Pismo SVETOG PETRA CETINJSKOG Ruskom Caru !!!
Molim moderatore da ne zaključavaju ovaj topic nekoliko dana, ovo je izvanredan blistavi dokument, koji bi svi koji svraćaju na ovaj forum trebali da pročitaju!
__________________________________________________ ___________
Evo izađe na "svjetlost dana" i ovo, dugo skrivano, od crnogorske omladine i naroda, pismo Svetog Petra Cetinjskog upućeno Ruskom Caru !
Bilo je dugo skrivano i prećutkivano,
valjda zato što Sveti Petar Cetinjski previše crnogorči u ovom pismu !
__________________________________________________ __________
[size=6]Petar I Petrović Njegoš Ruskom Caru[/size]
Najmilostiviji gosudaru,
Uzdisaje moje s narodom crnogorskim pastirstvu mome povjerenog imao sam sreću vašemu imperatorskom veličestvu s trećom najponiznijom molbom podnijeti: od 26. sept. 1814. god. kroz polkovnika Nikića: drugo od 18. dekem. 1815. kroz nahodećeg se pri austriskom dvoru punomoćnog ministra grafa Staklenberga, a treće od 15. febr. 1816 kroz nadvornog savjetnika Mazurevskog. I sad lišen budući blagosklonog odziva radi uvaženja podviga, meni povjerenog, a od vašeg imperatorskog veličestva zavisećeg naroda, da bi bilo daj budi crnogorskoj djeci kao jednoplemenicima s Rusima sreća ili vječna muka.
Pogledajte najmilostivi gosudaru, poradi srodstva, koje nas veže s vjerno podanim vašoj imperi(ji), koje moli ljubav i uzajamno sjedinjenje, - i nemojte tuđe predpočitovati. Krv je naroda crnogorsko tako čista, kao što mu je i duša vedra. I tuđi je ljekar za njega i od njegovog živovanja dalek. I njegovo je povjerenje odlučeno od tuđije vrata.
Pogledajte, najmilostiviji gosudaru, na sedamdesetljetnu sjedinu moju - dajte pomoć mojijema trudovima ! Uvjenčajte blaga namjerenja presrećnije predkova vašeg imperatorskog veličestva i opravdajte moje usrdije i zavjet mojije praroditelja i predmjestnika na vjernost k Rusiji !!! - Ovaj narod nije nigda bio od inoplemenije država u podanstvo pokoren, poslije okončanja bivšije knjazeva i vladaoca crnogorskije, štaviše i u samo ono vrijeme, kad je otomanska porta grozila cijeloj Evropi, nije nas mogla savršeno pokoriti. A s bivšim pravitelstvom Republike Mletačke u susjednoj korespodenciji imao je vazda svoju nezavisimost, ništa manje po padaniju pomenute Republike i nastupanju 1796 god. austrijskog pravitelstva u Bokeljsku provinciju do požunskog traktata priznavali su nas u pomenutoom vidu, i nahodeći se konzul vašeg imperatorskog veličestva 1804. god. kod pomenutog pravitelstva u Kotoru nadvorni savjetnik Mazurevski, javno je pokrovitelstvovao Crnogorce kod austrijanaca i na posljedak bio nam je poslan štatski savjetnik Sankovski kao dovjerena osoba za Crnu Goru do tilsitskoga mira s Francuzkom. Po zaključenju ovog mira i dolazku Francuza u susjednu Bokeljsku provinciju držali su s nama pograničnu korespodeciju kao sa nezavisimim narodom. - Ravnim načinom i Englezi, negda silni na Adriatičnom moru, počitovali su nas na prijateljski način, i mojim pasportom Crnogorce i druge trgovce slobodno puštali. I načalnici one flote ne samo da su jednom imali konferenciju, no i u svakom vidu uvažavali su našu nezavisimost. I najposlje Englezi su nama 1813. god. pomogli provinciju bokeljsku od Francuza osloboditi i istu su ostavili pod savršenom crnogorskom upravom.
Po ovom vidu i pokazanoj sposobnosti ovog naroda u svako vrijeme k jedinomišljenju sadašnjeg obrtaja svijeta i sva obštekorisna namjeravanja vašeg imperatorskog veličestva i vašije saveznika, Crna Gora ima puno pravo nadati se bezbjednosti svoje nezavisimosti u odnošenju nasprama inostranije država, koje sastavljaju današnju evropejsku sistemu. Ako li pak višepomenuta ne dopuštaju k tješnjemu odnošenju vašeg imperatorskog veličestva, to nas usrećite s javnim pokrovitelstvom; pošaljite nam jednog činovnika, koji će prestavljati lice vašeg imperatorskog veličestva, a ujedno i privremenu pomoć, da bi se moglo urediti pravitelstvo i druga korisna zavedenija, budući će Crnogorci biti u stanju prinositi dostojnu žrtvu na svoj sveti oltar.
Sad najmilostvi gosudaru, prikupljam moje posljednje sile, usuđujem se odpraviti mog sinovca vojvodu Stanka Petrovića s 800 duša crnogorskije žitelja, da se nasele u predjele vaše imperije po oskudici i nerodu ovdašnjeg kraja, da se ne bi druge inoplemene oblasti s njima koristovale. I pošto sam iste odeskom gubernatoru preporučio, rekao sam pomenutom činovniku, mom sinovcu, da pođe u vašu svetu stolicu Aleksandru Nikolajeviću gospodinu oberprokuratoru svetog sinoda, da bi dostavio moju najpokorniju molbu, kako bi podpuno i rješitelno saizvolenje i od prestola vašeg imperatorskog veličestva za crnogorski narod izdelati mogao.
U Crnoj Gori, na Cetinje, Smireni mitropolit crnogorski, skenderijski i primorski
Petar Petrović Njegoš
8/20. maja 1817. godine.
__________________________________________________ __________
Prekucah ovo iz knjige,
"Petar I Petrović - DJELA"
izdao CID Podgorica 1999 godine
štampala "Vojna štamparija" - Beograd