O ukusima se [ne] raspravlja!
O ukusima se [ne] raspravlja!
Možemo li na osnovu glazbenog ukusa pojedinca dokučiti kakva je on osoba? Vječno pitanje na koje ne postoji pravi odgovor. Pa evo jednog malog priloga debati. Tinejdžersko doba vrijeme je potrage za identitetom, a glazba u tome, naravno, igra značajnu ulogu.
Klupe, torbe, majice, pa i ina garderoba išarana imenima bendova dovoljno govori tome u prilog. Svoj identitet uvijek definiramo i gradimo u odnosu na tuđi - pa tako kroz glazbu tražimo srodne duše, krug ljudi kojem bismo pripadali, ali istovremeno i gradimo ukus u glazbi po kojem ćemo se razlikovati od drugih. Svi smo rastrzani između želje da se uklopimo u društvo i želje da se pritom ne utopimo u masi.
Nego - koliko nam glazbeni ukus nekoga govori o tome kakva je taj netko osoba? Paaaa... govori otprilike koliko i stil odijevanja. Dakle - ponešto, ali ne puno toga.
Uzmimo to ovako: ako znamo da momak X voli izvođače Y i Z, što stvarno možemo na osnovu samo toga zaključiti o njemu? Možemo, možda, pretpostaviti kakvu odjeću nosi (hiphopere se obično prepozna na kilometar), je li povodljiv (ako sluša samo ono što svi drugi slušaju), voli li plesati (ako više voli house od Nore Jones), eventualno na koja mjesta voli izlaziti i slično.
Međutim, možemo li preko njegovih glazbenih preferencija znati je li škrt ili darežljiv? Posprema li redovito svoju sobu ili živi u neredu? Preferira li neobavezni seks ili duže, smislene veze? Je li radišan ili lijen? Za koju će stranku glasati na idućim izborima? Bi li ostavio prijatelja na cjedilu ili ne? Ako netko ima dobar ukus u glazbi, to ne mora nužno značiti i da je dobar čovjek.
A opet, pitanje je i što bi to bio 'dobar ukus'. Štoviše, još je važnije pitanje koliko kategorija 'dobrog ukusa' uopće ima smisla!
Ne postoje čvrsti znanstveni dokazi glede toga što je dobra glazba a što nije - postoje samo manje ili više čvrsti konsenzusi. Koji su ipak samo presjek stavova izvjesnog broja ljudi, a ne neko 'sveto pismo'... Glazba Mozarta i Beatlesa je uvrštena među najveće dosege ljudske umjetnosti, institucionalno priznata kao utjelovljenje vrijednosti koje treba sačuvati i prenositi na buduća pokoljenja. No ako bi ti radije slušao/la Linkin Park ili Christinu Aguileru negoli Mozarta ili Beatlese, tko će te u tome spriječiti? Tko može osporiti ono što ti osjećaš?
Možemo pronalaziti kakva god hoćemo intelektualna opravdanja za ono što slušamo, ali sve se svodi na niz proizvoljnih unutarnjih mehanizama, instinktivnih emotivnih podražaja koje neki zvuci u nama izazivaju, najčešće mimo naše volje. Ljubav prema glazbi je iracionalna.
Iako u formiranju glazbenog ukusa sudjeluje okolina, glazbeni ukus je, na kraju krajeva, individualna stvar subjektivnog doživljaja. Svatko sluša ono što sluša iz svojih jedinstvenih, kompleksnih razloga.
Ako to ne prihvatimo, onda nam preostaju generaliziranja. A kad generaliziramo, možemo uvijek i negativno generalizirati. Kakvi su likovi koji vole cajke? Seljačine što nose deset kila zlata oko vrata i lome čaše gdje god stignu. Partijaneri? Nadrogirani debili s glupim frizurama. Ljubitelji popa? Pasivne ovce koje gutaju sve što im se servira na radiju i MTV-ju. Metalci? Sotonisti koji nikad ne peru kosu. Punkeri? Klošari koji piju jeftino vino po parkovima i tuširaju se svake prijestupne godine. Uvrijedili ste se nekim od ovih opisa? E, onda dvaput razmislite idući put kad poželite o nekome drugome misliti loše samo na osnovu onoga što sluša.
Također, važna stvar koju treba imati na umu je da postoje različite vrijednosti i različite kvalitete kojima različita glazba teži. Primjerice, Mozart i Beatlesi utjelovili su mnoštvo vrijednosti i kvaliteta - njihova glazba pomicala je granice prihvatljivog, ostvarila velik utjecaj na buduće glazbenike, bila lucidna i inovativna, melodijski i aranžerski kompleksna i tako dalje.
No, opet, Mozartu se nećeš obratiti ako želiš čuti dobru solažu, a od Beatlesa nećeš očekivati dobru trancersku dizalicu. Različita glazba udovoljava različitim prohtjevima, i za vrednovanje različite glazbe treba posezati za različitim mjerilima! Kad ljudi kritiziraju glazbu koju ne vole, prečesto je kritiziraju na osnovu onoga što bi htjeli da predstavlja umjesto onoga što ta glazba uistinu jest. Žaliti se kako je techno previše repetitivan smisleno je koliko i žaliti se kako je metal previše bučan - to je kao da kažeš: 'Fuj, ova kremšnita nije nimalo slana!'
Ili recimo: vokali i riječi. Ako tebi smeta bezvezan tekst neke pjesme, nekome drugome to neće smetati. Jer ljudski glas u glazbi jest nositelj poruke, ali je prije svega još jedan instrument - pa ponekad nije važno što je pjesnik htio reći, nego kako je to rekao.
Ako tebe neka glazba ostavlja hladnom, nekome drugome je upravo melem za dušu. I obratno. Nijedan od vas nije 'u pravu'. Ili, bolje rečeno, oboje ste u pravu.
Postoji nebrojeno puno načina za doživljaj i uživanje u glazbi! Zato je, ako želiš 'skužiti' neku mjuzu koja ti se ne sviđa, najbolje doživjeti je u društvu drugih ljudi koji je vole. Pa bila riječ o house partyju, rock koncertu ili jednostavno par frendova koji vole nešto što ti ne možeš smisliti - promatrajući reakcije drugih ljudi i uviđajući na koje elemente najviše okidaju, uvijek možeš skužiti kako nešto funkcionira, čemu 'služi'.
Svakako, glazba jest važna pri stvaranju prijateljstava i potpisnik ovih redova bez ustručavanja priznaje kako se sprijateljio s brojnim divnim ljudima upravo preko toga što slušaju ili što su slušali.
No glazba pritom ne mora biti baš od presudne važnosti. Prijateljstva se rađaju iz zajedničkih interesa - inače ne bismo imali o čemu pričati. Ali ima i drugih stvari osim glazbe o kojima se može pričati! Pa eto, pouka bi bila: budi otvoren/a prema novim iskustvima i novim ljudima. Nemoj omalovažavati tuđe ukuse, ne budi snob, slušaj što god hoćeš i ne daj nikome da ti oko toga prigovara ...
Copy\Paste www.tportal.hr\teen
Shto vi mislite o ovome?Da li sudite o nekom[bar malo:)] na osnovu muzike? :)
