Lazo Proroković je Njegošev ujak, bio godinama u austrijskim kazamatima zbog ubistva
PETAR I JOSIPU PAJTONIJU
Presvijetli gospodine,
Ne mogući terpjet svake petnaest-dvadeset danah plač sa suzama starice, majke Laza Prorokovića, koji je u tamnicu kotorsku evo blizu dvije godine. Ja sam prinuđen preprovodit i trećjom njezino prošenije i pritom molit vaše p. g. da biste svagdašnjim velikodušijem vašim uložili popečenije pri vlasti ot koje zavisi isti tamničar za znat kakva je njegova setenca da i ja činim znat prije pomenutoj starici i da više poradi iste nebezpokojim vašu osobu. I pri ovoj zgodi imam čest vozobnovit vam svagdašnje moje počtenije s kojim i ostajem
Cetinje
14. (26. junija)
1825.
vašega p. g.
pokornješij sluga
m. PETROVIČ
-----
Iz knjige,
Petar I Petrović - DJELA
izdao CID Podgorica 1999. godine
štampala "Vojna štamparija" - Beograd
he he he ... Pogodite što je smatrao za "starinu"!
PETAR I PETROVIĆ NjEGOŠ KATUNjANIMA I BRĐANIMA
(M.P.)
[i]Ot nas vladke Petra prevoshoditeljnomu gospodinu guberna[to]ru, i blagorodnim gospodam serdarom, vojevodam, knezovom i barjaktarom i pročim glavarom i starješinama i svijema Katunjanima i Berđanima drago pozdravljenje
Eto vidite, braćo Cernogorci, i Berđani, što se učini u našu zemlju, koliko je zla i kervoprolića na svaku stranu bilo otkada sud i kuluk razmetnuste i otkada nastade samovoljstvo da svaki može činiti što je kome drago.
Da ste se svake godine s Turcima bili za osvojit vašu starinu na koju biste mogli živjeti da ot gladi ne umirete, i ne biste toliko svoje braće izgubili koliko je ot vas istijeh i od vašega zloga junaštva i samovoljstva poginulo. I u to vi se ne čini štete ni grjehote nikakve. A to je najviša nesreća i pogibelj vaša duševna i tjelesna ot koje, ako se ne ostavite, teško vama.
Vi ste vjeru do Mitrova dne među svom zemljom ot Mora do Javorja ufatili i obećali se sud i kuluk postaviti i zle ljudi kastigati koji bi preko vjere zlo učinili, no se ja bojim ot vaše nesloge i ot vašega [nepo]slu[š]anija, znajući vašu narav [i] [v]aš... običaj. Zato vas svijem molim i svakoga silnijem Bogom vsedržiteljem u tri puta i u trista putah zaklinjam da ne bi koji bez dogovora što činio ili zle ljudi ot globe i kastiga branio oli na njih samovoljno hodio, nego se lijepo bracki dogovorite i poslih među sobom utverdite, pak čisto razberite i viđite vi glavari ko je vjeru premetnuo i za kastig zaslužio i koga kriva nađete za to veliko zlo što je sad preko vjere bilo među Bjelopavlićima i Zagarčanima, toga globite i kastigate kako se dogovorite i kako priliku vidite.
Koji li bi Katunjan ol Berđanin o ikakvoj smutnji i neslogi radio, ili mito ot koje strane uzeo, oli ikakve hile i neprilične stvari učinio koja bi mogla pravoga čojka uvrijedit i neslogu među vama učinit, oli krive ljude branit, takvi da budet ot gospoda Boga vseržitelja po trista putah proklet, da mu Bog smuti serdce i mozak i njegovu utrobu i dom njegov da ostane pust ot žestoke ljucke gube, a pravim i poslušnim da budet Bogu u pomoć, kojemu prave i dobre preporučavam i ostajem vaš sluga i dobroželatelj.
Na Cetinje, maja [1]
1826.
vla[di]ka PETAR
-----
Iz knjige,
Petar I Petrović - DJELA
izdao CID Podgorica 1999. godine
štampala "Vojna štamparija" - Beograd
Illyrischen Montenegrinen
PETAR I AUSTRIJSKOM CARU FRANCU I
U pismu svoj koje je Petar I uputio austrijskom caru 3. septembra 1796. pred
bitku na Kruse, on svoj narod očito definiše kao - ILIRSKE CRNOGORCE.
Ima li ko da prevede ovo pismo sa njemačkog?
Na današnji dan rodio se, vječna mu slava i hvala!
13. aprila 1747.
- Na Njegušima je rođen Petar Prvi Petrović Njegoš vladika i vladar Crne Gore. Naslijedio je vladiku Savu 1782. godine, hirotonisan je za arhimandrita 1784. godine u Sremskim Karlovcima. Radio je na sređivanju prilika u Crnoj Gori, mirenju zakrvljenih bratstava i plemena, suzbijanju anarhije i raznih bolesti. Vodio je borbe sa Turcima i 1796. godine na Martinićima i Krusima izvojevao dvije značajne pobjede nakon kojih je Crnu Goru proširio pripajanjem susjednih plemena. Poslije okršaja sa Turcima na Morači 1820. godine, gdje je poražen Dželaludin paša, Crnoj Gori je pripojio Moraču i Rovca. U borbama sa Napoleonom 1805. godine sa crnogorskom vojskom došao je čak do Dubrovnika, ali poslije mira u Tilzitu, morali su da se povuku. Boku je ponovo oslobodio 1813. godine, ali pod pritiskom velikih sila morao je da je ustupi Austriji. Bio je političar snažnog formata, uspješan diplomata, zakonodavac i reformator i poštovani arhimandrit. Donio je 1798. godine Stegu i Opšči zakonik crnogorski i brdski i osnovao Praviteljstvo i Sud. Napisao je "Kratku istoriji o Crnoj Gori", nekoliko pjesama, poslanice i vodio prepisku sa značajnijim ljudima, svoga vremena. Nosio je bijelu pankamilovku - najviše priznanje u pravoslavnoj crkvi, koja je simbolizovala autekefalni status crnogorskog mitropolita. Svojim zaslugama za života je zavrijedio priznanje "Svetog Vladike", a za svetitelja Crnogorske pravoslavne crkve kanonizovan je 1834. godine, četiri godine poslije upokojenja, a slavi se 31. oktobra.
Ovi Stupići ne postoje više u Crnoj Gori?
PETAR I VUKOLAJU RADONjIĆU
Milostivi gosudar moj,
Gospodin Gubernator,
Nahodeći se veoma smućen i nemiren od svađe i mejdanah ceklinskijeh razumjeh s velikim oskorblenijem i žalosću, kako su Stupići posjekli vašega brata i da su to učinili po ikakvoj zađevici, kako što se u nesrećnu našu zemlju često događe, ne bi mi tolike žalosti, a ne bi ni vama ni vašoj braći, no što su mu glavu u neprijateljske ruke ponijeli, to je i mene i svakomu poštenomu Cernogorcu jednaka žalost, kako i vama. Toga radi vas i svu vašu braću molim, da ne biste ništa činili priđe nego se vidimo i razgovaramo za to zlo i za sramotu sve zemlje kako ćemo činiti. Suviše vas molim da se ne dajete u prekomjernu pečal nego da velikodušno pretrpite ta žestoki udar koji je vaše serdce uzvio.
Vpročem Bogu vas preporučavam i ostajem
vaš dobroželatelj i pokorni sluga vlad[i]ka PETAR
Na Opač,
genvarja 10., 1813.
-----
Iz knjige,
Petar I Petrović - DJELA
izdao CID Podgorica 1999. godine
štampala "Vojna štamparija" - Beograd
Na današnji dan ranjen Petar I
15. oktobra 1812.
Skadarski Mustaj paša, uz pomoć arbanaških Turaka i nekoliko francuskih oficira, napao je Ljubotinj. Namjeravao je da prodre do Cetinja kako bi slomio ratobornu Crnu Goru. U tim borbama teško je ranjen vladika Petar I, ali su Crnogorci i ovaj put imali pobjedu i zarobili trojicu francuskih oficira. Za zarobljene oficire vladika je tražio 20 tovara praha i olova jer, kako je istakao:
"Nama je to potrebnije nego vama koji nemate šta tražiti u tuđoj zemlji".
Nemov post, od 5. 10. 2005.
Quote:
Originally Posted by
Nemo
"Kamo sreće, da sam ovakvoga Serba čelovjeka kod sebe imao, dokle me ne bješe bolest i starost oborila. Ja ne znam bi li se ikakav drugi Serbin soglasio živjeti u Cernoj Gori, kako što je naš ljubazni Milutinović soglasan..."
Kasnije će se taj prvi Mitropolitov utisak o Simi nešto izmijeniti.
Ovo je citat iz komentara Prof. Radomana Jovanovica Istorije Crne gore Simeona Milutinovica Sarajlije, u okviru kojega je citiran i Mitropolit Petar I (Homoljac se pozivao na ovaj dokument).
Jasno je da on ne smatra Crnogorce Srbima, jer oni svakako vec zive u Cernoj Gori. Sima je u tom momentu po Mitropolitu, vjerovatno jedini "Serbin" koji se sa boravkom u Crnoj Gori "soglasio".
Iz toga je jednostavno zakljuciti (ako se uzme u obzir hronologija dogadjaja) da je Sima ipak bio jedan od prvih kontakata mladog Njegosa sa Srbima i "srpstvom".
Treba imati u vidu da ponekad se ime Serbin/srbin pominje u smislu pravoslavac, ali kada je u pitanju narodnost, jasno se odvaja od Crnogorca, sto ilistruje i navedeni citat. Ovo je glavni razlog konfuzije kod nekih istrazivaca (na koju je nasio i Homoljac), zasto se u Crnoj Gori prije Njegosa, Srbima nekad nazivaju Crnogorci (mada vrlo rijetko), a nekad se veoma jasno odvajaju (mnogo cesce) - drastican primjer jasnog odvajanja je vise puta citiran dio Istorije Crne Gore Vladike Vasilija gdje se Srbi imenuju cak neprijajteljima Crnogoraca i saveznicima Turaka.
P.S. Kao sto prof. Jovanovic rece, Mitorpolitov prvi pozitivan utisak o Simi se kasnije izmijenio.
No bilo je vec kasno...
U knjizi zavedeno pod brojem 568
PETAR I JEREMIJI M. GAGIĆU
Milostivi gosudar moj, Jeremij Mihailovič,
Ne udivljajte se, molim vas, što ja izvjestija vam nijesam dostavio po tomu, što obstojateljstva mi ne dozvoljavaju često puta posilati k vama mojega Popovića, a drugoga sredstva nemam, po kojemu bi one mogle do Vas donesene biti. Vi znate da ja živim u Crnu Goru, po čemu i voobrazit možete u kakvome se biću ja nahodim. Nadam se da će naš Vučićević skoro na ovu stranu povratiti i da ću črez njega moći ispunjavati moju dužnost.
Mi smo imali prošle godine preveliki snijeg, a ovoga ljeta preveliku sušu; danas treći dio naroda ne ima hljeba; pošli su neki u Srbiju iskati mjesta za preselenije, no i da bi mjesta našli, ne bi smjeli od Turakah čeljad prevesti, jerbo čujem da se Bosna i Hercegovina buni ne hoteći slušati zapovijedi svojega cara, kojega i hule i proklinjaju. Sad izvolite razsuditi, što će od ovoga bijednoga naroda biti.
Ja sam primio jedno pismo od Muhamed-bega Sulejmanpašića, serašćera hercegovačkoga, s kojega kako i s mojega odgovora čest imam kopije vam preopovodit. On kaže da ćera uskoke i lupeže, a sam čini hajdučka i razbojnička djela, poharčio je i razurio sirotinju drobnjačku, pak i Grahovljane hoćaše razurit, no kako su Grahovljani i Banjani blizu granice naše, tako se dosle uklanjao, bojeći se Crnogoracah.
-------------------------
Iz knjige,
Petar I Petrović - DJELA
izdao CID Podgorica 1999. godine
štampala "Vojna štamparija" - Beograd
Mnogi su se predstavljali kao Crnojevići.....
PETAR I JEREMIJI M. GAGIĆU
Milostivij gosudar moj,
Jeremij Mihailovič,
Minuvšega goda 20. julja imao sam ja čest pisat Ego Sijateljstvu Gospodinu Vice-kancelaru grafu Neseljrodu, moleći ga da mi dade nastavlenije što imam činiti s nekijema medaljama, što su mi još 1798. godu črez nekojega Nikolaja Ćirkovića, samonazvanoga Černoevića, dostavljene bile, koje ja po raznim pričinam, nijesam mog'o razdati, kako mi je ot Gosudarstvenoga Ministerstva naređeno bilo, budući one naznačene nekim licam u susjedstvenu nam tursku zemlju, koji mene nijesu izvjestni bili. I evo sad pri pismje Vašem ot 1. sego tečenija polučih ot njegova Sijateljstva odgovor pod No 23.000, u koji mi piše da ove medalje Vami predadem, što i učiniti hoću pervi put kad bude slučaj da pošaljem tamo ađenta mojega Popovića, jer inače ne nahodim sredstva po kojemu bi one do ruk Vaših dostavio.
Međutijem s običnim počtenijem čest imam prebivat Vašega Visokorodija pokornjejšij sluga
m. č. NjEGOŠ
Cetinje, fevralja 8.
dnja 1830. godine
-----
Iz knjige,
Petar I Petrović - DJELA
izdao CID Podgorica 1999. godine
štampala "Vojna štamparija" - Beograd
Petar Prvi Petrović Njegoš - Sveti Petar Cetinjski /Slava Mu i Milost/