Originally Posted by
cowgir|
Uh koliko je sjajna ta priča, oduševljena sam. Baš je neverovatno dobro da si uspela da slomiš taj strah, još bolje što ti je muzika u tome pomogla, hit! Nisam imala priliku da ležim u MRI, verujem da nije prijatno. Isto tako verujem da je u najmanju ruku uputno prevazići strah jer ga niko ne koristi iz zabave ili obesti. Izumeli su čak otvoreni MRI zbog ljudi koji ne mogu nikako da se iskuliraju. Smešno mi je bilo jer brt ako ne možeš toliko za rođeno zdravlje da istrpiš... Pao mi je na pamet odmah "Of course... But maybe" skeč Louis CK-a.
Za ovo drugo ne znam šta bih ti rekla, zavise te preference od masu stvari, u prvom redu ličnog senzibiliteta i godina, rekla bih. Gde sam živela jedan period života noću se čuo samo ćuk i videle su se skoro sve zvezde, ali mi nekad, godinama beogradska kako dnevna tako ni noćna buka nije uopšte smetala a sad živim u mestu gde se ako ne upalim radio i neki od pasa ne hrče apsolutno ništa ne čuje 99% vremena i bome mi paše. Nedavno sam bila par dana kod druga koji je u centru grada i soba gleda na glavnu ulicu - ta buka ujutru od 6, pranje ulica, dostave, vikanje, sirene, pićke mile matere je robija. On spava s čepovima za uši, razumljivo, a ja sam svako jutro skakala iz kreveta kao spaljena da zatvaram prozor. Mada, da nemam izbora verovatno bih kao i većina našla način da jednostavno uklopim buku u svoj život. Slušalice su majka i često ih nosim iako kad se setim volim i da ih skinem i slušam grad dok šetam. Uh tu sam conflicted baš, a znam da su slušalice užasne za sluh ali ne mogu da ih se ostavim.
Čuš mašili temu upis ti je spot-on!