelju,
Dajem Vam najizuzetniji dokaz svog povjerenja šaljući Vam uz ovo pismo veliki paket vrijednih rukopisa, jednom riječju, početne glave moje autobiografije. To činim sa dvojakom namjerom; prije svega želim da pročitate ovaj dio rukopisa, tako da možemo nastaviti dalje čitanje kada dođete u Tribšen, što će nadam se biti duga posjeta. S druge strane, žarko želim da Vi date da se odštampa šesnaest strana prije Božića, jer želim da ih pokažem našoj cijenjenoj prijateljici. U ovoj stvari biću potpuno prepušten Vašoj procjeni. Već sam mislio na to da poslije uobličenja, pripremajući rukopis za našu prijateljicu (gospođu Fon Bilov) napravim i jedan primjerak za kralja, ali, sva dalja dotjerivanja moraju čekati dok ne budu gotovi probni otisci, jer, tako će mi biti lakše da naznačim svaku željenu izmjenu. S druge strane, rezervišem pravo da umetnem datume, ili čak paragrafske oznake, u probne otiske. Oznake na marginama, kao što su datumi pisanja, naravno, mogu se propustiti. Rimski slog sve "nobl", kao što kažu u Berlinu. Tog se treba čvrsto držati.
Pet kopija neka se štampa na najboljem pergament papiru; deset dodatnih, na papiru dobrog kvaliteta. Za sada neće biti potrebno više. Vodite računa da štampar uzme samo onoliko od rukopisa koliko mu je potrebno odjednom.
Šta mislite o početku? Nećemo li Vas ponovo vidjeti prije Božića? Danas pada snijeg i utisci su vrlo dobri. U cjelini, ja se ne osjećam baš najbolje; katrahalni i abdomenalni bolovi ometaju moje Norne u njihovom tkanju. Odmah zatim, osjećam se vrlo dobro i nepokolebljiv sam u odluci da doživim duboku starost. To bi značilo zastrašujuće račune štampara.
Najsrdačniji pozdravi
Vaš, Rihard Vagner.



(Nastavlja se)

...ja sam u zivotu dobio samo jedno, a poslao 0... :(

:) Dosta sam ih napisala a sad se, nazalost, ta pisanija svela na kuckanje e-mail-ova.
Sada uglavnom za Novu godinu ili Bozic poshaljem chestitke dragim rodjacima i prijateljima, ili telegram za rodjendan ili neki drugi vazan datum meni dragih ljudi:)

Moje sanduche vapi za pisamcetom... :(
Odgovaram 100% : )

Kad vec pominjete, sjecanje me odnese na sad vec daleku '98. godinu i jednu djevojku neobicnog imena.... Sreli se pod suncem Azurne obale, zivjeli zajedno fantasticnih 7 i po mjeseci u zemlji sira, vina i romantike, pa nas zivot razdvoji, nekako naprasno.... Bezbroj pisama napisanih, bezbroj primljenih...bilo je pravo uzivanje vidjet celavog mi postara Mitra kako se ceshka ispod kape gledajuci adresu sa koje je pismo stiglo bas u Cetinje....

"Opet ti pisu oni iz Njemacke!" - znao je da odvali.... gledajuci u ime Mercedes Andrea H..... P...... ;)

Eh...
Ja sam nedavno dobila pismo 27 strana dugo....
Moja naj drugarica i ja smo se dopisivale (iako smo se gledale 24/7), pisma su obicno pocinjala ovako: "Do sad sam bila sa tobom, trba da se nadjemo za pola sata....."
Ja sam obecala da cu poslati 2 pisma... Jedno je trebalo za Italiju da ide, ali kolko sam lijena.... Stid me od same sebe...

Ja to obichno radim kad me obuzmu sjecanja... Imam posebnu kutiju namijenjenu tim pisamcima, poshto ne mogu da ih shaljem...

Mada priznajem da ih pishem i kad sam zaljubljena. :oops: ;)

Uf, smaranje :p Ne znam jesam li jedno u zivotu napisala :D Zivjeli mejlovi, kojih dnevno posaljem mElEon! :p

Quote:

---

Originally Posted by Thomas_O_Malley

Kad vec pominjete, sjecanje me odnese na sad vec daleku '98. godinu i jednu djevojku neobicnog imena.... Sreli se pod suncem Azurne obale, zivjeli zajedno fantasticnih 7 i po mjeseci u zemlji sira, vina i romantike, pa nas zivot razdvoji, nekako naprasno.... Bezbroj pisama napisanih, bezbroj primljenih...bilo je pravo uzivanje vidjet celavog mi postara Mitra kako se ceshka ispod kape gledajuci adresu sa koje je pismo stiglo bas u Cetinje....

"Opet ti pisu oni iz Njemacke!" - znao je da odvali.... gledajuci u ime Mercedes Andrea H..... P...... ;)

---

Lijepo sjecanje, zaista. Kako je to cudno sto je tako ostalo kao lijepo, da jos traje postalo bi dosadno a i ne bi bilo sjecanje vec dosada svakog prvog u mjesecu. Izgleda da prolaznost daje smisao nekim stvarima i pokazuje da je teznja ka stalnosti kontraproduktivna i dosadna.