PDA

View Full Version : ARHEOLOGIJA CRNE GORE



G R A D
15-01-05, 07:36
Arheologija Crne Gore



Piše: G. RADOVIĆ



Posljednja gozba lovačke skupine u Crvenoj stijeni



Pećina Crvena stijena se nalazi iznad lijeve obale rijeke Trebišnjice, danas Bilećkog jezera, u neposrednoj blizini sela Petovića, na samoj granici Crne Gore sa Hercegovinom. Ime je dobila po okomitim stijenama koje se uzdižu iznad nje, a koje su prevučene crvenom patinom koja je najvjerovatnije nastala usled tzv. suvog patiniranja krečnjaka. Pećina se nalazi na oko 700 metara nadmorske visine i okrenuta je prema jugu. Njen otvor je širine 24 metra, visine oko 25 metara i dubine u osnovi oko 15 metara.
Mjesto na kojem se pećina nalazi, blizina vode, mogućnost bogatog ulova kao i bogati majdani kamena potrebnog za izradu alatki pružalo je odlične uslove za život paleolitskog čovjeka.
Arheološka istraživanja na Crvenoj stijeni su počela još 1954. godine, kada je lokalitet otkriven, i trajala su do 1964. godine. Za razliku od većine paleolitskih lokaliteta koji su usled klimatskih promjena doživjeli eroziju kulturnih slojeva u Crvenoj stijeni se srećemo sa izvanrednim fenomenom: od trećeg ledenog doba, tzv. Risglacijala, u pećini nije došlo do erozije, već je kulturna zaostavština ostala netaknuta do danas, pećina je konzervirala sve što je u njoj deponovano. Dešavalo se prilikom iskopavanja da se iz ognjišta neandertalskih ljudi starih preko 100.000 godina osećao miris vlažnog pepela ili su kosti preostale od posljednje gozbe neke lovačke skupine ostale na svom mjestu do trenutka kada su postale predmet interesovanja arheologa.
Istraživanja su otkrila kulturni depozit debljine 20, 30 metara, koji je uz lokalitet El Castillo u Španiji najdublji u Evropi, u kome je na osnovu različite strukture, boje, sastava i sadržaja izdvojen 31 različit kulturni sloj. Slojevi od DžDžDžI do DžDžVI pripadaju kulturama koje prethode srednjem paleolitu, odnosno premusterijenu, u rasponu slojeva od DžDžIV do DžII prepoznaje se musterijen (srednji paleolit) u najširem smislu riječi. U sloju DžIII zatečen je musterijen sa nazupčenim sječivima koji je poznat na širem evropskom području i za čije obilježavanje se koristi izraz "nazupčeni musterijen". Slojevi od Dž do V pripadaju mlađem paleolitu, sloj IV mezolitu,slojevi III i II neolitu dok sloj I pripada metalnom dobu.
Arheološki materijal pronađen u Crvenoj stijeni sačinjavaju uglavnom kamene alatke različitih tipova i oblika. Samo su u slojevima koji pripadaju mezolitu i neolitu pronađene alatke napravljene od kosti a u slojevima III, II i I pronađeni su ostaci keramičkih sudova. Pored ogromnog broja nalaza koštanih alatki Crvena stijena je i nalazište sa najvećim brojem pronađenih ostataka kostiju izumrlih životinja iz perioda kvartara u jugoistočnoj Evropi. Istraživanjem su utvrđeni ostaci oko 60 rodova, vrsta i podvrsta raznih životinja koje su u jednom veoma dugom vremenskom periodu živjele na prostoru današnje Crne Gore.
Istraživanja su pokazala da je život na lokalitetu Crvena stijena započeo prije više od 100.000 godina, a da je pećina napuštena negdje oko 1500. godina prije nove ere. Na osnovu geoloških činjenica slojevi od DžDžDžI do DžDžV pripadaju krugu trećeg ledenog doba (ris-glacijala), sloj DžDžIV smatra se sedimentom iz trećeg međuledenog doba (ris-virm-interglacijala), dok slojevi od DžDžIII do V pripadaju četvrtom ledenom dobu (virm-glacijalu).
Značaj lokaliteta Crvena stijena je mnogostruk i on se može posmatrati sa aspekta arheologije, geologije, paleontologije i drugih naučnih disciplina i kao takav, bez sumnje predstravlja jedno od najznačajnijih staništa pračovjeka na svijetu.


Pećina Odmut


Jedan od najkompletnije istraženih lokaliteta u Crnoj Gori je pećina Odmut - lokalitet koji se prije građenja akumulacionog jezera u Pivi nalazio tri kilometara od starih Plužana. Pećina se nalazi na samom ušću rijeke Vrbice u Pivu. Širina otvora pećine u osnovi iznosi 20 metara, a visina 14 metara. Od otvora prema dnu pećina se levkasto sužava i na udaljenosti od 11 metara prelazi u kanal širine 2,30 do 2,50 metara.
Arheološka istraživanja koja su vršena od 1972. do 1975. godine, pokazala su da je čovjek ovo pećinsko stanište naseljavao, povremeno ili stalno, u dugom vremenskom periodu između 8300 i 1800 godina prije nove ere. Dvije rijeke koje protiču u blizini pećine koje su prebogate ribom, kao i guste šume pune raznovrsne divljači, pružile su optimalne uslove da jedna manja ljudska zajednica opstane na ovom prostoru u tako dugom vremenskom periodu.
U kulturnom sloju prosječne debljine oko 4 metra izdvojeno je sedam stratuma (slojeva) od kojih najstariji pripada srednjem kamenom dobu - mezolitu, a poslednji ranom bronzanom dobu.
Najstariji sloj (Odmut I), debljine 1,50 metara leži na aluvijalno-eolskim nanosima i žutom bojom i lesolikom strukturom jasno se odvaja od mlađih slojeva (Odmut II-VII) koji se sastoje od mrke rastresite zemlje izmiješane sa većom količinom gara, pepela i izlomljenog kamena. U sloju Odmut I pronađene su isključivo kosti divljih životinja (kozoroga, jelena, medvjeda, divljih svinja, srna i dr.) što nam ukazuje da su se prve generacije stanovnika Pive bavile lovačko- sakupljačkom privredom.
Među kamenim oruđem sloja Odmut I, izrađivanim pretežno od zelenkastog rožnjaka ili sivkastog kamena, može se izdvojiti pet osnovnih vrsta: noževi strugači, strugalice, šiljci i tzv. geometrijski mikroliti.
Harpuni od jelenjeg roga daju osoben pečat najstarijoj kulturi pećine Odmut. U sloju I nađeno je 56 cijelih i fragmentovanih harpuna. Uočavaju se dva osnovna oblika: pljosnati harpuni (52 primjerka) i cilindrični harpuni (četiri primjerka). Svi harpuni su jednoredni tj. sa jednim ili dva zupca na jednoj strani. Pljosnati harpuni imaju redovno jednu ili dvije rupice za vezivanje užeta koje su uvjek perforirane u korijenu zupca.
Metodom mjerenja izotopa radio aktivnog ugljenika (C14) utvrđeno je da sloj Odmut I pripada razdoblju između 8300 i 5200 godina prije nove ere.
Najstarija kultura Pive, zastupljena u sloju Odmut I, ima sve karakteristike kulture srednjeg kamenog doba - mezolita. Alatke od okresanog kamena slične su oruđima iz Crvene stijene, dok predmeti od kosti i zuba divlje svinje i harpuni od jelenjeg roga imaju sasvim posebne oblike koji se ne srijeću ni u jednoj mezolitskoj kulturi Balkanskog poluostrva. Pljosnati i cilindrični harpuni iz sloja Odmut I mogu se povezati jedino sa harpunima iz azilijenske kulture jugozapadne i zapadne Evrope.
Arheološki nalazi iz sloja Odmut II - glineno posuđe, uglačane kamene alatke i kosti pripitomljenih životinja (ovca, koza, goveče), pokazuju koliko je kultura Pive doživjela dubok preobražaj oko 5200. godine prije nove ere.
Kultura koja je zastupljena u sloju Odmut II pripada starijoj fazi mlađeg kamenog doba (stariji neolit). Metodom C14 nalazi pronađeni u sloju Odmut II datirani su u period između 5200 i 4900 godina prije nove ere.
Arheološki materijal pronađen u sledeća tri sloja (Odmut II-V) potvrđuje jednu dužu etapu kulturnog razvitka u oblasti Pive čije je trajanje, metodom C14, određeno u vrijeme između 4900 i 2500 godina prije nove ere. U ovom periodu pećina Odmut više nije stalno boravište, već povremeno sezonsko stanište vrsnih pastira i lovaca. Uz mnoge fragmente keramičkog posuđa (monohromne, neukrašene zdjele i lonci) u ovim slojevima nađen je veliki broj kamenih sjekira i strelica od kamena.
Kultura Odmut III-V srodna je međuneolitskoj kulturi srpskog Podunavlja (vinčanska kultura) i južnog Jadrana (danilska i hvarska kultura). Poslednje razdoblje u ranoj istoriji Pive vezano je za slojeve Odmut VI-VII, datiranih, metodom C14, između 2500 i 1800 godina prije nove ere čija kultura označava potpuni prekid s lokalnim tradicijama. Ona je stranog porijekla, odnosno vezana je za nomade koji su se u prvim stoljećima trećeg milenijuma stare ere pokrenuli iz južno ruskih stepa i oko 2500 godine prije nove ere stigli do jezgra balkanskog poluostrva. Njihova keramika se razlikuje od one iz prethodnih slojeva, izrađivana je od neprečišćene zemlje i redovno je loše pečena. Ostaci faune pokazuju da su žitelji Odmuta u ovo vrijeme posjedovali velika stada sitne stoke i da su lovili divlje svinje, medvjede, dabrove i zečeve.
Pećina Odmut je napuštena oko 1800 godina prije nove ere. Živim etno-kulturnim kretanjima u oblasti Pive su prenesena nova znanja i vještine. Pridošli stanovnici su poznavali vrijednosti novih sirovina - bakra, zlata, srebra. Sa oružjem od metala vrsni pastiri brzo su postali hrabri ratnici, napustili su pećine i zaklone ispod stijena i podigli prva naselja u drugim područjima Pive.


Neolitsko naselje Beran-krš


Arheološki lokalitet koji je u nauci poznat pod imenom Beran-krš nalazi se na području Beran-sela, udaljenom oko tri kilometra od centra Berana. Lokalitet se nalazi na istoimenom brežuljku, koji dominira okolinom i na čijem se grebenu nalazi duguljasti plato sa blagim poprečnim sjedlom. Na zapadnom dijelu brežuljka, iznad koga se uzdiže masivna kupasta stijena, zaklonjeno od hladnih sjevernih vjetrova, formirano je neolitsko naselje, koje je zauzimalo površinu od oko 350 metara kvadratnih. Naselje je brojalo najviše 20 kuća i sudeći po debljini kulturnog sloja, koji prelazi četiri metra, naselje je stradalo i ponovo obnavljano čak sedam puta.
Istraživanja koja su na Beran-kršu vršena u dva navrata, 1961. i 1976. godine otkrila su moćan kulturni sloj koji svojom bogatom stratigrafijom, raščlanjenom na dva stratuma sa sedam stambenih horizonata, pokazuje razvoj mlađeg neolita u crnogorskom Polimlju.
Bogat arheološki materijal, među kojim se posebno ističe keramika različitih oblika i načina ukrašavanja, pokazuje da je kultura Beran-krša srodna sa mlađeneolitskim kulturama Podunavlja, odnosno sa vinčanskom kulturom.
Plodna limska dolina je omogućavala stanovnicima Beran-krša da se intenzivno bave zemljoradnjom, o čemu svjedoče brojni nalazi kamenih žrvnjeva za mljevenje žita i figurine od pečene zemlje koje predstavljaju Veliku Boginju Majku, karakterističnu za zemljoradničke kulture.
Poseban značaj lokaliteta u Beran-kršu ogleda se u pronalasku ostataka nadzemnih kuća, po prvi put otkrivenih u neolitu na prostoru Crne Gore. Kuće su bile pravougaone osnove, širine između tri i četiri metra i dužine između pet i šest metara, sa zidovima od uspravno pobodenih i gusto zbijenih oblica koje su najčešće sa obje strane premazane glinom.
Krov koji se oslanja na bočne zidove formiran na dvije vode, bio je pokriven slamom dok se pod sastojao od dobro nabijene gline. Kuće, kojih je bilo sedam ili osam, imale su kružne peći sa kalotom, napravljenom od kamena i gline koje su služile za zagrijavanje prostorija, a hrana se spremala na otvorenom ognjištu.
Na osnovu analize radioaktivnog ugljenika metoda (C14) može se zaključiti da je život u neolitskom naselju Beran-krš trajao u periodu od 4500. do 3000. godina prije nove ere.


Mala gruda


Među velikim brojem kamenih tumula (humski) rasutih po brdima Boke Kotorske dva su uvjek privlačila posebnu pažnju. Za razliku od ostalih, one su bile smještene usred tivatskog polja, a u narodu ih nazivaju Velja i Mala gruda, dok su humke u narodu nazivali "gomile". Sačuvano je predanje da su grude nastale kao rezultat kamenovanja prestupnika, zbog čega ih često zovu "proklete gomile". Toj činjenici, vjerovatno, treba zahvaliti što su gomile ostale gotovo netaknute do našeg vremena.
Arheološka istraživanja Male grude vršena su tokom 1970. i 1971. godine. Humka je u sjevernom djelu bila oštećena ukopavanjem austriskog bunkera. Njena visina u centru je oko četiri metra, a prečnik oko 20 metara. Istraživanja su pokazala da je sahranjivanje na Maloj grudi vršeno s kraja III i početkom II milenijuma stare ere.
Ispod površinskog sloja humusa tumul je imao kameni omotač kupastog oblika koji se sastojao od rečnog kamena - oblutka, a čija se debljina kretala od 0,30 do 0,50 metara. Ispod kamenog omotača nalazio se nasip od žuto - mrke glinaste zemlje. Prije nego što je postavljena kamena obloga čitav zemljani nasip je spolja spaljen veoma jakom vatrom, u toku žrtvenog obreda, na šta ukazuju tragovi paljevine u kojoj je pronađen najveći dio keramičkih nalaza i kremenih alatki.
Na 4,05 metara dubine od najviše tačke tumula pronađen je centralni grob. Orjentacija groba je bila u pravcu sjever - jug, a napravljen je od velikih kamenih ploča vertikalno postavljenih u raci koja je iskopana u zdravici. Gornja ploča, kojom je grob bio pokriven, je pronađena naslonjena na istočnu ivicu grobnice. Dno grobnice je bilo pokriveno jednom velikom kamenom pločom. Skelet koji se nalazio u grobu je bio veoma slabo očuvan tako da nije bilo moguće utvrditi njegov tačan položaj, ali je najvjerovatnije bio položen u zgrčenom stavu.
U sjevernom dijelu centralnog groba, pored lobanje pokojnika pronađeno je pet zlatnih privezaka koji su, najvjerovatnije bili dio neke dijademe. Pored nogu pokojnika, uz samu istočnu ivicu groba, pronađeni su keramički sudovi dok je u istočnom dijelu groba, otprilike u predjelu pojasa pokojnika pronađena srebrna sjekira i zlatni bodež.
U centralnom grobu tumula pronađena je fragmentovana plitka konična zdjela na slabo izraženom prstenastom postolju kao fragmentovan pehar sa jednom drškom. Oba suda su izrađena od crvenkasto - mrke gline, dosta grube fakture ali su spolja dobro obrađene i uglačane do jakog sjaja. Keramika sa Male grude pokazuju sve tipične osobine vučedolske inkrustrirane keramike sa specifičnom urezanom ornamentikom, ispunjenom bijelom pastom.
Od metalnih nalaza po ljepoti izrade i materijalom od kojeg su izrađeni, izdvajaju se: zlatni bodež, lisnatog oblika sa ravnim stranama i malo zaobljenim vrhom koji ima mali jezičak za pričvršćivanje drške i plastično rebro trostruko profilisano.
Srebrna sjekira sa uskim sječivom koje se trougaono širi i koja ima cilindrični tulac čiji vrh je pokriven okruglom kapicom izrađenom od zlata i ornamentisano urezanim motivom u obliku kruga sa ukrštenim linijama.
Spetografska analiza ovih nalaza pokazala je da su napravljeni od legure srebra, zlata i bakra u razmjeri 3:2:2 za bodež i 4:1:1 za sjekiru zbog čega bodež izgleda kao da je napravljen od zlata, a sjekira od srebra.
Pet zlatnih privezaka pripadaju tipu "noppenring". Izrađeni su u tehnici livenja, sa dugmastim završecima koničnog oblika. Najvjerovatnije su se nosili našiveni na traku kao dio diademe.
Na osnovu grobnih nalaza i analogije sa humkama iz drugih područja tumul Mala gruda se može datirati između 1900. i 1800. godina prije nove ere.


Ilirska istorija u Momišićima



U toku radova na izgradnji stambene zgrade u podgoričkom naselju Momišići 1959. godine otkrivena je nekropola čije je ime, kao i ime naselja pored kojeg se nalazila, ostalo potpuno nepoznato. U toku arheoloških istraživanja konstatovano je da se radilo o jednoj velikoj zemljanoj humci i nekoliko manjih koje su znatno ranije potpuno zaravnjene. U toku iskopavanja u Momišićima otkriveno je ukupno 214 pokretnih arheoloških objekata, koji iako raznoliki po namjeni, oblicima i izradi pripadaju jednom periodu ilirske istorije pod jakim grčkim uticajem.
Arheološki materijal koji je pronađen na nekropoli u Momišićima može se podijeliti u tri veće grupe: keramika, nakit i oružje i oruđe.
U toku iskopavanja u Momišićima pronađena su 83 komada cijelih i fragmentovanih keramičkih sudova. Skoro sav pronađeni materijal ima tipične grčko-helenističke karakteristike i najvećim dijelom je importovan ili je proizvod grčkih keramičkih radionica iz gradova ili kolonija sa jadranske obale. Sve posude su rađene na grnčarskom vitlu od fino prečišćene žutosmeđe zemlje, dobro pečene, tankih zidova. Površina sudova bojena je firnisom od crnih do smeđih tonova i ukrašena je plastičnim i dekorativnim urezanim ornamentima. Samo se nekoliko komada po načinu izrade i po ukrašavanju razlikuju od ostalih i vjerovatno su izrađeni u domaćim radionicama.
Keramika se ne odlikuje raznovrsnošću formi. Najčešći oblici su plitke ili dublje čaše - skifosi, dublji pehari - kantarosi i vretenaste posude u kojima su se sakupljale suze prolivene za pokojnikom - lakrimarijumi.
Ostale keramičke forme: zdjele, šolje, krčazi zastupljeni su u znatno manjem broju. Nekoliko komada keramike se po fakturi razlikuje od ostalog materijala i vezuje se za rimsku provincijalnu keramičku proizvodnju.
Najinteresantniju i najraznovrsniju grupu predmeta predstavlja nakit. Izrađivan je od bronze, gvožđa, srebra i staklene paste. Među pronađenim nakitom nalaze se i sledeće vrste: fibule (kopče), ukrasne igle, prstenje, narukvice, privjesci i drugi predmeti čija namjena nije sasvim jasna, iako pripada grupi nakita.
Sve fibule su izrađene od bronze i sve su različitog oblika. Ipak se mogu grupisati u tri osnovne varijante: orijentalno - grčki tip, trački tip i latenoidni tip.
Prvoj grupi pripada šest pronađenih fibula. Ovaj tip je poznat od VII do III vijeka p.n.e. na prostoru od Male Azije do sjevernog Balkana. Iako se razlikuju od klasičnog prototipa zadržale su opšte karakteristike kao što su luk sa zvjezdastim ukrasima, stopom ukrašenom palmetom i karakterističnom profilisanom glavom. Tračkom tipu pripada samo jedna fibula. Među latenoidnim fibulama izdvajaju se one zmijolikog oblika, listolikog oblika, kopljaste i fibule sa profilisanom glavom.
Među iglama pronađenim u Momišićima izdvajaju se omega ukosnice, dvopetljaste ukosnice i igle sa različito profilisanim glavama.
Dva prstena koja su pronađena razlikuju se mađusobno i po obliku i po ukrasu, iako su izrađeni od istog materijala. Jedan od njih je klasičnog oblika sa diskom na kome je urezane tri figure od kojih središnja ima dugu haljinu, dok odjeća druge dvije figure nije detaljno prikazana. Glave figura su jako stilizovane. Sam crtež je dosta nevješto urađen, dok je kompozicija odnosno raspored figura riješen na način koji je već bio poznat grčkim umjetnicima arhajskog perioda. tj. podjelom površina horizontalnom trakom na dva nejednaka dijela čime je omogućen pravilan raspored figura u prostoru. Među nalazima koji pripadaju grupi oružja najzastupljenija su koplja i noževi. Prema obliku, koplja se svrstavaju u tri osnovne grupe. Prvu čine koplja sa jako izduženim listom i kratkim tulcem. U drugoj su koplja sa kratkim listom i dugim tulcem, a trećoj pripadaju koplja sa dugačkim i širokim listom i kratkim i tankim tulcem odnosno usadnikom. Noževi su sa ravnom oštricom i povijenom gornjom ravnom stranom i kraćim usadnim dijelom.
Među pronađenim materijalom iz Momišića karakteristična su dva novčića. Iako veoma slabo očuvana na jednoj od njih se može prepoznati lik Herkula na jednoj strani i Pegaza na drugoj.
Arheološki materijal sa nekropola u Momišićima, bez obzira na raznorodnost, pripada u potpunosti istom vremenskom periodu i uklapa se u sličan materijal sa ilirskih teritorija na jadranskoj obali i drugim krajevima Crne Gore, gdje takođe postoji jasna podjela na strani importovani materijal, lokalne proizvode i proizvode rađene u domaćim radionicama, ali pod stranim uticajem.
Ista situacija je uočljiva i u Momišićima, s tim što su na ovom mjestu zajedno uočeni oblici koji pripadaju trima osnovnim etničkim grupacijama na Balkanu: Ilirima, Keltima i Tračanima, sa dominantnom ilirskom komponentom iz vremena III i II vijeka prije nove ere, kada je tzv. ilirska država bila u procvatu.



"Podgorička čaša" sa Duklje u Ermitažu



Najznačajniji antički lokalitet na prostoru današnje Crne Gore je rimski grad Doclea. Smešten je na samom ušću Zete u Moraču na oko četiri kilometra udaljenosti od centra Podgorice. Za mjesto na kojem će podići grad rimljani su izabrali prostrani potpuno zaravnjen plato koji se nalazi između ušća Zete u Moraču i Širalije u Zetu. Razlozi zbog kojih je grad podignut baš na ovom mjestu su prvenstveno strategijski. Prostor oivičen koritima triju rijeka tokom većeg dijela godine je, zbog visokog vodostaja, bio nepristupačan i lak za odbranu.
U periodu rimske dominacije Doclea je bila najznačajniji urbani centar na prostoru današnje Crne Gore. Bio je lociran u neposrednoj blizini glavnog rimskog puta koji je spajao Skadar sa Naronom i sa kojim je bio povezan lokalnim krakom što se potvrđuje činjenicom da se grad ne pominje ni u Pojtingerovoj karti ni u Itinererum Antonini.
Ime Doclea grad je dobio po ilirskom plemenu Docleati na čijoj je teritoriji podignut. I pored značajne uloge koju u ovom periodu grad ima istorijski izvori ga relativno kasno pominju. Prvi ga pominje Ptolomej kao grad u unutrašnjosti pod imenom Doclea, a neki kasniji izvori ga pominju pod imenom Dioclia što se često dovodi u vezu sa imenom cara Dioklecijana o čemu ne postoje istorijski dokazi.
Osnivanje ovog grada se vazuje za sami početak prvog milenijuma. Osnovan je najvjerovatnije poslije devete godine za vrijeme dinastije Flavijevaca, najvjerovatnije u doba Vespazijana kada se i osniva najveći broj municipija na prostoru rimske provincije Dalmacije.
Istraživanja na Duklji su počela još u drugoj polovini DžIDž vijeka. Naročito je pažnju evropske naučne javnosti pobudilo objavljivanje tzv. "Podgoričke čaše" 1873. godine, koja je pronađena negdje na Duklji i koja se danas nalazi u Ermitažu u Petrovgradu. Prva arheološka istraživanja na Duklji vršio je po nalogu knjaza Nikole, Pavle Rovinski od 1890. do 1892. godine, zatim engleska ekipa na čelu sa M.Munrom 1893. godine, da bi 1913. godine Pjero Stikoti objavio u Beču do sada najkompletniju monografiju o Duklji. Istraživanja su nastavljena poslije Drugog svjetskog rata u periodu od 1954. do 1962. godine, kad se radilo više na istraživanju nekropola nego na otkopavanju arhitekture grada.
Iako prirodno zaštićena koritima triju rijeka koje je okružuju, Duklja je bila opasana masivnim bedemima, debljine dva do dva i po metra sa kulama i grudobranima na najznačajnijim mjestima i utvrđenim mostovima preko rijeka. Najmoćniji bedemi i kule nalazsili su se na sjeveroistočnoj strani koja je bila prirodno nezaštićena i koja je osim bedema imala i odbrambeni rov.
Grad je podignut po klasičnoj urbanističkoj šemi koju su Rimljani najvjerovatnije preuzeli od starih Grka koju su na Duklji primjenili u skladu sa terenom na kojem se grad nalazi. To je tzv. plan "šahovske table" sa dvije glavne ulice kardo i dekumanus koje se sijeku pod pravim uglom dok sve ostale ulice idu paralelno sa njima praveći na taj način kvadratne stambene blokove. Na mjestu gdje su se dvije glavne ulice ukrštale nalazio se gradski trg - forum.
Glavna gradska ulica via prinsipalis išla je pravcem istok - zapad od mosta na Širaliji do mosta na Morači. S lijeve i desne strane glavne ulice pružali su se najvažniji gradski objekti. Nedaleko od mosta na Širaliji u pravcu centra grada bio je postavljen slavoluk posvećen imperatoru Galijenu. Sa desne strane slavoluka nalazio se hram pored čijih je ostataka pronađena statua boginje Rome, pa se pretpostavlja da je hram njoj posvećen.
Nedaleko od ovog nalazio se hram posvećen boginji Dijani. U produžetku je veća palata sa striumom oko koga su druge prostorije: sobe, kuhinje, kupatila sa bazenima za hladnu vodu tzv. frigidariumi, za toplu i mlaku tzv. kaldariumi i lakonikumi. Prema centru grada nalazilo se gradsko kupatilo - terme, izrađeno po poznatoj rimskoj šemi. Terme su imale salu za gimnastiku tzv. palestra, svlačionice, sale sa toplom i hladnom vodom, biblioteku, sobe za odmor. Sve prostorije u termama su bile raskošno dekorisane podnim mozaicima, skulpturama čiji tragovi i danas postoje.
Nasuprot termi na lijevoj strani glavne ulice nalazio se glavni gradski trg - forum sa bazilikom. Forum je pravougaoni prostor kojeg sa zapadne strane zatvara duža fasada bazilike orijentisane sjever - jug, a sa ostale tri strane bio je zatvoren tremovima. Bazilika je bila podužna građevina sa tri broda osvijetljena odozgo, građena u monumentalnoj kamenoj konstrukciji. Veći dio bazilike činio je jedinstven svečano koncipiran prostor od koga su na kraćim stranama dvijema tročlanim kolonadama bile odvojene dvije manje prostorije. Iz sjevernog dijela se ulazilo u jednu zatvorenu pravougaonu prostoriju sa polukružnim apsidom. Glavna fasada bazilike okrenuta prema trgu imala je dekorativnu kolonadu. Na epistilu bazilike sačuvan je dio natpisa koji govori o posveti ove građevine petnaestogodišnjem dječaku Flaviju Frintanu Balbinu, čija je pozlaćena statua na konju ukrašavala forum.
Iako se nalazio pored tri rijeke grad je imao vodovod, koji je vodu dovodio sa izvora Cijevne. Ostaci vodovoda vidljivi su i danas.
Od IV vijeka u istočnom dijelu grada počinje da se izdvaja prostor na kome žive hrišćani sa crkvama i velikom episkopskom bazilikom. Iz ovog perioda potiče "Podgorička čaša", zapravo široki stakleni tanjir sa oslikanim predstavama iz Starog i Novog zavjeta. Na IV vaseljenskom saboru održanom na Halkidonu 451. godine, kao učesnik se pominje Dioklijski episkop Evandros.
Nakon gotskih razaranja 490. godine i naročito poslije razornog zemljotresa iz 518. godine Doclea gubi svoj značaj i polako pada u zaborav.


Nekropole antičke Duklje


Interesovanje evropske naučne javnosti za proučavanje ostataka antičkog grada Duklje seže još u drugu polovinu XIX vijeka. Taj interes je još jače izražen nakon objavljivanja "Podgoričke čaše" 1879. godine. Prvi opis grada i njegovih nekropola dao je Francuski konzul Priko de Sent-Meri koji je 1879. godine, posjetio Duklju. U svom izvještaju on opisuje, pored arhitekture, i trideset tumula koji se nalaze u okviru gradskih bedema. U jednom od njih on je otkrio grob pokriven opekama u kome su bila dva skeleta sa mačem, staklenom bocom i velikim staklenim tanjirom kao grobnim prilozima.
Kraj XIX vijeka je donio intenzivnija istraživanja na Duklji koja su radili Ruski naučnik Rovinski 1890/1892. godine, zatim Munro 1893. godine, da bi Pjero Stikoti sistematizovao sva do tadašnja istraživanja u monografiji"Rimski grad Doclea u Crnoj Gori" iz 1913. godine.
U toku arheoloških iskopavanja vršenih u periodu od 1959. do 1962. godine na prostoru lokaliteta antičke Duklje istražena je jugoistočna i zapadna nekropola. Na prostoru jugoistočne nekropole, koja se nalazi na najvišoj od tri terase u naselju Zagorič i koja je zahvatala prostor od oko 4000 kvadratnih metara, otkriveno je ukupno 351 grob od kojih 226 sa kremiranim (spaljenim) pokojnikom i 125 sa inhumiranim (skeletno sahranjenim) pokojnikom.
Po broju i vrsti grobnih priloga, grobovi na Duklji se mogu svrstati u dvije osnovne vrste; prilozi koji su zajedno sa pokojnikom spaljeni na lomači i prilozi koji su stavljeni u grob poslije prenošenja ostataka lomače.
Prvoj grupi pripadaju obično oni predmeti koji su bili lična svojina pokojnika, odnosno oni predmeti koji su se u momentu spaljivanja nalazili na njemu (odjeća, nakit) ili uz njega (bočice za miris, oružje).
Drugu grupu karakterišu predmeti koji su se koristili u svakodnevnom životu (čaše, staklene i keramičke posude, muzički instrumenti, toaletni pribor, ratnička oprema).
Najveći dio predmeta koji su pronađeni u grobovima jugoistočne nekropole izrađen je u nekoj od radionica širom carstva što govori o živoj trgovini koja je trajala od početka I vijeka do sredine IV vijeka. Prema materijalu od kojeg su izrađeni predmeti se mogu podijeliti u tri grupe: predmeti od stakla, predmeti od keramike i predmeti od metala, kosti i staklene paste
Predmeti od stakla su najčešće prilog u grobovima sa jugoistočne nekropole. Prema obliku mogu se podijeliti na sudove za držanje tečnosti (boce), za izlivanje tečnosti (krčazi), za piće (čaše i pehari), za držanje hrane (zdjele i tanjiri), za čuvanje mirisa i ulja (balsamarijumi, unguentarijumi, toaletne bočice), za smještaj ostataka spaljenih pokojnika (urne), i sudovi nejasne namjene.
Sem jednog izuzetka svi predmeti od stakla rađeni su tehnikom izduvavanja.
Za razliku od staklenih predmeta na jugoistočnoj nekropoli Duklje nađen je relativno mali broj keramičkih predmeta. Prema obliku i funkciji oni se mogu razvrstati na: krčage, lončiće, pehare, zdjele, tanjire, amfore, urne i lampe.
Od navedenih keramičkih vrsta, u grobovima, spaljenih pokojnika nalažene su urne, pehari, lončići i amfore, dok su krčazi, zdjele i tanjiri nalaženi isključivo u skeletnim grobovima. Svi predmeti od keramike, osim urni, korišćeni su u svakodnevnom životu. Jedan broj primeraka ukrašen je barbotinom, žigosanjem i slikanjem, dok je samo jedan pehar sa reljefom izrađen u kalupu.
Na nekropoli su najčešći grobovi sa keramičkim urnama u koje su polagani ostaci pokojnika sa lomače i potom spuštani u kružnu jamu sa popločanim dnom i kamenim vijencem oko urne. U njima se skoro redovno, uz ostale priloge nalaze i rimski bronzani novčići na osnovu kojih se sa sigurnošću datiraju u I i II vijek nove ere.
Najstariji grobovi (I vijek), često su raspoređeni u manjim ili višim ograđenim prostorima. Grobovi III vijeka su u pravilnim redovima, na skoro pravilnom međusobnom rastojanju, dok se oni grobovi iz IV vijeka ukopavaju bez određenog reda, što je svakako posledica promijenjenih etničkih i socijalno- ekonomskih odnosa u ovom vijeku.


Municipijum S. u blizini Pljevalja


I pored dugogodišnjeg istraživačkog rada i većeg broja naučnika koji su se bavili ovim problemom još uvjek nije otkriveno pravo ime ovog starog rimskog grada. Jedino što je do sada otkriveno od njegovog imena je početno slovo S.. Jedna od mogućih varijanti njegovog imena je Saloniana, zbog tijesnih veza koje je grad održavao sa salonitanskim područjem. Grad se nalazio u neposrednoj blizini današnjih Pljevalja u naselju koje se zove Komini na blagim padinama rječice Vezičnice.
Prve podatke o epigrafskim spomenicima iz Komina dali su još Dubrovački poslanici koji su 1792. godine prolazili kroz Teslidžu (Pljevlja) na putu za Carigrad. Pedeset godina kasnije pruski konzul u Sarajevu O. Blau sakupio je prve natpise a jedan dio je objavio Momzen u korpusu rimskih natpisa. Poslije toga je M. Hernes posjetio Komine, a krajem DžIDž vijeka je A. Evans sakupio i objavio neke epigrafske spomenike dajući i komentar za njih. Godine 1899. austrijski oficiri su vršili prva arheološka istraživanja na nekropoli, a njihove rezultate je objavio Karlo Pač. Od 1964. godine, uz više prekida, započinje istraživanje nekropole ovog značajnog lokaliteta iz perioda rimske dominacije u provinciji Dalmaciji kojoj su i ovi krajevi pripadali.
Već na samom početku istraživanja pokazalo se da se radi o ostacima dvije nekropole koje su pripadale Municipijumu S.. Starija nekropola (nekropola I ) locirana je na maloj zaravni Bijelog brda, na približno 300 metara jugozapadno od rimskog grada. Mlađa nekropola (nekropola II) nalazi se na blagim padinama Bijelog brda i u manjoj udolici prema lijevoj obali Vezičnice.
U toku višegodišnjih istraživanja otkriveno je, na obije nekropole, preko šesto grobova, nekoliko hiljada primjeraka grobnih priloga, veliki broj reprezentativnih nadgrobnih spomenika, ostaci arhitekture i dr.
Na nekropoli na kojoj je otkriveno 390 grobova, nađeni su samo grobovi spaljenih pokojnika. Na osnovu otkrivenog materijala može se zaključiti da potiče iz I vijeka i da je na njoj sahranjivano samo domorodačko, neromanizovano stanovništvo. Po konstrukciji i ritualnom načinu sahranjivanja izdvaja se nekoliko tipova grobova: pravougaone jame sa nagorelim stranama i ostacima sa lomače, pravougaoni kameni sanduci za pepeo pokojnika, kružne jame ispunjene ostacima sa lomače pokrivene pločom ili bez nje, kružne jame sa keramičkom urnom.
Najčešće zastupljeni tip su kružne jame sa keramičkom urnom i kružne jame ispunjene ostacima sa lomače. Grobovi su gusto iskopani bez ikakvog određenog reda, izuzev grobova sa manjim pravougaonim kamenim sanducima za pepeo pokojnika koji su koncentrisani na jednom manjem dijelu nekropole i sa određenim rasporedom i daleko bogatijim grobnim prilozima, među kojima ima zlatnih i srebrnih minđuša i lančića, lijepo urađenih bronzanih fibula, ukrasnih igala, noževa itd.
Sasvim drugačiju sliku pruža nekropola II na kojoj je otkriveno 295 grobova kako spaljenih, tako i skeletno sahranjenih pokojnika. Osim grobova spaljenih pokojnika, otkrivene su monumentalne grobnice i grobne konstrukcije sa nadgrobnim spomenicima raznih oblika, kao i bogat epigrafski materijal i raznovrstan pokretni arheološki materijal. Na osnovu toga, moguće je nekropolu II datovati u vrijeme II vijeka do sredine, možda i kraja IV vijeka.
Na ovoj nekropoli je otkriveno deset monumentalnih grobnica. Bogatim prilozima se ističe grobnica Dž koja je velikih dimenzija sa više odaja i komora. U njoj su se nalazili sandučići za pepeo u kojima je otkriven skupocjeni zlatni i srebrni nakit minđuše, ogrlice, fibule. U okviru grobnice nalazio se i grob inhumiranog pokojnika, napravljen od opeka velikog formata vezanih malterom, a u njemu se nalazio olovni sarkofag sa skeletom pokojnika i prilozima. U grobu se uz druge staklene predmete nalazila i čuvena staklena čaša - dijetreta koja je najvjerovatnije proizvedena u Kelnu i datirana je u IV, a moža i u V vijek. Sve ovo nam ukazuje na izuzetan društveno-ekonomski značaj pokojnika i njegove porodice.
Grobni prilozi u nekropoli I sastoje se od keramičkih sudova, staklenih posuda i metalnih predmeta koji su raskošniji i raznovrsnijih oblika od priloga iz nekropole I.
Na osnovu grobnih priloga sa nekropole II može se zaključiti da je stanovništvo Municipijuma S.. bilo ekonomski veoma snažno i da je održavalo trgovačke veze sa većim centrima Rimskog carstva. Na to nam, prije svega, ukazuju predmeti od stakla izrađeni u kelnskim radionicama ili staklena čaša sa listićima od zlata koja najvjerovatnije potiče iz Aleksandrije.

(Kraj)

G R A D
26-07-05, 23:02
26.07.2005. Kultura


ARHEOLOšKA ISTRAžIVANjA NA LOKALITETU CRVENA STIJENA

Pronađen privezak od kardium školjke


Nikšić,25. jula-Reviziona arheološka istraživanja na lokalitetu Crvena stijena u Petrovićima nedaleko od Nikšića, nastavljena su početkom jula mjeseca. Tokom kampanje istraživanja su započeta proučavanjem gornjih holocenskih slojeva, koji su najvećim dijelom devastirani, ali u svojoj sadržini imaju dosta ostataka kamenog i koštanog materijala. Cjelokupan materijal se prosijava na sitima, kako bi se prikupio maksimalan broj podataka potrebnih za kvalitetnu spoznaju ovog značajnog arheološkog nalazišta. Pored većeg broja kamenih alatki, pronađeno je nekoliko koštanih igala, a i nekoliko privezaka za ogrlicu napravljenih od ljuštura puževa i školjki ( kardium)-kaže Lenka Bulatović direktor Centra za arheološka istraživanja Crne Gore jedan od rukovodilaca projekta ,pored prof. dr Robert Vejlona, Zvezdane Vušović Lučić, dok je rukovodilac terenskih istraživanja Mile Baković. U timu stručnjaka tokom ovogodišnje kampanje još su se našli prof. dr Dušan Mihailović, Bojana Mihailović i studenti arheologije. Geološke analize obavlja univerzitet iz Mančestera, zapravo stručnjaci prof. dr DZejni Vudvord i Majkl Morli, a iz Prirodnjačkog muzeja u Podgorici Goran Ćulafić, dok funkcionalne analize kremenih artefakata radi prof. dr Stiven Kun, sa Arizona univerziteta. Cilj projekta je, kaže Lenka Bulatović, da primjenom savremene metodologije i sveobuhvatnim analizama rekonstruišemo život praistorijskog čovjeka na ovom prostoru. Ovaj momenat je značajan pošto se zna da je jedan od puteva naseljavanja Evrope savremenim čovjekom prolazio prostorom današnje Crne Gore o čemu svjedoči i nekoliko registrovanih, djelimično istraženih lokaliteta u kanjonu Morače, Ćehotine i Lima. Ako uz ovaj podatak dodamo i činjenicu da lokalitet Crvena stijena ima vrlo dugačak kontinuitet arheoloških slojeva, sediment debljine preko 20 metara, značaj ovog nalazišta postaje prvorazredan, ističe Bulatović. Otežavajuća okolnost ovogodišnjim istraživanjima su veliki kameni blokovi koji pokrivaju cijelu površinu nalazišta, a tu su dospjeli padom sa oboda stijene u nekom od toplih perioda. Ona podsjeća da je u prošlogodišnjoj kampanji na ovom lokalitetu pronađen zub neandertalca, pračovjeka iz doba srednjeg paleolita. Ovo je za sada jedini fizički ostatak čovjeka iz ovog perioda na prostoru centralnog Balkana. Ovaj nalaz nam daje i za pravo da očekujemo pronalaženje još nekih kostiju neandertalaca, što bi bilo veoma značajno kako za antropološka studiranja, tako i za veći značaj Crvene stijene.
Istraživanje Crvene stijene je višegodišnji projekat koji se realizuje u saradnji Centra za arheološka istraživanja Crne Gore i Univerziteta Mičigen, a u projekat je uključen Zavičajni muzej iz Nikšića. Projekat se realizuje sredstvima Ministarstva kulture Crne Gore, Nacionalne geografske asocijacije i Univerziteta iz Mičigena.



O.U.

G R A D
05-08-05, 01:40
ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANjA NA MIHOLjSKOJ PREVLACI

Otkriven grob iz četvrtog vijeka


Arheološka ekipa predvođena prof. dr. Đorđem Jankovićem, juče je na Miholjskoj prevlaci otkrila dva groba koji datiraju iz 4. vijeka, odnosno iz vremena ranog hrišćanstva. Ovim otkrićem mjenja se i teorija po kojoj se do sada mislilo da je najstariji crkveni objekat na Prevlaci iz 9. vijeka. Istraživanjem u dubljim slojevima, došlo se do saznanja da je tu bila sagrađena crkva još u 6. vijeku, a jučerašnje iskopavanje i otvaranje dvije grobnice potvrdile su da potiču iz 4. vijeka, što je veliki uspijeh arheološke ekipe koja već nekoliko dana neumorno istražuje ovo arheološki bogato područje.
- Prilikom istraživanja otkrili smo niz grobova, među kojima su neki veoma zanimljivi i osobeni za epohu i ukazuju na datovanje samog ovog svetilišta. Tu je jedan dječiji grob u amfori, koji pripada 5. vijeku, ili nešto stariji. Takvi grobovi kod nas nisu poznati, jedan je nađen u dolini Neretve, a inače ih ima u Italiji Grčkoj, i u drugim krajevima Vizantijskog Carstva. U toku je istraživanje još jednog groba, koji je pokriven kamenim polačama i čeramidom, pa se nadamo da će nam on reći nešto više o datovonju ovog groblja, istakao je prof. dr. Đorđe Janković. On je dodao da su u pojedinim grobovima našli neke predmete koji potiču iz 8. i 9. vijeka.
- Imamo jedan grob koji je ranije nađen, a koji potiče sa početka 4. vijeka i taj grob je početni koji je pokrenuo sahranjivanje na tom mjestu. Riječ je o crkvi iz Rimskog vremena iz doba progona hrišćanstva i pošto je taj sveštenomučenik tu sahranjen ovde je počelo sahranjivanje, koje je trajalo u kontinuitetu, do 9. vijeka. Nakon toga je prekinuto, pošto je manastir razoren, a groblje je pod Nemanjićima obnovljeno i trajalo do razaranja manastira u 15. vijeku, kaže prof.dr. Janković.
Istraživanja na lokalitetu Prevlake usmjerena su isključivo na temeljima porušenog manastira Sv. Arhangela Mihaila, koji će prema odluci Mitropolije Crnogorsko - Primorske biti etapno obnovljen.

B.Čavor

Sthlm
31-08-05, 01:07
ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANjA NA MIHOLjSKOJ PREVLACI

Otkriven grob iz četvrtog vijeka


Arheološka ekipa predvođena prof. dr. Đorđem Jankovićem, juče je na Miholjskoj prevlaci otkrila dva groba koji datiraju iz 4. vijeka, odnosno iz vremena ranog hrišćanstva. Ovim otkrićem mjenja se i teorija po kojoj se do sada mislilo da je najstariji crkveni objekat na Prevlaci iz 9. vijeka. Istraživanjem u dubljim slojevima, došlo se do saznanja da je tu bila sagrađena crkva još u 6. vijeku, a jučerašnje iskopavanje i otvaranje dvije grobnice potvrdile su da potiču iz 4. vijeka, što je veliki uspijeh arheološke ekipe koja već nekoliko dana neumorno istražuje ovo arheološki bogato područje.
- Prilikom istraživanja otkrili smo niz grobova, među kojima su neki veoma zanimljivi i osobeni za epohu i ukazuju na datovanje samog ovog svetilišta. Tu je jedan dječiji grob u amfori, koji pripada 5. vijeku, ili nešto stariji. Takvi grobovi kod nas nisu poznati, jedan je nađen u dolini Neretve, a inače ih ima u Italiji Grčkoj, i u drugim krajevima Vizantijskog Carstva. U toku je istraživanje još jednog groba, koji je pokriven kamenim polačama i čeramidom, pa se nadamo da će nam on reći nešto više o datovonju ovog groblja, istakao je prof. dr. Đorđe Janković. On je dodao da su u pojedinim grobovima našli neke predmete koji potiču iz 8. i 9. vijeka.
- Imamo jedan grob koji je ranije nađen, a koji potiče sa početka 4. vijeka i taj grob je početni koji je pokrenuo sahranjivanje na tom mjestu. Riječ je o crkvi iz Rimskog vremena iz doba progona hrišćanstva i pošto je taj sveštenomučenik tu sahranjen ovde je počelo sahranjivanje, koje je trajalo u kontinuitetu, do 9. vijeka. Nakon toga je prekinuto, pošto je manastir razoren, a groblje je pod Nemanjićima obnovljeno i trajalo do razaranja manastira u 15. vijeku, kaže prof.dr. Janković.
Istraživanja na lokalitetu Prevlake usmjerena su isključivo na temeljima porušenog manastira Sv. Arhangela Mihaila, koji će prema odluci Mitropolije Crnogorsko - Primorske biti etapno obnovljen.

B.Čavor


I ja sam ucestvovao u ovim istrazivanjima na Ostrvu Cveca kao student profesora Jankovica . Stvarno fascinantno mesto po broju ostataka i arheoloskih slojeva razlicitih civilzacija a i lepoti samog ostrva .

milicaaaaaaa
02-09-05, 00:53
samo da kazem da se nalazi iz Crvene stijene mogu naci u Zavicajnom muzeju u Niksicu i da je zbirka zaista impresivna... ;)

Regi
16-10-05, 08:28
Pobjeda, 16.10. 2005. Društvo


NOVI MATERIJAL IZ CRVENE STIJENE

Školjke za ogrlice pračovjeka


Da je Crvena stijena nepresušno arheološko nalazište i da bi mogla postati ključni lokalitet kontinuiteta života u jugoistočnoj Evropi za čitav srednji paleolit, sve do početaka neolita, pokazuju i najnovija iskopavanja. Lani je, na primjer, pronađen prvi antropološki materijal u Crvenoj stijeni – zub, za koji se pretpostavlja da je pripadao neandertalcu, a minulog jula iskopano je dosta predmeta, koje tek treba da ispitaju svjetski stručnjaci. Pažnju posebno skreću školjke kolumbele, koje su perforirane (probušene) i služile kao perlice za ogrlice pračovjeka, kao i komadići impreso (iscrtane) keramike.
U sklopu lani započetog projekta „Reviziono istraživanje Crvene stijene“ minulog ljeta je, kako objašnjava arheolog u Zavičajnom muzeju u Nikšiću Zvezdana Vušović Lučić, nastavljeno iskopavanje tog lokaliteta. Pored nje, projektom su rukovodili i Robert Vejlon (Antropološki institut Univerziteta u Mičigenu) i Lenka Bulatović (Centar za arheološka istraživanja Crne Gore), a radove je organizovao Podgoričanin Mile Baković. U ekipi su još bili: Dušan i Bojana Mihailović (Filozofski fakultet i Narodni muzej u Beogradu), Majkl Morli, geolog iz Mančestera i Goran Ćulafić (Prirodnjački muzej Crne Gore), kao i studenti arheologije Gordana Grabež i Dejan Đukanović.
Zvezdana Vušović ukazuje da je i u ovoj kampanji, kao i u minulim, glavni dio radova izvođen na površini, tako da se od nalaza, kojih je zaista dosta, ne može očekivati neko veliko otkriće. Materijal (kosti, školjke, puževi, keramika, alatke od kosti i kremena još nije obrađen, ali su, sasvim je izvjesno, značajni sada otkriveni primjerci školjke kolumbele, do kojih se nije došlo prilikom prethodnog jednodecenijskog iskopavanja, pod vođstvom Alojza Benca i Đura Baslera. Tada je otkrivena jedna druga, takođe morska školjka – kardijum. Ona se prvi put javlja u mlađepaleolitskim kulturama Crvene stijene, perforirana je (izbušena) i služila je kao nakit ili amulet, o čemu je već pisano u «Pobjedi».
- Školjka kardijum je značajna za Crvenu stijenu i ostala nalazišta duž Mediterana, jer je njenim rubom ukrašavana keramika, pa se po njoj naziva i cijela ta kultura. U Francuskoj se, na primjer, kultura koju karakteriše keramika ukrašena školjkom zove – kardijal. U Crvenoj stijeni, posuđe od pečene zemlje je, pak, ukrašavano utiskivanjem nokta, prsta i kosti, ali i (iako znatno rjeđe) školjkom kardijum i to je prepoznatljiva impreso keramika za cijelo područje jadranske obale. Međutim, školjka columbella rustica, koja je ljetos pronađena, prepoznata je po literaturi o starijem neolitu Provanse. Naime, i naše školjke su perforirane, što ukazuje da su imale ulogu perlica za ogrlice. Budući da to nije moj domen rada, na osnovu literature pretpostavljam da su i kardijum i kolumbela rustika morske školjke, a ovdje je riječ o vremenu od kraja sedmog do sredine petog milenijuma, kad je bilo prisutno mlađe kameno doba, odnosno impreso-kardijum kultura, objašnjava Zvezdana Vušović Lučić.
U Crvenoj stijeni su, inače, nađeni predmeti koje je čovjek uradio od kremena, kosti i pečene zemlje (keramike). U iskopavanju šezdestih godina nađeno je oko 15 hiljada takvih predmeta, što za izlaganje, što studijskog materijala. U taj broj nijesu uračunati kremeni nalazi koje je prilikom prvog iskopavanja istraživač Mitja Brodar odnio u Ljubljanu, a tek prošle godine ga u depou Instituta za arheologiju Slovenačke akademije znanosti i umjetnosti otkrio prof. dr Mitja Gustin i vratio ga Zavičajnom muzeju u Nikšiću. Arheološka zbirka Crvene stijene znatno je upotpunjena i poslednjim iskopavanjem, a dostignuća u geologiji, arheologiji, palezoologiji i paleobotanici otvorila su put ka novim mogućnostima otkrivanja tajni arheoloških nalazišta, što će, kada je u pitanju ovaj lokalitet, pomoći razumijevanju mnogih otvorenih problema iz arheoloških perioda paleolita, ranoholocena i početaka neolita.
Sudeći po dosadašnjim istraživanjima, sasvim je moguće da Crvena stijena posjeduje najduži arheološki kontinuitet u Evropi, počev od najranijeg neolita, pa sve do početaka srednjeg paleolita. Stoga je ovo potencijalno jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta na kontinentu, jer pruža, takoreći, jedinstvenu priliku za otkrivanje informacija o proto-kulturnoj organizaciji srednjeg paleolitskog (neandertalnog) perioda, o dugim promjenama do savremene ljudske kulture i društva koje su se dešavale od srednjeg do novijeg paleolita, te o ekonomskoj i socijalnoj adaptaciji do kraja pleistocena i početka savremenih klimatskih uslova i, konačno, do zemljoradničkog načina života. Ni jedan lokalitet u Evropi, kako smatraju stručnjaci, ne pruža tako širok spektar arheoloških mogućnosti i obećanja, kao što to omogućava Crvena stijena.




Gojko Knežević

------------------------------------------------------------------

Kobaz
16-10-05, 12:20
kod mene na selo nedaleko od kuce postoje neke simetricno postavljne bash velike kamene ploche,shto je u narodu ostalo kao 'Grchko groblje'.Neko prije je bio otkopao jednu i ispostavilo se da je to bio grob,ali je chudno bilo kako je skelet bio polozhen.Tih ploch ima jedno 10-12...

Regi
16-10-05, 12:44
kod mene na selo nedaleko od kuce postoje neke simetricno postavljne bash velike kamene ploche,shto je u narodu ostalo kao 'Grchko groblje'.Neko prije je bio otkopao jednu i ispostavilo se da je to bio grob,ali je chudno bilo kako je skelet bio polozhen.Tih ploch ima jedno 10-12...

A dje ti je selo?

Kobaz
16-10-05, 12:46
djurdjevicha tara

milicaaaaaaa
16-10-05, 12:48
kako je skelet bio položen? u principu ne treba otkopavati bilo kakve nalaze jer kad se izvade iz zemlje zahijeveju poseban tretman i uslove kakve kod nas rijetko imaju i muzeji a pogotovo štetno na njih djeluje vazduh.
sasvim je moguće da je grčko groblje jer je takvih sluačjeva bilo još po našim selima.

Kobaz
16-10-05, 12:58
chini mi se da je bio postavljen kao u sjedechem polozhaju.to je otkopao neki chovjek iz Pljevalja,valjda cho'ek iz znatizhelje.Mislim da nije ni znao shta che nachi.

milicaaaaaaa
16-10-05, 13:10
taj način zakopavanja su imali i Sloveni prije nego što su primili hrišćanstvo pa ne mora značiti da su u pitanju grčka groblja.
a je li to groblje prijavljeno nadležnim organima za ispitivanje?

Kobaz
16-10-05, 13:32
ne.moj otac je vishe puta prijavljivao,ali ostalo je na tome 'biche ispitano u narednih mjesec dana'

milicaaaaaaa
16-10-05, 13:48
:( :( :( pa da.... treba da dođu neki poljaci ili ko li već da bi nam onda sinula ideja da tu ima šta da se istražuje :(

Kobaz
16-10-05, 13:52
a atvarno mislim da ima...jer takvog da kazhem 'nalazishta' nema u shiroj okolini

milicaaaaaaa
16-10-05, 14:16
a kad kažeš "šira okolina" misliš na? ;)

Regi
16-10-05, 19:32
chini mi se da je bio postavljen kao u sjedechem polozhaju.to je otkopao neki chovjek iz Pljevalja,valjda cho'ek iz znatizhelje.Mislim da nije ni znao shta che nachi.

Moguce je da je to neko ilirsko groblje.

Niko||aki
16-10-05, 21:24
Ja mnim bice da je srpsko :smile:

Kobaz
16-10-05, 21:37
@ milicaaaaa,mislim na predio zabljchke opshtine i na prekotarsko podruchje
@regi,ne znam za Ilire,evo sad pitah oca i reche mi da su glavu(kiloko je to bitno sad,ne znam)nashli na istochnoj,dok su noge bile na zapadnoj strani
@niko II laki,ajd' seri na neke politichke topice,chasti ti

Regi
16-10-05, 22:35
Sloveni su, kolko ja znam, prije primanja hriscanstva, spaljivali svoje mrtve.
E sad, ima li pored groblja kakvo naselje, je li groblje izdvojeno, usamljeno...?
Naziv mu je grcko groblje? Mozda i jes, grcko-vizantijsko.
Je li nadjeno ista u grobu, osim skeleta ?

milicaaaaaaa
16-10-05, 23:50
svašta su Sloveni radili sa mrtvima u svojoj istoriji. čak su ih sahranjivali ispod praga zbog čega se vjerovalo da je prag jako opasan prostor u određenim situacijama (napr. odatle potiče i običaj prenošenja mlade preko praga) nego da vas ne davim time ;)
u svakom slučaju, to je materijal za istraživanje a mi ovako jedino možemo da nagađamo :( ili da napravimo naučnu ekspediciju u te krajeve :D

Regi
17-10-05, 12:41
Pobjeda, 17.10.2005. Društvo


U KOŠUTIĆU KOD ANDRIJEVICE OTKRIVENI TEMELjI STARE CRKVE

Arheolozi potvrdili predanje



Andrijevica, 16. oktobra - U narodnom predanju i literaturi sačuvano svjedočenje da je na području Potkomovlja, tačnije u Košutiću, selu koje pripada MZ Konjuhi kod Andrijevice, postojala veoma stara, srednjovjekovna crkva, potvrđeno je nedavno sondažnim istraživanjem koje je sprovela stručna ekipa Polimskog muzeja iz Berana sa saradnicima.
Prema saopštenju koje je direktor muzeja Slobodan Obradović dao novinarima, sedmodnevno arheološko iskopavanje obavljeno je početkom oktobra, a temelji stare crkve pronađeni su i otkriveni na imanju Spasoja Đerkovića, u zaseoku Kršine. Na lokalitetu koji je u narodu ovog kraja poznat pod nazivom „Namastir”, uočeni su ostaci zida crkve dimenzija 8,50 h 5,20 metara, sa apsidom i debljinom zidova od 0,60 metara. Sa južne strane zid crkve dostiže visinu od 1,20 metara, dok su sjeverni djelovi zida sačuvani u visini od 0,70 metara. U apsidi crkve zidovi su dosta oštećeni, vjerovatno prilikom obrade i oranja imanja, ali su vidljivi do 30 centimetara. Prilikom sondiranja lokaliteta nijesu pronađeni neki bitni pokazatelji na osnovu kojih bi se sa sigurnošću mogla utvrditi starost crkve. Sondažno iskopovanje u unutrašnjosti crkve otkrilo je ostatke maltera koji nije bio freskopisan, ali prema mišljenju arheologa Predraga Lutovca, postoji mogućnost da je bila oslikana apsida crkve, a sami otkriveni gabariti pokazuju da je ovo vjerovatno bila vlastelinska crkva. Međutim, ništa se sa sigurnošću ne može reći sve dok se ne obave sistematska arheološka istraživanja.
Zadatak Polimskog muzeja prilikom ovog sondažnog ispitivanja bio je da se samo utvrdi postojanje crkve na ovom lokalitetu. Prikupljeni su i osnovni parametri za sačinjavanje projektne dokumentacije i elaborata vezanog za sistematska arheološka istraživanja, kao i za konzerviranje ostatka zidova crkve. O samom nalazu biće obaviješten i Zavod za zaštitu spomenika kulture Crne Gore, sa ciljem da se ovaj lokalitet uvrsti u registar arheoloških nalaza. Muzej planira da istraživanja ovog lokaliteta uvede u redovne aktivnosti za 2006. godinu, a obim radova biće sačinjen na osnovu budžetskih sredstava SO Berane, jer je ona osnivač Polimskog muzeja. „Nadamo se da će i opština Andrijevica na čijoj teritoriji se i obavljaju istraživanja, učestvovati u realizaciji ovog projekta”, kaže Slobodan Obradović.


T. Šoškić

Regi
07-11-05, 16:41
Pobjeda, 05.11.2005. KULTURA i DRUSTVO


Susreti:
Mladen Zagarčanin, arheolog


Tragovi prošlosti drugih kultura


Stari grad Bar i njegova tri milenijuma postojanja predstavlja ne samo multikulturološki fenomen Crne Gore, nego to sa pravom možemo reći jedan od značajnijih lokaliteta medijevalne Evrope. Na ovom prostoru oko 600 kuća, ostaci desetina javnih, sakralih objekata i monumentalna fortifikaciona rješenja svjedočanstvo su graditeljske moći u svim epohama vjekovnog mediteranskog nasljeđa. O grandioznim ruševinama Starog grada i njenim tajnama nedavno je objavljena knjiga "Stari Bar - keramika venecijanskog doba" Mladena Zagarčanina, arheologa. To je bio povod za razgovor sa autorom o mogućnostima istraživanja ovog i drugih lokaliteta, o stanju u crnogorskoj arheologiji...

*Nakon 43 godine ovo je prva publikacija ovog tipa o Starom Baru. U knjizi se govori samo o srednjem vijeku. Do kakvih i koliko značajnih podataka ste došli kada kažete da je Stari Bar Crnogorska Pompeja?
-Kao prvo, naziv „Crnogorska Pompeja“ nastao je davno. Meni se čini možda već u toku pedesetih, dok je još prof. Bošković radio prva istraživanja na ovom mjestu. Kasnije je ovo ime najviše koristio Pavle Mijović, zauzimajući se za baštinu Crne Gore, ma kojem vremenu pripadala. Zbog toga naziv „Crnogorska Pompeja“ izgleda malo izvikano, ali uopšte nije tako. Ovaj naziv tek sada poprima svoje pravo značenje jer se u stručnoj svjetskoj literaturi počeo koristiti kao sinonim za značaj starog Bara koji on ima među spomencima medijevalne arheologije i arhitekutre u Evropi. Taj značaj postaje sve veći i nije nimalo pretenciozan, čak šta više. Svi znamo kakvu sudbinu je imala prava Pompeja, i šta ona sada predstavlja za spomeničko nasljeđe Italije. Međutim da bi se došlo do današnjeg izgleda Pompeje - sa restauriranim javnim i privatnim kućama, freskama ... i da ne nabrajam šta sve trebalo, da prođe mnogo vremena, i jedna ogromna angažovanost nauke iz cijeloga svijeta. Da ne kažem koliko je italijanska vlada uložila da ovo postane jedno od najposjećenijih mjesta na svijetu. Mi imamo Stari grad Bar koji je prestao da živi profanim životom poslije oslobođenja od Turaka 1878. godine, pa su njegove skeletne vizure ostale preko jednog vijeka, stvarajući dojam zaboravljenog grada. Ako izuzmemo velike poduhvate raščićavanja glavnih objekata i saobraćajnica kao i radove na restauraciji nekoliko objekata, što je stvarno gigantski posao, Stari grad stalno zaostaje u odnosu na značaj koji on ima za sve nas, za državu prvenstveno.
Što se tiče knjige, ja sam već nekoliko puta ponovio da mi uopšete ne imponuje ako kažem da je to prva naučna publikacija o Starom gradu Baru poslije 43 godine. O gradu koji broji 600 objekata –sakralnog, profanog i javnog karaktera-nije napisan niti jedan članak koji se ne oslanja na rezultate objavljene u knjizi Đurđa Boškovića (Stari Bar, 1962). Zbog toga i ne iznenađuje činjenica da se veliki evropski univerziteti zaprepašćuju pred realnošću da nešto tako postoji pred njihovim nosem-3000 godina istorije Mediterana na jednom od najčudesnijih pozicija koje ima jedan „primorski grad“ na Jadranu. Moja knjiga je samo jedan segment. Tesela u ogromnom istorijskom i arheološkom mozaiku grada, i bavi se kasnim srednjim vijekom kroz proučavanje importovane keramike za vrijeme Venecijanske vladavine 1443-1571. god, ali i perioda 13. i 14. vijeka.

*U čitav projekat su bili uključeni stručnjaci iz Italije i Slovenije. Kako je došlo do saradnje?
-Saradnja je započela prije dvije godine u Kopru, nakon skupa profesora mnogih univerziteta Evrope (Venecije, Inzbruka, Ljubljane, Ciriha, Southepmtona, Kopra, Zadra). Na ovom skupu su određene smjernice istraživanja u okviru projekta „Baština Serenissime“i prioritetna mjesta na kojima bi trebalo da se istražuje. Među nekoliko desetina arheoloških lokaliteta koji imaju vrlo bogatu venecijansku kulturu Stari grad Bar je jednoglasno proglašen za broj jedan.. Nosioci projekta su Univerzitet Ca’ Foscari u Veneciji-odjeljenje za arheologiju srednjeg vijeka Mediterana, pod rukovodstvom profesora dr Saura Đelikija i Univerzitet Primorska u Kopru – Institut za proučavanje Baštine Mediterana, čiji je rukovodioc prof. dr Mitja Guštin. Ova dva univertziteta započela su novo poglavlje u istraživanju grada koje nije niti izbliza jednostavno, niti se preko ovog projekta može pokupiti kajmak slave za jednu noć. To je jedan veoma kompleksan posao, koji involvira ne samo arheologiju kao takvu, nego i pomoćne nauke koje će pomoći da se dođe do što egzaktnijih podataka o najstarijoj prošlosti ovog mjesta-razne fizičko-hemijske analize materijala za apsolutno datovanje kao što je radiokarbonska C 14, minerološko-petrografske analize keramike, maltera....
*Ovom knjigom je napravljena svojevrsna promocija Starog Bara. Da li planirate njeno predstavljanje u Italiji ili nekoj drugoj zemlji, s obziorm da je vezana za venecijanski period?
-Početkom novembra ove godine u Izoli je veliki skup medijevalista Italije, Slovenije, Španije , Srbije i Crne Gore, Hrvatske. Cilj ovog simpozijuma je promocija “Baština Serenisima” kao i promocija dosada urađenog u okviru projekta. Knjiga će se svakao promovisati i tamo, premda je ona već nekoliko mjeseci prisutna u naučnoj javnosti Evrope. Takođe će biti promovisana i druga knjiga Stari Bar, Archeological edžcavation 2004. Preliminary report "koju je radila grupa autora (Diego Calaon, Fulvio Baudo, Erica D’Amico i ja, a uredili je profresori Sauro Đeliki i prof. Mitja Guštin).
Ove godine grupa Slovenaca pod rukovodstvom mr Zrinke Mileusnić i dr Vesna Bikić sa Arheološkog Instituta u Beogradu rade na trećoj knjizi, Stari Bar u vrijeme Osmanske uprave. Osim keramike koja će preovlađivati bogatstvom i ljepotom egzotičnih predmeta, knjiga bi trebalo da se bavi i metalnim predmetima svakodnevne upotrebe kao i arhitekturom i natpisima. To će biti prva knjiga o arheologiji postmedijevalnog perioda grada Bara i jedina arheološka monografija o postmedijevalnom periodu uopšte u Croj Gori. Multikulturalnost nam ne služi ničemu ako je prazno slovo na papiru ili ako je demagogija koja se čuje preko TV- a. Multikulturalnost se „pravi“ na taj način što se naučno obrađuju tragovi prošlosti drugih kultura. Mi smo svjesni toga da su i Venecija i Osmansko carstvo na neki način okuprirali naše srednjovjekovne gradove, ali nam civilizacija nalaže da sve to shvatimo kao dio neumitnih istorijskih procesa koje moramo da valorizujemo. Vjerujem da će oni koji budu imali priliku da iduće godine vide knjigu biti prijatno iznenađeni bogatstvom predmeta iz vremena od kraja 16. do kraja 19. vijeka.Treba da izađe i četvrti volumen iz edicije koja se radi u okviru projekta. To će biti veoma obimna studija o koja se bazira na započeta istraživanja ove godine. Knjigu će realizovati grupa autora, a urediće je prof. Sauro Đeliki. Ovdje treba da bude obrađen članak i o proučavanja životinjskih kostiju. To su ove godine radila dva docenta sa Univerziteta u Kembridzu i na taj način moći ćemo da počnemo sa praćenjem načina ishrane stanovnika u svim periodima Starog grada Bara. Stalno ponavljam, ali i to je po prvi put u okviru medijevalne arheologije u Crnoj Gori.

Regi
07-11-05, 16:42
Arheologija je veoma popularna u svijetu

*Da li planirate neki sličan projekat sa istom ekipom stručnjaka?
-Nakon prošlogodišnjeg sondažnog istraživanja izašla je još jedna knjiga, druga u ovoj seriji, koja je bila promovisana u Baru i. u Podgorici. Riječ je o preliminarnom izvještaju sa sondažnog istraživanja objekta 161, u citadeli grada i zove se Stari Bar, Archeological edžcavation 2004. Preliminary report. Knjiga je publikovana na engleskom jer je prvenstveni cilj bio da se i projekat i grad promovišu u svijetu u vidu dobro urađene studije arheološkog istraživanja citadele grada i načina zidanja kroz vjekove u cijelom gradu. Rezultati su pokazali do koje nevjerovatne hronološke granice može ići stratigafija življenja na ovom lokalitetu. Izdvojeno je nekoliko perioda koji okvirno pripadaju periodu od kraja 13. do kraja 19 vijeka. Ako se uzme u obzir da se knjiga nalazi ili je na putu ka 400 biblioteka u svijetu onda to svakako ona nije samo domenu nauke- arheologije, već involvira mogućnost i turističke prezentacije. Svi mi dobro znamo da je arheologija veoma popularna i da se na osnovu posjećenosti arheoloških lokaliteta ubira veliki prihod od turizma svuda u svijetu.

Praviti prioritete

*Crna Gora ima mnogo arheoloških lokaliteta. Međutim, oni su djelimično istraženi. Kako pospješiti i valorizovati naučno-istraživački rad u ovdašnjoj arheologiji?
-Crna Gora ima toliko arheoloških lokaliteta da je fizički skoro nemoguće istražiti sve. Za to bi bile protrebne najmanje tri ili četiri generacije punog staža, uz svu adekvatnu finansijsku i kadrovsko tehnički pomoć, da ne pričam o organizciji. Međutim, po mome mišljenju to nije potrebno i treba praviti prioritete. Treba istraživati ona mjesta koja mogu pomoći u razrješavanju nekih istorijskih zavrzlama jer arheologija, koja se sve više bliži egzaktnosti, zbog veće mogućnosti apsolutnog datovanja, je ipak pomoćna istorijska grana. Uz to kao što sam naveo arheologija ima nevjerovatnu mogućnost turističke prezentacije i pri biranju prioriteta treba misliti i na projekte koji će omogućiti da se otkopano konzervira i prezentuje na način gdje bi se posjetiocu što više uprostio lokalitet na kome se nalazi. Hoću da kažem, nije dovoljno samo dovesti nekoga na ruševine i reći mu evo to je Rim, ili Vizantija…, potrebno je osmisliti idejne rekonstrukcije koje bi vizuelno omogućile da se posjetilac snađe u određenom arheološkom prostoru. Skoro smo na sastanku Društva arheologa Crne Gore pogledali jednu izvanrednu CD animaciju prvobitnog izgelda Ćipura – manastira Ivana Crnojevića koju je osmislio istoričar umjetnosti Branislav Borozan. To je izvanredna stvar.

Na pitanje kako pospješiti arheologiju je veoma teško reći. Ponekad nije dovoljno da se dovedu ni najveći evropski univerziteti kao što je Ca’Foscari ili Kembriđž, sa nekoliko doktora nauka i uz svu tehničku pomoć koju traži moderna nauka. Uvijek se nađe neko ko pravnim spletkama pokušava da stopira i to malo mogućnosti koje nam se pruži. Dok se na sve strane devastira spomeničko nasljeđe Crne Gore, dok se brodovima preko Skadarskog jezera prenose razgrađene ruralne cjeline po Crmici, dok nestaju na stotine amfora duž Jadranske obale najpoznatiji… Univerziteti nisu poželjni.
U Starom gradu Baru svake zime nevrjeme sruši barem nekoliko srednjovjekovnih zidova što je nevjerovatno za civilizovan svijet. Romanogotička crkva iz 14 vijeka samo što nije pala, o ostalim kućama da i ne govorim. Skoro 70 odsto objekata treba da se sruši unutar zidova najznačajnijeg spomenika kulture u Crnoj Gori, Starog grada Bara. A gdje je Svač, Ratac, Žabljak Crnojevića, šta se dešava sa Perstom, gdje su tu naši revnosni zaštitari kojima su “arheolozi trn u oku”.


Olivera Ugrin

Regi
14-11-05, 23:34
06.12.2004. AGORA

Istraživanje prošlosti

Predrag Malbaša:
Arheologija vraća u život

http://www.pobjeda.cg.yu/slike/49239.jpg

U ogromnom razdoblju svoga društvenog i kulturnog razvitka, čovjek je iz svakodnevne potrebe i životnog intenziteta proizvodio i stvarao najraznovrsnije predmete, nepregledan broj objekata, namenjenih ličnim ili društvenim potrebama, radu, životu, uživanju, prenošenju iskustava, saznanja, postignuća, misli i osjećaja.
Objekti, predmeti, ideje, imaju doba svog stvarnog i aktivnog života, kada žive sa čovjekom, sa nekoliko generacija, a onda neumitno i nepovratno nestaju iz njegovog života u onoj osnovnoj formi i namjeni zbog koje su nastali.
Taj proces odabiranja, odbacivanja, propadanja i neprestanog novog stvaranja jednako se odnosi ne samo na pokretne nego i na nepokretne objekte.
Što dalje idemo u prošlost; predmeti, ili čak i njihovi delovi, sve su ređi. Tako se zatiru tragovi i svedočanstva postanka, upornih borbi, za opstanak, tragovi razvoja i cvjetanja prošlih epoha, usred čega danas nismo u mogućnosti sagledati njihov život u cjelini, osetiti njihov izraz i smisao.
Zbog te retkosti mi se danas zadovoljavamo i najobičnijim ostatkom, davno odbačenim predmetima, odlomkom posuda, slomljenom statuetom, jedva čitljivim kratkim zapisom, komadom obrađenog gvožđa, drveta ili kamena dakle onim predmetima koje u doba njihovog postanka, njihovog aktivnog života često ne bi ni pogledali, osim zbog njihove obične i neposredne korisnosti. Tako se ceo niz vekova života mnogih ljudskih zajednica, država ili civilizacija svodi danas na nekoliko skromnih spomenika.
Najčešće se u potrazi za ovim materijalnim tragovima susrećemo sa arheologijom. Arheologija je komplikovan sistem znanja i vještina i njen je djelokrug ogroman. Ona po opštoj klasifikaciji spada u grupu istorijskih nauka i nije ograničena tematikom već se od ostlih istorijskih nauka razlikuje po svom specijalnom i karaketirističnom metodu.
Uopšte se svi istorijski metodi određuju na osnovu izvora, pisanih koje koristi istorijska nauka, tradicije koju koristi etnologija i materijalnih izvora koje koristi arheologija. Svaka nauka sadrži dozu neobjektivnosti i protežiranja jednog pogleda, ali tamo gdje se umješaju materijalni dokazi za koje se posebno zanima arheologija nestaju narodna predanja, nagađanja i lične simpatije.
Interesovanje arheologije kreće od onog trenutka kada čovjek počinje da proizvodi predmete materijalne kulture Od tog trenutka, on u ustvari postaje društveno biće, pa se taj momenat označava kao gornja hronološka granica arheologije. Mnogo je teže odrediti donju granicu arheologije, zato što u određenom momentu (recimo DžIV vijeku) arheološki nalazi gube u svojoj dokumentarnosti a zamjenjuju ih kao kompleksniji i pouzdaniji istorijski izvori. Očigledno je da sam slogan arćaios-logos i konvencionalne definicije tipa da se radi o nauci koja se bavi pronalaženjem, sređivanjem i objašnjavanjem ostataka društvene kulture ranijih istorijskih perioda, arheologiju predstavljaju dosta skromno. Zadaci kojima se bavi ova nauka i metode kojima se ovi zadaci rješavaju sigurno je predstavljaju kao jedan od najljepših zanata na svijetu.
Ljepoti arheologije svakako doprinose razni izvori informacija i izazov koji sakupljanje informacija nosi, priroda kao ambijent u kojem se radi, ciljevi i metode rada i najvažnije donošenje suda o informacijama sa kojima arheolog raspolaže i njihov značaj.
Ciljevi arheoloških iskopavanja i istraživanja su što tačnje datovanje nalazišta i pokretnih nalaza, određivanje materijalne i duhovne kulture, privrednih i društvenih odnosa i rekonstrukcija istorijskih zbivanja. Treba uvijek imati na umu da je arheologija moćna nauka, te da njena dostignuća moraju biti primijenjena u pisnju istorije. Zadovoljavanje prilikom objavljivanja iskopavanja davanjem podataka o izgledu nalazišta nalaza, datovanjem i kulturnim opredjeljenjem danas je prevaziđeno i nedovoljno.
Kako je arheologija neposredno vezana za materiju, ona pogotovo u našem vremenu koje obiluje snažnim razvojem prirodnih nauka, postaje sve više interdisciplinarna. U njenim okvirima sudjeluju stručnjaci različitih spcijalnosti, pored arheologa i arhitekata, biolozi, fizičari, antropolozi, sedimentolozi i drugi specijalisti. Kao filozofija i arheologija svoje carstvo saznanja djeli sa prirodnim naukama, istorijom i umjetnošću. Sa religijom, danas arheologija nema što da djeli. Nju arheologija posmatra kao jedan fenomen, kao jedan bitan istorijski proces i događaj i na kraju kao psihičko stanje koje će biti savladano.
Osim što daje odgovore na mnoga pitanja iz prošlosi, kroz povratak u prošlost pokušavaju se naći odgovori i na pitanja bitna za sadašnjost i budućnost. Puno je pitanja, ko smo, zašto smo ovdje, koliko smo važni, koja je naša misija. Sve su to pitanja na koje sadašnjost nema odgovora. Mi danas nemamo nikakavih saznanja o nekom životu koji bi bio nezavistann od materije, takođe nemamo saznanja o nekom vječnom životu. Zato tragajući za materijama iz prolosti pokušavamo da saznamo kada je prvi put materija uzela živi oblik. Istražujući prošlost možda nam se poekad učini da su naši preci imali odgovore na mnoga pitanja koja nas sada muče.
U društvu se otvara pitanje gdje je potreba istraživanja prošlosti i zašto je to važno. Da li je suštinski smisao u podsjećanju i istraživanju procesa kroz koje je prolazio ljudski rod na putu prema sadašnjosti. Da li je suštinski smisao u obrazovanju i afirmaciji patriotskog i nacionalnog?
Istina je da sve što prošlost ponese sa sobom, vraća se kroz arheologiju mnogo bogatije i vrednije nego što je u svom vremenu bilo. Arheologija vraća život starim gradovima, utvrđenjima, crkvama, običnim predmetima. Dolazak nekog predmeta u ruke arheologa znači preseljenje u muzej, to jeste u vječnost.

Regi
15-11-05, 05:19
Pobjeda, 20.08.2003. Kultura


ARHEOLOGIJA: LOKALITET KOMINI KOD PLjEVALjA

Svjedočanstva rimske civilizacije


Tokom ove godine Centar za arheološka istraživanja Crne Gore sprovešće istraživanja u manjem obimu, na lokalitetu Komini kod Pljevalja, gdje se nalaze ostaci rimskog municipija S. Šezdesetih godina prošlog vijeka vršena su manja sondažna istraživanja radi fiksiranja značajnih objekata, kojima je potvrđeno postojanje naselja pored antičke nekropole u Kominima. Tom prilikom, kaže Mitra Cerović, direktor Centra za arheološka istraživanja Crne Gore, djelimično je ispitana jedna građevina, što ukazuje na to da bi arheološka istraživanja ovog municipija na prostoru lokaliteta Međe - urbane zone grada dala dragocjene podatke za potpunije upoznavanje. Istraživanja na lokalitetu pružila bi dragocjene podatke za upoznavanje rimske kulture i njenog odnosa prema snažnom ilirskom elementu, koji se jednim dijelom i prepoznaje po arheološkom materijalu minucipija S.
Pokretni arheološki materijal otkriven u okviru nekropole 1 i 2 u Kominima, govori o kulturi stanovnika ovog naselja, njihovoj etničkoj pripadnosti, ekonomskoim životu i trgovačkim vezama sa ostalim oblastima rimskog carstva. Tako je trgovina u prvom i drugom vijeku nove ere bila ograničena na provinciju, a izuzetno predstavlja keramiku porijeklom sa istoka i iz Galije. Pretpostavlja se da su razne vrste nakita bile uvezene, dok neke fibule sa nekropola mogu poticati iz lokalnih radionica. Rimska kultura u ovom municipiju nije presjekla korijene domaćoj umjetnosti koja u trećem vijeku nove ere, stvara originalne forme a na to jasno ukazuju kameni spomenici, na kojima se nalaze ljudske figure, predstave božanstva i razni ornamenti, kaže Mitra Cerović.


O. U.

Regi
22-11-05, 06:08
Pobjeda, 22.11.2005. KULTURA i DRUSTVO


EKSPONATI PRVI PUT IZLOŽENI U INTEGRALNOM OBLIKU U MUZEJU GRADA PERASTA

Blago zemljanih tumula Male i Velike Grude


Površinu Bokokotorske regije Crnogorskog primorja potrebno je posmatrati iz vazduha da bi se gotovo na svim vrhovima brežuljaka primorskog pojasa, od Sutorine do Platamuna, kao i na donjim padinama Orjena i Lovćena, vidjele sive okrugle kupe kamenih tumula ili gomila, grobnica koje su prastanovnici ovoga kraja tokom prvog milenija prije naše ere podizali svojim mrtvim plemenskim poglavicama, a kasnije narodna mašta vezala uz njih priče o kamenovanju preljubnica ili oceubica.

Između dugog lanca bregova Luštice, Krtola i Donjeg Grblja i vodom bogatih padina Lovćena leži Grbaljsko polje, u čijoj se sredini, između Aerodroma Tivat i sela Radanovići, poput dvije bradavice na ravnici polja, uzdižu dva zemljana tumula sa kamenim plaštom, zvani u narodu Mala i Velika ili Velja Gruda, prečnika 20 i 26 metra, visine četiri i 6,30 metara.
Interesantno je navesti da je ovaj kraj vezan za mitologiju drevne Grčke, te da antički pisci četvrtog i trećeg vijeka stare ere navode da se u blizini Rizonske rijeke, odnosno Bokokotorskog zaliva, nalaze grobovi mitskog heroja grada Tebe, prognanog kralja Kadmosa i njegove žene Harmonije; to je najbolje izrazio pjesnik Apolonije sa Rodosa u stihovima: ("Na ilirskoj modrodubokoj rijeci su grobovi Armonije i Kadma, gostiju ljudi Enheleja")

Već prilikom prvih obilazaka ovih tumula od strane ekipe Pomorskog muzeja Crne Gore iz Kotora i Arheološkog instituta SANU iz Beograda, na čelu sa dr Majom Parović-Pešikan, još davne 1963. godine, ustanovljeno je da su ove "grude" djelo ljudskih ruku, poput dalekih kurgana u ukrajinskim stepama. Tek se 1970. i 1971. godine uspjelo obezbijediti sredstva na sistematsko istraživanje manjeg tumula Mala Gruda, koje je dalo izvanredne nalaze iz centralnog groba od grubih kamenih ploča sa poklopnicom: zlatni bodež, srebrnu sjekiru sa zlatnom aplikacijom, zlatne karičice kao ukras za kosu, do tada nepoznatog oblika u nauci i zato nazvane "tip Mala Gruda", te keramiku sa urezanim i bijelo inkrustiranim ornamentima, što je sve povezivalo ove nalaze sa mediteranskim kulturnim krugom i kritskomikenskom kulturom sa prelaza iz trećeg u drugi milenij stare ere, te s druge strane sa kulturama panonskog bazena, posebno nalazišta Vučedol pored Vukovara, iz istog perioda.

Trebalo je da prođe skoro 20 godina pa da se pojavi Abteilung fur Ur-und Fruhgeschihte (Odjeljenje za pra - i protoistoriju) Univerziteta u Cirihu (Švajcarska) na čelu sa prof. dr Margaritom Primas i njenim asistentom (sada profesorom) Philippeom Della Casa, sa sredstvima i kompletnom opremom za istraživanje po najmodernijim metodama, i da u zajednici sa Opštinskim (sada Regionalnim) zavodom za zaštitu spomenika kulture iz Kotora, u sezonama 1988, 1989 i 1990. godine izvrši sistematsko istraživanje tumula Velika Gruda, te da objavi rezultate u dva toma izvanredno opremljene knjige. I u ovom slučaju se pokazalo da je glineni tumul sa kamenim plaštom podignut iznad dvospratnog centralnog groba od grubih kamenih ploča, od kojih je u donjem otkriven skelet muškarca sa obrednom čašom od keramike sa istim urezanim i bijelo inkrustiranim motivima Vučedolske kulture, sa dva bronzana sječiva i bronzanom sjekirom, te osam zlatnih karičica ukrasa za kosu, od kojih tri pripadaju "tipu Mala Gruda", a pet se vezuju za nalaze istovremene kulture na ostrvu Leukas u Jonskom moru.

Međutim, nad zemljanim tumulom Velike Grude bio je u kasnijem, bronzanodobnom periodu podignut još jedan tumul od oblutaka i pijeska iz korita obližnjeg potoka Koložunj, u kome je na samom početku radova otkrivena čitava nekropola od 30-tak grobova, prostih plitkih jama okruženih uspravnim oblucima, često više puta korištenih za naknadna ukopavanja odraslih individua ali i djece, sa prilozima od velikih keramičkih posuda i sitnih metalnih nalaza: bronzanih dugamdi raznih tipova, tzv. naočarastih fibula ili prstenja od bronzane žice, što sve ukazuje na pripadnost ove nekropole vremenu srednje i kasne bronze i početaka željeznog doba, od cca 1600. do 1200. godine prije naše ere.

Na ovoj izložbi, koja je otvarena u čast Dana oslobođenja Opštine Kotor, ali koja će kratko trajati budući da se najdragocjeniji dio materijala šalje u Zagreb, na veliku izložbu sličnog materijala iz nalazišta u Hrvatskoj, po prvi put su na jednom mjestu integralno prikazani nalazi iz centralnog groba Male Grude i centralnog groba Velike Grude, zajedno sa nalazima iz bronzanodobne nekropole podignute na zemljanom tumulu Velike Grude. Inače su do sada izlagani samo metalni nalazi iz Male i Velike Grude na velikoj, jednogodišnjoj evropskoj izložbi "Troia, Traum und Njirklichheit" u tri njemačka grada: Štutgardu, Braunschnjeigu i Bonu, u toku 2002-2003. godine, zajedno sa nalazima iz Turske, Grčke, Italije i Španije, te metalni i keramički nalazi iz Male Grude i metalni nalazi iz Velike Grude na izložbi "Zlatno doba Crne Gore" u organizaciji Muzeja grada Podgorice, zajedno sa nalazima iz tumula u Tološima, koji pripadaju istom kulturnom krugu. U toku iduće sezone, 2006. godine, nalazi sa ove izložbe naći će svoje mjesto u vitrinama privremene postavke bogate zbirke kamenih spomenika kotorskog Lapidarijuma, sve dok ne budu obezbijeđena sredstva i izvršena revitalizacija romaničke crkve SV. Pavla iz 13/16. vijeka, koja je već odranije opredijeljena kao izložbeni i radni prostor Arheološke zbirke budućeg Istorijskog muzeja grada Kotora.


Jovica Martinović

Regi
26-11-05, 08:33
Pobjeda, 25.09.2003. Kultura


ARHEOLOZI IZ BARA POTVRDILI

Novo nalazište iz helenističkog perioda


Bar, 24. septembra - Arheolozi, Omer Peročević i Mladen Zagarčanin, javnosti su potvrdili da je ovog ljeta otkriveno izuzetno bogato nalazište u Barskom polju. Na samo tri i po do sada istražena kvadrata u nesuđenom bunaru za vodu, na imanju Mila Vučetića u Barskom Polju stručnjaci iz barskog Centra za kulturu ove sezone odradili su posao koji rezultira potpuno novim materijalnim dokazima o periodu trećeg i četvrgog vijeka prije nove ere koga Omer Peročević slikovito dovodi u vezu i sa starom maslinom koju su kao što se vidi stari heleni donijeli na prostor današnjeg Bara.
Iako arheolozi razumljivo prve informacije saopštavaju samo u naznakama prezentirane su činjenice o neobično dragocjenom materijalu za valorizaciju jednog perioda o kojem je do sada u nauci bilo mnogo praznina. Vidljiv dokaz o kolonijalnom prisustvu Grka na mjestu današnje Luke i cijelog obalnog pojasa po obodu Volujice koji nije dodirivala močvara jeste otkrivena keramika najrazličitijeg oblika, umjetničkih formi sačuvana u debelim slojevima mulja ostalog iza neke od velikih poplava obližnjeg Rikavca. Dinarski krajevi, zapaža Omer Peročević obično su teže destinacije za čuvanje nasleđa zbog spiranja tla usljed vremenskih nepogoda ali na sreću u Barskom polju ovogodišnji nalaz je novi profesionalni izazov. U prostoru sklonjenom od svakodnevice i banalnosti, arheolozi Peročević i Zagarčanin tek treba da objedine dokaze koji pomjeraju hronološku granicu i stvaraju nove uslove za kulturološko vrednovanje Bara. Za sada na minornoj površini u dubini bunara od 5,5 metara začeta je samo interesantna priča koju će ovi pregaoci uskoro detaljnije i preciznije ponuditi javnosti.



J. Ljubenko-Matunović

--------------------------------------------------------

Regi
27-11-05, 10:33
Pobjeda, 27.11.2005. Društvo


Tivatska Prevlaka ima veliki arheološki značaj

Žarište postrimske obnove na Crnogorskom primorju


Geografski nazivi „prevlaka“ odnose se na zemljouze, gdje su se barke mogle prevlačiti, radi skraćenja nekog zaobilaznog puta. Kada se oko „rata za mir“ proglašavalo da Prevlaka nikada nije bila hrvatska – očigledno su bila miješana dva takva naziva u Boki. Pod konavoskom Prevlakom podrazumijevano je istorijsko stanje tivatske Prevlake, ova zaista sa pravoslavnom tradicijom. S time što je – da bi zabuna bila potpuna – tivatska (zapravo krtoljska) Prevlaka tek od 60-ih godina postala opštepoznata pod nazivom „Ostrvo cvijeća“.
Ovom modernom nazivu sam i ja kumovao, kao tadašnji referent za urbanizam Opštine Tivat, i to povodom gradnje paviljonskog hotela na Prevlaci. Taj je bio građen beogradskom investicijom, po projektu isto nekog beogradskog biroa (ne sjećam se bližih podataka). Prilikom prvih obilazaka terena stanje je bilo sljedeće: mimoilazni kolski put je postojao između Tivta i Krtola, dok je po prilaznom poluostrvu vodila samo jedna staza. Ostrvo je bilo odvojeno muljevitim kanalom, sa nabačenim kamenjem, preko kojih se moglo koračati. Bregovito ostrvo je uglavnom bilo pošumljeno, bez agrarnog korištenja. Na vrhu se nalazila dobro održana crkvica Sv. Trojice iz ranog 19. vijeka, okrenuta arheolški razotkrivenim temeljima jedne bazilike. Još nešto dalje, nad visokom obalom je stajala jedna napuštena stara kuća. Osim toga, na prilaznoj strani ostrva nalazila se oveća ruševina. Vodovod je već postojao, nedavno sproveden od aerodroma, pa ispod mora do velikog ostrva sa klubom „Meditarane“.
Projektovanje izgradnje na Prevlaci obavljeno je u Beogradu, s tim što je meni povjereno trasiranje prilaznog puta do novog mosta, kao i rekonstrukcija ruševine, u koju sam ugradio tri mala apartmana. Osim toga, vršio sam nadzor cjelokupne gradnje, početno u saradnji i sa kotorskim arhelogom mr Jovanom Martinovićem. On je, međutim, digao ruke od tog nadzora, zbog nemoći, jer mu nije bio omogućen stručni rad.
A Prevlaka zaista ima obiman arheološki značaj. Koristim se mojim svojevremenim elaboratom za uređenje tog prostora: Brda sa Prevlakom. Karakteristično je da su do kraja srednjeg vijeka svi glavni spomenici tivatske opštine koncentrisani baš tu i u neposrednoj okolini. O ranoj naseljenosti tog atraktivnog prostora svjedoče okolni ilirski tumuli. U Solilima je pronađena arhaična grčka keramika. Rimskih spomenika ima na Prevlaci: fragmenti arhitektonske plastike od uvezenog alabaster-mermera, krovne tegule i dio jednog podnog mozaika sa ostacima zidova. Rimski žrtvenik, čuvan na krajnjem otoku arhipelaga, sigurno potiče isto sa Prevlake. Tu ima tragova i jedne rimske nekropole: primijećeni su fragmenti urni za spaljene pokojnike. Na Brdima isto ima nekih starih ruševina, viđeni su i zidovi u moru. Nešto dalje, na lokalitetu Pijavica, pronađena je rimska opeka sa žigom prekomorske industrije „TI PANSIANA“, a na Glavici i ostaci rimskog utvđenja. Po svim ovim tragovima sluti se da se ovdje nalazila nepoznata lokacija rimskog grada Akruvium.
Pomenuti mozaik, doduše već odranije poznat, pronašli smo ponovo u jednom kutu južnog podnožja ispod Sv. Trojice, prilikom zemljanih radova za jedan paviljon, kog smo odmah nešto izmjestili. Oko 2-3 kvadratna metra mozaika činili su jednobojni žućkasti kamenčići, vrlo slabo vezani, tako da su se prstima mogli vaditi. Stoga smo to mjesto opet prekrili zemljom. Jedan mali keramički poklopac za posmrtnu urnu identifikovao je Martinović – i danas ga čuvam.
Prevlaka je ostala takva ruševina, dok u 13. vijeku ne biva ponovo izgrađena kao mitropolitsko sjedište, na temeljima koje sada vidimo arheološki konzervirano. Nema sigurnog saznanja o tome kada je pravoslavni mitropolit napustio Prevlaku. Smatra se krajem 14. do sredine 15. vijeka. Sigurno je da je na Prevlaci opet bilo stradanja, od zemljotresa i opsada, ali su monasi tu još životarili do kraja 17. vijeka. Manastir je prije i poslije toga uglavnom služio kao majdan kamena. U pomenutoj napuštenoj kući, arheolozi su bili sakupili neke sitnije fragmente kamena i odlomke maltera sa freskama. Prilikom mojih dolazaka na Prevlaku, ti su predmeti bili lako dostupni, bez čuvanja.

Hrišćanski začetak

Prvi pisani pomen manastira nalazi se u pismu pape Klimenta VI caru Dušanu, 1346. godine, pod nazivom „S. Mićael de Tumba“. Ovaj nadimak upućuje na glavni centar kulta arhanđela Mihajla u Avranšu – jednom od najstarijih naselja francuske Normandije. Čini se da se hrišćanski začetak na Prevlaci još svodi na jednu rimsku građevinu, koju su prije 6. vijeka razorili Avari. Miholjski kult su obnovili benediktinci, a zna se da su oni bili glavni nosioci kulture ranog srednjeg vijeka, oslonjeni i na uzorno vođenu poljoprivredu. Po tome, Prevlaka bi bila žarište postrimske obnove na Crnogorskom primorju!

Otkud vojsci pravo da poklanja i rasprodaje "Ostrvo cvijeća"

Spomenuo sam već povod mojih dolazaka na Prevlaku, krajem 60-ih godina: tada je počela gradnja paviljonskog hotela, pod nazivom „Ostrvo cvijeća“. Koliko znam, skoro je svo zemljište bilo privatna svojina, samo sa nešto malo crkvene imovine. Na svaki način: vlasnik onog kućišta što sam adaptirao, žalio mi se lično zbog uzurpacije te ruševine, zajedno sa okolnim zemljištem - prilaznim prostorom na ostrvo. Sada sa iznenađenjem čitam da je vojska poklonila pola ostrva SPC, a drugu polovinu rasprodaje. Kako je vojska tu postala vlasnik, i otkuda pravo SPC da dograđuje kao konak onu svojevremeno napuštenu kuću sa arheološkom pohranom?

Biser ranosrednjovjekovne plastike

Prvobitna benediktinska crkva je vjerovatno uništena saracenskom najezdom 841. godine, da bi uslijedila novogradnja jedne preromanski bogato ukrašene crkve, svrhom sjedišta Zetske episkopije. Pa sad treba smisliti, zašto je i ova crkva propala? Razgrađena je po svoj prilici namjerno, da bi joj ukrasi bili raznešeni. U Kotoru je sačuvan jedan natpisni fragment na latinskom jeziku. No, najljepši je detalj ipak sačuvan tu, u crkvici Sv. Trojice.

To je jedna cijela parapetna ploča. Profesor Đurđe Bošković je bio došao iz Beograda da je fotografiše, uz moju asistenciju. Dugo smo se zabavili oko tog velikog kamena, rekao je, to je pravi biser ranosrednjovjekovne plastike. Inače, prilikom zemljanih radova naokolo, nailazilo se i na druge ukrašene fragmente – znam da su razneseni. Jedan malo veći komad sam prosto oduzeo od jednog radnika. Čuvam ga i ovdje prikazujem. To je po svoj prilici fragment neke izbušene prozorske ploče.

Regi
17-12-05, 04:43
Pobjeda, 17.12.2005. Specijalni dodatak - Kultura i drustvo


Arheološka istraživanja: Konzervacija i prezentacija Duklje


Dokumenta naše daleke prošlosti


Stručni tim arheologa i konzervatora, tokom dvije faze radova, obavio je pripremne radove i projekat sistematskih arheoloških istraživanja i preventivne konzervacije nalaza

JU "Muzeji i galerije Podgorice" nedavno je završila projekat "Arheološka istraživanja, konzervacija i prezentacija Duklje". Stručni tim arheologa i konzervatora, tokom dvije faze radova, na ovom poznatom antičkom lokalitetu obavio je pripremne radove (uređenje prostora Foruma i velike Bazilike) i projekat sistematskih arheoloških istraživanja i preventivne konzervacije nalaza.
Sredstva za navedene radove obezbijedila je Opština Podgorica. Pri iskopavanjima na Duklji izdvojen je sav materijal na osnovu kojeg je moguće hronološki datovati bitisanje ljudi na Duklji i sagledati stepen njihove kulture. Od ukupnog broja iskopanog materijala najkarakterističniji su: bronzani predmeti (novac i fibule), gvozdeni predmeti različite upotrebne namjene, mnoštvo fragmentovane keramike i stakla. Svi ovi nalazi predstavljaju značajna dokumenta naše daleke prošlosti i zaslužuju neophodnu obazrivost pri iskopavanju i preventivnu konzervatorsku intervenciju.
U skladu sa metodološkim pristupom u arheološkim istraživanjima odvajani su svi artefakti koji su se koristili u prošlosti, a imaju umjetničku ili upotrebnu vrijednost. Ranije je često bio izražen problem rapidnog propadanja arheoloških predmeta usled neblagovremene konzervatorske intervencije. S toga je značajno i neophodno učešće stučnjaka ovog profila, jer se time smanjuju ili potpuno odstanjuju određeni rizici pri iskopavanju osjetljivog materijala, posebno onog organskog porijekla (kao što su kost, drvo ili tekstil) ali i predmeta od metala, keramike i stakla. Poznato je da arheološki predmeti koji se često nalaze pod zemljom više stotina pa i hiljada godina kada "ugledaju svjetlost dana" nađu se u potpuno drugačijim uslovima. Dok su boravili u zemlji na neki način uspostavljena je ravnoteža sa okolinom, što usporava njihovo propadanje. Degradacija se ubrzava promjenom postojeće sredine.
Sa stanovišta konzervatora najproblematičniji su korodirani metalni predmeti. Treba napomenuti da su ugroženiji i brže propadaju predmeti napravljeni od manje plemenitih metala (gvozdeni, olovni, bronzani i srebrni) dok oni od zlata ne zahtijevaju nikakve posebne intervencije. Svaki metal vremenom podleže prirodnom procesu pretvaranja u mineral iz kojeg je dobijen i što ga je bilo lakše dobiti to je njegovo vraćanje u isti brže. Slojevi korozije kod metala, posebno bronze, veoma su složeni te konzervatori primjenjuju saznanja egzatnih nauka: hemije, fizike i biologije, jer korozija predstavlja produkt hemijskih i elektrohemijskih procesa koji se odigravaju na površini metala dok je on u zemlji. Brzina kojom će određeni metal korodirati zavisi od vrste metala, sastava zemlje u kojoj boravi, stepena kiselosti i poroznosti zemlje, prisustva topivih soli, klimatskih uslova podneblja kao i od položaja drugih metalnih predmeta koji su u njegovoj neposrednoj blizini. Koroziju prati i promjena u izgledu predmeta što je sa konzervatorskog stanovišta povoljna okolnost jer upozorava stručnjaka na činjenicu da se u metalu odigravaju hemijske promjene. Zahvaljujući napretku prirodnih nauka i dostignuća u tehnologiji danas poznajemo sve tokove korozije i njen hemijski sastav što olakšava, ili bolje reći određuje, vrstu konzervatorskog postupka. Ipak, i pored svih ovih saznanja u konzervaciji arheoloških metalnih predmeta ne postoji jedinstvena metoda koja se može primijeniti za određenu vrstu metala. Svaki predmet zahtijeva pojedinačnu, detaljnu analizu, nakon čega se konzervator opredjeljuje za najprihvatljiviju. Naravno, neophodno je predmetu sačuvati onaj oblik i izgled koji je imao kada je napravljen. Mada ga ne možemo vratiti u prvobitno stanje i funkciju, osnovni cilj jeste da se, upotrebom djelotvornih, a stabilnih sredstava, uspori dalji tok starenja.
Pronađeni metalni predmeti zahtijevaju brzu primjenu konzervatorsih analiza, preventivnu zaštitu, određivanje vrste i načina postupka i njegovu blagovremenu primjenu. U daljem konzervatorskom postupku ne treba insistirati na brzini, jer ovaj složen proces, u zavisnosti od stanja materijala, može potrajati i duži vremenski period.
Saradnja arheologa i konzervatora značajna je i kod očuvanja prvobitnog izgleda predmeta, jer, pored trenutnog stanja, konzervatoru je bitan opis i mišljenje arheologa o nekadašnjem izgledu predmeta da bi precizirao tok i vrstu intervencije. Ni nakon određene intervencije, kojom je produžen život predmetu, konzervatorski posao se ne završava. Naime, potrebno je da učestvuje u obezbjeđenju optimalnih uslova za čuvanje arheoloških predmeta u muzejima, bez obzira da li će oni biti izloženi ili deponovani. Isto tako potrebno je njegovo mišljenje i u određivanju parametara (relativne vlažnosti vazduha, jačine i vrste osvjetljenja, temperature prostorije,odgovarajuće ambalaže, vrste materijala od kojeg su napravljene vitrine ...) koji utiču na stabilnost obrađenog predmeta.


Magdalena Radunović


---------------------------

Regi
31-12-05, 01:00
Stari grad Bar: Zapostavljeno nasljeđe

Tajne zakopane vjekovima

Ostaci Starog Bara nagovještavaju da se radilo o gradu izuzetne i produhovljene ljepote. Ali, ono što su stvorili preci, mi smo neopravdano zapostavili. Očigledno, slijepi pored očiju. Zato raduju pokušaji istraživanja Starog grada Bar, koji pod zemljom skriva mnogo više nego što smo zasad kadri i da naslutimo

Osobenost Starog grada Bara ogleda se i u njegovom položaju. Nije kraj mora kao ostali primorski gradovi, što mu daje posebno obilježje. Smješten je u podnožju Rumije, na krečnjačkoj stijeni, s pogledom na prostranu ravnicu koju je od vajkada kontrolisao utvrđenjem. Od praistorije pa do 19. vijeka.
I ostaci nagovještavaju da se radilo o gradu izuzetne i produhovljene ljepote. Ali, ono što su stvorili preci, mi smo neopravdano zapostavili. Očigledno, slijepi pored očiju. Zato raduju pokušaji istraživanja Starog grada, koji nudi možda mnogo više nego što smo zasad kadri i da pretpostavimo.
-Jedana od karakteristika Starog grada Bara njegova je dobra komunikacija s unutrašnjošću. Preko karavanskih puteva bio je dobro povezan s basenom Skadarskog jezera, odakle se priključivao srednjovjekovnim putevima zvanim ''Via de Zenta'' na kontinent. S druge strane, imao je luku koja je poslije Boke bila jedina pogodna za pretovar veće količine tereta. Takva pozicija omogućila je Starom gradu da procvjeta u 13. i 14. vijeku, -kaže za Republiku arheolog Mladen Zagarčanin.
Bogata istorija grada u ozbiljnim turističkim ponudama bila bi dragulj za hiljade turista. Podsjetimo da su Dubrovčani od svog Starog grada napravili kult. Ponos Dalmacije i čitave Hrvatske.
Možda će zvučati nevjerovatno, ali brojni razgovori s turistima pokazuju da malo njih zna i da postoji Stari grad Bar. Još je nevjerovatnije da ima Crnogoraca koji dolaze u Bar, a da ne znaju za ostatke među ambijentalnim zidinama.
-Ako se uzme u obzir istorijski i kulturni značaj koji je imao, zatim njegova monumentalnost i mogućnost turističke prezentacije, Stari grad Bar nemjerljivo je mnogo zapostavljen. One koji se bave njime i osjećaju njegovu vrijednost te zapostavljenosti, prosto boli -ističe Zagarčanin.
-Zamislite grad koji se prostire na preko četiri hektara, sa svih svojih 600 javnih, profanih, sakralnih i vojnih građevina. Pomnožite to sa 2.800 godina njegove dokazane materijalne kulture. Bez sumnje, radi se o jednom od najvećih arheoloških lokaliteta u Evropi.
-U prošlosti su veliki radovi izvedeni u cilju njegove fizičke zaštite. To je bilo vrijeme velikih investicija o kojem danas možemo samo da sanjamo. Ukoliko želite novac i dobru kadrovsku strukturu, koje ovdje nema dovoljno, morate ponuditi stvarno valjan razlog zašto bi stručnjaci došli i istraživali Stari Bar. Na taj način, ipak ne baš lako, došlo je do saradnje s univerzitetima iz Venecije i Kembridža, te Arheološkim institutom u Beogradu. Na našu, odnosno sreću grada, počelo je nešto da se dešava i to veoma pozitivno -rekao je Zagarčanin.
Konačno su počela istaživanja Starog grada, koja već daju valjane rezultate. Ipak, kad nešto konačno krene uzlaznom linijom, javlja se ''balkanski sindrom''. Peripetije, ometanja, komplikacije…
-Na žalost, moramo da pokažemo našu drugu stranu. Stranu koja nam kopa lagume, potkopavajući sigurnost a ponekad i vjeru. Tako na svijetlo dana isplivava poslovična ljubomora, praćena jeftinim podmetanjima. Od ljudi koji se tobože bave zaštitom. Preko novina dobijamo prijetnje kako će univerziteti biti tuženi, a ''samovoljni kopači'' će se naći iza rešetaka. Moram istaći da posao na istraživanju rade ozbiljne institucije iza kojih stoje ministarstva, koja su položila garancije pa ne moraju da strepe da će ih poluobrazovani advokati i arhitekte juriti po Starom gradu, šireći priče kako su to ''privatna iskopavanja'' -kaže Zagarčanin, ističući da je u ovogodišnjim istraživanjima otkriven najstariji vizantijski horizont, otkopan jedan objekat sa slojem iz dukljanske države (period od 11. do 12. vijeka), koji do sada nije bio ni konstatovan ni na jednom mjestu u gradu i urađeno fotogrametrijsko snimanje crkve sv. Đorđa.
-Istovremeno smo radili i na izradi knjige Stari Bar-arheološki materijal iz vremena Otomanskog carstva. S knjigom Stari Bar istraživanja 2005, to će biti ukupno peta knjiga za tri godine - kaže Zagarčanin.
-Naše knjige nalaze se u preko 400 biblioteka u svijetu. Otkrili smo mnoge lijepe predmete i konstatovali istorijski veoma intrigantne stvari, koje će da zamisle naučnu javnost. Završili smo rad na proučavanju ishrane u srednjem vijeku, što se prvi put radi u Crnoj Gori. Takođe, završili smo tehničku obradu materijala iz turskog perioda. Konzervirali preko 500 premeta od metala, stakla i keramike, rekao nam je Zagarčanin.
S Ministarstvom kulture Crne Gore, uz pomoć SE u okviru regionalnog programa za kulturno nasljeđe jugoistočne Evrope, urađena je preliminarna tehnička procjena, što bi bio uvod u buduću studiju izvodljivosti.
-Imali smo materijanu i moralnu podršku SO Bar. Moram naglasiti da je 20 arheologa iz Italije, Engleske, Slovenije, Makedonije imalo dobre uslove i srdačan doček. Sada radimo na studiji, koja bi omogućila što bolji vizuelni kontakt između posjetilaca i Starog grada a to podrazumjeva i neke druge načine prikazivanja i prezentacije -kaže Zagarčanin, uz nadu da će u 2006. godini interesovanje za Stari grad pokazati i drugi univerziteti, što bi omogućilo nova otkrića.

Biljana Boljanović

G R A D
26-08-06, 16:47
ARHEOLOšKA KARTA GRBLjA



Arhološko bogatstvo cjelokupnog područja Grblja bilo je već devetnaestog vijeka predmet naučnog interesovanja brojnih istraživača, najčešće lokalnih istoričara - sveštenika, kao što su Mlade Crnogorčević, Savo Nakićenović i Ivo Stjepčević, koji su do sredine dvadesetog vijeka postavili temelje svih daljih istraživanja


Mit od iskona


Razapeta između dva velikana - u oblake zamotanog Lovćena i valovito kovrdžavog Jadrana, već milenijuma gori na suncu plodna župa Grbalj. Deset sela Gornjeg Grblja penju se uz lovćenske obronke, deset sela Donjeg Grblja prostrlo se po hrptu oniže gorske kose uz strmu obalu otvorenog mora, a po sredini se proteže bogomdana ravnica - Grbaljsko polje, podijeljeno na dva kraka: Soliocko polje prema Tivatskom zalivu i Mrčevo polje prema plaži Jaz. Desetine izvora i potoka natapaju to jedino plodno tlo između Kotora i Budve, a činili su ga pogodnim za naseljavanje od iskona. Upravo zato su u takozvanim "kneževskim" grobovima u tumulima usred polja, zvanim Mala i Velika Gruda, otkriveni prilozi keramike i metala - bronze, srebra i zlata, koji se vezuju za egejsku i kritsko - mikensku kulturu iz vremena prelaza iz trećeg u drugi milenijum prije Hrista. Postavlja se pitanje: nisu li ovo grobovi heroja iz grčke mitologije, tebanskog kralja Kadmosa i njegove žene Harmonije, koji su nakon razaranja Tebe u Beotiji došli u ove krajeve na kolima koja su vukli "brzi volovi", osnovali grad Budvu i dobili sina Ilirija, herosa eponimusa svih Ilira, a grobovi su im se nalazili na "modro-dubokoj ilirskoj rijeci" - Bokokotorskom zalivu, kako su to napisali putopisac Pseudo-Skilaks i pjesnik Apolonije Rodoski iz četvrtog, odnosno, trećeg vijeka prije Hrista.
Po vrhovima brežuljaka Gornjeg i Donjeg Grblja leže razasuti pozniji kameni tumuli, za koje se često vezuju legende o kamenovanjima oceubica ili preljubnica, a u stvari su grobovi glavara ilirskih plemena ovoga kraja, Enheleja ili Ardieja, iz vremena od petog do trećeg vijeka prije Hrista, dakle, prije nego što je ilirska kraljica Teuta iz svoje prestonice u Rizonu (Risnu) započela nih ratova sa Rimljanima, što je dovelo do pada ilirske države pod kraljem Gencijem, do potpunog pokoravanja ovih oblasti i do prodiranja rimske kulture, jezika i religije, kako nam to svjedoče istoričari Polibije i Tit Livije iz drugog, odnosno prvog vijeka prije Hrista, te Plinije Stariji i geograf Strabon iz prvog, odnosno drugog vijeka poslije Hrista. Upravo tada se u tim antičkim izvorima javlja ime jednod naselja koje na grčkom jeziku zvuči: Akruion, a na latinskom Akruvium ili Agruvium, za koje se, pored starije teze da se nalazilo pod današnjim Kotorom, sve više i češće u nauci smatra da je ležalo negdje u području župe Grbalj. I zaista, cjelokupno to područje dalo je znatne dokaze razvijenog života u antičko doba: zidove antičke građevine u Orašću ispod crkve Svetog Stefana u Vranovićima, zatim ostatke antičkih zidova na Gomilici i Brdištima, antičke i kasnoantičke mozaike na Prevlaci ("Ostrvo cvijeća"), zidove i keramiku na lokalitetu Mirine u Sutvari i legendarnim naseljima Kretingrad u Radanovićima i Šebegrad u Lastvi, kao i sigurne temelje jedne trikonhalne građevine u Lastvi i antičke mozaike ispod Manastira Podlastva, tog duhovnog i kulturnog centra župe Grbalj, kao i najnovije nalaze mozaika u eventualnoj vila rustica u Kavču, nadomak Grbaljskog polja.
No, izgleda da je ovaj bujan i raznovrstan život antike bio prekinut u petom vijeku naše ere u provalama varvarskih plemena, zapadnih i istočnih Gota, a da su preživjeli stanovnici ovih otvorenih naselja našli zaklonište u prirodno zaštićenom i lako branjivom Kotoru, gdje se do epohe humanizma sačuvala tradicija o doseljenju iz nekog ranijeg naselja po imenu Akruvium ili pak Askrivium, kako je to napisao kotorski pjesnik Ivan Bona Bolica u šesnaestom vijeku.
Arhološkog bogatstvo cjelokupnog područja Grblja bilo je već devetnaestog vijeka predmet naučnog interesovanja brojnih istraživača, najčešće lokalnih istoričara - sveštenika, kao što su Mlade Crnogorčević, Savo Nakićenović i Ivo Stjepčević, koji su do sredine dvadesetog vijeka postavili temelje svih daljih istraživanja.
No, već od sredine šezdesetih godina dvadesetog vijeka počinje pravo i relativno sistematsko istraživanje prostora Grblja, koje se odvija u organizaciji Pomorskog muzeja Crne Gore iz Kotora i Arheološkog instituta iz Beograd, a sastojalo se od reambulacije i rekognosciranja šireg prostora Tivta, Krtola i, posebno, Donjeg Grblja. U tim istraživanja je konstatovano preko 90 lokaliteta značajnih za arheologiju, zatim su na dva lokaliteta (Gomilica i Orašće) izvršena sondažna iskopavanja, dok su na dva kamena tumula (Milovića gumno u Lješevićima i Milovića lokve u Radovićima - Krtole), te na zemljanom tumulu Mala gruda u Grbaljskom polju izvršena sistematska arheološka istraživanja, jednako kao i na nizu objekata kod granice Sveti Luka u Gošićima (Krtole). Rezultati svih ovih istraživanja objavljeni su u "Starinaru" Arheološkog instituta iz Beograda (br. 27-29), a ekipu su sačinjavali: dr Maja Parović-Pešikan, dr Vojislav Trbuhović i mr Leposava Savić-Trbuhović iz Arheološkog instituta iz Beograda i mr Jovan Martinović iz Pomorskog muzeja iz Kotora, te povremeno i mr Ilija Pušić iz Zavičajnog muzeja iz Herceg Novog.
Sljedeća kampanja arheološkog rekognosciranja odvijala se tokom 1984-1986. godine u organizaciji Crnogorske akademije nauka i umjetnosti iz Podgorice (tadašnjeg Titograda), a kostur ekipe su činili: Vilma Kovačević iz tada Opštinskog, sada Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora i mr Ilija Pušić iz Herceg Novog. Rezultati rekognosciranja za sve tri bokeljske opštine: Herceg Novi, Tivat i Kotor, unutar kojeg je posebno izdvojeno područje Donjeg i Gornjeg Grblja (sa Mircem) sabrani su i izrađeni u vidu kartona kartoteke, sa katastarskim brojevima parcela do kojih se moglo doći. Originali kartona se nalaze u Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti kao dio dokumentacije za izradu arheološke karte Crne Gore, dok se kopije svih kartona nalaze u dokumentaciji Regionalnog zavoda u Kotoru.
Konačno, na inicijativu Društva za obnovu Manastira Podlastva iz Grblja, dolazi u septembru 2000. godine do, otprilike, četvrte kampanje arheoloških rekognosciranja i sonažnih iskopavanja područja Grblja od strane grupe studenata arhologije i arheologa sa Filozofskog fakulteta u Beogradu, pod rukovodstvom docenta dr Mihaila Milinkovića. Logističku podršku i organizaciju pružilo je pomenuto Društvo, ali je nosilac dozvole za ta istraživanja bio Regionalni zavod iz Kotora, zakonski nadležan za tu teritoriju. U dozvoli su kao ravnopravni rukovodioci figurirali dr Mihailo Milinković i viši konzervator Vilma Kovačević, dok je za konsultanta bio određen mr Jovan Martinović. Međutim, u gradu ekipe na terenu izmijenjene su propozicije; oblast Grblja je podijeljena na četiri stare kneževine, koje nisu navođene redom, već prvo jedna donjogrbaljska, pa dvije gornjogrbaljske i na kraju, preostala donjogrbaljska knežina. Izmijenjen je i način obilježavanja, tako što su uzete rimske i arapske brojke. Ubilježavanje, odnosno kartiranje, vršeno je na kartama veoma sitne razmjere 1:25000, što bi moglo stvoriti poteškoće kod guste koncentracije znakova. Navedene su i sve crkve, ali ne kao reperi za orijentaciju. U cjelini, rezultati ove kampanje logički se nadovezuju na dosadašnja saznanja o arheologiji ovog područja i u najvećem broju slučajeva preklapaju se dosadašnjim saznanjima o arheologiji ovog područja. Konačno, u zakonskom roku je predat izvještaj Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture na Cetinju, ali ne i kopija Regionalnom zavodu (Kotor), kao nadležnoj instituciji i nosiocu dozvole za istraživanja. Ovaj izvještaj je trebalo da bude plod rada dvoje rukovodilaca istraživanja, uz korišćenje svih relevantnih podataka iz ranijih istraživanja, a posebno uz kartiranje na kartama - sekcijama velike razmjere, ali je naknadno dostavljen samo kao jednostrani izvještaj dr Mihaila Milinkovića, te već predat za štampanje u časopisu "Muzejske sveske" iz Herceg Novog, takođe bez koautorstva. Iz svega ovoga bi trebalo izvući neke pouke za budućnost, jer se ne smije zaboraviti činjenica da rekognosciranje i reambulacija jednog ovako bogatog kraja nije nikada završena i da će biti potrebno možda još mnoge generacije stručnjaka, arheologa i istraživača da iz ovog bogatog "rudnika" izvuku sve podatke i kažu konačnu riječ o arheologiji Grblja, o njegovoj arheološkoj karti, o razvoju i napretku ovoga kraja - od iskona do naših dana.

G R A D
26-08-06, 16:49
Troja, san i stvarnost

Regionalni zavod u Kotoru je u saradnji sa Pra i protoistorijskim odjeljenjem Univerziteta u Cirihu (Švajcarska) izveo sistematska istraživanja tumula Velika Gruda od 1987. do 1989. godine, a dragocjeni nalazi iz ovog tumula i njegovog parnjaka Mala Gruda, istraživanog 1970-1971. godine, bili su na velikoj svjetskoj izložbi "Troja, san i stvarnost" u Njemačkoj (Štutgart, Braunšvajg i Bon), zajedno sa nalazima iz Hisarlika u Turskoj, iz Grčke, Španije i Italije.
Nadalje, u sklopu svojih godišnjih planova rada, a u cilju stvaranja baze podataka za izradu arheološke karte opštine Kotor, arheolozi Regionalnog zavoda iz Kotora Vilma Kovačević i mr Jovan Martinović su od 1994. do 1998. godine izvršili revizionu reambulaciju i rekognosciranje sjevernog područja Opštine (Crkvice, Krivošije, Dragalj), a posebno njenog jugoistočnog dijela (Donji Grbalj), pa Krtola i Luštice u tivatskoj, odnosno hercegnovskoj opštini, za koje je ovaj Zavod takođe nadležan. Pored upisivanja neophodnih podataka (prečnik i visina tumula), areal prostiranja keramičkih ulomaka, pravac pružanja zidova, na primjer), ekipa je vršila precizno kartiranje lokaliteta na aerofotogrametrijskim kartama velike razmjere 1:5000 (takozvana osnovna državna karta). Pri tom su brojne crkve služile kao osnovni reperi za lociranje pojedinih lokaliteta (udaljenost, smjer strana svijeta itd.), tim više što su pojedini crkveni objekti podizani u neposrednoj blizini kamenih tumula kao logičko nasljeđivanje kultnih mjesta.



Jovan Martinović, Vilma Kovačević

funestis
27-08-06, 12:21
Ima li kakvih podataka o istraživanjima Solila u Boki s obzirom da je to područje bilo u upotrebi (proizvodnja soli) još u doba starog Rima

Ćipur
22-10-06, 00:06
Mladen Zagarčanin:
ARHEOLOGIJA JEDNOG NENASELjENOG GRADA, STARI BAR


Kasnosrednjovjekovni lokalitet je ne samo biser crnogorske kulture nego je s pravom ponos evropske i svjetske kulturne baštine


Biser crnogorske kulture


Da je Stari grad Bar uvjek neiscrpna arheološka priča, dokazali su rezultati istraživanja koji su i ove godine, publikovani u knjizi koja nosi simboličan naslov: Arheologija jednog nenaseljenog grada, Stari Bar projekat 2005.
Grupa autora, mladih arheologa iz ekipe profesora Saura Đelikija, šefa katedre za klasičnu i srednjovjekovnu arheologiju na univerzitetu Ka Foskari u Veneciji, objavila je u ovoj publikaciji rezultate istraživanja iz prošlogodišnje kampanje. Na 136 strana, jedne veoma moderno koncipirane naučne publikacije posvećene arheologu Milanu Praviloviću, sažeta je priča o 25-o dnevnom radu na možda najvećem kasnosrednjovjekovnom lokalitetu u Evropi, koji je ne samo biser crnogorske kulture nego je s pravom ponos, kako je to rekao profesor Đeliki u noći prezentacije knjige, evropske i svjetske kulturne baštine.
Prošle godine vršena su multidisciplinarna arheološka istraživanja u Starom gradu Baru. Pod pokroviteljstvom univerziteta u Veneciji i Kopru, oko dvadeset učesnika iz Italije, Engleske, Slovenije, Srbije i Crne Gore, obavili su najopsežnije arheološke studije od 50-tih godina, kada je, pod vođstvom profesora Đurđa Boškovića vršeno i poslednje veliko proučavanje ostataka ovog drevnog srednjovjekovnog grada.
Prvi glavni cilj istraživanja, koji je vodio iz nekoliko hronološki odvojenih pravaca, objedinio se u jednu cjelinu, a to je utvrđivanje početka urbanizacije ovog grada, odnosno odgovora na pitanje kada je u stvari nastao ovaj čudesan grad. Drugi cilj, nešto pasivniji, bio je usredsređen na proučavanje strukturalnih pitanja vezanih za socio demografske preobražaje jedne ili više abitativnih cjelina. Prostim rječnikom govoreći: na koji način se jedna srednjovjekovna palata, manastir, ... transformisala u vrijeme Otomanske uprave i šta je dovelo do takve transformacije? Da bi se došlo do odgovora na ovo pitanje odabran je metod proučavanja na osnovu uzorka. Na ovakav način se iz logično odabranih cjelina moglo izvući nešto što će poslužiti kao dobra polazna tačka za dalja proučavanja grada, što je na kraju urodilo plodom.
Sistemom uzoraka odabrana su i istražena tri objekta različitih arhotektonskih, funkcionalnih i drugih vrijednosti: ranosrednjovjekovna fortifikacija- kula 112, manastir iz 13-14 vijeka, i jedan privatni objekat (osam), takođe iz srednjeg vijeka. Rezultati su bili začuđujuće dobri, i na neki način se može reći da su utvrdili jedan stabilan pravac budućih istraživanja.
Iskopavanjem kule 112A, dokazano je da grad dobio svoju prvu pravu fortifikaciju tek u 8-9 vijeku što involvira mnogo drugih istorijskih zaključaka koji se nedvosmileno podudaraju sa materijalnim dokazima. Određivanje vremena nastanka plukružnih kula utvrđeno je na osnovu analize radioaktivnog ugljenika ili tzv. metodom C14 kao i na osnovu komparativnih metoda iskopanog materijala koji se uklapa u opštu sliku nalaza iz ovog vremena.
Najinteresantniji arheološki nalazi u kuli su svakako ostaci slovenske grnčarije iz istog perioda što obogaćuje naše znanje o prisustvu naših predaka unutar zatvorenih romejskih cjelina.
U vrijeme konsolidacije tematske uprave u Vizantiji, mjesto na kojem je zasigurno posvjedočeno postojanje ilirske gradine u gvozdenom dobu, kao i postojanje neke vrste staništa u kasnoj antici, počinje da dobija svoje pravo i prvo utvrđenje na koje se nadovezala cijela matrica sistema odbrane u srednjovjekovnom periodu. U početku to je navjerovatnije bilo utvrđenje nalik onom na Martinićima Gradini, sa potkovičastim ili polukružnim kulama u čijem središtu je bila episkopska crkve sa staništima, da bi kasnije prerastao u jedan od centara srednjovjekovlja na Južnom Jadranu.
Iskopavanja objekta osam su se izvanredno nadovezala na proučavanje ostataka kule 112A. Pažljivim i sistematskim istraživanjem u okviru dvorišta ispred crkve Svete Katarine dokazano je ne postojanje južnog bedema sve do 13. vijeka. Takođe, utvrđeni su ostaci drvenih staništa iz vremena koje je prethodilo ovom, i koje se nadovezuje na period od 10. do 12. vijeka. Ipak, u ovom prostoru, najznačajniji nalazi jesu gorobovi, koji pripadaju dosada najstarijem posvjedočenom groblju u okviru grada. Grobovi su datovani u period sa kraja 11. i početka 12. vijeka takođe na osnovu metode C14.
Grad je počeo da se ekonomski budi na prelazu iz 12. u 13. vijek, što je profesor Đeliki izvanredno objasnio na osnovu luksuzno rađenih keramičkih posuda, koje su importovane iz južno i sjevernoitalskih radionica. To su uglavnom slikane posude koje je u određenom trenutku mogao da priušti samo jedan malo imućniji socijalni koji se u međuvremnu obogatio trgovinom mineralnim i prehrambrenim resursima koje gravitira prema kontinentalnom zaleđu. Ovu keramiku su u posebno određenom poglavlju proučile Erika D’Amiko i Speranza Fresia koje su takođe bile autori i poglavlja o gruboj keramici slovenske produkcije kao i keramici iz perioda otomanske uprave.
Da je multidisciplinarnost jedino rješenje za pravilan pristup modernoj metodologiji istraživanja pokazuje i poglavlje u knjizi koje su napisala dva docenta sa Univerziteta u Kembriđu, Kriš Seta i Aleks Polkovski. Kao stručnjaci na polju arheozologije srednjeg vijeka, ova dva naučnika su napisala članak o ishrani na osnovu pronađenih životinjskih kostiju iz objekta 161, koja su obavljena 2004. godine. Ovo je prvi rad posvećen svakodnevnom životu i otpacima koji su se dosada u našoj medijevalnoj arheologiji uglavnom bacali. Koliko je značajan i ovaj segment poznavanja prošlosti jasno pokazuju rezultati studije. Na prvom mjestu to je izdvajanje pripitomljenih i divljih životinjskih vrsta koje su slučile za prehranu. Sa druge strane postoje generalni zaključci koji se oslanjaju na statistiku. Takoje npr. uprkos blizini mora, i bogatstvu hrane koje ono pruža, izveden zaključak da je Bar više kontinentalni grad, jer se oslanjao najviše (kroz obije epohe, i srednjovjekovnu i tursku) na meso kao primarnu hranu i slatkovodnu ribu a vrlo malo na „morske plodove“
Posljednje poglavlje je posvećeno skulpturi grada od antike do srednjeg vijeka.
Uprkos problemima koji su pratili prošlogodišnja arheološka istraživanja, rezultati su privedeni kraju. Pred nama je treća knjiga koja se opet distribuira kroz mnoge evropske i svjetske biblioteke i to je ne samo veliki doprinos nauci, u smislu proučavanja naše „medijevane Pompeje“ već je i veoma dobar marketing za upoznavanje međunarodne javnosti o crnogorskom kulturnom bogatstvu. Kada se uzme u obzir da je sada u toku i treća kampanja arheoloških istraživanja grada, onda je naš uspjeh tim veći jer sledeće godine će izaći i četvrta knjiga iz naslova Stari Bar, Arheološki projekat.

Proučavanje Pompeje

Jedan od najiteresantnijih djelova grada jeste prostor koji se nadovezuje na crkvu Svete Venerande 45. Ovdje je prof. Bošković pretpostavio postojanje manastira, ali pravih dokaza za njegovu tvrdnju nije bilo. U početku ovdje je postojao samo istočni dio odbrambenog zida sa kulom, da bi se u srednjem vijeku ovdje razvili objekti koji su u otomansko doba pretrpjeli velike transformacije. Tako se na mjestu koje po dispoziciji prostora može da odgovara nekoj cenobijalnoj zajednici transformisao prostor neke od turskih aristokratskih familija. Na osnovu jasno definisanog arheološkog materijala u stratigrafski zatvorenim cjelinama bilo je moguće i polarizovati periode glavnih pregradnji; prva u 17 i 18 vijeku a druga u 19..
Sve radove na iskovapavanjima i proučavanju arhitekture obavila je ekipa na čelu sa dr. Diegom Kalaonom, dr. Fulviom Baudom Elenom Grandi i Korinom Bagato.

Ćipur
20-11-06, 20:16
ARHEOLOG MILOŠ PETRIČEVIĆ, PIONIR AERO-ARHEOLOGIJE U CRNOJ GORI


~ Aeroprospekcijom otkrili mnogo novih lokaliteta o kojima ne postoji zvanična evidencija, a zub vremena i ljudska ruka polako ih devastiraju


Kopa po istoriji iz vazduha


Aero-arheologija u Crnoj Gori kao multidisciplinarni pristup, koji je veoma popularan u svijetu, kod nas je "u povoju", ali obećava bolje dane za ovu naučnu disciplinu.
Savremeni metodološki pristup otvora mogućnost cjelovitog sagledavanja arheoloških lokaliteta na tlu Crne Gore, njihove uzajamne povezanosti i upoređivanja sa nalazištima u regionu.
Diplomski rad mladog Kotoranina arheologa Miloša Petričevića, "Mogućnosti aeroprospekcije i Geografskog informacionog sistema aplikacije", nedavno je privukao pažnju crnogorskog Društva arheologa. Petričević je student Filozofskog fakultetu u Beogradu, katedra za arheologiju, čiji je mentor Nenad Tasić, a po prvi put kod nas spojio je digitalni model reljefa i daljinsku detekciju arheoloških nalazišta, na konkretnim snimcima praistorijskih utvrđenja, gradina i tumula na potezu od Platamuna i Donjeg Grblja do Luštice.
- Savremena GIS-aplikacija je računarski program u kome skladištimo sve prostorne informacije vezane za aero-fotografije i topografske karte, na kojima vršimo mapiranje arheoloških lokacija, trodimenzionalnom analizom infra-crvenih i satelitskih snimaka i skeniranja. Dugo se zapostavljala makro-situacija u arheologiji, nedestruktivni metod, a istraživanja se fokusirala uglavnom na fizička iskopavanja. Aeroprospekcijom smo otkrili još mnogo novih lokaliteta - kaže mladi arheolog pokazujući aero-snimke sa ucrtanim gradinama pod radnim nazivima "Ograđena gomila", "Kovačeva gomila", "Gradišta", "Velja gora", "Grabovac", "Sveti Arion", "Vrtača, Negaljevići", sa brojnim lokalitetima nekropola pod tumulusima, rimskih vojnih građevina i skorašnjih ljudskih tvorevina.
Mnogo je lokaliteta, zvanična evidencija još ne postoji, a zub vremena i ljudska ruka polako ih devastiraju. Milošev rad začetak je izrade arheološke karte Crne Gore.
- Cilj Društva arheologa je da se napravi kompletna arheološka karta Crne Gore, gdje ćemo moći da izvršimo bezbroj analiza - odnose u kojima stoje određeni lokaliteti, horizontalnu rasprostranjenost i koncentraciju neolitskih, paleolitskih i bronzanodopskih lokaliteta i njihovo mapiranje, a na terenu da proučimo u kakvom su stanju i mogućnost njihove zaštite. Za GIS-analizu makro situacije potrebne su vertikalne fotografije u serijama od prije 50 godina, odnosno što starije, to bolje. Takođe, i sve što ima u arhivama, jer tlo se vremenom mijenja, a čovjek i sam remeti neki prirodan slijed. Poslije toga sa aparatom se ide u avion i prave fotografije, a za detaljne analize i mape potrebni su nam računari, softveri i podloške, vazdušni snimci, topografske, geološke, hidrološke i ostale geografske karte - objasnio je Miloš Petričević.
On kaže da se mapiranje lokaliteta mora posmatrati u jedinstvenom praistorijskom arheološkom korpusu, povezano sa arheološkim kartama regiona - neki od susjeda imaju svoje karte, ali mi to još nemamo.
- Želja mi je da specijalizujem praistorijsku arheologiju - kaže Miloš.
Prije par godina on je kotorskoj javnosti predstavio trodimenzionalnu rekonstrukciju prvobitne crkve - martirijuma sv. Tripuna Rotunda, koju je realizovao u saradnji sa Mihajlom Čelanovićem i Dušanom Vulekovićem.

Korisna saradnja

U istraživačkom radu koji je trajao pune dvije godine, Petričević je koristio vertikalne fotografije snimljene iz aviona, koje mu je ustupio Vojno-geografski institut u Beogradu, sarađivao je sa Darjom Grosman, profesorkom na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani, Nikolom Stripčevićem, predavačem na Katedri za antropologiju pri Univerzitetu Santa Barbara u Kaliforniji (porijeklom sa Luštice), prof. Branislavom Trivićem sa Katedre za rudarsko-geološka istraživanja u Beogradu, te stručnjacima Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore u Kotoru. Pomogao mu je i prof. Lodeko Račkovski, sa Odsjeka za aero-arheologiju pri Institutu za praistoriju u Poznanju.


M. D. P

Ćipur
30-11-06, 21:00
DR ĐORĐE JANKOVIĆ, ČLAN DRUŠTVA ARHEOLOGA CRNE GORE, UPOZORAVA DA JE ZAPUŠTEN PRČANjSKI SPOMENIK KULTURE IZ IX VIJEKA


~ Zbog specifične arhitekture, crkva svetog Tome u Prčanju je izuzetna, neobična, interesantna i veoma važna, ne u lokalnim i državnim, nego u evropskim granicama



Crkva svetog Tome obnovljena, pa zaboravljena


Zidovi crkve sv. apostola Tome u Prčanju, registrovane u Regionalnom zavodu kao spomenik druge kategorije iz IX stoljeća, doskora su bili potpuno "kamuflirani" bodljikavom kupinom, granama lovorike, šibljem i korovom.
Ni mnogi žitelji mjesta, posebno oni mlađi, ne znaju da ovakvo kulturno blago postoji u njihovom mjestu, na privatnom zemljištu, tek dvadesetak metara udaljeno od obale. Često se ljeti mogu sresti ljubitelji starina koji dolaze na odmor u Prčanj kako lutaju tražeći ostatke najstarijeg hrama u ovom mjestu.
Tek sada ostaci crkve postali su vidljivi i dostupni, jer su planinari "Pestingrada" iz Kotora napravili jednodnevnu radnu akciju i raščistili zapuštene fundamente.
- Crkva svetog Tome je zbog specifične arhitekture izuzetna, neobična, interesantna i veoma važna, ne u lokalnim i državnim, nego u evropskim granicama. Prije pedesetak godina je konzervirana, pa zapostavljena - problem je što nema domaćina da je čuva, očisti, napravi razglednicu, naplati ulaznicu, postavi tablu sa putokazom, kad dođe turista da vidi gdje da je nađe. Grehota je da to tako stoji, jer je kulturna baština vrijednost za hiljadu godina, rudnik se vremenom iscrpi, ali je arheologija neiscrpni izvor prihoda, naravno, uz dobru reklamu i aranžman - kaže dr Đorđe Janković, arheolog, profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu, član Društva arheologa Crne Gore. Evropa je, kaže Janković, još prije 20 godina donijela Konvenciju o zaštiti arheološkog nasljeđa. U njoj stoji da je baština zajednička, te da je izvor proučavanja prošlosti svih Evropljana.
- Vlasnik spomenika kulture, država ili privatno lice, dužan je da čuva kulturno nasljeđe i učini ga dostupnim javnosti, samo što je to u našem zakonu nespretno riješeno. Ukoliko lice nema sredstava za restauraciju i konzervaciju, država treba da to finansira i sačuva, a vlasnik ima pravo da od naplate ulaznica stekne lični prihod. Spomenik kulture nije neka nedodirljiva svetinja - to je nešto što donosi prihode. Na žalost, nijedna država bivše Jugoslavije ne poštuje te zakone - kaže prof. Janković.
Pored stručnog znanja, koje iz oblasti praistorije i srednjeg vijeka stiče uži krug ljudi, arheologija se može posmatrati i sa ekonomskog gledišta - ona otkriva spomenike kulture koji mogu da se eksploatišu.
Crkva Rize Bogorodice u Bijeloj jedna je od nekoliko crkava na ovom području, građenih po principu trolista. Takvu arhitekturu arheolozi nazivaju trikonhos, a to je bila tema proučavanja dr Jankovića.
- Crkva Rize Bogorodice, crkva u Doljanima- u Zlatici kod Podgorice, hram u Drivastu, na granici Albanije i Crne Gore, te crkva sv. Jovana u Zatonu na Limu, podignute su u IX i X stoljeću i imaju istovjetni tip gradnje - tri apside međusobno spojene, niesu prislonjene na pravougaonu osnovu kao one iz V i VI vijeka - tako formiraju trolist, kao djetelina - objašnjava Janković.
Crkva u Bijeloj je episkopska crkva, ima grčke napise i živopis datovan u XII vijek. Sačuvana apsida stare crkve, koja se i danas može vidjeti ispod staklenih ploča, po mišljenju Jankovića, prezidana je u IX-X vijeku, u jednom periodu je postradala i nakon toga uz nju je prizidan jednobrodni dio koji je u XII vijeku oslikan živopisom.
- Takvih crkava ima još na Skadarskom jezeru, a kada se stave na kartu, daju teritoriju Arhiepiskopije Prve Justinijane iz vremena Arhiepiskopije Klimenta Ohridskog (oko 900. godine). Glavna crkva bila je ona u Doljanima (Duklja), po njenom uzoru građene su ostale crkve - objasnio je naš sagovornik.
Trikonhosi, ili crkve sa tri apside, trolisne osnove sa apsidama na istoku, sjeveru, jugu i ulazom sa zapada, potiču još iz kasno rimskog- rano vizantijskog perioda, od IV do VI vijeka. One po pravilu na jedan pravougaoni brod imaju prislonjene tri apside. Tako su građeni Petro-Pavlov manastir kod Trebinja, crkva u Baru, takva je i Prečista Krajinska na Skadarskom jezeru, u kojoj su, po predanju, sahranjeni kralj Vladimir i Kosara.
- Suština je da ove crkve, koje su u prethodnim iskopavanjima datirane u XII i XV vijek, u stvari potiču iz ranijeg perioda - V i VI vijeka. Prečista Krajinska, koja je sada u ruševinama, zapravo je sagrađena u IV i V vijeku i koristila se u kontinuitetu sve dok je Turci nisu spalili, vjerovatno u XVI vijeku, što je rezultat mojih istraživanja - naglasio je Janković.

M. D. P.

Ćipur
29-05-07, 12:36
STAV: POZNATI ARHEOLOG UPOZORAVA NA SVE UČESTALIJE UNIŠTAVANJE ARHEOLOŠKOG BLAGA U RISNU



Brutalno kasapljenje arheoloških lokaliteta


U svim udžbenicima istorije piše crno na bijelo da je naš Risan (grčki Rizon, latinski Rizinium) bio prijestonica ilirske kraljice Teute pred kraj III vijeka prije Hrista, da je kasnije postao grad rimskih građana sa brojnim nalazima kao što su natpisi, novci, keramika, vile sa mozaičnim podovima, da je u doba ranog hrišćanstva imao svoju episkopiju, da je krajem srednjeg vijeka pao pod vlast Turaka, da je bio izlazna luka širokog zaleđa...
Izgleda, međutim, da su ove notorne činjenice pomalo isčezle iz svijesti ljudi, da je u ovom zahuktalom vremenu nastalo osnovno pravilo da se cilj mora postići po svaku cijenu, mimo svih pravila, uz sve moguće žrtve. Tako se desilo da je zaštićeno arheološko područje antičkog grada Risna ostalo izloženo svim mogućim vrstama divljanja i devastacije, da je postalo pravi poligon najtežih pustošenja, te da svi - pa čak i oni koji su po zakonu zaduženi da vode brigu o dragocjenom kulturnom blagu iz prošlosti - sami krše ili izigravaju propise, koji vrlo jasno štite integritet ovog potvrđenog arheološkog lokaliteta, postavljajući kao jedan od prvih postulata to da niko ne smije da izvodi zemljane radove u Risnu bez prisustva i stalnog nadzora arheologa.
Posljednji slučaj koji se dogodio potvrđuje pravilo. JKP Vodovod Kotor je započeo iskop kanala za polaganje vodovodnih cijevi na imanju Ćatovića uz rijeku Spilu i odmah naletio na ostatke antičkih zidova i fragmente keramike. Ti hitni radovi su zaustavljeni i prebačeni na drugu trasu, duž koje će dežurati arheolozi i nastojati da ublaže posljedice ovoga nekontrolisanog zadiranja u za sada netaknuto tlo toga područja.
Prethodni slučaj devastacije desio se krajem prošlog ljeta u prelijepom ali neodržavanom risanskom parku, gdje je trebalo da se izgradi nova mrtvačnica ili kapela za sahrane na obližnjem groblju, iznad barokne crkve sv. Petra i Pavla. Odgovarajuća služba Opštine Kotor izdala je potrebne papire, ali nije našla za shodno da o toj gradnji obavijesti nadležni Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Kotora, iako je na to po zakonu obavezna. Bager je počeo da skida gornji sloj zemlje i odmah naletio na rimsku nekropolu, antičko groblje sa nadgrobnim spomenicima, natpisima i kamenim urnama, pa su sami građani Risna, svjesni onoga bogatstva koje leži pod našim nogama, zahtijevali obustavu daljih radova, odnosno, stalno prisustvo arheologa. Ne zna se još kako će se ovaj slučaj razriješiti, no jedno je jasno čak i analfabetima: u Risnu se ne smije divljati, ne smije se rovati nasumice po bogatom tkivu naše prošlosti, a pogotovo nije dozvoljeno davati izjave kakvu je, na primjer, dao jedan od potpredsjednika Opštine da oni u toj kući pojma nemaju da je Risan naše najdragocjenije arheološko nalazište i spomenik kulture prve kategorije, iako već dvadeset godina na nekoj zaboravljenoj polici u Odjeljenju za urbanizam leži debela studija o istorijskoj baštini Risna. Prekratka pamet za dvadeset tri stoljeća istorijskog pamćenja!
Međutim, treći slučaj je još karakterističniji i drastičniji: Turistička organizacija Kotora je naručila, a jedan od prokušanih arhitekata - konzervatora Regionalnog zavoda izradio projekat izmjene dosadašnje skromne nadstrešnice nad temeljima rimske vile urbane kod ulaza u risansku Bolnicu za koštana oboljenja. I naravno, apetiti su proradili, pa je umjesto neopterećujućeg krova od prozirnog valoplasta na prozračnoj rešetkastoj konstrukciji zamišljen paviljon od mnogo čvršćeg, nereverzibilnog materijala koji je trebalo da oponaša pravu rimsku vilu, sa imitiranim ritmom krovova koji se slivaju unutar peristila, sa visokim zidovima oko čitavog kompleksa, pa čak sa zamišljenim muzejskim prostorom. Međutim, tokom izvođenja ovog glomaznog i predimenzioniranog projekta došlo je do novog, teškog skrnavljenja tkiva i duše rimske vile: svi zemljani radovi za iskop temelja masivnih betonskih stopa željeznih stubova krovne konstrukcije, kao i trakastih temelja koji su te stope povezivali i sasvim iskasapili podzemlje naše vile, izvođeni su sa blagoslovom Regionalnog zavoda, ali bez stalnog prisustva i nadzora zavodskog arheologa, što je ravno zločinu ili najtežem kriminalnom aktu ubistva arheološkog lokaliteta sa predumišljajem.
I sada, kada oni što su direktno nadležni za naše nacionalno bogatstvo ne obavljaju svoje zakonske funkcije zbog kojih i postoje, kada idu naruku sitnim prekršiocima koji prave krupne greške, što se može očekivati da će se desiti sjutra kada se nekome od novokomponovanih bosova prohtije da nasred polja Carine podigne neki sedmospratni glamurozni hotel ili apartmansko naselje, ne gledajući dalje od nosa, ne prezajući ni od čega, ne hajući za propise? Upravo sada naša služba zaštite spomenika kulture treba da položi drugi ispit zrelosti, upravo je sada prilika da odbaci dosadašnju politiku nezamjeranja i gledanja kroz prste, upravo sada mora da otkloni sve sumnje u svoju nepokolebljivu odlučnost da sačuva ovo neokrnjeno blago za buduća pokoljenja. Međutim, ni to neće imati nikakve vajde ukoliko ovakvu opredijeljenost ne podrži lokalna samouprava i opštinski stručni i izvršni aparat, te ukoliko ovu strukturu svijesti ne prihvate svi građani, kako oni što budno motre da se ne okrnje spomenička svojstva pojedinih lokaliteta ili objekata, tako i oni što taktikom sitnih koraka u izigravanju propisa i krupnih grešaka sa nesagledivim posljedicama prijete da ugroze integritet spomenika kulture i dignitet službe zaštite, te da u cjelini obesmisle činjenicu postojanja Kotora na Listi svjetske prirodne i kulturne baštine UNESCO.




Mr sci. Jovan MARTINOVIĆ

Ćipur
12-06-07, 14:00
LOPOVI POKUŠALI DA UKRADU VRIJEDNI EKSPONAT IZ ZAVIČAJNOG MUZEJA U PLJEVLJIMA


Sef odolio, diatreta sačuvana


http://www.vijesti.cg.yu/slike/238569.jpg


Pljevlja - Lopovi su u noći između subote i nedjelje pokušali da ukradu luksuznu staklenu posudu - diatretu, najvredniji eksponat Zavičajnog muzeja u Pljevljima, ali na sreću u tome nijesu uspjeli.
Prema riječima istražnog sudije pljevaljskog Osnovnog suda Branka Pejovića, provalnici su u muzej, smješten u pljevaljkom Domu kulture, ušli nakon što su obili ulazna vrata, a potom su pokušali da nasilno otvore metalni sef u kojem se čuva diatreta.
Pejović je kazao da su lopovi prerezali metalne ručke na sefu i pokušavali da presijeku tri metalne šipke kojim je sef zaključan, ali u tome nijesu uspjeli.
Provalnici su prethodno , pošto nijesu uspjeli da otvore metalna vrata, krampom ili nekim drugim predmetom probili zid i ušli u prostoriju u kojoj je smješten sef.
Pokušaj krađe vrijednog eksponata u nedjelju popodne primjetio direktor muzeja Risto Manojlović, koji juče nije želio da daje izjave novinarima.
Prema nezvaničnim informacijama, provalnici su iza sebe ostavili više stvari i tragova koji će istražnim organima pomoći u rasvjetljavanju ovog slučaja.
"Vijesti" saznaju da će biti urađene DNK analize nađenih uzoraka, a svi zaposleni u muzeju biće podvrgnuti testu na poligrafu.
Zavičajni muzej u Pljevljima, iako raspolaže vrijednom zbirkom, nema video nadzor.
Dijatreta koja se čuva u Zavičajnom muzeju u Pljevljima pronađena je tokom velikih arheoloških iskopavanja Municipijuma S. u pljevaljskom selu Komini 1975. godine.
Kominska diatreta jedna je od pet potpuno sačuvanih diatreta u svijetu. Pripada drugom tipu mrežastih diatreta. Čini je zvonoliki pehar od prozračnog bezbojnog stakla i kobaltno plava mreža koja u tri reda prstenova obavija prehar.
Slova iznad mreže su iste boje kao i mreža, mada natpis nije povezan sa mrežom, već stoji slobodno i sastoji se od 19 slova. Visina dijatrete je 14,9 cm. Potiče iz IV, ili sa početka V vijeka n.e, a izrađena je u čuvenoj Kelnskoj radionici.
Osim svoje primarne, praktične namjene, ovi luksuzni pehari bili su i odraz pripadnosti određenom staležu, porodici, a vrlo je bitna i estetska kategorija, jer se kroz njih reflektuju i ukus i moda jedne epohe, životni stil.
Predanje kaže da su majstori diatreta bili pod posebnom zaštitom rimskih careva i imali specijalni tretman, jer je jedan majstor za života mogao da napravi najvjerovatnije samo jednu takvu posudu.




G. MALIDŽAN

Ćipur
12-06-07, 17:35
Neuspio pokušaj provalne krađe u Zavičajnom muzeju u Pljevljima



Dijatreta nije ukradena


http://www.pobjeda.cg.yu/slike/119981.jpg


Pljevlja, 11. juna - Proteklog vikenda, za sada nepoznati izvršioci, pokušali su da ukradu vrijedne eksponate iz Zavičajnog muzeja u Pljevljima. O tome se nijesu mogle dobiti zvanične informacije, a cilj provalnika u Zavičajnom muzeju u Pljevljima vjerovatno je bio da dođu do čuvene staklene čaše sa armaturom iz četvrtog vijeka, zvane dijatreta. Jer, kako su nedavno pisale naše novine, još postoji samo jedna takva u svijetu i čuva se u Kelnu, a pljevaljska je na sigurnom mjestu.

Provaljeno je dvoje vrata, a zatim je prokopan zid, da bi se došlo do sefa u kome se pretpostavljalo da se nalazi dijatreta. Prema prvim procjenama, iz Muzeja nije nestao ni jedan važniji eksponat. Inače, dijatreta potiče iz rimskog grada Municipijum S koji je nastao u drugom vijeku nove ere u Kominima kod Pljevalja. Bio je jedno od najznačajnijih naselja u unutrašnjosti provincije Dalmacije, u čiji sastav su ulazile sve ilirske oblasti.




M. Jelić

Ćipur
07-07-07, 01:34
Željko Milović: Mleci u posjeti drevnim precima



Ekipa arheologa sa venecijanskog univerziteta Ka Foskari i prošle je godine, treću sezonu zaredom, otkopavala u tvrđavi u Starom Baru. Radovima je rukovodio dr Sauro Đeliki, profesor na četiri univerziteta, jedan od najvećih svjetskih medievalista. Saradnja barskog Zavičajnog muzeja i evropskih univerziteta započela je prije četiri godine u Kopru, nakon skupa arheologa u okviru projekta "Baština Serenisime". Prioritet istraživanja, među nekoliko desetina lokaliteta duž Mediterana, dobio je Stari grad Bar, "jedno od najvećih nepoznanica u sveukoupnoj evropskoj kulturnoj baštini", kako je navedeno u zaključku sa skupa.
"Stari Bar je jedan od najznačajnijih lokaliteta u Evropi, jer je faktički konzerviran na nivou 19. vijeka, te je kao takav raj za arheologe", veli on, dodajući: "Nije se mnogo razlikovao od Ulcinja, Budve i drugih naselja na obali, ali je grad ostavljen i napušten nakon 1878, tako da je mnogo lakše arheološki projekat raditi ovdje, nego u gradu koji je nastavio da živi".
Prošlogodišnja ekspedicija je bila multinacionalna i brojala je 15 ljudi, od čega četiri doktora nauka. Dvanaest je Italijana, jedan Španac, dva Engleza, a dio tima su i studenti iz Bara, uz arheologa Mladena Zagarčanina, kustosa barskog Muzeja koji je iskopavanjima prisustvovao u svojstvu domaćina. "Istraživanja su se nastavila po programu iz 2004. godine, i odvijala su se u dva pravca. Prvi je obuhvatao rekonstrukciju istorije stanovanja na ovom mjestu od praistorije do danas, a drugi aspekt je analiza promjena koje se dešavaju unutar habitativnih prostora svakodnevnog života kroz stoljeća, od sigurno potvrđene vizantijske faze, preko faze vladanja lokalnih feudalaca, zatim venecijanske faze, do turske vladavine", kaže Đeliki.
Mladen Zagarčanin, kustos barskog Muzeja, kaže da je ekspediciju prošle godine ponovo poslužila sreća. "Na samom ulazu u grad, u unutrašnjosti kuće pronađeno je groblje iz 13. vijeka, naslonjeno uz ostatke arhitektonske cjeline koja je gotovo sigurno bila crkva. Groblje je smješteno na staništu iz gvozdenog doba prepunom keramike iz sedmog vijeka prije nove ere", veli on.
Zagarčanin navodi da je groblje, pronađeno pretprošle godine, metodom C14 sa sigurnošću datovano u doba Vojislavljevića, prve crnogorske dinastije. Uz to, po prvi put u Crnoj Gori rađena je analiza ostataka biljnih vrsta korištenih u ishrani, i vrsta drveta korištenih u izgradnji objekata. Rezultati ovih istraživanja, kojim je rukovodila arheobotaničar Aleksandra Forti, biće publikovani, pored ostalih novih saznanja, u Zborniku o radovima u Starom Baru koji nekoliko godina zaredom publikuje Univerzitet Ka Foskari.
U arheološkoj ekspediciji se nadaju da će iduće godine moći u tri dimenzije rekonstruisati izgled rane fortifikacije grada, jer su pronašli i drugu vizantijsku kulu, oko koje se decenijama spori naučna javnost. Sada znaju, kažu, pravac kretanja bedema, i njihov izgled odgovara Martinićima i vizantijskim gradovima u Albaniji. I prošle je godine projekat arheoloških iskopavanja u Starom Baru u cjelosti finansiran od strane Evropske unije, Provincije Veneto i Ministarstva inostranih poslova Italije. Velika je sreća što se, nakon pretprošlogodišnjih mučnih scena oko nadležnosti crnogorskih institucija za ovaj lokalitet i prijevremenog prekida radova, u projekat uključila i jedina mjerodavna instanca - podgorički Centar za arheološka istraživanja. Time je mlada država pokazala da joj je stalo da se Stari Bar na ovaj način promoviše u svijetu kao vanredno zanimljiv arheološki lokalitet.

http://www.danas.co.yu/20070108/kultura1.html#10

Ćipur
07-07-07, 20:13
Vilma Kovačević: Segment kulturnog nasljeđa, Arheološki lokaliteti



U opštem civilizacijskom i istorijskom nasljeđu Mediterana, antičke kulture predstavljaju vrijednost, koja se trajno sačuvala u svojoj snazi, ljepoti i dubokom humanističkom smislu



Blago antičke Boke



Arheološki lokaliteti, kao segment kulturnog nasljeđa, od izuzetnog značaja za istoriju i kulturu jednog naroda u našoj državi su veoma malo iskorišćeni. U bogatim arheološkim slojevima našeg okruženja, nalaze se materijalni ostaci starijih civilizacija, koje su baza za civilizacijski kontinuitet, koji smo naslijedili i na njima izgradili sopstveni kulturni identitet. Područje Crne Gore, a posebno Boka Kotorska predstavlja jedan od najbogatijih arheoloških resursa u Evropi. Mediteransko okruženje koje je pulsiralo starim civilizacijama, imalo je svoj odraz i na našim obalama. U opštem civilizacijskom i istorijskom nasljeđu Mediterana, antičke kulture predstavljaju vrijednost, koja se trajno sačuvala u svojoj snazi, ljepoti i dubokom humanističkom smislu. Refleksije antičkih civilizacija su se rasprostirale duž obale Mediterana, u početku su do nas dopirale trgovačkim putevima starih Grka, moreplovaca. Kasnije, osvajački pohodi Rimljana donose novine u načinu života i kulturi.
Prvobitni interes starih Grka je bio prvenstveno trgovački kako zbog plasiranja svojih proizvoda, tako i za nabavkom sirovina, naročito rudnih. I ostali autohtoni proizvodi, naročito so, bila je jedna od interesnih sfera za dolazak u Bokokotorski zaliv. Svjedočanstva o ovim putovanjima i plovidbama ostala su zapisana u djelima antičkih pisaca koji su nam dragocjeni za proučavanje istorije i civilizacije antičkog perioda. Pored ovih pisanih izvora, veoma su dragocjeni, odnosno neizbježni, matrijalni izvori, kroz koje dolazimo arheološkim iskopavanjima. Sintezom ova dva izvora dolazi se do sigurne naučne interpretacije. Boka Kotorska je po svojim karakteristikama, klimatskim uslovima, konfiguraciji terena, moru koji čini zaliv pogodan za život i komunikaciju sda svijetom, uvijek bila pogodna za život ljudi. Zbog toga je bila naseljena od iskona. To potvrđuju mnogobrojni arheološki lokaliteti iz svih perioda. Jadransko more su stari Grci nasljednici Egeokritejaca, poznavali još prije prvog miloenijuma p.n.e. Već u 7. vijeku p.n.e. pjesnik Alkman spominje jadranske Enete, a Herodot spominje da su Fokejci biloi prvi Heleni koji su prošli u Jadransko more. Izvjesno je da su Grci u 6. vijeku p.n.e. plovili po Jadranu i zalazili u njegove sjeverne krajeve. Hekatej zna za grad Adriju koja se nalazila na moru i po kojem je Jadransko more i dobilo ime. I u 5. vijeku p.n.e. Grci dobro poznaju Jadran, što se vidi iz pisanja Herodotovog, gdje on dobro razlikuje Enete na Jadranskom moru od onih koji su bili susjedi Grka.
Antički mit koji govori o legendarnom osnivaču beotske Tebe Kadomsu i njegovoj ženi Harmoniji dovodi se u direktnu vezu sa Bokom Kotorskom. Pseudo Skilaksov "Periplus" iz 4. vijeka p.n.e. pominje Risan, gdje kaže da su ilirsko pleme Enheleji bili nastanjeni u Iliriji kod Rizona i Rizinske rijeke gdje su se nalazile stijene Kadmosa i Harmonije. Mitologija o Kadmu govori da je u Tebi srećno živio sa Harmonijom, koja mu je rodila petoro djece. U dubokoj starosti supružnici su bili prinuđeni da napuste grad; prepustili su presto unuku Penteju, a zatim otišli u zemlju Enhelejaca. Proročište je objavilo da će Kadmo i Harmonija, na volovskim kolima i u vidu zmija, predvoditi silnu varvarsku vojsku, koja će pobjeđivati dok ne pokuša da otme delfijsko blago. Kadmos je izvojevao pobjedu nad Ilirima i zagospodario njihovom zemljom. Harmonija je tu rodila sina Ilirija.
Jedan od najboljih poznavalaca geografije i etnografije starog vijeka Strabon, daje nam najiscrpnije podatke o dijelu naše obale u svojoj "Geografiji", i kaže da se poslije obale Plereja i Ardijeja nalazi Risanski zaliv kojeg on naziva "Sinus risonicus", na čijim obalama leži grad Ridzon i drugi gradići. Od rimskih pisaca o ovom djelu naše obale pisao je Plinije i Klaudije Ptolomej. Plinije, opisujući put od Epidaura do Ulcinja, nabraja gradove koji se nalaze na tom putu: "ab Epidauro sunt oppida civium Romanorum Rhdžinium, Acruium, Butua, Olcinium... Plinije takođe tvrdi da su duž obale od Epidaura do rijeke Drilon (Drim) postojala mnogobrojna grčka naselja koja su u njegovo vrijeme već pala u zaborav. Naročito se pominje grad Acruium, pored Risna, koji se kod njega zove Rhidžinium. Nabrajanje gradova i naselja u Boki Kotorskoj u antičkom periodu je prisutno kod antičkih pisaca i uglavnom se spominje Risan, Budva i Akruvium negdje između ova dva grada. O ubikaciji ovog grada u arheološkoj nauci su mišljenja podijeljena. Pojedini naučnici (P. Mijović) ga smješta na mjesto današnjeg Kotora, i to argumentuje kako starim nalazima tako i nalazima antičke kamene plastike u postzemljotresnim radovima u starom gradu Kotoru. Drugi autori i istraživači antičke arheologije (J. Martinović), Acruvium lociraju u plodnu ravnicu Grbalj, i eventualno na mjesto današnjeg Bigova. Aplonije Rodski u svom djelu "Agronautika" iz 3. vijeka p.n.e. pominje naseljavanje nekih Kolhiđana na ilirskoj rijeci u oblasti Enheleja, gdje se nalazi grob Kadma i Harmonije. Već je u nauci dokazano da se ovdje ne radi o rijeci već o Bokokotorskom zalivu.
Priča o argonautima je veoma stara i događaj se imao zbiti negdje prije 1200. godine p.n.e. Agronauti grčki junaci, koji su pod Jasonovim vođstvom, oplovili Kolhidu da bi se domogli zlatnog runa, ime su dobili po lađi Argo. Njihov dugi plovidbeni put, pun raznih opasnosti i iskušenja opisan je po raznim verzijama. I o povratku postoje nekoliko predanja. Jedan od njih kaže da su se od zapada kretali rukavcem Dunava (Sava), odakle su morali da nose lađu na ramenima, ili da je guraju na oblacima, sve do jedne rijeke koja se uliva u Jadransko more. Grci su ploveći od iskona Jadranskim morem preuzeli i jantarski put od svojih prethodnika koji su dobro poznavali jadransku obalu. Jantar je kopnenim putem dolazio do sjevernih obala Jadrana, gdje su ga preuzimale lađe i odvozile morem do grčkih gradova. Taj put nijesu mogli odjednom preći, pa su na Jadranu mogli imati luke, u koje su mogli bez bojazni zalaziti. Jedna od njih je mogla biti Korkira Melaina, druga Heraklea, a treća možda Buthoe, Rizon, Acruvium... Ovi gradovi južnog Jadrana su još u 5. vijeku p.n.e. bili pogodni za naseljavanje, na putu Grka prema obalama i otocima sjevernog Jadrana. Grci rano počinju kolonizovati jadransku obalu. U 8. vijeku p.n.e. Korinćani osnivaju naseobinu Korkiru na istoimenom ilirskom ostrvu današnji Krf. U 7. vijeku p.n.e. Korkirani su stvorili dobru bazu za dalju kolonizatorsku aktivnost prema sjeveru uz jadransku obalu. Tako na susjednoj ilirskoj obali osnivaju Apoloniju i Epidamnos kasniji Dyrrhachion, današnji Drač.
Dalja kolonizacija je išla relativno sporo i zabilježena je tek u 4. vj.pn.n.e. Jedna od prvih kolonija je Faros koga su osnovali stanovnici grčkog Parosa, uz pomoć sirakuškog tiranina Dionisija Starijega. Kao sirakuška kolonija spominje se i Vis. Iz ove kolonije su se razvile i druge naseobine kao Tragurion i Salona. Kao grčka naseobina se kod Pseudo Skilaksa, Polibija i Strabona spominje i knidska kolonija na Korčuli. Ove kolonije su prije svega imale ulogu u daljem razvoju trgovine sa domorodačkim stanovništvom, koje je i dalje nastanjivalo gradove. Kao što se vidi prve kolonije su bile na ostrvima, dok je tendencija širenja prema kopnu stalno postojala. Samo najjača od ovih kolonija, Isa, uspjela je da stvori i svoje kolonije na kopnu. Arheološka iskopavanja na ovim lokalitetima su potvrdila grčke naseobine, kako u ostacima arhitekture, tako i u nalazima novca grčkih gradova i brojnih keramičkih nalaza.
Na obali južnog Jadrana nalazila su se mjesta sa domorodačkim ilirskim stanovništvom, i mjestima gdje su se nalazili emporijumi trgovi na kojima se razmjenjivala roba sa grčkim trgovcima. Tu se, prije svega, pominje Budva, Risan, Ulcinj... Osnivanje grčkih kolonija na ovom prostoru, vjerovatno nije moglo da uspije, zbog dosta zategnutih odnosa ilirskog stanovništva i jačanja njihove države, naročito u 3. vijeku p.n.e. Sam zaliv Boke Kotorske predstavlja nepoznanicu i rizik, za tuđinca koji prvi put uplovljava u njega. On može biti dobro sklonište od nevremena, dobro mjesto za trgovinu, ali i mjesto velikih neizvjesnosti. Plovidba duž južnojadranske obale na putu od grčkih otoka prema sjevernom Jadranu prilično je izložena jakim vjetrovima, pa je zaliv Boke Kotorske morao biti zapažen i korišćen već u najranijim krstarenjima Jadranom.

Ćipur
07-07-07, 20:14
Nastanjenost Bokokotorskog zaliva u ilirskom periodu je našao poznatija, jer su evidentirani brojni lokaliteti sa tragovima života i boravka ilirskih plemena. Iliri su u početku bili nomadski narod, koji nije imao svoja stalna staništa, već su migrirali u okviru određene teritorije, i uglavnom su bili stočari. Prva naseljena mjesta bile su utvrde na uzvišenjima, tzv. Ilirske gradine. Zauzimale su dominantna mjesta, bile opasane kiklopskim zidovima u suhozidu, i imale dobar pregled okoline. Na ova mjesta su se sklanjali u slučaju opasnosti zajedno sa stokom. Na području Boke gradine su evidentirane na nekoliko lokacija, od kojih su istražene Gradina u Risnu i Gradina sv. Luka u Gošićima. U objema je konstatovana arhitektura kao i prisustvo gradinske keramike. Ove naseobine su imale vizuelni kontakt tako da su se mogli signalizirati dolasci tuđinskih brodova u zaliv.
Najveća od svih gradina na ovom području je gradina Krimalj na Mircu. Ova gradina dominira cjelokupnim zalivom i ima vizuelni domet od plaže Jaz, do konavoske teritorije, a istovremeno ima pogled na dobar dio pučine. Istraživanja ove gradine bi sigurno dala dosta podataka o životu u ovom periodu. Blizina mora je ilirska plemena preorijentisala na pomorstvo i gusarenje tako da postaju opasnost na Jadranu. Istovremeno kontakti sa antičkim svijetom Grčke i južne Italije mijenjaju dotadašnji način života. Naselja počinju da se formiraju po ugledu na grčke polise, pa dobijaju akropolu i podgrađe, najbolje sačuvano u Risnu. Risan postaje ilirska prijestonica sa svim karakteristikama utvrđenog grada.
Rimska naselja uglavnom nasljeđuju ista mjesta za dalji razvitak naselja koje sada prerastaju u gradove koncipirane po rimskom uzoru. Grad dobija formu, centralno mjesto za izgradnju javnih građevina koje su bogato ukrašene dekorativnom plastikom. Bogati rimljani grade vile rustike ukrašene mozaicima, gdje uživaju u ladanjskom životu. Naseljavanje se širi i na plodno zemljište gdje se organizuje agrarna proizvodnja u gajenju poljoprivrednih kultura prvenstveno maslina i vinove loze. U ovome prednjači plodna ravnica Grbalj, na prostoru od Tivta do Budve. Fortifikacioni sistemi i dalje ostaju na dominantnijim mjestima, gdje se grade kule stražare, od kojih se neke koriste i do srednjeg vijeka.

Mediteranski kulturni milje

Pogodnosti cjelokupnog okruženja Bokokotorskog zaliva svakako su uslovili njegovo nastanjivanje već u praistoriji. Međutim, veoma su oskudni podaci iz tih ranijih predilirskih faza i civilizacija na ovom prostoru. Sporadični nalazi kao što je kamena neolitna sjekira, slučajni nalaz sa poluostrva Luštica, i jedna bronzana sjekira, koji se nalaze u Zavičajnom muzeju Herceg-Novog, nedovoljno je uporište za donošenje zaključaka. Izuzetak čine dvije istražene pećine, Spila iznad Perasta i Vranjaj iznad Herceg-Novog. Ove dvije pećine, arheološki istražene, dale su dosta arheoloških nalaza, naročito keramike iz neolitskog i eneolitskog perioda. Analogne nalaze su dale i još dvije rekognescirane pećine u Boki: Deletina pećina iznad naselja Dobrota, i Brštanova pećina iznad lokaliteta Carine u Risnu. O duhovnoj kulturi stanovnika bronzanodopskog perioda svjedoče pećinski crteži sa prizorom lova na jelene i svastikom u okapini arbiju u Lipcima. Ove scene se vežu za mediteranski kulturni milje prema sličnim lokalitetima u Italiji.

Ćipur
12-07-07, 18:05
Arheološka istraživanja u Risnu



Hram posvećen Medauru na Gradini ?


Na Gradini evidentno višeslojno arheološko nalazište iz ilirskog, helenističkog, rimskog i turskog perioda. Pretpostavka da se na ovom lokalitetu nalazi i hram posvećen Medauru, i dalje je aktuelna

Kotor, 12. jul - Arheološka istraivanja u Risnu su realizacija projekta „Rissinium-prijestonica kraljice Teute“ i vrše se na kopnu i u podmorju Risanskog basena. Kao i do sada, istraživanja su sprovodile ekipe arheologa iz Poljske i iz Crne Gore a u obje ekipe su bili uključeni i studenti, kazala je Ružica Ivanović, direktorica Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor. Inače, istraživanja se sprovode se na osnovu Sporazuma o naučno istraživačkoj saradnji u oblasti arheologije, zaključenog između Varšavskog univerziteta i Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor za period do 2010. godine.
Kampanja je dala izuzetne rezultate o čemu najbolje govore brojni arheološki nalazi poput nastavka, prošle godine pronađene ulice na Carinama nekadašnjeg grada iz vremena grčke dominacije s kraja četvrtog i početka trećeg vijeka prije nove ere, sa objektima i manjim ulicama, velika količina bronzanog novca iz rimskog i helenističkog perioda, kao i mnoštvo keramičkih fragmenata i manjih posuda. U gradskom parku, nekropoli, pronađeni su djelovi zida za koje se pretpostavlja da pripadaju ogradnom zidu nekropole iz rimskog perioda.
Obimnija istraživanja ove godine urađena su na Gradini sa posebnom pažnjom na utvrđenja iz rimskog perioda. Na lokaciji je evidentno višeslojno arheološko nalazište iz ilirskog, helenističkog, rimskog i turskog perioda. Pretpostavka da se na ovom lokalitetu nalazi i hram posvećen Medauru, i dalje je aktuelna s ubjeđenjem da će naredna istraživanja potvrditi ovu tezu.
Cilj arheoloških istraživanja u Risnu je da se ovo područje što prije istraži kako bi se dobila slika nekadašnjeg antičkog grada, otkrili i sačuvali materijalni dokazi minulih epoha, civilizacija i kontinuitet življenja i stvaranja na ovim prostorima. To se mora uraditi što je moguće prije pred talasom prekomjerne urbanizacije koja bi mogla trajno uništiti svjedočanstva bogate prošlosti na ovim prostorima.
Ovogodišnja arheološka kampanja, na kopnenom lokalitetu u Risnu počela je 14. juna i trajaće do kraja nedjelje.


Arheolozi iz Poljske i Crne Gore


Pored profesora Piotra Dičeka, poljsku ekipu sačinjavaju i arheolozi mr Januš Reclav, mr Martin Lemke, mr Tomaz Koval i mr Rafal Karpinski. U crnogorskoj ekipi su Vilma Kovačević, arheolog iz Regionalnog zavoda koja je i rukovodilac istraživanja, Predrag Lutovac, arheolog iz Polimskog muzeja Berane, Magdalena Radunović, konzervator JU „Muzeji i galerije Podgorice“ i Miloš Petričević, arheolog. Tu su i studenti arheologije Bogdan Lompar, Aleksandra Mićunović i Biljana Belušević. Nadzor nad arheološkim istrživanjima vršio je arheolog Dejan Gazivoda. Ovogodišnjim istraživanjima obuhvaćeni su lokaliteti na Carinama, Gradini i u Gradskom parku, na mjestu rimske nekropole



Slavko Mandić

Ćipur
29-09-07, 22:31
Arheološka istraživanja na Sinjačkom kršu i Močilima



Na tragu najstarije ljudske nasebine u Crnoj Gori ?


Pronađen veliki broj fragmenata keramičkih posuda, različite vrste i porijekla, od onih grubo i primitivno rađenih bez dekoracija do nekih primjeraka poput ulomaka amfora i tanjih djelova posuda finije izrade, kao i fragmenti životinjskih kostiju i vilica-kaže Predrag Malbaša i Dejan Gazivoda

Sondažna arheološka istraživanja otpočela su ovih dana na lokalitetima Sinjački krš i Močila, u selu Zagori, Riječka nahija - Opština Cetinje. Ispitivanja sprovodi, prema planu i programu za ovu godinu, Republički zavod za zaštitu spomenika kulture Crne Gore sa Cetinja. Radovima rukovode Predrag Malbaša, viši kustos i arheolog i Dejan Gazivoda arheolog-konzervator iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore.
Oblast sela Zagore, koje je granično selo Cetinjske opštine prema Podgorici, čini sasvim podesnu geografsku cjelinu, koja je na sjeveru u tijesnoj vezi sa Zetskom dolinom a na jugu sa Skadarskim jezerom. Zagora se nalazi u prilično lijepoj kotlini na čijim obroncima su razbacane kuće Pavlićevića i Božovića. U samom selu nalazi se crkva posvećena Sv. Stefanu koja je iz 16-tog vijeka, mada se na na seoskom groblju nalaze i tragovi mnogo starijeg sahranjivanja. Kroz selo prolazi i karavanski put koji vodi od Skadarskog jezera prema Katunskoj nahiji. Put je ograđen zidom koji je na nekim mjestima ograđen zidom visine i do dva metra. Na obroncima oko sela i u samom selu nalaze se tragovi humki.
Sinjački krš je brežuljak iznad sela i karavanskog puta koji dominira kotlinom. Na ovom mjestu su pronađeni brojni fragmenti keramike iz vremena velike seobe naroda.
- Ova arheološka ispitivanja su praktično nastavak mini-sondažnih ispitivanja koja su izvođena juna mjeseca 2003. godine. Nalazi koji su tada pronađeni uslovili su potrebu da se ispred pećine na prostoru od 16 metara metara obave dodatna istraživanja kao i da se nastavi sa sondažnim istraživanjima. Istraživanja su bila nužna kako bi se jasnije determinisao vremenski raspon života na ovom lokalitetu i dobili bliži podaci o stanovništvu ovog područja iz vremena pred istorije.Tada, kao i sada je pronađen veliki broj fragmenata keramičkih posuda, različite vrste i porijekla, od onih grubo i primitivno rađenih bez dekoracija do nekih primjeraka poput ulomaka amfora i tanjih djelova posuda finije izrade, kao i fragmenti životinjskih kostiju i vilica - kaže Predrag Malbaša.
Ispitivanja lokaliteta su u toku i trajaće desetak radnih dana.
- Ispitivanja se vrše na prostoru koji predstavlja prirodno utvrđenje sa brojnim pećinama, okapinama, vodama i bujnom vegetacijom koji je u vremenima kada je bio u funkciji male ljudske zajednice bio nepristupačan za „nepozvane posjetioce“ i lako održiv sa aspekta odbrane. Za sada je otvoreno četiri sonde, koje su bogate keramičkim materijalom. Dalji tok arheoloških ispitivanja pokazaće konačne rezultate ovog prirodnog utvrđenja i svrstaće ga u određeni kulturno-istorijski period ljudske civilizacije - smatra Dejan Gazivoda.
Dvojica istraživača su uvjereni da postojanje brojnih tumula na ovom prostoru i preliminarna analiza pronađenog materijala, ovaj lokalitet mogu svrstati u vrijeme najstarijih ljudskih civilizacija na tlu Crne Gore.


V. Simunović

Ćipur
19-10-07, 00:57
NA ARHEOLOŠKOM LOKALITETU DUKLjA


Počinju sondažna istraživanja


Geo-fizička snimanja na arheološkom lokalitetu Duklja počinju danas, a poslove će obaviti stručnjaci iz Britanske škole u Rimu. Uslijediće i sondažna istraživanja koja će uraditi stručnjaci sa univerziteta „Karlo Bo" u Urbinu, obavijestila je Zorica Mrvaljević, v.d. direktora podgoričkih Muzeja i galerija.
To je samo dio radova predviđenih projektom „Nova antička Duklja", koji finansiraju Evropska agencija za rekonstrukciju i Glavni grad Podgorica, a predviđeno je da projekat košta 100.000 eura. Cilj je – ističe Mrvaljevićeva - prvenstveno fizička zaštita i turistička valorizacija lokaliteta.
Podsjetimo, projekat je dio međunarodnog plana nazvanog "42. paralela" koji ima za cilj obnovu i turističko vrednovanje najzanačajnijih antičkih lokaliteta u Italiji, Crnoj Gori i regionu.
Mrvaljevićeva kaže da je do sada završena tenderska procedura za one poslove koji podliježu zakonom o javnim nabavkama, a koja se odnosi na izgradnju i postavljanje zaštitne ograde i montažno demontažne scene. Nakon sondiranja terena na lokalitetu će raditi i naši stručnjaci.
- Ekipa sastavljena od naših stručnjaka, arheologa, konzervatora i arhitekata konzervatora, odradiće dio stručnog posla koja se odnosi na uređenje i djelimičnu konzervaciju Foruma. Rok za završetak svih poslova predviđenih ovim projektom je kraj maja 2008. godine - kaže Mrvaljevićeva.
Podsjetimo, projektom predviđa istraživanje 25.000 metara kvadratnih ovog lokaliteta.

Ž.J.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Kultura&datum=2007-10-17&clanak=121249

Ćipur
26-10-07, 01:00
Na lokaciji Municipijum S. završena prva faza zaštitnih arheoloških istraživanja


Grad na ilirskim temeljima


Tokom zaštitnih arheoloških iskopavanja koja su proteklih sedmica rađena lokaciji antičkog grada Municipium S. u pljevaljskom selu Komine, arheolozi su našli tragove još starije naseobine, sagrađene, moguće, i u ilirskom periodu.
- Tokom istraživanja, na jednom od kupastih uzvišenja otkriveni su tragovi domorodačkog naselja koje je postojalo prije nego što je grad dobio status municipijuma - saopštila je prof. dr Mira Ružić, naučni savjetnik odjeljenja za arheologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu i rukovodilac istraživanja na lokaciji Municipijum S.
Rukovodilac projekta direktor Zavičajnog muzeja u Pljevljima, Radoman Manojlović, naglašava značaj ovog otkrića i najavljuje istraživanje lokacije koje će možda trajati više decenija.
- Ovo je dokaz da je Municipijum S. kao naseobina, nastao na temeljima urbane cjeline koja datira iz vremena prije dolaska Rimljana na ovo područje. Antički grad se, prema našim saznanjima prostirao na području od oko 40 hektara. Ove godine mi smi radili iskopavanja gradskog bedema sa spoljne strane. Dimenzije posla koji valja obaviti na lokalitetu koji je jedan od najugroženijih u Crnoj Gori, i to je dodatni razlog da ga obilježimo i zaštitimo, ilustrovaću podatkom da bi radovi trajali četrdeset godina ako bi petnaestak radnika ovdje radilu u prosjeku po dva mjeseca godišnje. Ove godine izdvojena iz lokalnog budžeta za istraživanja je izdvojeno deset hiljada eura. Iuće godine terba izdvojiti mnogo ozbiljnija sredstva. Po potrebi ćemo ekipu proširiti drugim stručnjacima: arhitektama, geolozima, antropolozima i stručnjacima drugih profila- naglašava Manojlović.
Istraživački radovi na lokaciji Municipijuma S. posljednji su put obavljani sedamdesetih godine prošlog vijeka kada su izvršena sondažna istraživanja manjeg obima.
- Polazna osnova za naš projekat bila su, u ovom trenutku već davna, sondažna istraživanja manjeg obima na koja su na ovom terenu vršili akademik Dragoslav Srejović i profesorka Aleksandrina Cermanović Kuzmanović. Na jednom od kupastih uzvišenja gdje su otkriveni domorodačkog naselja pronašli smo i ostatke jedne potkovičaste peći, ostatke južnog bedema iz rimskog perioda i kule koja je, po svemu sudeći, bila element rimskog fortifikacionog objekta. Takođe smo, na drugom kupastom dijelu utvrdili da se, pod naslagama zemlje, nalaze ostaci druge kule sa južnog dijela grada - kazala je prof. dr Mira Ružić, rukovodilac istraživanja na lokaciji Municipijum S.
Stručni nadzor radova na lokalitetu gdje se nekada nalazio rimski grad obavljao je Dejan Gazivoda, arhelog konzervator iz Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore.
- Radilo se na veoma kompleksnom terenu Dobar dio prostora na kom se prostirala antička naseobina bitno je devastiran gradnjom objekata. Sa aspekta nadzora imam samo riječi pohvale za organizaciju. Što se samih istraživanja tiče, radi se dnevnik ispitivanja, nivelmanski dnevnik, obrađuje se foto dokumentacija i vrše iskopi po svim propisnim pravilima - rekao je Dejan Gazivoda


V.S.

Ćipur
01-11-07, 01:55
NOVA ANTIČKA DUKLJA – GRAD KOJI NE POZNAJEMO


Misterija omeđena rijekama


~Moguće je da je najveći dio stanovnika Duklje zapravo živio na prostoru gdje se danas nalazi stari rimski akvadukt ili na farmama oko grada, a arheolozi su otkrili na forumu, odnosno pored, zgrade za koje se nije znalo

~Korišćenje kamena sa Duklje za savr

Duklja je jedan od najinteresantijih antičkih arheoloških nalazišta u ovom dijelu Evrope. Danas, nakon više od dvije i po decenije, u Podgorici se ponovo sprovode istraživanja...
Tročlana stručna ekipa iz Italije iz Britanske akademije za arheologiju iz Rima (British school of archeology) istražuje Duklju "prečešljavajući" svaki pedalj njenog tla. Arheolozi Sofi Hej, Stiven Kej i Lejon Pet trebalo bi da urade tačnu mapu grada. Tako bi u znatnome olakšali sva dalja istraživanja i radove na ovom lokalitetu.
Zatekli smo ih u Rogamima dok snimaju dio lokaliteta koji do sada nije istraživan. Na omeđanom prostoru veličine 30 sa 30 metara, oni magnetometrom snimaju po 25 cm na svakih pola metra. Zadovoljni osmjesi istraživača svjedoče da je novi način istraživanja donio i nova saznanja, možda otkrića i da je projekat sa punim pravom dobio ime Nova antička Duklja...
- Na forumu, odnosno pored, pronašli smo neke zgrade za koje se do sada nije znalo. Na zapadnoj strani od Duklje, sada gdje se nalazimo - Rogami, ima manje građevina, jer se nalazimo na samoj obali rijeke. Pretpostavljamo da je to zato što su Dukljani nekada, poput današnjih stanovnika, ovdje držali i napasali stoku. Možda je ovo bio agrarni dio grada, koji nije bio naseljen, već služio kao poljoprivredno dobro. To je bilo uobičajeno za rimske gradove tog vremena. Ali, ipak, i ovaj dio bio je zaštićen kompleksom zidina s jedne i rijekom sa druge strane. Mi pokušavamo da utvrdimo nije li ovdje možda bilo nekih zgrada. Ovaj dio istraživanja interesantan je jer dokazujemo da su i u Duklji postojale otvorene površine - kaže Hej.
Sa druge strane, kada je riječ o pretpostavkama o glavnom urbanom "smjeru" centralno mjesto grada sigurno je bio forum sa administrativnim i trgovačkim dijelom. No, moguće je da je najveći dio stanovnika Duklje zapravo živio na prostoru gdje se danas nalazi stari rimski akvadukt - most, ili na farmama oko grada.
- Odnosno, da je rezidencijalni dio grada bio smješten ka jugu, ka Cijevni i Zeti ili da se protezao čak prema istoku - pretpostavlja Hej.
Vođa arheološke ekipe kaže da se nada da neće ništa propustiti, jer zahvaljujući ovoj vrsti snimanja mogu čak da zabilježe i urne.
- Ovo je istraživanje visoke rezolucije, dodala je Hej.
Uprkos izraženom interesovanju evropske i domaće naučne javnosti i relativno čestim arheološkim istraživanjima, arheološki lokalitet Duklja, nadomak Podgorice, u toku XX vijeka intenzivno je devastiran. Korišćenje kamena sa Duklje za savremenu gradnju, bio je ustaljeni običaj, pa je tako jedan broj kuća u Podgorici od materijala sa drevnog grada.
Takođe, divlja gradnja koja je karakteristična za savremenu Podgoricu, nije zaobišla ni Duklju, na čijem prostoru je bespravno podignut veliki proj stambenih objekata. Ipak, najdrastičniji primjer devastacije ovog lokaliteta učinjen je prilikom izgradnje pruge Podgorice – Nikšić čija trasa, odnosno nasip koji nosi šine, prolazi centrom lokaliteta i preko hramova koji su se nalazili južno od glavne ulice na Duklji.
Prva faza projekta nazvanog "Nova antička Duklja" podrazumijeva geofizička istraživanja, snimanja uz pomoć magnetometra.
- Mi pokušavamo da mapiramo cijeli grad, ono što se nalazi izvan granica poznatog foruma. Veoma je važno znati gdje se grad prostirao, gdje su mu bile granice. Naša dosadašnja saznanja o Duklji su prilično limitirana. Za sada, znamo da je Duklja sa tri strane bila omeđena rijekama, a na to nam ukazuju veoma jasni i vidljivi ostaci gradskih zidina. Još niko nije istraživao ovaj dio gdje smo mi, odnosno van foruma. Nadamo se da će ovo biti prvo uspješno istraživanje izvan centra Duklje. Pokušavamo da pronađemo ostatak grada i da sačinimo mapu tog dijela urbanog prostora, možda pronađemo rezidencijalni dio, teatar... - kaže Hej.
Na prvi pogled, istraživanje ni malo ne sliči poslu arheologa. Nema iskopavanja i tajnih hodnika, kao u filmovima... No, prvi utisak u ovom slučaju zaista vara. U to nas uvjerava Hej, koja objašnjava šta zapravo rade.
- Mi veoma sistematično istražujemo. Ali, to nije invanzivna i destruktivna metoda kao iskopavanje. Zato mislim da je veoma dobra, jer sve na površini ostaje onako kako jeste. Aparat kojim snimamo, zove se magnetometar i uz pomoć njega radimo geofizička - prospektivna istraživanja. Način na koji on funkcioniše jeste u stvari da reaguje na magnetsko polje onoga što se nalazi pod zemljom, i to na oko metar i po dubine. Tako se stvari kao što su zidovi, udubljenja, jarkovi, temelji, niše, cigle, ugalj... svaka na svoj način ocrtavaju. Sve ima svoje specifično magnetno polje, pa mi to "vidimo". Ne uvijek jasno o kojoj vrsti materijala je riječ, da li je mozaik ili obični pod, ali obrise i izgled, vidimo. Tačno znamo šta je pod a šta zid i slično... Mi čak vidimo i gdje su postojali zidovi, gdje su temelji, iako znamo da je odatle odnesen kamen - kaže Hej.
Kako najavljuju britanski arheolozi nakon snimanja na terenu, u Italiji im naredna četiri mjeseca predstoji još mnogo posla - sortiranje snimaka, pisanje izvještaja... i naravno, izrada preliminarne karte ovog arheološkog lokaliteta.
Međutim, ovo nije njihova posljednja posjeta Crnoj Gori. Na Duklji će ponovo snimati naredne sezone, ali duži vremenski period. Tada bi trebalo da kompletiraju ovu vrstu istraživanja.
Projekat se finansira sredstvima Evropske agencije za rekonstrukciju i Glavnog grada Podgorice, a dio je velikog međunarodnog projekta pod nazivom „42. paralela" u kojem učestvuju regije i gradovi iz Italije i Crne Gore. Projekat za cilj ima turističku valorizaciju i prezentaciju kulturnih i prirodnih potencijala.

Sa slikom nema lutanja

- Mi ne radimo iskopavanja, služimo se samo ovom, nedestruktivnom metodom. Kada počnete sa iskopavanjima, sve što uradite i nađene morate i da konzervirate. A za to vam treba mnogo novca. Zato je ova tehnika mnogo bolja. Pored toga, kada sakupite novac, zahvaljujući ovim snimanjima, tačno znate gdje vam se što nalazi i gdje ćete otkopavati, bez lutanja - kaže Hej.
Zato ona prednost daje gofizičkim snimanjima. Kaže, kada bi iskopavala radila bi to na rezidencijalnim područjima, iako su istraživači najčešće usredsređeni na forume, bazilike...
- Ali, o svakodnevnom životu ljudi iz tog vremena mnogo više naučite ako iskopavate na nekim drugim mjestima, recimo gdje su njihove kuće - kaže Hej.
Ekipa je jedna od rijetkih koja u Evropi rade uz pomoć ovog aparata, i zato su veoma traženi.

Uzbudljiv boravak u Crnoj Gori

Stiven Kej, Sofi Hej i Lejon Pet čine u timu koji za sobom ima dug spisak odrađenih projekata. Kada je riječ o geo-fizičkom istraživanju, kaže da se ono u Italiji praktikuje već dugo. Skoro je već uobičajena ova vrsta istraživanja.
- Ipak, veoma smo zadovoljni i uzbuđeni istraživanjima na Duklji i boravkom u Crnoj Gori. Takođe, zaposleni u podgoričkom Muzeju veoma mnogo su nam pomogli i pokazali su veliku predusretljivost, kao i veliki entuzijazam za ovo istraživanje - kaže Kej.
- U ovom trenutku nošenje magnetometra je moje glavno zaduženje - našalila se mlada Lejoni Pet, koja je arhoelogiju diplomirala prije godinu dana.
- Za Britiš skul sam već radila ovakva istraživanja, kao i u Engleskoj. Više volim kada radim na otvorenom. Voljela bih da dobijem priliku za iskopavanja, i usredsredila bih se na pronalaženje dokaza i rekonstrukciju svakodnevnog života ljudi iz tog vremena - kaže Pet.



Ž. JANjUŠEVIĆ

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Kultura&datum=2007-10-31&clanak=122921

Ćipur
21-11-07, 23:49
SENZACIONALNO OTKRIĆE


Ostaci grčke civilizacije


Italijanski stručnjaci pronašli su na brdu Majlika kod Bara ostatke grčke kulture iz četvrtog vijeka prije nove ere i utvrdili da je maslinjak na planini Rumija stariji od dva milenijuma. Ovo senzacionalno otkriće rezultat je nedavno okončanih laboratorijskih analiza na Univerzitetu "Ka Foskara" u Veneciji. Dosad je bila poznata stara maslina na Mirovici kod Bara, za koju je utvrđeno da je starija od dve hiljade godina, najstarija na Balkanu, i kao svojevrsna turistička atrakcija prikazana je na svim promotivnim fimovima o Crnoj Gori, prenosi Tanjug.
Kustos Zavičajnog muzeja u Baru, arheolog Mladen Zagarčanin rekao je da je zatečen senzacionalnim otkrićem stručnjaka iz Venecije i ocijenio da bi te novosti mogle promijeniti turistički imidž Bara, koji važi za jedan od najljepših gradova na južnom Jadranu.

On je rekao da je istraživanje obavljeno na lokalitetu Džidžarin u Starom Baru, koje su od 16. do 31. oktobra zajedno obavili istraživači "Ka Foskara" koje je predvodio prof. dr Klaudio Negreli i Zavičajnog muzeja Kulturni centar u Baru.
U maslinjaku imanja Metovića u Džidžarinu, pored ostataka srednjovjekovne crkve koja se u mjesnoj tradiciji vezuje za Svetog Đorđa, na nekoliko mjesta gdje su vlasnici iskopali rupe za zasade maslina, na dubini do 70 centimetara, pronađeni su fragmenti grčke keramike, i to u ogromnim količinama, navodeći da su to bile "na desetine finih ulomaka vaza rađenih tehnikom crnofiguralnog stila, karakterističnog za peti i četvrti vijek p.n.e.".
Zlatičanin je istakao da su dokazi grčke kultura iz 4. vijeka prije nove ere na toj lokaciji velika novost za sve arheologe i dodao da su "svuda oko tog iskopa velika stabla maslina za koje se i ranije pretpostavljalo da su veoma stara".
Ogroman broj ulomaka na imanju Metovića dokazuje postojanje vile ili ekonomata u ovom živopisnom mjestu, ili je u vezi sa ilirskim stanovništvom koje je tada počelo da kultiviše stablo masline.
Rezultati iz laboratorije "Ka Foskara" vezuju taj materijal za Atiku ili Krf, i to je sada drugi trag grčke civilizacije u Baru, koji se može uporediti sa grčkim nalazima pored Luke Bar, koje je Odjeljenje za arheologiju Zavičajnog muzeja otkrilo 2005. godine, naveo je Zagarčanin.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Kultura&datum=2007-11-21&clanak=125507

Ćipur
10-01-08, 10:50
Iskopan komadić antičkog Bara

Dio mermerne arhitralne grede antičkog hrama otkopan je ispred ulaza u Luku Baru, u blizini Pionirskog parka i stare autobuske stanice, objavljuje današnja štampa.

Riječ je, prema tvrdnjama stručnjaka, o najznačajniji arheološki nalazu u barskoj opštini posljednjih decenija.

Dio antičke građevine pronađen je na dubiti od dva metra prilikom kopanja kanala za vodovod krajem lanjske godine.

Mermerni artefakt, težak oko 500 kilograma, dugačak oko 1,80 metara i širok oko 50 santimetara, najvjerovatnije potiče iz drugog ili trećeg vijeka nove ere, iz rimskog imperijalnog perioda.

http://www.pcnen.com/detail.php?module=2&news_id=27270

Ćipur
04-02-08, 00:52
“Senzacionala” arheološka otkrića


Fragment mermernog komada arhitravne grede bio je dekorisan po klasičnom principu koji odlikuje rimsku sakralnu, ali i svetovnu arhitekturu, zrelog imperijalnog perioda


Antički Bar mit ili stvarnost



Dogodilo se još jedno u nizu “senzacionalih” arheoloških otkrića na prostoru ispred starog hotela Agava u Baru pronađeno je jedno od najjasnijih svjedočanstava antičkog graditeljstva prostoru grada. Na samo stotinak metara od mora, bukvalno je “izronio” komad arhitravne grede sa nekog rimskog hrama ili bazilike. O čemu se zapravo radi?
Još je pedsetih godina prošlog vijeka prof. Bošković najavio mogućnost da se kod stare željezničke ložionice u Novom Baru kriju ostaci mozaičkog poda nekog antičkog objekta otkopanog na dubini od oko dva metra. Ovaj do kraja nikada potvrđeni podatak najviše se zadržao u spekulativnim tvrdnjama o postojanju ili rimskog vicusa (sela), na obali Barskog zaliva, ili da je u pitanju vila rustika (luksuzna farma sa pratećim objektima- termama npr), koja je pripadala nekom latifundijskom posjedu.
Međutim ako zanemarimo ovaj podatak, prostor užeg i šireg okruženja oko Barskog polja ima podosta dokaza koji svjedoče o razvijenom životu u doba Rima. Antički nalazi kao: amfore najrzličitije mediteranske provenijencije, razna druga keramika i novac, uvijek su pružali jasna svjedočanstva o razvijenom životu na ovom djelu Jadrana. Da je kojim slučajem postojao arheološki nadzor prilikom izgrdnje Luke Bar 60-tih mi bi danas imali mnogo brojnije dokaze rimske civilizacije sa prostora nekadašnjeg Pristana. Samo je pražnjenjm gaza luke u toku radova na izgradnji, otišlo u nepovrat neprocjenjivo mnogo arheoloških predmeta koji su se vjekovima taložili na dnu gradskog porata. Ono svjedoči o različitim ishodištima importovanih roba, čije porijeklo seže od najudaljenijih crnomorskih obala pa sve do sjeverne Afrike i Galije.
Šta je sa prostranim barskim poljem i da li stvarno postoji realna mogućnost da je blizina mora i bujica rijeke Rikavac, koja je plavila obalu, duboko sakrila tragove jednog antičkog mjesta koje se zagubilo čak i u pisanim izvorima?
Na ovo pitanje odgovor može dati samo arheologija, ali za sada još nedostaju konkretni tragovi naselja pored mora, pa se postavlja pitanje kako je moguće da je jedan ovakav komad arhitekture pronađen na prostoru gdje osim sakralnog objekta (5-6 v.), ne postoje gotovo nikakvi tragovi graditeljstva. Odgovor na ovo pitanje može da otvori novo poglavlje antičke arheologije na teritoriji Crne Gore.

Ovaj nedavno pronađeni arheološki nalaz pobudio je veliku pažnju u naučnim krugovima jer je to prvi trag neke impozantne rimske građevine na prostoru od Ulcinja do Bara.
Fragment mermernog komada arhitravne grede bio je dekorisan po klasičnom principu koji odlikuje rimsku sakralnu, ali i svetovnu arhitekturu, zrelog imperijalnog perioda. Po dužini, u zonama teku ornamenti u vidu stilizovanih akantovih listova, lezbijske ili jonske kime, kao i pseudokonzola između kojih se provlače klesane rozete različitih oblika. Ako se uzme u obzir način na koji je ukrašena ova mermerna greda, mora se doći do zaključka da se ovdje svakako radi o veoma kvalitetnim majstorima, koji su ovakve komade klesali u blizini majdana ovog kamena daleko, a zatim ih transportovali do naručioca.
Jedan dio grede je odlomljen po dužini, pa je moguće pretpostaviti da je to urađeno namjerno i da je iskorišten kao građevinski materijal na nekom obližnjem objektu. Vrlo blizu mjesta nalaza, kao što smo rekli, otkopani su ostaci hrišćanskog hrama iz polovine petog vijeka, napravljenog u vidu trolisne, trikonhosne crkve, sa grobom u jednoj konhi. Upravo je ovdje tokom istraživanja 60-tih, pronađen i jedan kapitel, koji po načinu klesanja i strukturi mermera odgovara nedavno pronađenoj gredi, pa se nameće zaključak da je protomajstor koristio gotove arhitektonske komade sa neke obližnje građevine. Možda baš sa građevine sa koje potiče ovaj mermerni komad.Međutim, spekulacija o porijeklu ovog nalaza može biti još dvije. Za sada je najrelevantnija ova prva, koja se odnosi na postojanje reprezentetivnog paganskog hrama u blizini morske obale, ali dok se arheološki ne istraži cjeli prostor, i druga i treća mogućnost mogu ostati u „naučnoj igri“.
Tako se druga pretpostavka odnosi na neke ranohrišćanske primjere koji imaju analogije sa nalazima iz Duklje. Konkretno poređenje je sa nalazom idetntično ukrašene široke konzole koja je pripadala tz. bazilici B u Duklji . Ova Bazilika koju je prvi publikovao Englez Munro još davne 1896. datuje se u petom ili početak šestog vijeka u zavisnosti od naučnog pristupa. Ako se uporede načini klesanja ova dva komada, može se uvidjeti velika sličnost, što navodi na mogućnost pomjeranja vremenskog oredjeljenja grede iz Bara, najkasnije do prve polovine šestog vijeka. Na taj način bi postojala arhitektonska koncepcija slična Saloni, tj. Marusincu, sa dvije crkve od kojih je jedna urbana bazilika (možda pretvorena u takvu iz paganskog hrama) a druga memorija, sa grobom sveštenika u sjevernoj konhi. Takav je i i kompleks crkava u Petropavlovom manastiru kod Trebinja itd...
Treća pretpostavka je najmanje vjerovatnija. Ona se odnosi na blizinu mora i mogućnost sa je komad dospio u more posle neke oluje u kojoj je stradao brod koji je prenosio gotove mermerne komade za neko drugo gradilište. Takvih slučajeva ima po Merditeranu ali se skoro na svima bez izuzetka vide tragovi valjanja po morskom dnu. Međutim, naš nalaz je perfektno ravnih ivica i bez vidljivog dodira raznih morskih parazita.
Krajem IV vijeka limes počinje da popušta pred silinom invazija raznih “varvarskih” populacija potisnutih od strane Huna 375. godine. Neki narodi nadiru u raznim pravcima prema rimskim kastrumim i gradovima dok drugi traže dozvolu da se nasele na teritoriji imperije i postanu njihovi federati. Stihija ratobornih plemena željna rimskog bogatstva najednom uslovljava da se život sa bezbjednih agrarnih posjeda premjesti u utvrđena naselja. To bi ukratko mogao da bude scenario propasti antičkog mjesta pored mora i početak stvaranja novog bezbjednijeg i utvrđenog mjesta tj. današnjeg Starog Bara, odnosno njegovog obnavljanja nakon ilirske epohe. Burni događaji posle pada rimskog carstva uništili su mnoge gradove na jadranskoj obali. Jedan drugim nestajali su najblistaviji centri moći a bujica plemena sa sjevera je bila nezaustavljiva. Sve to može biti uzrok nestajanja jednog malog mjesta koje je imalo hram, ili baziliku pored same obale. Na istočnoj obali takvi hramovi su brojni a investicija u gradnji hramova zaista je impozantna ako uzmemom brojčanu ograničenost sačuvanih epigrafskih potvrda. Tako su od manjih mjesta hramovi postojali u Senju gdje je hram bio posvećen božanstvu Liberu, u Nadinu posvećen lokalnoj boginji Latri, u Muću su bili hramovi Kastoru i Poluksu u Vidu kod Metkovića (nekadašnja Narona), u Humcu... Mnogi od nas nisu ni čuli za ova mjesta a kamoli da i pretpostavimo da su mogli imati velike hramove o kojima postoje epigrafski i istorijski zapisi.
Iako je prošlo već podosta dana od ovog nalaza, mi smo zaprepašteni činjenicom da neko ko je to izvadio nije obavijestio nijednu nadležnu instituciju o ovom nalazu. Iznenađeni da Zavod za zaštitu spomenika nije zaštitio potencijalno ugroženo arheološko nalazište, ni ovo niti još najmanje deset u Crnoj Gori. Tačno je da imamo loš i zastareo zakon o zaštiti spomenika. Tačno je da u zakonu piše da investitor mora obavijestiti nadležne ustanove. Tačno je da u zakonu piše da nema arheološkog nadzora. Ali zar je to opravdanje.

Ilirski etnos

Arheološka istraživanja na širem području crnogorske obale dokazuju da su ilirski primorski gradovi već u prvim decenijama I vijeka nove ere oživjeli, i da su se teritorijalno proširili. To je period kada romanizacija počinje sve čvršće da obuhvata ilirski etnos i taj proces će u dva sljedeća vijeka biti skoro potpuno završen. Sahranjivanje se mijenja, tj. prelazi se na spaljivanje pokojnika i polaganje njegovih ostataka u urne, što je najvažnija odrednica u presudnom duhovnom preobraćenju, ali će osjećati još uvjek jaki uticaji na domorodačko. Ponajviše kroz sinkretizam zvaničnog rimskog državnog Paneteona sa nizom lokalnih božanstava.


Mladen Zagarčanin

Ćipur
26-02-08, 01:59
ZAVRŠENI KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI NA ANTIČKOM LOKALITETU


Nova slika Duklje


Podgorica, 25. februara- Konzervatorsko-restauratorski radovi na arheološkom lokalitetu antičke Duklje upravo su završeni u izvođenju ekipe stručnjaka Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja. Prostor foruma je osposobljen za javnu prezentaciju i urađena je nova postavka lapida, kaže Božidar Jovićević, rukovodilac radova.
- U blizini presjeka dvije glavne ulice na lokalitetu nalazi se glavni gradski trg, forum, koji je bio predmet našeg interesovanja i u okviru čije unutrašnjosti smo obavili predviđene konzervatorske radove. Svi naši napori bili su usmjereni na očuvanje foruma u cjelini, kao i na osposobljavanje cjelokupnog prostora za što bolju prezentaciju i valorizaciju, napomenuo je Jovićević i istakao da je jedan broj lapida manje vrijednosti deponovan, a dio je vraćen na lokalitet. Amorfni lapidi su izmješteni jugozapadno od Foruma, zatim snimljeni i obilježeni. U trenutnoj postavci na lokalitetu izloženo je 126 najrepezntativnijih lapida. Isto tako, tokom radova obavljeno je pokrivanje kamenim pločama, sa samog lokaliteta, kanala u jugoistočnom i zapadnom dijelu foruma. Tom prilikom je uz jugoistočni dio kanala nađen dio ostataka ljudskog skeleta o čijoj starosti će odgovor dati buduća antropološka ispitivanja. Kada vremenske prilike dozvole obavićemo završni dio konzervacije i impregnacije jednog manjeg broja lapida, kaže Jovićević.
Djelimična konzervacija ostataka zidova Foruma, odnosno konsolidacije gornjih partija zidova u produženom malteru, takođe je obavljena. Koristio se kamen pronađen "in situ", odnosno već pripremljen na širem prostoru lokaliteta. Konzervatorski su se tetirali samo djelovi na kojima je popustila ranija konzervacija, odnosno oni koji do sada nijesu bili rađeni, kao što su parterni dio bazilike, dio južnog zida i ostaci zidova okolnih građevina.
Naime, podsjećanja radi odlukom opštine Podgorica šoping metodom donijeta je odluka da stručnjaci Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja obave određene radove na ovom arheološkom lokalitetu. U projekat su učestvovali i stručnjaci iz Muzeja i galerija Podgorice kao i jedan mladi arheolog iz Ulcinja, koji je dao značajan doprinos ovoj fazi radova i koji je samoinicijativno prišao ovom poslu.


O. U.

Ćipur
25-05-08, 23:53
POLIMSKI MUZEJ NASTAVLjA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANjA GORNjEG POLIMLjA


Rimsko utvrđenje u Donjoj Ržanici


BERANE - Polimski muzej u Beranama i tokom 2008. godine nastavlja arheološka istraživanja na području Gornjeg Polimlja. Ova istraživanja realizuju se u okviru međudržavnog projekta pod nazivom "Multidisciplinarna istraživanja Polimlja", koji Polimski muzej sprovodi već tri godine u saradnji sa Regionalnim muzejom iz Bijelog Polja. Sredstva za ovaj projekat obezbjeđuje Ministarstvo kulture Srbije, a od ove godine sufinansijer će biti i crnogorsko Ministarstvo kulture, sporta i medija.
Prema riječima Predraga Lutovca, direktora Polimskog muzeja, za dio ovih istraživačkih poslova Opština Berane je budžetom izdvojila određena sredstva, što im je omogućilo da ovih dana otpočnu sondažna arheološka istraživanja lokaliteta Tumbarice u selu Donja Ržanica.
- Radi se o gradini koja se nalazi sa desne strane Kaludarske rijeke i svojim položajem dominira ržaničkom ravni i gotovo cijelom beranskom kotlinom, i do nje se može doći samo sa istoka, od sela Aluga. Polimski muzej je na zaravljenom i šumovitom vrhu gradine otvorio dvije sonde i već je izvjesno da se radi o rimskom utvrđenju, koje je približno trougaonog oblika, a na čijim se uglovima nalaze okrugle kule - kazao je Lutovac, naglašavajući da se na osnovu arheološkog materijala pronađenog u ispitnim sondama može reći da je utvrđenje podignuto krajem trećeg ili početkom četvrtog vijeka naše ere.
U narednih deset dana, Polimski muzej planira da definiše pravce pružanja svih zidova utvrđenja i unutrašnjih objekata, napravi situacione planove i precizno utvrdi vrijeme podizanja i korišćenja ove zanimljive utvrde. Na osnovu dobijenih podataka, Polimski muzej će napraviti plan daljih istraživanja i pokrenuti postupak da se ovaj lokalitet zakonom zaštiti.


V.B.


http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Regioni&datum=2008-05-25&clanak=148469

Ćipur
21-08-08, 17:26
Mladen Zagarčanin: MIJELA KOMANI KULTURA I CRVENI HRVATI



Najznačajnia i najkontrovernznija skupina grobova u našoj zemlji, o kojima nauka ni približno nije dala konačan i odgovor

Arheologija je u Crnoj Gori, nepravedno je i bez razloga zaboravila na jedno rijetko značajno nalazište. Riječ je o ranosrednjovjekovnoj nekropoli Mijela kod Virpazara. Radi se sasvim sigurno o najznačajnijoj i najkontrovernznijoj skupini grobova (sedmi-deveti vijek) u našoj zemlji, o kojima nauka ni približno nije dala konačan i odgovor. Ovu nekropolu je tokom zaštitnih istraživanja otkopala Olivera Velimirović Žižić, pod organizacijom Zavičajnog muzeja u Baru daleke 1966. godine.

Da bi izbjegli National Geografic uvode koji bi mogli da počnu “misterija jedne odjednom nestale etničke skupine” počećemo ispočetka, u pokušaju da pokažemo zbog čega je ova kultura značajna za Crnu Goru, i šta se u stvari otkriva kroz različitost njenih predmeta.




Zašto je tako brzo nestala materijalna kultura



Grobni nalazi u Mijelama pripadaju tzv. Koman-Kroja kulturi, koja je na arheološku pozornicu stigla skoro sasvim slučajno, iskopavanjima “dokonih” francuskih i austrijskih diplomata u Skadru, Degrana i Ipena. Oni su u odvojenim istraživanjima početkom 20. vijeka na lokalitetu Kaljaja Dalmaces, u selu Komani (oblast Puke), pronašli prve ovakve grobove. Broj naučnika se vremenom umnožavao, tako da je osim u Komanima (Sjveverna Albanija), pronađeno još nekoliko desetina nekropola koje su potvrdile prilično specifičnu materijalnu kulturu. Reinah, Treger, Nopča, Ugolini, Bule samo su neki od stranih istraživača koji su nastavljali iskopavanje i odgonetanje etničkog porijekla i vremenskog opredjeljenja nalaza. Kultura se rasprostire od Ohrida do Skadarskog jezera i Mijele su krajnja i najzapadnija granica prostiranja ove populacije. Zbog čega, pokušašemo odgovoriti u nekoliko nastavaka ove priče?

Kao i u Mijelama, na skoro svim lokalitetima radi se uglavnom o djelovima nošnje u kojima su pokojnici bili sahranjivani, a ta nošnja predstavlja osoben kulturni identitet koji ne možemo konstatovati na lokalitetima toga doba u širem regionu. Kako su otkopani nalazi izrađevine od bronze gvožđa stakla i kosti, onda su se oni tokom vijekova očuvali, dok se osjeća sa pojasnim garniturama od kože raspala vremenom.

Danas Komani Kroja kultura nije politički problem kakav je bio i sredinom sedamdesetih i tokom osamdesetih kada su se javila velika trvenja između albanskih i jugoslovenskih arheologa, ponajviše članova Srpske akademije nauka i umjetnosti. Međutim danas, zahvaljujući nekim nalazima ruskih i mađarskih arheologa, mi možemo s pravom da tvrdimo da se ovdje radi o nečemu što izlazi iz gabarita tadašnjih konstatacija.

Od najraširenijih hipoteza među evropskim medijevalistima po pitanju porijekla i datovanja Komani kulture, izdvojićemo tri, najznačajnije i naučno najopravdanije. Prva je hipoteza o vizantijsko-hrišćanskom karakteru i porijeklu grobnih ostataka; zatim teza o porijeklu iz autohone balkanske etničke populacije, i na kraju, teza o porijeklu kulture koja se doselila iz prostora Evro-Azije.

Prvu hipotezu na našim prostorima obrađivali su najviše Vladislav Popović i Zdenko Vinski, ali nikad cjelovito, već parcijalno i više istorijski. Vladislav Popović je dokazivao da je Komani Kroja kultura vizantijska i da je povezana sa teritorijom dračke arhontije, Dračke mitorplije u 8-9. vijeku, iz čega proizilazi poluhrišćanski karakter ovog etnosa. Njegovo osnovno stanovište baziralo se na tezi o naseljavanju etnički šarolikog stanovništva Sirmijuma od strane bugarskog hana Kuvera. Ovaj migracioni talas tzv. Sermezijanaca raširo je novoridošli živalj krajem sedmog i početkom osmog vijeka od današnjeg Prilepa pa sve do Skadarkog jezera.

Albanski arheolozi su od 60-tih godina širili tezu o ilirskom porijeklu ove kulture, po njima svakako autohtonom, nastojeći sa povežu praistorijski i srednjovjekovni stratum, odnosno sa autohtonom plemenskom zajednicom koja se očuvala u toponimu Arber. Kako je ovo za albanske naučnike i etničko i političko pitanje, oni su materijal povezivali sa gvozdenim dobom, prije svega sa latenskom kulturom sjedinjujući materijalnu kulturu praistorije i kansne antike.

Međutim, arheološka istraživanja u predjelu Kavkaza i Panonije otkrila su dokaze koji nedvosmileno govore da je kultura sjevernog porijekla, da je jednim dijelom evoluirala iz vizantijskih komada nakita dok je sa druge strane zadržala neke osobenosti koje je povezuju sa primarnim ishodištem. Ovdje u prvom redu mislim na neke pojasne okove ili amulete, kružnog oblika kakav je pronađen u Mijelama.

Čuveni kružni privjesak iz Mijela koji je pronađen i u Kroji, Komanima, Lješu... nije praistorijska tvorevina, ponajmanje iz epohe La'Tena (mlađe gvozdeno doba). Ovakva teza je “forsirana” dugi niz godina i u crnogorskoj nauci, posebno u radovim uglednog Pavla Mijovića. Međutim, to je ustvari predmet koji je nastao u ranom srednjem vijeku (sedmi – deveti vijek) i koji ima izrazite paralele sa nalazima u Predkavkazju, odnosno Sjevernom Kavkazu; u oblasti oko rijeke Don i Azovskog mora. Na ovom prostoru dosada je pronađeno preko 250 privjesaka ili amuleta, istog tipa kao što je mijelski. Oni su u prvom redu osnova alanske kulture (Alani-narod koji je živio na prostoru današnje Južne Rusije) u okviru koje počinju da se javljaju u 6-7. vijeku, da bi tokom 8-9. vijeka bili u masovnoj upotrebi. Naročito se “Komani Kroja” povezuju sa primjercima tzv. kulture Saltovo-Majacka na prostoru Dona, Dnjepra, Azovskog to jeste u onim predjelima koji odgovaraju Današnjoj Ingušetiji i Čečeniji. U Panonji se pod ovim istočnim uticajima počinju javljati u 8-9 vijeku

Predmeti ovakve izrade prema velikoj ruskoj naučnici Kovalevkoj, imaju nekakvu ulogu u klansko-plemenskom i staleškom raspoznavanju. Prema obliku, ikonografiji i simbolici koju nose vjerovatno se koriste u rangiranju statusa pojedinih članova. Tu se svrstavaju jednostavni okovi u viru obruča kao i okovi sa stilizovanim pticama na obruču i ljudskim predstavama.

Međutim postoje neka groblja koja su u nauci poznata kao avaro-slovenske nekropole. To je na neki način mješavina jakih međusobnih uticaja u nošnji i u običajima, tako da je teško utvrditi razliku. Takvih grobalja ima puno u Podunavlju gdje je pored pokojnika po običaju je uvijek pronalažen nož, simbol slobodnog čovjeka kod nomadskih naroda, kao i posuda od keramike, koja je stavljana pored glave umrloga i u kojoj se navjerovatnije nalazila hrana “potrebna” da se prevali put iz ovog na drugi svijet. Takođe, veoma su česti nalazi vrhova strijela i sjekire, kresiva, iglenice, a od nakita česte su narukvice, ogrlice, minđuše i predmeti sa životinjskim prikazima, a vrlo često se pronalaze valjkaste perle ogrlica.

Tako dolazimo do ključnih analogija koja kulturu Komani vezuju za prostor Panonije, odakle se ova kulturna grupa naselila na pomenutom prostoru. Ali o kakvoj populaciji je riječ, i da li možemo sa sigurnošu kazati da se radi o Slovenima? Zašto je tako brzo nestala materijalna kultura, gdje se pretopila?


Fibule, naušnice, narukvice

Na ovom lokalitetu pronađeno nekoliko desetina predmeta koji govore o lokalnoj produkciji izrade nakita po uzoru na luksuzan vizantijski nakit, ali postoje i specifičnosti koje je ova populacija donijela iz svoje postojbine. Otkopane su su fibule, naušnice, narukvice i privjesci sa karičicama poznati kod nekih nomada, o čemu ćemo nešto kasnije. Takođe grobovi su osobeni i po ratničkoj opremi, naročito po trobridnim strijelama (koje su bez izuzetka tipične samo za nomadske narode ili populacije koje su bile pod njihovim uticajem) sjekirama i noževima kao i ponekim sitnim predmetima kultne namjene: kresiva, iglenice, oštrači za noževe.


http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2008-06-28&id=143968 (http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2008-06-28&id=143968)


Arheolog Mladen Zagarčanin

Ćipur
21-08-08, 17:28
Kultura ima jakih nomadskih osobina


Najvažniji nalaz koji povezuje starohrvatsku kulturu i kulturu Komani Kroja je jedan lučni privjesak sa tri karičice koji je pronađen u Mijelama, Komanima, Bukelu i Svetom Erazmu kod Ohrida a isto tako i u Stonu, Kašiću, Drveniku u današnjoj Hrvatskoj. Zbog čega je ova kultura značajna za Crnu Goru, i šta se u stvari otkriva kroz različitost njenih predmeta?

Procentualno velika koncentracija sjekira, kresiva, noževa, nalazi brusa i koštane iglenice, ukazuju na moguće slovensko porijeklo nekropole u Mijelama i jake uticaje koji su jednim dijelom u srednjem Podunavlju, preko Velikomoravske države i Avara Komani kulturne grupe, a drugim dijelom su po porijeklu iz stepskih krajeva Istočne Evrope.

Pogrebni ritual avaro-slovenskih nekropola je, generalno gledajući, veoma sličan sa Komani Kroja. Takvi grobovi veoma su srodni sa starohrvatskim nekropolama pronađenim na području Cetinske Krajne i šire prema Istri. Čak je i način sahranjivanja gotovo identičan. Kod ovog običaja sahranjivanja radi se o pravougaonim grobnicama rađenim od poređanih kamenih blokova, ili pobodenih lisnatih ploča. Grob je prekrivan nepravilnim kamenim pločama i veoma rijetko se mogu sresti ukopane rake bez ovakve konstrukcije. U grobu je u Komani kulturi i do devet pokojnika, što svjedoči o jakoj rodovskoj tradiciji i poštovanju porodičnog mjesta ukopa. Pored nogu pokojnika u grobovima Komani kulture pronađene su keramičke posude (u Kroji, Bukelu, Komanima..), a takav je slučaj i sa grobovima Starohrvata u obalsti Cetine gdje ih pominje Konstantin Porfirogenit. I u jednim i u drugim grobovima česte su iglenice, kresiva, kremen, sjekire, noževi, što je karakteristika komani kulture. Jedina razlika je u tome što kod Starohrvatskih grobova nema luksuznih vizantijskih predmeta što se objašnjava jakim Franačkim uticajem kod Hrvata u Ninu, Ždrijelcu, Kašiću, Maklinovom Brdu... (hrvatske nekropole), a kod Komani Kroja je snažno razvijena lokalna proizvodnja koja se oslanja na vizantijske gradove u Primorju i na Južnu Italiju. Najvažniji nalaz koji povezuje starohrvatsku kulturu i kulturu Komani Kroja je jedan lučni privjesak sa tri karičice koji je pronađen u Mijelama, Komanima, Bukelu i Svetom Erazmu kod Ohrida a isto tako i u Stonu, Kašiću, Drveniku u današnjoj Hrvatskoj.

Sudeći po planinskom položaju grobalja, reklo bi se da se radi o narodu koji se uglavnom bavio stočarstvom a njihovo najvažnije zanimanje je bilo povezano sa ratničkim načinom života. Po svemu sudeći, i na osnovu nalaza koji se datuju od kraja sedmog vijeka nosioci ove kulture su naseljeni u ovom periodu, najvjerovatnije kao vizantijski plaćenici a nestali su kao kultura u devetom vijeku. Njihovo postojanje na prostoru današnjeg Virpazara objašnjava se ogromnom strateškom važnošću ovoga komunikacionog čvora koji je bio prvi i najvažniji punkt nakon karavanskog savlađivanja planiskih masiva Sutormana i paštrovskih gora koji su odvajali Skadarsku nizinu od primorja. Takođe odavde je put vodio i prema Krajini, i dalje prema Sjvernoj Albaniji a komuniciralo se i plovilima.

Jedna od pretpostavki savremene arheologije, a sa kojom se slaže autor ovih redova, jeste da je na prostoru od Ohrida do Skadarskog jezera, od kraja sedmog vijeka pa sve do sredine devetog vijeka živjela od strane Vizantije naseljena slovenska populacija sa jakim avarskim uticajima pa čak i vidljivo antropološkim osobinama (mongoloidnim karakteristikama koje opisuje vizantiski car pisac Konstantin VII Porfirogenit), koju je Pop Dukljanin u 12. vijeku nazvao Croatia Rubea, ili Crvena Hrvatska. Pripadnici ove kulture su se raspali nakon Bugarskog zauzimanja ovih krajeva u drugoj polovini devetog vijeka jer je potreba za odbranom obližnjih episkopskih gradova bila velika, pa su od strane Vizantijske vojske bile angažovane sve raspoložive snage, naročito ovi veoma dobri i uvježbani ratnici. Kako su i sami bili hristijanizirani (krst iz Mijela to pokazuje) onda su oni bili vrlo podesni za takav zadatak. Nakon toga, ovaj narod se pretopio u Dukljaninove Dioklićane (Dukljane) odnosno u naš narod, koje istorijska nauka i arheologija 19. i 20. vijeka uglavnom karakteriše ili kao Srbe (K. Jiriček, F. Šišić, N. Klaić, Stanojević, Niderle, Đ. Bošković, J. Kovačević...) ili kao pretke današnjih Crnogoraca (Živković, Rotković, Kulišić, Andrijašević, Rastoder....).

U svakom slučaju radi se o velikoj novini u etničkoj atribuciji jedne davno pronađene kulture koja je bez svake sumnje podložna kritikama i drugačijim stavovima. Naročito veoma cijenjenih albanskih kolega, kao što je dr Etleva Nalbani koja je mišljenja (kao i prethodni albanski arheolozi) da je Komani kultura spona između romanizvanih Ilira i Albanaca koji se u pisanim izvorima javljaju tek u 11. vijeku. Znači bez Komani Kroja kulture albanski narod neka spnu sa zamirućom kasnom antikom, a sa druge strane jedini vjerodostojni izvori koji govore o postojanju predaka današnjih Albanaca javljaju se skoro 200 godina nakon propasti ove kulture.

Ono što je nedvosmsleno, jeste da kultura ima jakih nomadskih osobina koje su preko Alana i Hunobugara prešle na neka Slovenska plemena nastanjena u Panonskoj niziji, u ovom slučaju na Hrvate. Oni su prihvatili neka klanska obilježja, kao što je privjesak ili okov; način sahranjivanja je u nošnji kao kod Avara; običaj stavljanja kresiva, iglenice, i luka i trobridih strijela. To svakako pokazuje sjeverno porijeklo i svakako ne vizantijski kulturni status kako se mislilo do sada, nego samo uticaje.


http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2008-07-05&id=144472 (http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2008-07-05&id=144472)

Ćipur
22-08-08, 21:42
Na redu zapadni dio Municipijuma “S”


PLJEVALJSKA OPŠTINA NAJAVILA NASTAVAK ULAGANJA U ISTRAŽIVANJE ARHEOLOŠKOG NALAZIŠTA U KOMINIMA


Pljevlja - Predsjednik Opštine dr Filip Vuković izjavio je juče da će nastavak istraživanja arheološkog lokaliteta Municipijuma „S" u Kominima kod Pljevalja biti predmet svih programa, radova i budžeta opštine u sljedećim godinama.
Prema njegovim riječima, od finansijskih sredstava zavisi kada će se otkriti rimski grad, i ono što je sačuvano u zemlji prikaže domaćoj i stranoj javnosti.
- Lokalna uprava svjesna značaja nalazišta, potrudiće se da taj period bude što kraći i mislim da je optimalno vrijeme da u narednih pet godina grad, kome za sada znamo samo početno slovo imena, bude otkopan, adekvatno zaštićen i na uvidu javnosti - kazao je Vuković.
Ovogodišnja arheološka istraživanja rimskog grada Municipiuma „S" okončana su sredinom avgusta, a iako tek u početnoj fazi, otkriveni nalazi ukazuju na dugo trajanje grada i njegovu ekonomsku snagu. Istraživanja Municipiuma „S" počela su lani, a Opština Pljevlja je i ove godine finansirala jednomjesečni nastavak istraživačkih radova.
- Namjeravali smo da počnemo sa istraživanjima bedema da bismo shvatili gabarite grada i planirali smo da ove godine istraživanja nastavimo na istočnom bedemu, ali nas je dočekalo jedno lijepo iznenađenje. Otkrili smo dvije građevine, jednu luksuznu, sa podnim, hipokaustnim grijanjem, koja se sastoji od najmanje šest prostorija sa veoma dobro očuvanim malternim podovima i sedme prostorije koju čini jedan apsidalni prostor, a do nje i tri žrtvenika od kojih je jedan posvećen Bogu Silvanu koji je poznat u provinciji Dalamaciji - kazala je rukovodilac terenskih istraživanja dr Mira Ružić, naučni saradnik u Arheološkoj zbirci Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Prema njenim riječima, ova građevina je u potpunosti istražena, osim najzapadnijeg dijela čije će se istraživanje okončati u narednom periodu.
- Otkrili smo djelove fresaka, bronzani novčić cara Konstantina I, sa likom cara na aversu i aversnom legendom, a na reversu je predstavljeno rimsko božanstvo Sol. Ovaj novčić je iskovan u Lungdunumu negdje oko 310. godine naše ere - kazala je Ružić.
Kako je dodala, nađeni su i ulomci staklenih posuda i mortarijuma, dijelovi različitih keramičkih posuda od kojih su neke već u fazi rekonstrukcije ili su rekonstruisane, a interesenatni su i nalazi velikog broja opeka koje na sebi imaju ciglarski pečat. Prema njenim riječima, procjenjuje se da se Municipium „S" prostirao na nekoliko desetina hektara.
Ružić je najavila skoro potpisivanje akta zvanične saradnje između Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zavičajnog muzeja Pljevlja i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja, koji su i nosioci realizacije ovog projekta.
Nadzor radova obavlja Dejan Gazivoda, arheolog - konzervator, stručni saradnik u Centru za dokumentaciju i istraživanja u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja.


G.M.

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=279064

Ćipur
02-09-08, 15:10
Arheološka istraživanja rimskog grada Municipiuma ''S'' - izuzetno vrijedna otkrića


Prvo slovo za novu priču


Ovogodišnja arheološka istraživanja rimskog grada Municipiuma „S“ okončana su sredinom avgusta, a iako tek u početnoj fazi, otkriveni nalazi ukazuju na dugo trajanje grada i njegovu ekonomsku snagu.
Istraživanja Municipiuma „S“ počela su lani, a Opština Pljevlja je i ove godine finansirala jednomjesečni nastavak istraživačkih radova.
- Nastavak istraživanja Municipiuma „S“ će biti predmet svih naših programa, radova i Budžeta i u sljedećim godinama. Za koje vrijeme ćemo uspjeti da otkrijemo grad i ono što je sačuvano u zemlji i to prikažemo domaćoj i stranoj javnosti prvenstveno zavisi od finansijskih sredstava. Lokalna uprava, svjesna značaja nalazišta, potrudiće se da taj period bude što kraći i mislim da je optimalno vrijeme da u narednih pet godina grad, kome za sada znamo samo početno slovo imena, bude otkopan, adekvatno zaštićen i na uvidu javnosti - kazao je predsjednik Opštine dr Filip Vuković.
Ovogodišnja istraživanja Municipiuma „S“ počela su 16. jula, a okončana su proteklog vikenda. Obimna iskopavanja obuhvatala su tri sektora: sektor I - južni bedem Municipiuma „S“ sa dvije kule, sektor II – istočni dio grada i sektor III – prostor istočnog podgrađa. Nakon iskopavanja u tri sektora, odlučeno je da se zbog ograničenog vremena i u cilju što boljih rezultata većina istraživanja usredsredi na sektor II gdje su otkriveni najzanimljiviji nalazi.
- Namjeravali smo da počnemo sa istraživanjima bedema da bi shvatili gabarite grada i planirali smo da ove godine istraživanja nastavimo na istočnom bedemu, ali nas je dočekalo jedno lijepo iznenađenje. Otkrili smo dvije građevine, jednu luksuznu, sa podnim, hipokaustnim, grijanjem, koja se sastoji od najmanje šest prostorija sa veoma dobro očuvanim malternim podovima i sedme prostorije koju čini jedan apsidalni prostor, a do nje i tri žrtvenika, od kojih je jedan posvećen Bogu Silvanu koji je poznat u provinciji Dalamaciji - kazala je rukovodilac terenskih istraživanja dr Mira Ružić, naučni saradnik u Arheološkoj zbirci Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Prema njenim riječima, ova građevina je u potpunosti istražena, „osim najzapadnijeg dijela čije će se istraživanje okončati u narednom periodu kada se za to stvore uslovi“.
- Južno od ove luksuzne građevine nalazi se skromnija, sastavljena od niza kvadratnih prostorija. U obrušenom šutu otkrili smo dijelove fresaka, bronzani novčić cara Konstantina I, sa likom cara na avresu i aversnom legendom, a na reversu je predstavljeno rimsko božanstvo Sol. Ovaj novčić je iskovan u Lungdunumu negdje oko 310. godine naše ere- kazala je dr Ružić.
Ona je dodala kako su dijelovi otkrivenih fresaka prekriveni „jer one treba da budu tretirane na odgovarajući način uz prisustvo stručnjaka za konzervaciju zidnih slika“ te da su uz zidove manje luksuzne građevine pronađeni dijelovi keramičkih posuda ukrašenih slikanim ornamentom, slične onima otkrivenim na nekropoli II, Municipijuma „S“.
- Nađeni su i ulomci staklenih posuda i mortarijuma, dijelovi različitih keramičkih posuda od kojih su neke već u fazi rekonstrukcije ili su rekonstruisane, a interesenatni su i nalazi velikog broja opeka koje na sebi imaju ciglarski pečat. Iskopavanja su dala lijepe rezultate - kazala je dr Ružić, najavljujući skoro potpisivanje akta zvanične saradnje između Filozofskog fakulteta u Beogradu, Zavičajnog muzeja Pljevlja i Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja, koji su i nosioci realizacije ovog projekta.
Dr Ružić očekuje da će u nastavku istraživanja biti otkrivene još luksuznije građevine.
- Da vidimo šta je to dovelo do toga da se jednom gradu tokom II vijeka dodijeli status pravog grada, rimskog grada Municipiuma. Za sada smatramo da bi to mogle biti tri stvari: uzgoj konja, jer postoje natpisi koji o tome svjedoče, uzgoj vinove loze o čemu svjedoče brojni ukrasi na nadgrobnim spomenicima otkrivenim u nekropolama ili rudno bogatstvo i šume koje su i danas jedan od važnih faktora privrede Pljevalja - kazala je dr Ružić.
Prema njenim riječima, a na osnovu dosadašnjih istraživanja, procjenjuje se da se Municipium „S“ prostirao na par desetina hektara, a iskopavanja su posjetili i turisti.
Dr Miroslav Vujović, docent na Odjeljenju za arheologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, ističe kako „ovogodišnja iskopavanja potvrđuju da se radi o jednom nedovoljno istraženom, ali u svakom slučaju važnom lokalitetu“.
- Municipijum „S“ se nalazio na raskršću važnih puteva, bio je ekonomski centar, a objekti koje smo ove godine istražili ukazuju na to da je on i dugo trajao. Postoji nekoliko faza dogradnje, kao i pregrađivanja objekata što ukazuje na kontinuitet u životu ovog grada. U narednim godinama biće pravi izazov da se proširimo na jezgro grada u kojem možemo očekivati hramove, bazilike i forum, glavni trg na kojem se odvijao cio javni i politički život rimskog grada.
Veoma smo zadovoljni dosadašnjim otkrićima, ali uvijek se nadamo da ćemo još nešto novo otkriti – kazao je dr Vujović.
Direktor Zavičajnog muzeja u Pljevljima i rukovodilac projekta Radoman Risto Manojlović je reka kako su ovogodišnja iskopavanja dala izuzetne rezultate.
- Sve potvrđuje da je ovaj projekat Zavičajnog muzeja započet prošle godine u potpunosti opravdan i da će on najvjerovatnije dugo trajati. paniramo da zbog otvaranja brojnih novih sektora istraživanja u idućoj godini kampanju vremenski bar udvostručimo i da uvećamo broj stručnog kadra koji će učestvovati u neposrednim arheološkim iskopavanjima. Veoma sam zahvalan cijeloj ekipi koja je učestvovala u iskopavanju.
Istraživanja Municipiuma „S“ finasira Opština Pljevlja, a realizatori projekta su: Zavičajni muzej u Pljevljima, Filozofski fakultet u Beogradu i Republički zavod za zaštitu spomenikakulture na Cetinju.
Nadzor radova obavlja Dejan Gazivoda, arheolog - konzervator, stručni saradnik u Centru za dokumentaciju i istraživanja u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture sa Cetinja.


Dejan Kandić

Ćipur
04-10-08, 14:33
Jovan Martinović: BLAGO ZEMLjANIH TUMULA MALA I VELIKA GRUDA


Zlatno doba Crne Gore


Dragocjeni eksponati iz naša dva tumula našli su svoje mjesto u vitrinama privremene postavke bogate zbirke kamenih spomenika kotorskog Lapidarijuma u revitalizovanoj crkvi Sv. Mihaila iz XI, odnosno XIV stoljeća, sve dok ne budu obezbijeđena sredstva i izvršena revitalizacija romaničke crkve Sv. Pavla


Površinu Bokokotorske regije Crnogorskog primorja potrebno je posmatrati iz vazduha da bi se gotovo na svim vrhovima brežuljaka primorskog pojasa, od Sutorine do Platamuna, kao i na donjim padinama Orjena i Lovćena, vidjele sive okrugle kupe kamenih tumula ili gomila, grobnica koje su prastanovnici ovoga kraja tokom I milenija prije naše ere podizali svojim mrtvim plemenskim poglavicama, a kasnije narodna mašta vezala uz njih priče o kamenovanju preljubnica ili oceubica.

Između dugog lanca bregova Luštice, Krtola i Donjeg Grblja i vodom bogatih padina Lovćena leži Grbaljsko polje, u čijoj se sredini, između Aerodroma Tivat i sela Radanovići, poput dvije bradavice na ravnici polja, uzdižu dva zemljana tumula sa kamenim plaštom, zvani u narodu Mala i Velika ili Velja Gruda, prečnika 20 i 26 metara, visine 4, i 6,30 metara.

Interesantno je navesti da je ovaj kraj vezan za mitologiju drevne Grčke, te da antički pisci IV i III vijeka stare ere navode da se u blizini Rizonske rijeke, odnosno, Bokokotorskog zaliva, nalaze grobovi mitskog heroja grada Tebe, prognanog kralja Kadmosa i njegove žene Harmonije; to je najbolje izrazio pjesnik Apolonije sa Rodosa u stihovima: »Na ilirskoj modrodobokoj rijeci su grobovi Armonije i Kadma, gostiju ljudi Enheleja«.

Već prilikom prvih obilazaka ovih tumula od strane ekipe Pomorskog muzeja Crne Gore iz Kotora i Arheološkog instituta SANU iz Beograda, na čelu sa dr Majom Parović-Pešikan, još davne 1963. godine, ustanovljeno je da su ove »grude« djelo ljudskih ruku, poput dalekih kurgana u ukrajinskim stepama. Tek se 1970. i 1971.godine uspjelo obezbijediti sredstva na sistematsko istraživanje manjeg tumula Mala Gruda, koje je dalo izvanredne nalaze iz centralnog groba od grubih kamenih ploča sa poklopnicom. To su: zlatni bodež, srebrna sjekira sa zlatnom aplikacijom, zlatne karičice kao ukras za kosu, do tada nepoznatog oblika u nauci i zato nazvane »tip Mala Gruda«, te keramičke posude sa urezanim i bijelo inkrustiranim ornamentima, što je sve povezivalo ove nalaze sa mediteranskim kulturnim krugom i kritsko-mikenskom kulturom sa prelaza iz III u II milenij stare ere, te s druge strane sa kulturama panonskog bazena, posebno nalazišta Vučedol pored Vukovara, iz istog perioda.

Trebalo je da prođe skoro 20 godina pa da se pojavi Odjeljenje za pra- i protoistoriju Univerziteta u Cirihu (Švajcarska) na čelu sa prof. dr. Margaritom Primas i njenim asistentom (sada profesorom) Filipom Dela Kaza, sa sredstvima i kompletnom opremom za istraživanje po najmodernijim metodama, i da u zajednici sa Opštinskim (sada Regionalnim) zavodom za zaštitu spomenika kulture iz Kotora u sezonama 1988, 1989 i 1990. godine izvrši sistematsko istraživanje tumula Velika Gruda, te da objavi rezultate u dva toma izvanredno opremljene knjige. I u ovom slučaju se pokazalo da je glineni tumul sa kamenim plaštom podignut iznad dvospratnog centralnog groba od grubih kamenih ploča, od kojih je u donjem otkriven skelet muškarca sa obrednom čašom od keramike sa istim urezanim i bijelo inkrustiranim motivima Vučedolske kulture, sa dva bronzana sječiva i bronzanom sjekirom, te osam zlatnih karičica ukrasa za kosu, od kojih tri karike pripadaju »tipu Mala Gruda«, a pet karika se vezuju za nalaze istovremene kulture na ostrvu Leukas u Jonskom moru.

Međutim, nad zemljanim tumulom Velike Grude bio je u kasnijem, bronzanodobnom periodu podignut još jedan tumul od oblutaka i pijeska iz korita obližnjeg potoka Koložunj, u kome je na samom početku radova otkrivena čitava nekropola od tridesetak grobova, prostih plitkih jama okruženih uspravnim oblucima, često više puta korisštenih za naknadna ukopavanja odraslih individua ali i djece, sa prilozima od velikih keramičkih posuda i sitnih metalnih nalaza: bronzanih dugmadi raznih tipova, tzv naočarastih fibula ili prstenja od bronzane žice, što sve ukazuje na pripadnost ove nekropole vremenu srednje i kasne bronze i početaka željeznog doba, od cca 1600. do 1200. godine prije naše ere.

Do sada su izlagani samo metalni nalazi iz Male i Velike Grude i to u toku 2002-2003. godine na velikoj, jednogodišnjoj evropskoj izložbi »Troia, Traum und Njirklichheit« u tri njemačka grada: Štutgartu, Braunšvajgu i Bonu, zajedno sa nalazima iz Turske, Grčke, Italije i Španije, a metalni i keramički nalazi iz Male Grude i metalni nalazi iz Velike Grude na izložbi »Zlatno doba Crne Gore« u organizaciji Muzeja grada Podgorice, zajedno sa nalazima iz tumula u Tološima, koji pripadaju istom kulturnom krugu. Dragocjeni eksponati iz naša dva tumula našli su svoje mjesto u vitrinama privremene postavke bogate zbirke kamenih spomenika kotorskog Lapidarijuma u revitalizovanoj crkvi Sv. Mihaila iz XI, odnosno XIV stoljeća, sve dok ne budu obezbijeđena sredstva i izvršena revitalizacija romaničke crkve Sv. Pavla iz XIII, odnosno XVI stoljeća, koja je već odranije opredijeljena kao izložbeni i radni prostor Arheološke zbirke budućeg Istorijskog muzeja grada Kotora.


http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?id=150342

Ćipur
26-11-08, 03:10
ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA U BARU



Ugovor za Evropu


Petu godinu zaredom, u Starom Baru se vrše arheološka istraživanja objekata od strane venecijanskog univerziteta Ca Foscari’ i ekipe barskog Zavičajnog muzeja. Tim prekomorskih stručnjaka, predvođen uglednim evropskim medievalistom dr Saurom Đelikijem, iznio je otkrića koja su umnogome promijenila dotadašnja istorijska saznanja o ovom drevnom gradu, a primjena najsavremenijih metoda u arehologiji, i angažovanje stručnjaka iz Evrope omogućilo je multidisciplinarno istraživanje segmenata koji u ovdašnjoj nauci do sada nisu tretirani. Naučni uspjesi i ozbiljnost kojom su Veneti pristupili projektu omogućili su da se ove godine stvar podigne na znatno veću razinu - ono što je, s naše strane, bio projekat entuzijasta predvođen kustosom Zavičajnog muzeja Mladenom Zagarčaninom dobilo je svoju institucionalizovanu formu. Potpisan je ugovor kojim se garantuje dugogodišnji rad u Starom Baru, sa najsavremenijim tehnikama, i uz učešće vrhunskih stručnjaka.

BOLJE IM NEGO U ITALIJI:
,,Ovo je prvo internacionalno potpisivanje ugovora o istraživanju u Crnoj Gori, ako ne i u regionu. Sada imamo mogućnost neograničenog broja informacija, dovođenja stručnog kadra... Univerzitet Ca Foscari’ ima timove za proučavanje svih perioda u arheologiji, posjeduje stručne ekipe za restauraciju, konzervaciju i prezentaciju, a uz to su povezani sa još 400 univerziteta u svijetu, što je ogromna razmjena podataka. Ušli smo u ogroman naučno-istraživački program koji će i kadrovski i finansijski i stručno da pomogne Starom Baru”, ističe za Monitor Mladen Zagarčanin. On, potencira, da ovdje nema nikakvih filantropskih momenata, već da Venecijanci uložu novac u Stari Bar jer imaju sopstvenih interesa. ,,Naravno, u pitanju su naučni interesi”, veli on, i dodaje: ,,U Starom Baru postoji u zemlji ogroman depozit venecijanskog materijala koji oni ne mogu nigdje naći - tačnije, riječ je o materijalu iz čitave Italije, još od perioda kad su majstorske radionice iz Grčke prebačene na Apeninsko polustrvo. Paradoksalno, ali oni mogu bolje da izučavaju sopstvenu arheologiju u Starom Baru, nego u Italiji”. Osim toga, kaže on, Univerzitet i njegovi naučni radovi dobijaju veliki broj ,,bodova” u svijetu, jer u inostranstvu kreiraju kompletni program rada: ,,To obuhvata sve, od strategije kontakta na nivou države do ljudi iz grada koji treba da na terenu učestvuju”.

SVI ČITAJU O NAMA, OSIM MI SAMI:
Program obuhvaćen sporazumom Opštine i Univerziteta na duže staze će omogućiti da Venecijanci istražuju Stari Bar i da invloviraju druge univerzitete, kao što je ovih godina bilo sa Kembridžom, Madridom, Koprom, Inzbrukom... Uz to, svako istraživanje propraćeno je knjigom i nizom stručnih članaka u periodici. Na sajtu Univerziteta Ca Foscari’ postoji odjeljak posvećen Starom Baru gdje stručnjaci prilažu svake godine nove radove. ,,Venecijanci pišu za svjetske časopise o Starom Baru, a crnogorska naučna javnost ne zna za njih, jer je inertna i čeka da joj se sve servira. Časopisi izlaze u Britaniji, Italiji, Francuskoj... Oni promovišu naš stari grad svuda po svijetu, više no što iko od nas to radi. Zahvaljujući njihovim kontaktima, nedavno su boravili arheolozi iz Pensilvanije i ponudili da istražuju bronzanodopske tumule na prostoru opštine”, kaže Zagarčanin. Zanimljivo je da je u protekle četiri godine troškove istraživanja i publikovanja knjiga u potpunosti snosio Univerzitet Ca Foscari’ (negdje oko 80.000 eura po godini), a da su ove godine boravak i hrana bili ,,o domaćem trošku”. U ugovoru koji je uslijedio stoji, pored ostalog, da će opština podržati istraživanja u Starom Baru i garantovati za bezbjednost arheologa i studenata. Ove godine su istraživanja na terenu obuhvatala početak iskopavanja temelja najreprezentativnije palate u gradu - Kneževog dvora, kako je poznat u nauci.

KNEŽEV DVOR I UZ NJEGA:
,,Sve se promijenilo kada smo otkrili da je na mjestu današnjeg Kneževog dvora postojala jedna od dvije velike kule iz vremena velike obnove grada pod Nemanjićima. Profesor Sauro Đeliki je bio impresioniran činjenicom da je objekat koji smo kopali doživio veliku transformaciju, koja je najvjerovatnije započela sredinom 13. vijeka. Da bi došli do sasvim sigurnih podataka da je ovdje bila kula, otvorili smo još jednu sondu, odmah do same palate. Pronašli smo ulaznu kapiju i zaključili da je na mjestu današnje arhiepiskopske kuće postojala druga kula koja je branila ulaz. Ulaz u kapiju je imao moćne pragove, a ono što je interesantno jeste kanalizacija, velika, zasvedena, provučena ispod grada i ispod ovih bedema tokom 13-14. vijeka”, kaže Zagarčanin. Pravu ,,poslasticu” za arheologe predstavljao je pronalazak velike cisterne koja je jednim dijelom udubljena u živu stijenu, a drugim svodno ozidana sa malim otvorom za krunu bunara. Unutra se ušlo po prvi put.

OTVORENA KNJIGA:
,,Vrijeme je zamrzlo tragove, ostavljajući da ih čitamo kao otvorenu knjigu. U cisterni je bilo na desetine đuladi, neeksplodiranih granata iz doba Veljeg rata, keramika, staklo, ali i kosturi krava, pasa... Radnici koji su praznili morali su raditi na smjenu, jer je vazduha u unutrašnjosti bilo malo, što je bilo veoma opasno, a mala nepažnja je mogla da dovede do neprijatnih ishoda. Na kraju, otvorila se velika cisterna, oko 17 kvadratnih metara”, slikovit je vođa crnogorskog dijela ekspedicije. Peta kampanja međunarodnih istraživanja u Starom gradu trajala je skoro tri nedjelje. Timu stručnjaka Univerziteta Ca Foscari’ iz Venecije i Muzeja u Baru, uz grupu studenata arheologije, pridružio se i poznati hrvatski medievalista docent dr Dušan Mlacović sa Ljubljanskog univerziteta, koji je započeo proučavanje u arhivu Venecije. U toku istraživanja promovisane su još dvije knjige o Starom Baru. Prva nosi naziv: A Town Throw The Ages, The 2006-2007, Archeological Project In Stari Bar, a uredio ju je profesor Sauro Đeliki. Radi se o rezultatima istraživanja 2006. i 2007, koji su na svim poljima multidisciplinarnog istraživanja dali velike rezultate. Druga knjiga je u izdanju Univerziteta Primorska u Kopru, Odjeljenja za mediteranske studije pod rukovodstvom Mitje Guština. Zove se Bar - Ottoman times -Osmanska vremena, i proučava po prvi put na jednom mjestu arheologiju otomanske imperije tokom 300-ogodišnjeg vladanja Barom. Knjigu su potpisali prof. Mitja Guštin, dr Vesna Bikić i mr Zrinka Mileusnić, a autori tekstova su i Mladen Zagarčanin, te Mirjana Marinković - orijentolog i veliki poznavalac turskog i arapskog jezika.



Željko MILOVIĆ

Ćipur
17-03-09, 14:59
Pronašli grobnice iz srednjeg vijeka


ISKUŠENICE IZ MANASTIRA RUSTOVO OTKRILE ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE


Budva – Uređujući manastirski kompleks, iskušenice ženskog manastira Rustovo pronašle su brojne grobnice iz srednjeg vijeka, te temelje građevine, najvjerovatnije, sa početka nove ere.
- Pripremajući sadnice za cvijeće, pronašli smo brojne grobnice koje datiraju iz srednjeg vijeka. Iz kog su perioda tačno ne znamo, ali gustina grobova ukazuje na veliki kompleks koji se jednim dijelom nalazi na livadi, a drugim, najvjerovatnije, u mladoj šumi - kazali su „Vijestima“ juče u manastiru.
Neki od vlasnika susjednih parcela, dodali su u manastiru, potvrdili su da je kompleks uništen prema jugoistočnoj granici.
- U manastirskoj porti smo pronašli ne male temelje nekog starog objekta koji vjerovatno potiče iz 13. vijeka. Ovaj lokalitet, ne samo što je važan za manastir Rustovo i region Paštrovića, već je i od velikog značaja za cijelu Crnu Goru, s obzirom na to da postoji mogućnost da datira iz perioda s početka nove ere. Nadležne službe će prikupiti podatke potrebne za obezbjeđivanje nalazišta – rečeno je u manastiru.
Manastir Rustovo je ženski manastir koji se nalazi nadomak Svetog Stefana.

V.L.

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=299029

Ćipur
26-04-09, 15:13
USKORO POČINjE OTKRIVANjE TAJNE SREDNjOVJEKOVNOG BRSKOVA


Potraga za Uroševim gradom


Mojkovčani su, konačno, riješili da krenu na jedno veliko putovanje – pokušaće da se vrate šest - sedam vjekova u prošlost, tragom legende o srednjovjekovnom gradu Brskovu, koji je, po svemu sudeći, po kriterijumima toga doba i ovih balkanskih krajeva, plivao u bogatstvu.
Budućnost možemo planirati, sami odlučivati kako će izgledati, ako se izuzmu područja u kojima je priroda gazda, koji ne trpi diskusiju. Prošlost, srećom, možemo samo otkrivati, a ona, što je dalja - to je punija misterija i pitanja koja traže odgovore. Uostalom (neka ne zamjere oni koji misle da sve počinje od njih), i tajne života i stvaranja svijeta skrivene su negdje u dalekoj prošlosti. Zato je ona i beskrajno privlačna, bez izuzetka dira maštu – Indijana Džons, definitivno, nikada neće umrijeti!
Brskovo, doduše, nije u rangu legendarnih, izgubljenih gradova, poput, recimo, Troje. Za njega se sigurno zna kada je i gdje (ne baš u metar) postojao. Problem je što se, danas, na terenu gotovo ništa od ostataka toga grada ne može vidjeti. Kao da je u zemlju propao, a bio je, u punom sjaju, tu (gledano iz ugla istraživača prošlosti, koji se, nekim čudom, za njega ranije nijesu interesovali) - koliko juče. Mojkovčani su riješili da ga pronađu i pokažu (i sebi i svijetu). Ostaci tog srednjovjekovnog rudarsko - trgovačkog grada, u kome je iskovan prvi novac nekada jakog srpskog carstva, mogli bi postati najveća turistička atrakcija toga kraja, pod uslovom da ih Mojkovčani otkriju, a uradiće to ako, konačno, prestanu da hiljadu puta mjere a jednom kroje, što su često činili kada bi planirali neki krupan posao. Ovoga puta, izgleda da će baš tako i biti, odnosno, i oni će, kao i drugi, samo tri puta mjeriti, prije rezanja.

Tragači dolaze

Lokalna turistička organizacija je, zvanično, pokrenula priču o otkrivanju starog Brskova, i to upisala u ovogodišnji plan rada. No, to nije sve, niti najvažnije, kada je riječ o potrazi za izgubljenim Uroševim gradom.
U saradnji sa FORS Montenegrom, u okviru uvođenja u mojkovački život projekta “Zelena agenda”, od donatora – “Milienkontakt Internacional”, odobreno je oko 4.000 eura (za početak bolje i to nego ništa), za prve arheološke radove na prostoru gdje se, kako se više nego s razlogom pretpostavlja, nalazio srednjovjekovni grad Brskovo, potvrdio nam je potpredsjednik opštine Mojkovac, Stevan Grdinić, član tima za pripremu tog projekta. On je rekao da će i Opština podržati projekat sa, mora se priznati, skromnih blizu dvije hiljade eura. Očekuje se i značajna pomoć Ministarstva kulture, jer, dobro se zna, arheološka istraživanja, pored stručnosti (bez nje ne treba ni razmišati o poslu), ne samo da su naporna već i koštaju. Cijena ne bi trebalo da bude prepreka – Brskovo ne zaslužuje (da se pomene, za svaki slučaj) da “padne” zbog toga.
-Prva arheološka ispitivanja i radove vršiće stručnjaci Polimskog muzeja iz Berana, i oni će početi, kako je planirano, sredinom narednog mjeseca, rekao je Grdinić. -U međuvremenu, dodao je on, biće pripremljena sva potrebna papirologija i neophodne dozvole, jer, mora se znati, ulazimo u izuzetno vrijedno, dragocjeno područje, koje jednog dana može biti prvorazredna turistička atrakcija Crne Gore.
Ta mogućnost je i bila razlog da se i lokalna Turistička organizacija zainteresuje za arheološki “napad” na Brskovo.
-Taj lokalitet, naravno, ima višestruki značaj, ali nas prvenstveno zanima mogućnost njegove turističke valorizacije, do koje će doći nakon arheoloških radova. Vjerujem da će se u toku otkopavanja pronaći i veliki broj vrijednih eksponata. Sve u svemu, ulazimo u, za Mojkovac, izuzetno veliki i značajan posao, rekao je Dejan Medojević, direktor Turističke organizacije.

Zakopano blago...

Šta će naći arheolozi na području (i okolo) na kome se nalazilo Brskovo, ili Urošev grad, kako ga mnogi nazivaju, teško je i pretpostaviti. Na obroncima Bjelasice, šest kilometara istočno od Mojkovca, gdje se, prema dokumentima iz kotorskih i dubrovačkih arhiva, nalazio grad Nemanjića, malo toga se danas može vidjeti. Na uzvišenju Gradina naziru se, u bukovoj šumi, obrisi pravougaone građevine 100h20 metara. Riječ je o zidu, vidljivom i na površini. Šta je tu nekada bilo, reći će, naravno, arheolozi. Šta će pronaći dok budu otkopavali te (i druge, skrivene od pogleda) zidove, na kojima se još može naći malter iz tih davnih vremena (to smo nedavno vidjeli), Mojkovčane posebno interesuje. Mnogi su ubijeđeni da će istraživači, kad - tad, naići na neko skriveno srebro ili zlato. To vjerovanje nije bez osnova, jer je u Brskovu tih plemenitih metala bilo, i to ne malo.
Do 1981. godine, mnogo toga od starog Brskova moglo se vidjeti, ali su, tada, otvaranjem površinskog kopa Rudnika Brskovo, nestali gradski bedemi, i ko zna koliko još dragocjenih stvari, zapisala je u svom radu Draginja Kujović, istoričar umjetnosti. Tonama zemlje zatrpani su tada i ostaci jedne crkve. Niko, izgleda, u to vrijeme nije ni razmišljao šta se sve, gore, na površinskom kopu uništava.
U samom Mojkovcu, o starom Brskovu ne postoji ni jedan dokument (Mojkovac nema ni muzej, ali zato ima muzejskog radnika), postoje samo nagađanja. Praktično, gotovo ništa iz tog perioda nije sačuvano, ako se izuzmu pojedinačni predmeti u privatnom vlasništvu za koje se, uglavnom, ne zna ni kod koga su, niti o čemu se zapravo radi. Znanje o Brskovu potiče uglavnom iz pomenutih arhiva (Mojkovčani bi mogli nešto malo i da iskopiraju).

Pjesničke “rane”

Pokušađemo, ukratko, da opišemo Urošev grad, iz njegovih najsjajnijih dana. Oblast Brskovo prvi put se pominje u “Povelji Dubrovčanima”, Stefana Prvovjenčanog, napisanoj između 1219. i 1228. godine. Četrdesetih godina 13. vijeka, otvoren je rudnik, bogat olovom, srebrom i zlatom. U vrijeme Uroša prvog, Brskovo postaje značajan trgovački centar. Rudari iz njemačkog Brajsganga (otuda naziv Brskovo) vade rudu, kotorskim, dubrovačkim i mletačkim trgovcima posao cvjeta, rade krojači, zlatari i druge zanatlije.
Velika proizvodnja srebra omogućila je bogaćenje brojnih pojedinaca. Tu su se najbolje snašli primorski trgovci, ne računajući kralja, koji je, naravno, kraljevski prolazio.
U Brskovu je iskovan i prvi srpski novac, nalik na mletačke srebrnjake, ali za osminu lakši. To je Mletačkoj republici zasmetalo (to se danas zove – ekonomski rat), pa je Denaris de Brescea proglasila za lažni novac. U slučaj se u miješao i Dante, ljut kao ris, i svojom “Božanstvenom komedijom”, kralja “Di Rascia” smjestio pravo u pakao. Nimalo božanstveno. Očigledno, i u ta davna vremena, svere pjesničkih rana nijesu bile daleko od novca...
Brskovo je bilo relativno mali grad, na uzvišenju, okružen zidinama debljine metar do dva, sa dvije kule, na krajnjem istoku i zapadu. U okolini grada nalazila su se brojna manja naselja. Postojale su dvije crkve, župska i druga, koju je 1285. godine izgradio njemac Hajnc de Biberanis (bogat neki čovjek), i mudro je predao dubrovačkim dominikancima, koji su, inače, vodili glavnu riječ u trgovini. Realno je pretpostaviti da je postojala i pravoslavna crkva, jer su, po predanju, srpski kraljevi povremeno boravili u Brskovu.
Kao trgovačko mjesto, Brskovo se posljednji put pominje 1399. godine, kada je palo pod tursku vlast. Napušteno je, prema nekim izvorima, tridesetak godina kasnije, prema drugim – rudnik je jedno vrijeme radio i u 16. vijeku...
To o Brskovu kažu stari papiri i oni koji su, koristeći ih, pisali o njemu. Šta će naći arheolozi – vidjećemo. Možda natrče i na neku zlatnu žicu, nikad se ne zna. Mada, i ostaci Brskova su, sami po sebi, suvo zlato – treba ga samo otkopati!

Ranko Ćetković

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2009-04-26&id=163056

Ćipur
10-05-09, 12:12
Bunar pun istorije


BOGATO NALAZIŠTE U HERCEGNOVSKOM STAROM GRADU IZNENAĐUJE I KOTORSKE ARHEOLOGE


Herceg Novi – Najveće arheološko nalazište u hercegnovskom Starom gradu, u posljednje tri decenije, otkriveno je nedavno prilikom rekonstrukcije bivše Austrougarske kasarne u kompleksu poznatom kao Marka Cara. Na tom mjestu u 16. vijeku bila je i kapucinska bolnica. Riječ je o fragmentu istočnog bedema iz najranijeg perioda turske vladavine gradom, na kome se prepoznaju razne dozide i rekonstrukcije nakon zemljotresa i ratova koji su vođeni na ovim prostorima. Novootkriveni dio gradskog bedema debeo je 140 centimetara, a šetna staza je široka 180 centimetara. U sklopu zidina su i dvije kule. U jednoj je pronađen bunar ili prolaz druge vrste obložen kamenom koji se trenutno istražuje.

Arheolozi kotorskog Zavoda za zaštitu spomenika svakodnevno iskopavaju ostatke keramike, metalnog posuđa, gvozdenu i kamenu topovsku đulad i srebrne novčiće. U novootkrivenom dijelu bedema ugrađeni su i fragmenti antičke kamene plastike.
„Najstariji zidovi će zajedno sa Srednjim gradskim zidom čiji istočni dio je bio srušen u nekom od velikih zemljotresa, biti prezentovani u okviru uređenog prostora čija namjena će biti javnog karaktera. Zamišljeno je da pored galerije slika i kamerne scene na otvorenom, u zapadnom dijelu budu obnovljene zgrade, u ravni pločnika ispred crkve Svetog Jeronima, bude uređena lođa sa koje se pružaju široki vidici, a u istočnom dvorištu ugostiteljska bašta“, objašnjava arhitektica Zorica Čubrović iz kotorskog Zavoda.

Arhitekta Srđan Marlović ističe da bi znatan dio hercegnovskih gradskih zidina mogao biti dostupan javnosti . Za početak, kaže on, mogao bi se obnoviti istični dio bedema, od sadašnje zgrade Gradske muzike koja je izgrađena na temeljima jedne od kula, pa do autobuskog stajališta kod Tonsatija. Dio tog bedema je i u novootkrivenm nalazištu.
Marlović ističe da je uništavanje hercegnovskih gradskih zidina počelo u vrijeme austrougarske vladavine Bokom Kotorskom. Njihove vlasti su počele sa izdavanjem dozvola za gradnju stambenih objekata na samim bedemima ili naslanjajući se na njih. U neke od gradskih kula austrougarske vlasti su sadili palme koje su dodatno razgrađivale gradske zidine.
Poslije zemljotresa 1979. godine kada je znatno stradao i hercegnovski Stari grad, bila su obezbijeđena sredstva solidarnosti za obnovu gradskih bedema, ali su ona upotrijebljena negdje drugo.

Rusi investitori

Arheološka istraživanja u Starom gradu finansira ruska firma Slovenska alijansa, koja je prije tri godine kupila kompleks Marka Cara površine 377 kvadratnih metara i dva ruševna objekta od 791 metar kvadratni u Starom gradu.
Kompleks se nalazi u najljepšem dijelu Starog grada odakle se pruža pogled na ulaz u Bokokotorski zaliv, ispod je crkve Svetog Jeronima, Ruskog doma (bivši klub Vojske SCG) , zgrade Muzičke škole i u blizini tvrđave Forte mare i javne saobraćajnice. Investitor u rekonstruisanom objektu bivše Austrougarske kasarne, za koju je projekat uradio arhitekta Srđan Marlović, namjerava da otvori slikarske ateljee, ugostiteljski objekat i apartmane.
„Arheološko nalazište će biti otvoreno za posjetioce i uklopljeno u sadržaje koji će se tu odvijati, obećava Marlović.

S. KOSIĆ

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=304059

Ćipur
17-05-09, 19:09
Ostaci rimske seoske vile u Donjoj Gorici


ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA NA ANTIČKOM LOKALITETU U PODGORICI


Na području Donje Gorice u Podgorici, podno brdašceta Gorica, na imanju porodice Mugoša, krajem juna i početkom jula prošle godine sprovedena su zaštitna arheološka istraživanja na antičkom objektu koja je izveo Centar za arheološka istraživanja Crne Gore. U stručnoj ekipi Centra bili su Mile Baković, šef Odjeljenja za arheologiju, kao i Lenka Bulatović, Ivana Medenica i Tanja Mijović, a ispred Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture nadzornu ulogu imao je arheolog Dejan Gazivoda.

Prilikom istraživanja ustanovljeno je da je najvjerovatnije riječ o rimskoj seoskoj vili, vili rustici (villa rustica).
O postojanju ovog lokaliteta, koji je poznat pod imenom Grot, Centar za arheološka istraživanja je godinu dana ranije obavijestio Predrag Mugoša.
U toku iskopavanja otkriven je bazen sa stepenicama i taložnikom u središtu, koji je nekada vjerovatno imao odlivnik i čiji su zidovi svojevremeno bili glatki. Na dnu bazena otkriven je sloj gareži, što ukazuje da je objekat svojevremeno stradao u požaru. Osim toga, u bazenu je otkriven i komad kapitela, dio žvrnja, nekoliko fragmenata amfore, kao i ugljenisani ostaci jelenskih rogova sa metalnim držačem. Otkriven je i fragmenat keramike kasnoantičke provenijencije. Na osnovu nalaza zidne površine sa bojenim malterom, zaključeno je da su zidovi objekta bili kolorisani.

Pored ovih nalaza, na lokalitetu Grot nalazi se više povećih polomljenih kamenih blokova sa kanalima i četvrtastim ili kružnim udubljenjima. Istraživanja na ovom lokalitetu vjerovatno će biti nastavljena ove ili iduće godine, jer dio ka sjeveroistoku još nije istražen, a pretpostavlja se da je objekat bio u obliku slova G.
U vezi istraživanja na lokalitetu Grot, vrijedi pomenuti i zapažanje Predraga Mugoše, koji očito posjeduje visoku zainteresovanost za očuvanje i razumijevanje arheološke baštine. Naime, u Istri je tokom iskopavanja otkriven sličan antički objekat sa bazenom vrlo sličnim onom na lokalitetu Grot u Donjoj Gorici. Ustanovljeno je da je istarski bazen koji takođe ima taložnik u sredini služio za čuvanje maslinovog ulja. Ovo navodi na zaključak da je slično moglo biti i u donjogoričkoj seoskoj vili, čemu u prilog govore i otkriveni fragmenti amfore, koje su se između ostalog, upotrebljavale za čuvanje i transport ulja.

Važno je spomenuti i podatak koji nam je saopštio mještanin Zarija Mugoša iz Golužbe udaljene par kilometara, da na prostoru lokaliteta Grot i sada ima maslina, te da ih je nekada bilo daleko više.
Inače, na pola kilometra od imanja na kojem se nalazi lokalitet Grot, u pravcu zapada, prema Sitnici i Marezi, na lokalitetu Mratinje, donedavno su se uzdizali ostaci znatnih (gradskih?) zidina, koji su u međuvremenu skoro potpuno razrušeni, pri čemu su kameni blokovi najvjerovatnije upotrijebljeni za izgradnju temelja i ograda porodičnih objekata u okolini.

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=304918

.

Ćipur
02-06-09, 02:22
Ostaci ilirskog grada u Starim Matagužima?


ARHEOLOGIJA: BRANISLAV BOROZAN DOVODI U PITANJE TEZU O POZICIJI DREVNOG METEONA


Čiji glas je bio presudan u donošenju stava o ubikaciji labeatskog grada Meteona na lokaciji današnjeg kučkog sela Meduna - arheologije, ili, pak, lingvistike? Činjenica je da se na Medunu nalaze ostaci zidova građenih u megalitskom opusu, koje u nauci uzimamo kao djelo Ilira, ili pak Helena. No, pomenuti ostaci mogu pripadati bilo kojem ilirskom naselju, čiji naziv nam danas nije poznat. Za sada, u nauci arheološki utvrđene osnove za navedenu ubikaciju Meteona nemamo. Ipak je glasovna bliskost naziva ilirskog Meteona sa nazivom današnjeg Meduna bila presudna u donošenju ovakvog stava. Ostaci megalitskih zidova na Medunu samo su još više podgrijali ovakavo mišljenje, koje u prvi mah izgleda dosta logično. Međutim, arheologija za svaku svoju donesenu hipotezu mora neprestano postavljati isto pitanje: da li je zaista takva bila istorijska stvarnost, i ako jeste, u kojoj mjeri?

O uspješnosti ove konstrukcije »lingvista«, koju su u nedostaku vlastitih dokaza prihvatili i arheolozi, može se diskutovati. Jedini podatak, zapravo, koji nam može pomoći u ubikaciji Meteona je podatak rimskog istoričara Tita Livija koji kaže da je ovaj grad pripadao ilirskom plemenu Labeati. Dakle, radi se o širokom prostoru oko Skadarskog jezera.
S obzirom da se kod nas nikada nijesu sprovodila sistematska arheološka iskopavanja, usmjerena ka cilju da se prati i provjeri određeni podatak sačuvan samo na pisanom izvoru, evidentno je da je ova hipoteza prihvaćena samo iz nužde, a to, da se u tami našeg znanja o ovim istorijskim vremenima, premosti i poveže u neku konstrukciju par škrtih informacija koje nam je ostavio antički pisac. Kao takva, ona za sada opstaje kao dosta labava hipoteza, ali nadajmo se, samo dok arheologija eventualno ne donese novu bazu podataka za njeno temeljnije rješavanje. Nakon što su iznijeli svoje mišljenje o ubikaciji Meteona, sami autori su sa njim imali problema, jer su ga odmah vrednovali kao nepobitnu činjenicu.

Naime, u Istoriji Crne Gore, tom 1, Titograd 1967, kaže se: Nedovoljno jasno, međutim, ostaje pitanje preciznijeg razgraničenja Dokleata i Labeata. S obzirom na nesumnjivo sigurnu identifikaciju Meteona-Medun i Dokleje-Duklje, a i na njihovo pripisivanje dvama raznim plemenima, morala bi se granica Dokleata i Labeata postaviti baš u području između Duklje i Meduna, koji su, međutim, neznatno međusobno udaljeni... Otuda se i mora postaviti pitanje da li je podatak kod Livija o pripadnosti Meteona zemlji Labeata siguran...
Iz citirane rečenice se tako dobro može sagledati nedozvoljivo samouvjeren naučni trend od kojeg nije bio pošteđen nijedan pisani izvor koji se tiče istorije naših prostora. Naime, nakon što se autor poslužio navedenim izvorom, i na osnovu njega stvorio vlastitu konstrukciju, koja se doduše u jednom djelu najsrećnije ne uklapa u antičku geografiju prostora o kojem je riječ, on umjesto da potraži drugo rješenje za ubikaciju Meteona, ili da ostavi stvar otvorenom, pokušava da relativizije istinitost istog izvora. Ovako praktikovan pristup pisanom istorijskom izvoru, nažalost, moguć je samo zato što podaci koje nam on donosi nijesu nikada provjeravani arheološkim metodama, a što je jedini ispravan i mogući način provjere njegove vjerodostojnosti, pogotovo kada je u pitanju poodmakli istorijski period.

Ubikacija ilirskog grada Meteona koji je pripadao plemenu Labeata i utvrđivanje granice između njih i plemena Dokleati, a da ne posumnjamo u tačnost podataka koje nam je ostavio Tit Livije, nije neki nerješiv problem, naravno, ukoliko odstupimo od postojećeg uvriježenog mišljenja da se Meteon nalazio na Medunu. Meteon možda treba tražiti negdje pobliže Skadarskom jezeru, prostoru na kojem je dosada pronađeno obilje arheološkog materijala koji se vezuje za predmetni period.
Svojevremeno mi je sa shvatljivim oprezom naš arheolog Milan Pravilović, koji više nije među nama, a koji je vršio sondažna iskopavanja na lokalitetu u Starim Matagužima, saopštio, da su ostaci zidova koje je pronašao, a koji su građeni u megalitskom opusu, možda ostaci ilirskog grada Meteona.

Ubikacija Meteona na lokalitetu u Starim Matagužima je sasvim moguća. Ispravnost ove hipoteze, međutim, pokazaće arheološka iskopavanja ovog lokaliteta koja će se svakako nekada morati desiti. Ukoliko bi se pokazala tačnom, pored ostalog, takođe bi se i otklonila iznesena sumnja u vjerodostojnost navedenog dijela teksta Tita Livija koji se tiče pripadnosti Meteona plemenu Labeati. Čak i lingvisti, možda, ne bi ostali uskraćeni u određivanju nove ubikacije Meteona. Možda bi se,ipak, mogla potražiti i neka glasovna ili etimološka veza između naziva Meteon i Mataguži.
No, ostavimo sada po strani svijet hipoteza! Ono što je činjenica, je to da su sondažnim iskopavanjima na lokalitetu u Starim Matagužima otkriveni ostaci fortifikacionog sistema nekog ilirskog naselja. Otkriveni su ostaci jedne pravougaone kule približnih dimenzija 8 x 8 m, te bedem koji je od nje u pravoj liniji praćen više desetina metara nakon čega se prestalo sa iskopavanjima. Sve je zidano u megalitskom opusu. Jedan megalit-zidanik je zaista impozantnih dimenzija, dužine 8.20 m.

Ovaj lokalitet, već sada se sa sigurnošću može ustvrditi, imaće unikatnu vrijednost za proučavanje kulture starih Ilira. U čemu je zapravo njegova unikatna vrijednost? Naime, radi se o velikom naselju koje je podignuto u otvorenoj ravnici blizu obale jezera. Skoro sva ilirska naselja, zbog fobija vremena u kojima su nastajala, locirana su na brdima, ćuvicima i drugim mjestima pogodnim za odbranu. Činjenica da je ovaj grad nastao u otvorenoj ravnici, kao i sami njegovi ostaci, govori o tome da su u njega ulagani ekstremni resursi onoga doba, kako bi mu bio obezbijeđen opstanak na ovom mjestu. Jedinstven je i po tome što njegov fortifikacioni sistem ne prati neku povoljnu izohipsu terena, već je sagrađen na jasnoj geometriskoj koncepciji. Ništa manje intrigantni su i razlozi, kao i način njegovog nastanka na ovom mjestu. Sagrađen je posred ravnice a za njegovo podizanje korišteni su najveći megaliti dosad pronađeni na prostoru Crne Gore.

Za razliku od arheoloških lokaliteta na višim lokacijama, koji su izloženi permanentnim spiranjima atmosferskih padavina, priobalno tresetište i jezerska voda koja više od pola godine plavi ovaj lokalitet, najbolji su viševjekovni konzervator. Proces degradacije arheološkog materijala u ovakvom terenu, zbog manjka kiseonika u njemu, takođe je znatno sporiji, pa je za očekivati da će arheološki materijal koji se na ovom lokalitetu iskopa biti relativno dobro očuvan.
Na listi prioritetnih arheoloških istraživanja, ako takve uopšte imamo, ovaj lokalitet bi zavređivao jedno od prvih mjesta. Zbog velikog interesovanja i popularnosti arheologije u kulturno razvijenim društvima s jedne, i nezavidnog stanja arheologije kod nas, s druge strane, istraživanje ovog lokaliteta bi se moglo realizovati kao dobar međunarodni projekat.

Branislav BOROZAN

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=306285

Ćipur
05-06-09, 07:52
NAREDNE SEDMICE U MOJKOVAC DOLAZE ARHEOLOZI


Počinju otkopavanja na starom Brskovu


Mojkovac, 4.juna - Naredne sedmice počeće prvi arheološki radovi na lokalitetu srednjevjekovnog grada Brskova, potvrdio nam je potpredsjednik opštine Mojkovac Stevan Grdinić. On je dodao da će početna istraživanja na tom lokalitetu, na mjestu Gradina, obavljati stručnjaci Polimskog muzeja iz Berana.

Sredstva za ta istraživanja, koja će obuhvatiti i evidentiranja ostalih kulturno-istorijskih spomenika na području opštine, obezbijedio je holandski donator Mulie Konekt, uz posredovanje FORS-a Montenegro, rekao je Grdinić. On je kazao da će opština obezbijediti smještaj i ishranu za istraživačku ekipu u Planinarskom domu "Džambas".


R. Ć.

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2009-06-05&id=165266


A. Slović - 05. mart 2010. - 00:43

Arhelog iz Srbije postavlja nove temelje istorije Evrope

Miljanina ekipa je dokazala da se metalurška revolucija nije dogodila na Bliskom istoku, već na Balkanu...

Miljana Radivojević (30), mladi arheolog iz Srbije, i tim stranih stručnjaka svojim poslednjim otkrićem menjaju istoriju Evrope. Naime, oni su na arheološkom nalazištu Vinča pronašli dokaze da je metal prvi put u istoriji obrađivan pre 7.000 godina na području Balkana, u doba vinčanske kulture, a ne na Bliskom istoku, kako se do sada verovalo.

http://www.24sata.rs/_customfiles/Image/2010/03MART/05/vinca.jpg
VINČA - Metalurška revolucija je poslednja revolucija koja se dogodila u ljudskoj civilizaciji pre internet revolucije. Mi smo ovim otkrićem pronašli najstariji dokaz topljenja metala i pobili stanovište da se metalurška revolucija dogodila na Bliskom istoku, jer ako uporedimo nađene artefakte, odnos je više od 4.000 na Balkanu naspram 300 na Bliskom istoku - kaže za „24 sata“ Miljana Radivojević, koja je kao najbolji student arheologije Filozofskog fakulteta u Beogradu otišla na postdiplomske studije u London, gde trenutno na prestižnom Univerzitetu UCL priprema doktorsku disertaciju.
Magazin „BBC histori“ posvetio je naslovnu stranu martovskog broja upravo ovom otkriću. U tekstu „Prva industrijska revolucija“ magazin piše o lokalitetu Belovode, koji se nalazi oko 112 kilometara jugoistočno od Beograda.
- Bi-Bi-Si Histori je lokalitetu Belovode posvetio pažnju, ali mi smo dokazali da se bakar topio na celom lokalitetu vinčanske kulture, a da je taj lokalitet hemijski povezan s ostatkom Balkana. Tu je topljen metal koji su potom kupovali Bugari... Znači, radi se o jednoj organizovanoj proizvodnji - kaže Miljana.
Ona navodi da su u Vinči pronađeni fragmenti odlivaka i ruda od koje je topljen metal.
- Pronašli smo topionicu bakra, koja je naravno veoma primitivna. To je rupa u zemlji, ruda i garež okolo... Ranije su pronađene alatke, ali nismo znali kako i gde su pravljene. Sada smo pronašli tu kariku koja je nedostajala, odnosno dokazali da su te alatke pravljene baš na Balkanu. Ovo otkriće potpuno menja pogled na evropsku praistoriju, a to što je do ovog otkrića došao međunarodni tim stručnjaka, samo mu daje poseban kredibilitet - kaže Miljana.


Neophodna zaštita nalazišta Vinča

Nalazište trenutno nije moguće posetiti. Miljana kaže da je arheološko nalazište Vinča potrebno zaštiti, jer propada zbog erozije i da je plan da se u budućnosti u Vinči naprave muzeji i podseća da je arheloško nalazište Pločnik, kod Prokuplja, već pretvoreno u etno selo. „Cela ova priča počela je još 2007. kada sam svoj master rad posvetila tom pitanju. Sada sam proširila temu i spremam doktorsku disertaciju o metalurškoj revoluciji, za koju se nadam da će biti publikovana. Disertaciju sam proširila lokalitetima kod Prokuplja i Tuzle“, kaže Miljana, koja je poreklom upravo iz Prokuplja.

http://www.24sata.rs/vesti.php?id=69306

konzul
16-06-09, 20:21
Dal je na velikoj plazi pronadjen temelj stare crkve???

Ćipur
17-06-09, 20:33
U Boki spava brod iz rimskog perioda

NOVI REZULTATI ISTRAŽIVANJA CRNOGORSKOG PODMORJA

Kotor - Podvodna arheološka istraživanja sa broda "Herkules" koja su rađena od 25. maja rezultirala su najnovijim otkrićem olupine broda sa keramičkim materijalom za pokrivanje kuća, za koji se pretpostavlja da potiče iz rimskog perioda.
Direktorica Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Ružica Ivanović kazala je da bi, ukoliko dodatne analize potvrde da je riječ o brodu iz tog perioda, to bilo najveće i najznačajnije arheološko otkriće u crnogorskom podmorju.
U okviru istraživanja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Centra za obuku ronilaca, podvodno razminiranje i fondacije RPM "Nautical" iz Floride, otkrivena je i njemačka podmornica koja je potopljena prije 90 godina, kao i jedna lokacija amfora.
Lokacije tih nalazišta drže se u tajnosti dok se pouzdano ne potvrde pretpostavke i obezbijedi zaštita mjesta potonuća broda.
Istraživanja su rađena savremenom opremom smještenom na brodu „Herkules“, a obuhvaćeni su bili prevashodno Kotorsko-risanski zaliv i dio podmorja na ulazu u Boku Kotorsku.
Ivanović je rekla da će svu dokumentaciju, rađenu tokom istraživanja, čuvati i koristiti Zavod, te da će američka fondacija nakon detaljne obrade i analize podataka, uraditi i dostaviti konačan izvještaj istraživanja.
“Činjenica da kolege iz Amerike imaju savremenu opremu i stručnu ekipu na čelu sa doktorom arheologije Džefrijem Rojalom, za nas je veoma značajno, s aspekta razmjene iskustava i upoznavanja sa novim tehnikama istraživanja. Te činjenice upućuju na dugoročniju saradnju našeg Ministarstva kulture i institucija kulture sa ovom američkom fondacijom, jer se i njihovi planovi podudaraju sa našima, a to su zajedničke aktivnosti u važnoj misiji pronalaženja neotkrivenog podvodnog arheološkog nasljeđa. To bi dalo doprinos očuvanju kulturne baštine Crne Gore, ali i svjetske kulturne baštine”, kazala je Ivanovićeva.
Ona je podsjetila da nemaju ronioca arheologa, odgovarajuću opremu za istraživanja, kao ni instituciju koja bi ih vodila.
“Mislim da su upravo ova istraživanja kap u punoj čaši, i signal da Crna Gora ovom pitanju mora posvetiti veću pažnju. Ne možemo zaštititi nešto što nijesmo otkrili, a ne možemo ni otkriti ako nemamo uslova za to”, kazala je Ivanovićeva.
U crnogorskom podmorju, kako je rekao direktor Centra za obuku ronilaca Vesko Mijajlović, nalazi se bogatstvo neprocjenjive vrijednosti koje može Crnu Goru ekonomski da podigne na jedan veći nivo.
On je naveo da treba pokrenuti inicijativu za formiranje centra za arheološka istraživanja čije sjedište bi bilo u Kotoru, s ciljem da se podmorje Crne Gore najzad istraži, a potom i sačuva.

I.K.

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=307796

konzul
19-06-09, 20:49
ma hoce mi ko reci dali je na velikoj plazi ili velikom pjesku pronadjen temelj crkve? :) i kako sam cuo, vlasnik te zemlje je muslimanske vjeroispovjesti i poklonio je tu zemlju SPC? moze li mi ko reci jel to tacno? Kako sam cuo Mladen Zagarcanin je nasao temelje.

Ćipur
20-06-09, 13:51
Senzacionalno otkriće u Bokokotorskom zalivu


Rimski brodovi na dnu zaliva


Vilma Kovačević: Snimak dovoljno pokazuje i sasvim je jasno da se radi o kapitalnom otkriću. Lokacije su snimljene. Biće mapirane i o njima će podatke imati Regionalni zavod za zaštitu kulturno istorijskih spomenika u Kotoru i Centar za podvodno razminiranje u Bijeloj. Vesko Mijajlović: Neophodno osnivanje odjeljenja za brorbu protiv kriminala umjetninama jer to odjeljenje imaju sve zemlje iz okruženja

Podvodna arheološka istraživanja sprovedena sa broda „Herkules“, od 25. maja do 15. juna, koja predstavljaju nastavak dobre saradnje Ministarstva kulture, sporta i medija i Ambasade SAD u Crnoj Gori u oblasti zaštite, očuvanja i valorizacije kulturne baštine Crne Gore kulminirala su otkrićem olupina najmanje dva broda iz rimskog perioda.

Olupina je locirala i roniocima pokazala mjesto gdje se ona nalazi arheolog Vilma Kovačević. To je kapitalno otkriće koje jasno govori o arheološkom blagu izuzetne vrijednosti koje se nalazi u Bokokotorskom zalivu.Veliko iskustvo arheologa Vilme Kovačević pokazalo se presudnim. Tamo gdje je ukazala da bi se moglo očekivati da ima starih brodova iz antičkog perioda otkriveno je, najmanje dva potonula broda iz rimskog perioda.

- To je nešto što ima kapitalni značaj, kaže Vilma Kovačević Na toj lokaciji smo otkrili potopljen brod, odnosno snimili teret broda. Radi se o keramičkom materijalu, odnosno pločama za objekte. Pretpostavljamo da su ploče za krovni pokrivač. To su takozvani tegula imbreksi kojima su rimske kuće pokrivane. Nešto poput današnjih tigli. Moguće da tu ima i podnih ploča. Rimski period karakteriše takva građa kojom su pokrivani objekti. Brod je donosio teret za rimske kuće u Boki. Na snimku se jasno vidi kako je taj brod izgleda naglo potonuo. Vide se kako su ploče složene, poređane u redu. Teret se nije rasuo.Snimak dovoljno pokazuje i sasvim je jasno da se radi o kapitalnom otkriću. Lokacije su snimljene. Biće mapirane i o njima će podatke imati Regionalni zavod za zaštitu kulturno istorijskih spomenika u Kotoru i Centar za podvodno razminiranje u Bijeloj, kazala je Vilma Kovačević, zaslužna za ovo otkriće ali i vidno uzbuđena što je, poslije godina iskustva baš njoj pošlo za rukom da ukaže na ovako kapitalno otkriće.

Već duže je prisutan problem nedostatka ronilaca - arheologa u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture. Stručnjaci Zavoda imaju žarku želju da se otkriju arheološka nalazišta podmorja ali oni ne mogu da rone, kaže Vesko Mijajlović, direktor Centra za podvodno razminiranje u Bijeloj. Regionalni centar raspolaže sa najsavremenijom opremom i kamerama. Arheolog Vilma Kovačević mogla je da posmatra ronioce koji rone na dubini od 50-60 metara i telefonskom vezom govoriti im kako da postupaju sa određenim predmetima. Saradnja,kaže Mijajlović, sa Fondacije RPM Nautical će se nastaviti u budućnosti jer se radi o ljudima koji su izuzetno zainteresovani za ovo područje. Regionalni centar je obezbijedio da oni borave ovdje. Podrška Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i Ministarstva kulture kao pokrovitelja bila je izuzetno značajna samim prisustvom gospođe Vilme Kovačević na brodu i njenim kazivanjima gdje je moguće da se nešto nalazi. Možemo slobodno reći da je arheolog Vima Kovačević najzaslužnija u ovom lancu koja je navela istraživački tim da dođe do ovako značajnog otkrića. Crnoj Gori je neophodno osnivanje odjeljenja za brorbu protiv kriminala umjetninama jer to odjeljenje imaju sve zemlje iz okruženja. Mora se zaštititi naše podmorje. U Regionalnom centru planiraju i pokretanje Centar koji bi se bavio hidro arheoloških lokaliteta. Razgovori treba da uslijede narednih dana. Dnevni troškovi Fondacije RPM Nautical iznose 25.000 dolara i mi tu pomoć moramo iskoristiti na najbolji način.

U Regionalnom centru privremeno će se nalaziti, kako saznajemo predmeti pronađeni u Kotorsko-risanskom zalivu.Sasvim je sigurno da se ovom načinu zaštite mora pristupiti na sasvim drugačiji način i da Ministarstvo kulture, sporta i medija mora da igra glavnu ulogu u obezbjeđivanju uslova i neophodnih sredstava za projekte koji su od nacionalnog značaja.

Ružica Ivanović, direktorica Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor kazala je da su istraživanja sprovedena u Kotorsko-Risanskom zalivu i dijelu podmorja na ulazu u Bokokotorski zavod, metodama snimanja i mapiranja. Naša iskustva u ovim istraživanjima i njihovi rezultati su više od očekivanog, kazala je Ivanovićeva.

U podvodnoj arheološkoj kampanji, koja se upravo završava, bili su objedinjeni stručni potencijali Fondacije RPM Nautical iz Floride i dvije regionalne institucije Crne Gore, Zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor, koji je i nosilac dozvole za istraživanja i Centra za obuku ronilaca, podvodno razminiranje, spašavanje i kontrolu na moru, uz korišćenje savremene opreme za ovu vrstu istraživanja, smještene na brodu „Herkules“.

Nedostaju arheolozi i oprema

Na pitanje da li Crna Gora ima i ako nema da li će uložiti napor da dobije potrebnu infrastrukturu i stručni kadar koji će se baviti temeljnim istraživanjem našeg podmorja gdje se nalazi, sasvim sigurno neprocjenjivo blago kulturne i istorijske vrijednosti, Ružica Ivanović, direktorica kotorskog Zavoda je kazala da je izuzetno nepovoljno stanje kada se radi o podvodnom istraživanju i sa kadrovskog ali i sa svakog drugog aspekta. Mi nemamo ronioca arheologa, nemamo odgovarajuću opremu i nemamo instituciju koja bi vodila ta podvodna istraživanja. Ova istraživanja u saradnji sa Američkom fondacijom je razlog više da Crna Gora ovom pitanju posveti dužnu pažnju. Prilika je da se ovaj segment nađe u novom Zakonu o kulturnim dobrima, koji se upravo dorađuje, jer ne možemo zaštiti ono što nijesmo otkrili a ne možemo otkriti jer nemamo nikakve uslove, kazala je Ivanovićeva.

Formirati Centar za arheološka istraživanja

Regionalni centar u Bijeloj je otvoren za studente arheologije i biologije, posebno zavšne godine da dobiju besplatnu obuku- kaže Vesko Mijajlović. Na žalost, još uvijek nema tog interesovanja, koje moraju da probude službe, i nadležni organi Ministarstva kulture i Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Moramo zajednički pokrenuti inicijativu da se formira Centar za arheološka istraživanja čije bi sjedište bilo u Kotoru. Centar ima brod, imamo čamce, kamere, najsposobnije ronicioce ne samo u regionu nego i širem području. U komšiluku smo. Treba da udružimo snage, svoj kadrovski potencijal; mi u ronjenju oni u arheologiji i rezultati neće izostati.


Slavko Mandić

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2009-06-20&id=166181

Ćipur
28-06-09, 18:36
Otključani muzeji na dnu mora


NOVA OTKRIĆA U PODVODNOJ RIZNICI BOKE SKRENULA PAŽNJU NA ČINJENICU DA DRŽAVA NEMA INSTITUCIJE DA ISTRAŽI I ZAŠTITI BAŠTINU


Tek okončana misija američkog istraživačkog broda “Hercules” u Boki Kotorskoj kobinovana ekspertizom arheologa Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora Vilme Kovačević, rezultirala je otkrićem do sada najdragocjenijih hidroarheoloških lokaliteta u crnogorskom podmorju – ostataka dva rimska teretna broda, kao i rješenjem 90 godina duge misterije o konačnom počivalištu njemačke podmornice U-72 iz Prvog svjetskog rata. Osim što su naučnica iz Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture i američki stručnjaci iz fondacije “RPM Nautical” sa Floride ovim nalazima dodali svojevrsne krunske dragulje u kulturološku riznicu koja počiva na dnu Bokokotorskog zaliva, istovremeno su, možda i najglasnije do sada, skrenuli pažnju na činjenicu da naša država nema institucionalne pretpostavke da na pravi način istraži i prvenstveno, zaštiti kulturnu baštinu koja nadilazi nacionalni značaj.

- Ovim novim nalazištima sada treba pravna i fizička zaštita. Pravna zaštita podrazumijeva donošenje riješenja o tzv. prethodnoj zaštiti dok se ne sredi sva dokumentacija da se ti nalazi proglase za arheološke spomenike kulture. Fizička zaštita znači da treba obezbijediti službe i angažovati sve naše resurse državnih institucija i organa, lokalnih organa da se ti lokaliteti bukvalno fizički zaštite - kaže za “Vijesti” direktor Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru Ružica Ivanović. Ona je dodala da bi trebalo da uslijedi i fizička zaštita lokaliteta “u smislu ograđivanja kako se to radi u svijetu, a najbliži primjer nam je Hrvatska” nakon čega bi novootkrivene hidroarheološke lokacije u Boki mogle biti dostupne roniocima-turistima.
Hrvatska je trenutno među pionirima u svijetu u jedinstvenoj metodi zaštite podmorskih nalazišta - postavljanju čeličnih kaveza koji čuvaju zaštićene lokalitete i predstavljaju male arheološke muzeje na morskom dnu. Ogromno je zanimanje za njih u svjetskoj javnosti, a takvu zaštitu favorizuje i sam UNESCO.

Na takav je način zaštićeno osam antičkih lokaliteta potopljenih rimskih brodova sa amforama, u akvatoriju Lastova, Raba, Paga, Žirja, kod Umaga i Rogoznice. Jedna od prednosti ovakvog rješenja je što minimizira potrebu za sistematskim arheološkim istraživanjima koja mogu trajati niz godina i izuzetno su skupa jer se sve sa lokaliteta vadi iz mora, čisti i u većini slučajeva postavlja u muzejske depoe, a rjeđe u javnosti dostupne muzejske postavke. U ovom slučaju, nakon manjih probnih istraživanja, sve ostaje na morskom dnu i okolo se postavlja čelični kavez. Lokalni ronilački centri potom na javnom tenderu dobijaju koncesiju Ministarstva kulture na osnovu koje mogu voditi grupe ronilaca na te lokalitete. Roniocima–vodičima je dozvoljeno da otključaju kavez, puste ronioce-goste unutra, a nakon završetka obilaska, kavez se ponovno zaključava. Kavezi obeshrabruju moguće pljačkaše, jer su prilično velika fizička prepreka, pa bi njihovo razvaljivanje zahtijevalo dosta vremena i tehničke opreme. Istovremeno, oni omogućavaju turistima-roniocima da vide vrijedna nalazišta ali bez diranja eksponata pod vodom, pa su za ovaj “hrvatski recept” veliko interesovanje već pokazali Australijanci. U Italiji se slična hidroarheološka nalazišta štite od devastacije slojevima gustih čeličnih mreža, a u nekim drugim zemljama i vrećama pijeska. Zbog takve zaštite, međutim, nije moguće vidjeti eksponate na takvom lokalitetu.

Ivanovićeva naglašava da bi adekvatno obezbijeđena nova nalazišta u Boki koje sada štiti samo javnosti nedostupna njihova tačna lokacija, bila i izvor određenih prihoda od ronilačkog turizma, a taj novac bi se opet koristio za hidroarheološku zaštitu. Ona smatra da Crna Gora za sada nema drugih institucija osim Pomorske policije ili Ronilačkog saveza koje bi se bavile zaštitom ovih lokaliteta od podmorskih pljačkaša.
- Dobro je što smo prije par dana imali i okupljanje svih tih subjekata koji mogu doprinijeti zaštiti, ali mislim da mora uslijediti i obuka ljudi koji su na plovnim objektima Pomorske policije ili lučkih kapetanija, da oni ipak znaju prepoznati “potencijalne opasnosti” u obliku grupa ronilaca koji neovlašteno odlaze na lokalitete, ili pak da prepoznaju vrijedne predmete koje evnetualno neko izroni sa dna mora - rekla je Ivanović, dodajući da očekuje da novi Zakon o kulturnim dobrima adekvatno zaštiti i kulturnu baštinu na dnu mora.

Ističući da Crna Gora trenutno nema nijednog arheologa-ronioca i da nova otkrića u podmorju Boke ponovno naglašavaju potrebu za specijalizovanom institucijom – centrom za podvodnu arheologiju, Vilma Kovačević kaže da bi u međuvremenu trebalo valjano dokumentovati najnovije nalaze.
- Za sada smo imali samo “primarni uvid” u sama nalazišta. Da bismo, međutim, mogli pokrenuti proceduru upisa tih otkrića kao arheoloških lokaliteta pod zaštitom zakona, moramo napraviti dobar elaborat i dokumentaciju o nalazištu. To znači da se lokaliteti moraju detaljno snimati , a to se radi slično kao sa arheološkim lokalitetima na kopnu – postavlja se kvadratna mreža da bi se utvrdila zona prostiranja, a onda bi trebalo da uslijedi i čišćenje, odnosno kopanje pijeska da se vidi ima li i ostataka samog broda - kazala je “Vijestima” Kovačevićeva.

Ona je precizirala da su na lokacijama rimskih brodova sada zapravo vidljivi samo njihovi tereti – glineni krovni pokrivači –tegole u jednom, odnosno amfore za transport ulja, vina, žita i slane ribe u drugom slučaju, te bi otkopavanjem trebalo utvrditi da li u ispod sloja pijeska na dnu ima i sačuvanih ostataka drvenog brodskog trupa ili još nekih predmeta.
- Dakle, trebalo bi da se dolje spuste ronioci. Iz Regionalnog centra za obuku ronilaca i podvodno deminiranje iz Bijele rekli su nam da imaju odgovarajuću opremu za otkopavanje, kamere i TV, odnosno radio-vezu ronilaca sa površinom, što znači da bi arheolog sa plovila na površini mora mogao da nadgleda i rukovodi njihovom radom na samom lokalitetu. Dobra dokumentacija, detaljni snimci sa mjerama i opisom su osnova za dalju pravnu zaštitu ovih lokaliteta - istakla je Kovačevićeva koja je zahvaljujući svom dugogodišnjem iskustvu sa arheoloških istraživanja u Boki, američkim stručnjacima sa broda “Hercules” praktično pokazala gdje bi oni svojim modernim sonarima mogli naći ostatke rimskih brodova koji su nekada ovdje dovozili i odavde odvozili robu.

I ona i Ružica Ivanović očekuju da će Ministarstvo kulture obezbijediti novac za nastavak istraživanja i zaštite novotkrivenih hidroarheoloških lokaliteta u Boki.
- Ministarstvo kulture će od Vlade tražiti sredstva, jer ovo nije neka redovna i programirana aktivnost, već vanredna i vrlo značajna okolnost. Bez obzira na situaciju i krizu u kojoj se nalazimo, zaista očekujemo da ćemo tu naići na razumijevanje da se ove aktivnosti nastave - istakla je Ivanović.
Trenutno je u postupku desalinizacija nekoliko predmeta izvađenih sa nalazišta – amfora i tegola, nakon čega će se njima pozabaviti konzervatori Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora.
Bokotorski zaliv, pored brojnih kulturno-istorijskih spomenika i turističkih atrakcijama na svojim obalama, u podmorju skriva još mnogo ljepota koje su dostupne samo roniocima. Bogata istorija ovog kraja svoje materijalne tragove ostavila je u pravim “vremenskim kapsulama” na dnu zaliva gdje se mogu naći netaknuti predmeti iz vremena antike, pa sve do ratnih zbivanja u 20.vijeku. Društvo ribama, rakovima i koralima tako u podmorju Boke čine ostaci potonulih gradova, amfore, olupine brodova i aviona, čineći ovaj zaliv jednom od najpoželjnijih destinacija ronilačkog turizma na južnom Jadranu.

Ćipur
28-06-09, 18:39
Svojevrsna riznica iz najastarijih vremena antike je Risanski zaliv gdje su hidroarheološka nalazišta bukvalno na svakom pedlju dna mora. Amfore, ostaci drevnih zidina i zgrada starog Risna u kojem je bila prijestonica ilirske kraljice Teute toliko su vrijedni da je ronjenje u tom dijelu Boke zabranjeno bez posebne dozvole države. Amforišta se nalaze i u blizini ostrva Gospe od Škrpjela pred Perastom, kao i kod ostrva Gospe od Milosti u Tivatskom zalivu, a akvatorijum oko otoka Sveti Marko u arheološkim krugovima važi za najizgledniju lokaciju propalog rimskog grada Agruviuma, odnosno srednjevjekovnog Bobovca koji je po legendi, progutalo more nakon jednog razornog zemljotresa.
Boka i iz novije istorije ima što da ponudi – na dubini od 32 metra u blizini rta Kobila nalaze se ostaci drvene turske galije iz 16.vijeka. Najveći dio trupa broda pokrio je pijesak, ali su na dnu mora još vidljiva dva velika sidra i nekoliko topova kojima je galija bila naoružana. U akvatorijumu blizu plaže Dobreč i ostrva Mamula pred ulazom u Boku, na dubini od 40 metara, leži austro-ugarski trgovački brod „Tifani”. Teretnjak dugačak 45 metara potonuo je 1917. kada je usljed loše navigacije udario je u stijene kod rta Arza.

Na samim vratima Boke nalazi se olupina patrolnog broda “Golešnica” Jugoslovenske ratne mornarice, nekadašnje parne torpiljarke “76T” austrougarske mornarice. Brod dug 58 metara od 267 tona, iza sebe ima bogatu istoriju i službu u dva svjetska rata, a “život” je okončao 1959. godine kada ga je JRM rashodovala i potopila kao metu za vježbovana artiljerijska gađanja. Brod leži na desnom boku na pjeskovitom dnu na dubini od 35 metara.
U uvali Žanjice na dubini od 24 metra “počiva” još jedan stari ratni brod koji je takođe iskorišten kao meta, ali za raketno gađanje – rupa velika toliko da kroz nju može proći automobil, u trupu broda dugog 40 metara, svjedoči o pogotku rakete koja je 1983. godine uništila stari patrolni brod PBR-512 JRM. Teško oštećeno plovilo potonulo je prilikom pokušaja tegljenja nazad do Arsenala u Tivtu i danas u uvali Žanjice predstavlja jednu od najpopularnijih lokacija za wreck-diving u Boki.

Na dubini od 30 do 35 metara u blizini Kumborskog tjesnaca leži olupina drvenog torpednog čamca tipa “Higgins” koji je nakon što je rashodovan, ovdje potonuo početkom sedamdesetih godina 20. vijeka. Nešto dalje ka istoku, takođe kod Kumbora, leži i olupina austrougarskog torpednog čamca, a kasnije minolovca Ratne mornarice Kraljevine Jugoslavije D-2, a u središnjem dijelu Tivatskog zaliva u mulju na dubini od preko 40 metara i danas se može naći još poneki ostatak malog putničkog parobroda “Cetinje” koji je ovdje, uz velike ljudske žrtve, potonuo decembra 1944. godine, naišavši na njemačku protivbrodsku minu.

Britanski „spitfajer” kod rta Kabala

Ronioci koji vole istraživati ostatke potopljenih vazduhoplova, u Boki takođe imaju nešto za sebe – olupinu jednog od najpoznatijih lovaca Drugog svjetskog rata – aviona tipa “supermarine spitfire” britanskog RAF-a. Na dubini od 32 metra na pješčanom dnu kod rta Kabala, nalaze se raštrkani ostaci “spitfirea” koga je u septembru 1944. srušila njemačka protivavionska odbrana.

”Franc Jozef” čeka ronioce

Najatraktivija i najveća olupina u zalivu je svakako stara austrougarska torpedna krstarica “Kaiser Franz Jospeh I” koja je potonula u velikoj oluji oktobra 1919. godine u blizini uvale Cipavica na ulazu u Boku. Budući da se ta pozicija nalazi u teritorijalnim vodama Republike Hrvatske, za superatraktivni zaron do 98 metara dugačkog starog ratnog broda od preko četiri hiljade tona, naoružanog sa više 20 topova različitog kalibra, danas je najveća prepreka administracija i dobijanje raznih dozvola i saglasnosti da se posjeti potonuli brod koji leži na dubini od 28 do 42 metra.



Siniša LUKOVIĆ

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=308813

Ćipur
09-07-09, 01:52
Herceg Novi: Značajno arheološko nalazište na zidinama - otkriven najstariji i najočuvaniji dio originalnog bedema

Slučajno pronađeno blago

Na kompleksu Marka Cara, na jugistočnim zidinama Herceg Novog, koji s dva ruševna objekta od zemljotresa 1979. godine služi kao deponija, otkriveni su arheološki vrijedni objekti. Stručnjaci smatraju da u istraživanjima treba ići do kraja kako bi Herceg Novi svoje fortifikacije objedinio, ali i upozoravaju da se prije svega mora spriječiti uzurpacija gradskih zidina, koje sada neki koriste kao privatne terase ili dijelove dvorišta, a ima i slučajeva i da ih probijaju

Prvi dio arheoloških istraživanja na kompleksu Marka Cara, na jugistočnim zidinama Herceg Novog, završen je, a rezultati su potvrdili ispravnost pretpostavki da je riječ o značajnom arheološkom nalazištu: ''Istureni južni bedem, s temeljnim ostacima poligonalne kule, možemo vezati za period turske vlasti od 1482. do 1538. godine. Ako se radi o perimatru nekada utvrđenog grada, bedem je mogao biti podignut i u vrijeme hercega Stefana Vukčića Kosače, ali tu tvrdnju ne možemo argumentovati materijalnim ostacima na terenu, jer nekoliko pronađenih arhitektonskih spolija nijesu hronološki osjetljive''- navodi se u izvještaju istraživačkog tima, koji je odredio kotorski Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture, a koji su sačinjavali rukovodilac arheolog iz Kotora Vilma Kovačević, arheolog Predrag Lutovac, arhitekta savjetnik Boris Ilijanić, arhitekta Srđan Marlović i student arheologije Miloš Petričević.Još osamdesetih godina ukazivano je da na tom lokalitetu ima arheološki vrijednih objekata, međutim, tome niko nije pridavao značaj, čak je nikao veliki broj novih privatnih objekata na zidinama Starog grada, a kompleks Marka Cara, od 377 kvadratnih metara, s dva ruševna objekta od 791 kvadratnog metra, od zemljotresa 1979. godine čak je služio kao deponija. Zaštitna arheološka istraživanja počela su prošlog mjeseca, radi saglasnosti za dalju gradnju, koju je započeo novi vlasnik Slovenske alijanse, ujedno i vlasnik Ruskog doma, bivšeg Doma vojske:
- S obzirom na to da se pojavio investitor, koji želi da sanira ovaj objekat, iskrsnula je idealna prilika da se okolni prostor i arheološki detaljnije istraži. Izvedena su zaštitna iskopavanja u dva sektora, i to radi definisanja novootrkivenih zidova i dijela starog bedema, možda i najstarijeg gradskog jezgra, koji je, na žalost, bio djelimično zatrpan šutom - kaže Vilma Kovačević, potvrdivši stav kojim se sugeriše odobrenje nastavka radova na sanaciji i adaptaciji stare kapucinske bolnice, odnosno austrougarske kasarne.
- Sve to, uz pridržavanje navedenih konzervatorskih uslova za očuvanje kule, koja se djelimično nalazi ispod temelja bolnice, a može da se prezentira i uklopi u bedem uz sam objekat. Neposrednu okolinu objekta treba obraditi prema našim uputima, a ostali dio definisati poslije naknadnih arheoloških istraživanja - pojašnjava Kovačević, ističući da je u istraživanjima neophodno ići do kraja kako bi Herceg Novi svoje fortifikacije objedinio, a ujedno bilo napravljeno šetalište, kojim bi se mogao obilaziti Stari grad. Stručnjaci, međutim, ističu da se prije svega mora spriječiti uzurpacija gradskih zidina, koje sada neki koriste kao privatne terase ili dijelove dvorišta, a ima i slučajeva i da ih probijaju.
- Ovaj prostor svakako treba pretvoriti u jednu pjacetu, koja bi imala kulturno-turističku namjenu. Nije pitanje da li treba graditi ili ne, samo treba voditi računa kako će se nova struktura inkorporirati u zaštićenu ambijentalnu sredinu. Sigurno je da treba ozbiljno razmišljati o definisanju šetne linije po bedemima Herceg Novog, jer svakako ovaj Stari grad tako nešto zaslužuje. Prije toga treba riješiti problem objekata koji se nalaze na gradskim zidinama, jer su, recimo, tri od pet bastiona na jugoistočnoj strani gradskog bedema u privatnim posjedima, a koriste se kao dijelovi kuća ili terase. To mora biti gradsko dobro - zaključuje arhitekta Marlović, uz konstataciju da gradske zidine Herceg Novog nijesu nikada sistematski istražene i da se za dio pronađen u kompleksu Marka Cara može reći da je trenutno najstariji i najočuvaniji originalni bedem, jer je dugo bio pod zemljom. Posljednji pronalazak kulturnog nasljeđa ponovo je aktualizovao mnoga pitanja. Većina je saglasna da se takvo bogatsvo mora na pravi način valorizovati, a tu na scenu stupaju državne i gradske institucije.
- Za razliku od sektora II u sektoru I nijesmo imali jasno hronološki definisane kulturne slojeve, ali se mogao napraviti izvještaj na osnovu kojega će Republički zavod sa Cetinja dati mišljenje šta će se dalje raditi na adaptaciji i rekonstrukciji objekta stare bolnice, koji investitor želi da preuredi u gradsku galeriju. Prostor treba još istražiti, ali sada je to već stvar drugih institucija. Prvo i osnovno je pitanje šta želi vlasnik, jer koliko ja znam, vlasništvo nad cijelim ovim prostorom ima Katolička crkva, pa treba vidjeti kakve su njihove namjere, a i kakvi su urbanistički planovi. U svakom slučaju, smatram da je načeto nešto što bi trebalo da svi podržimo i što može u velikoj mjeri doprinijeti defenisanju spomenika kulture - zaključila je Kovačević, pojašnjavajući da je nadležnost Regionalnog zavoda da, ukoliko otkriju neku nepravilnost, donesu zabranu i da je to izvršni dokument, koji određene službe treba da provedu, a da su sankcije za nepoštovanje tih propisa u nadležnosti inspekcijskih službi.


Nebojša Mandić

http://www.republika.cg.yu/naslovna.phtml?akcija=vijest&id=73572

Ćipur
19-07-09, 13:53
ARHEOLOŠKI NALAZI NA LOKALITETIMA U CRNOJ GORI

Nakit i keramika iz Gotovuše i Spile


-U grobovima humke u Gotovuši pored primjeraka gvozdenog oružja i oruđa, otkriven je i fond ukrasnih predmeta. Humka pripada ilirskom etnosu i vezuje se za nekropole iz susjednih oblasti nekada nastanjenih Ilirima, a na osnovu pronađenog materijala može se datirati u period između 750. i 500. godina prije nove ere

-Među arheološkim materijalom pronađenim prilikom iskopavanja na lokalitetu Spila, najbrojnija je keramika, dok su predmeti napravljeni od kamena i kostiju zastupljeni u mnogo manjem broju

Nekropola humki koja se nalazi nedaleko od Pljevalja, nalazi se na jednom pošumljenom zaravnjenom brežuljku koji nosi lokalni naziv "ProdoĆ. Tokom 1964. godine sistematski je istražena jedna humka u kojoj je otkriveno sedam grobova. Po nalazima koji su u njemu otkriveni posebno je zanimljiv centralni grob. Kasnije, tokom gvozdenog doba po periferiji humke vršeno je ukopavanje ostalih šest grobova, a humka je povećala svoje dimenzije. U centralnom grobu, nevelike pravougaone forme, otkriveni su ostaci pokojnika u zgrčenom položaju. Na rukama pokojnika nalazila se po jedna masivna bronzana narukvica sa spiralnim diskovima. U grobovima humke u Gotovuši, pored primjeraka gvozdenog oružja i oruđa, otkriven je i fond ukrasnih predmeta među kojima se ljepotom i estetskim vrijednostima ističu ukrasne kopče i već pomenuti par narukvica.
Ukrasna kopča, prečnika 5,5 cm, izrađena je u tehnici livenja na proboj i ima oblik cvijeta sa krugom od sitnih latica. Masivne bronzane narukvice, prečnika 6,8 cm, sa spiralnim diskovima, posebno su zanimljive zbog činjenice da su kao nakit relativno rijetke na nalazištima bronzane kulture. Njihovo otkriće u grobu koji pripada starijem gvozdenom dobu nesumnjivo govori o veoma dugoj tradiciji koja prati ovu vrstu nakita, tako da se njihova upotreba može pratiti do tzv. halštata (starije gvozdeno doba).
Humka u Gotovuši pripada ilirskom etnosu i vezuje se za nekropole iz susjednih oblasti nekada nastanjenih Ilirima, a na osnovu pronađenog materijala, njena upotreba se može datirati u period između 750. i 500. godina prije nove ere.

KERAMIKA IZSPILE

Arheološki lokalitet Spila se nalazi na jugozapadnoj strani brda sv.Ilija, neposredno pored sela Glogovca, udaljenom oko jedan i po km od Perasta. Pećina se nalazi na strmoj i veoma teško pristupačnoj padini, na oko 300 metara nadmorske visine, otvorom okrenuta prema Bokokotorskom zalivu. Ulaz u pećinu čini otvor širine devet i po metara i visine oko šest metara, kroz koji se ulazi u prostor dubine 25 metara, koji se na kraju naglo sužava u neprohodan kanal.
U toku sistematskih istraživanja koja su trajala u periodu 1974-75. godine otkriven je kulturni sloj debljine oko dva metra. U vertikalnoj stratigrafiji sloj se dijeli na dva stratuma, od kojih stariji pripada neolitu, a mlađi eneolitu. Među arheološkim materijalom pronađenim prilikom ovih iskopavanja najbrojnija je keramika, dok su predmeti napravljeni od kamena i kostiju zastupljeni u mnogo manjem broju.
U stratumu koji pripada periodu neolita prisutne su sve faze tzv "Jadranskog neolita" počevši od najstarije etape cardium impresso keramike (tehnika ukrašavanja keramike utiskivanjem, orstom, noktom ili rubom nazubljene školjke poznate pod imenom kardijum) preko faze srednjeg neolita (Danilo kultura) do perioda mlađeg neolita poznatog pod imenom Hvar – Lisičići. U stratumu koji pripada perodu eneolita, takođe, su zastupljene tri faze razvoja tzv. "Jadranskog eneolita" od njegove početne faze do početka bronzanog doba, što ovom lokalitetu daje poseban značaj, jer je tu prvi put zastupljen kontinuirani razvoj eneolita jadranskog područja.
Među arheološkim materijalom pronađenim prilikom istraživanja pećine Spila posebno se, ljepotom izrade i načinom ukrašavanja, ističe keramika koja pripada najmlađem neolitskom sloju. Odlikuje se bogatstvom formi, tankim zidovima i brižljivim pečenjem što je dokaz dobrog poznavanja tehnologije izrade keramike. O umjetničkim preokupacijama tadašnjih stanovnika pećine i njihovoj težnji za estetskim vrijednostima svjedoče ornamenti izvedeni na ovim sudovima u bijeloj i crnoj boji, kao i glačanje spoljašnje i unutrašnje površine suda.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=24521&datum=2005-07-07

Pećinski crteži u Lipcima


Jedan od najznačajnijih primjera slikarstva primitivnog čovjeka, na prostoru Crne Gore, su slike koje se nalaze na okomitoj stijeni u mjestu Lipci, udaljenom oko 500 metara od morske obale, iznad Risna. Slikar je na stijeni, koja je nekada bila dio okapine čiji su se bočni zidovi i svod srušili, naslikao crteže sa prikazima scena iz lova na jelene. Na lijevoj strani scene prikazana su dva lovca na konjima koji bacaju koplja ili rastežu lukove na krdo od pet jelena i jedne košute koji se kreću sa lijeva na desno. Lovci su smješteni između dvije ogromne svastike (ornament kukastog krsta), dok su jeleni, poređani u dva niza, prikazani u dinamičnom pokretu koji je naglašen naprijed i nagore podignutim vratovima. Predstave životinja su dugačke između 35 i 50 cm i date su krajnje šematizovano, tijela su im naslikana u profilu dok su njihovi rogovi postavljeni an face. Tijela jelena su, po trupu, izdijeljena sa po četiri-pet vertikalnih linija, tj. šrafirane su poprečno kao zebre. Sve scene su naslikane nalepljivanjem glinaste svijetlo-oker zemlje na površinu stijene.
Po sadržajima koji su predstavljeni na stijeni u Lipcima i tehnici u kojoj su izvedeni, ovi crteži predstavljaju jedinstvenu pojavu na prostoru, ne samo Crne Gore, već čitavog Balkanskog poluostrva. Crteži iz pećine u Lipcima su prvobitno bili datirani u bronzano doba u period između 1600. i 1200.godina prije nove ere, da bi u novije vrijeme ovo datiranje bilo pomjereno u period gvozdenog doba, odnosno oko 800. godina prije nove ere.

Ćilibarski privjesci iz Lisijevog Polja

U mjestu Lisijevo Polje, koje se nalazi između sela Donje Luge i Donja Rženica pored Berana, slučajno je 1979. godine otkriveno veoma značajno arheološko nalazište. Tu se nalazila humka, visine 0,80 m i prečnika 4,5 m u kojoj je pronađeno 96 predmeta, uglavnom nakita i djelova nakita napravljenih od bronze ili ćilibara kao i dva primjerka gvozdenog oružja i dva keramička suda. Pored nalaza pronađen je izvjestan broj ljudskih kostiju, što ukazuje na mogućnost da je pokojnik bio inhumiran. Među ukrasnim predmetima napravljenim od ćilibara ističu se, po svojoj veličini i umjetničkoj obradi, privezak sa predstavom konjanika i privezak sa predstavom ljudske glave. Ovi privesci su se nosili oko vrata kao medaljoni ili kao privesci na lancu.
Na većem privesku (7,5 dž 4,5) jasno se razaznaje predstava nagog jahača sa konjem u galopu koga prati veliki pas u donjem dijelu priveska. Predstava nagog jahača sa psom koji ga prati, predstavlja heroiziranog pokojnika - temu koja je veoma često bila zastupljena u umjetnosti Ilira. Ovakva kompozicija se oslanja na grčke uzore iz arhajskog perioda dok se sadržaj vezuje za religiju domorodačkog ilirskog stanovništva.
Drugi privezak, na kome se jasno vidi predstava ljudskog lica sa krupnim ovalnim očima i zagonetnim osmjehom, pokazuje nam vrhunska dostignuća domaćih ilirskih majstora, nastala pod jakim grčkim uticajem, u vještini oblikovanja ćilibara.

Diatreta

Rimski grad koji se nalazio na području sela Komini, kod Pljevalja, sa municipijalnim statusom, poznat je u nauci pod imenom Municipijum S… jer je do danas ostalo sačuvano samo početno slovo od imena ovog zagonetnog antičkog grada. U naučnim krugovima postoje različita mišljenja o identitetu ovoga grada. Neki naučnici ga identifikuju sa gradom Splonumom dok drugi smatraju da je to bila Salonitana, zbog toga što su brojni stanovnici grada bili porijeklom iz čuvenog rimskog grada Salone (Solin kod Splita). Dugogodišnja arheološka istraživanja na ovom lokalitetu bila su, uglavnom, usmjerena na ispitivanje nekropola: starije iz I-II vijeka i mlađe iz II-IV vijeka naše ere. Na starijoj nekropoli, kako je i bio običaj u doba ranog carstva, praktikovano je spaljivanje pokojnika dok je na mlađoj nekropoli bilo zastupljeno inhumiranje (skeletno sahranjivanje) pokojnika.
Posebno se monumentalnošću i bogatstvom reljefnog i skulptoralnog ukrasa, ističu grobnice sa mlađe nakropole, koje su pripadale pojedinim bogatim porodicama. Pojedine grobnice su imale nadgrobne spomenike sa reljefnim predstavama pokojnika i napisanim poljima sa upisanim osnovnim podacima o pokojniku. U olovnom sarkofagu pored sahranjenog pokojnika, u jednoj od monumentalnih grobnica sa mlađe nekropole, pronađena je jedna izuzetno rijetka i skupocjena staklena čaša-pehar, poznata pod imenom DIATRETA. Pehar je polusfernog oblika izrađen od plavo-bjeličastog stakla oko čijeg recipijenta (tijela) teče mreža napravljena od niti kobaltno-plavog stakla.
Na gornjem rubu pehara se nalazi natpis napisan krupnim reljefnim slovima: VIVAS PANILINI BONA MEMORIA.
Na osnovu analogija, može se zaključiti da je diatreta iz Komnina proizvod čuvenih kelnskih radionica iz IV vijeka naše ere. Diatreta iz Komina je jedna od šest očuvanih diatreta za koje se sa sigurnošću može ustvrditi da su proizvedene u Kelnu. U prilog ovom datiranju ide i ime Paneleniosa sa ruba diatrete koje se može dovesti u vezu sa lidijskim satrapom koji se u istorijskim izvorima pominje 382. godine naše ere.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=24572&datum=2005-07-08



(KRAJ)

Ćipur
03-09-09, 22:34
BOGATO ARHEOLOŠKO KULTURNO NASLJEĐE RISNA: ŠETNJA DO LIPACA, GRADINE, CARINA I MOZAIKA

Uspavani evropski kulturni potencijal


~Trenutno je jedan dio mozaika, zbog otkrivenih djelova plastificiranog krova, izložen kiši. Pojedine prostorije rimske vile su dobro očuvane, ali su neki ornamenti, očigledno bez drenaže, razrovareni i “naduveni” podzemnim bujičnim vodama


Kulturno-istorijsko, arheološko i arhitektonsko blago skriveno u risanskom podzemlju potencijal je koji neodoljivo privlači ne samo ljubitelje starina, nego i brojne turiste iz inostranstva, koji ovih godina, poslije decenijskog zastoja, ponovo pohode tragove neimarstva drevne carice Teute.
Ratno-ekonomska kriza neminovno je ostavila traga i na brojne spomenike koji su svih ovih godina tavorili zaboravljeni, nezaštićeni, ostavljeni na milost i nemilost vremenskim i društvenim nepogodama. Doduše, istraživanja na lokalitetima Carina odvijala su se zahvaljujući arheolozima iz Poljske i ona su još u toku. Prošlogodišnja iskopavanja rimske vile na velikoj dubini pored same kapije risanske bolnice navode na zaključak da je tu bio cijeli kvart rimskog naselja. Još jedna prostorija, u slojevima ispod postojećih, otkrivena je prilikom revizije vile sa Hipnosom. Mozaik se nalazi na obradi, poslije čega će ponovo biti vraćen na svoje mjesto. Naučna istraživanja ukazuju da se radi o naseobinama iz ilirskog i kasnijeg rimskog perioda, u kojima se u kontinuitetu živjelo od IV i III vijeka prije nove ere, do IV-V vijeka u novoj eri.
Trenutno je dio mozaika, zbog otkrivenih djelova plastificiranog krova, izložen kišnim kapima. Pojedine prostorije rimske vile su dobro očuvane, ali su neki ornamenti, očigledno bez drenaže, razrovareni i “naduveni” podzemnim bujičnim vodama. Kapija je zaključana, ali se do nalazišta može lako doći preskakanjem kamenog zida uz ulicu koja vodi do Doma starih.
Čuvenim Mozaicima sreća se nasmiješila tek krajem prošle godine kada je na zahtjev lokalne zajednice odobren projekat njihove kompletene zaštite. Ovu godinu, kada će početi njihova rekonstrukcija, Stanislava Krivokapić, predsjednica komisije za kulturu Mjesne zajednice Risan, označila je kao revolucionarnu u zaštiti risanske kulturne baštine.
- Projekat zaštite Risanskih mozaika, jednog od deset najugroženijih spomenika kulture u Crnoj Gori, počeće u junu, najprije fizičkom zaštitom čitavog kompleksa, a zatim se nastavlja rekonstrukcijom, restauracijom i konzervacijom nalazišta. U planu su izgradnja turističkog punkta i edukacija vodiča, koji će biti na usluzi turistima. S obzirom na dosadašnje stanje zapuštenosti, ova godina je revolucionarna za revitalizaciju mozaičkog kompleksa - kazala je Krivokapić. Ona je saopštila da je realizator projekta američka Organizacija za međunarodnu pomoć i saradnju IRD, a donator USAID, koji ulaže oko 65 hiljada eura. Opština Kotor učestvuje sa 35 hiljada eura.
Prema podacima Mjesne zajednice, koja je prošle godine pokušala da dijelom organizuje posjetu i naplaćivala ulaznice, Mozaike je posjetilo oko dvije hiljade turista. Prodato je oko hiljadu ulaznica, ali je još toliko posjetilaca razgledalo iskopine bez ulaznice i vodiča.
Budući da istorija povezuje sve postojeće spomenike, kao i one koji tek čekaju da budu otkriveni, među Rišnjanima se može čuti ideja o jedinstvenoj turističkoj ponudi, koja bi oživjela usnuli grad. Maršruta bi spajala abrijum (polupećinu) Lipci sa praistorijskim crtežima, zatim, utvrđenje Gradina, Carine i Mozaike, koji se praktično nalaze u jednom krugu, a vodiči bi obilazak pratili adekvatnom pričom iz legendarne prošlosti grada. Postoji inicijativa da se najnovije naselje iz ilirskog perioda okruženo kiklopskim zidovima (IV-III vijek p.n.e.), čiji se bedemi uočavaju u koritu rijeke Spile, ostavi kao otvoreni arheološki park i time postane još jedna atrakcija risanskog zaliva.
Prethodno istražena lokacija podložna je vodi i eroziji, te bi trebalo da bude zatrpana i prilagođena izgradnji sportskih terena. Rezultati dosadašnjih istraživanja Carina (2001-2003) objavljeni su u časopisu “Arheologija” Poljske akademije nauka, a kod nas u “Glasniku “ Srpskog arheološkog društva.
Nalazi iz antičkog groba sa žižcima u Risnu, rad arheološkinje Vilme Kovačević, objavljeni su u poljskom časopisu “Novensia”, te u domaćem zborniku za kulturu, nauku i umjetnost “Boka”. Referat o Carinama Vilme Kovačević izložen je na arheološkim radionicama u Italiji, čime je svjetska naučna javnost upoznata sa kulturnim nasljeđem drevnog Risna.

Još pet godina na Carinama

Ove godine arheološka istraživanja na lokalitetu Carine ulaze u drugo petogodište, saznajemo od Vilme Kovačević, arheološkinje, koja je učestvovala u svim dosadašnjim iskopavanjima od 2000. godine. Istraživanja se rade u sklopu međunarodnog projekta “Risan - prestonica kraljice Teute”, u saradnji sa Varšavskim univerzitetom, Institut za arheološka istraživanja Novae, pod rukovodstvom prof. Pjotra Dičeka.
- Nastavljamo sa iskopavanjima u kontinuitetu (do 2010. godine), jer znamo do kakve devastacije dolazi kada se istraživanja ne dovrše, a lokaliteti ostanu raskopani. Polovinom juna ćemo raditi na utvrđenju Gradina, na brdu iznad Risna, koje ima vizuelni kontakt sa gradinom na Gošićima. Planiramo da završimo iskopavanja na Carinama i nastavimo podvodna istraživanja. Poljaci imaju kompletnu ekipu podvodnih arheologa (mi samo jednog), a sa naše strane pomagaće ronioci iz Regionalnog centra u Bijeloj - kazala je Kovačević.

M.D.P.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=49587&datum=2006-03-03

Ćipur
04-09-09, 05:16
NOVI ARHEOLOŠKI LOKALITET U CRNOJ GORI

U Morinju pronađen mozaik iz antičkog doba


~Cijela okolina će biti označena kao arheološka zona, što podrazumijeva i obraćanje veće pažnje prilikom svih budućih radova - kazala je arheolog Vilma Kovačević

Sloj originalnog mozaičkog poda iz antičkog perioda pronađen je prilikom zemljanih radova na imanju Milovana Đučića u Morinju, saopšteno je iz Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor.
- Komisija Zavoda je ustanovila da je mozaik pripadao nekom antičkom objektu, najvjerovatnije iz perioda drugog ili trećeg vijeka naše ere, kao što su i Risanski mozaici - kazala je arheolog Vilma Kovačević.
Ona je najavila detaljnija istraživanja na lokaciji, a prvi izvještaj je već proslijeđen Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture na Cetinju.
- Istraživanja bi trebalo da otkriju da li je riječ o vili kao što je to slučaj u Risnu ili se, s obzirom da je pronađena i manja kamena urna koja je u rimskom periodu služila za sahranjivanje, možda radi o nekom sakralnom objektu - navela je Kovačević.
Ona je istakla da je ovo otkriće raduje jer širi naučna saznanja o Risanskom akvatorijumu koji je bio nastanjen u tom periodu, pa se i lokacija u Morinju mora označiti kao potencijalni arheološki lokalitet.
- Cijela okolina će biti označena kao arheološka zona što podrazumijeva i obraćanje veće pažnje prilikom svih budućih radova - kazala je Kovačević.
Ona je precizirala da je fragment poda dimenzija dva sa metar sa očuvanom podlogom debljine oko 30 centimetara, kao i da se prilikom otkopavanja prelomio na više djelova.
Sačuvan fragment izveden je od bijelih kamenih kockica, dimenzija 1h1h2 centimetar, a preliminarnim uvidom nije konstatovana upotreba druge boje kamena.
U istom iskopu pronađeni su fragmenti donjeg dijela manje urne sa ispunom od krečnog maltera i cigle.
Vlasnicima je sugerisano da zaustave radove do zvaničnog stava stučne službe Zavoda.

(MINA)

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=53573&datum=2006-04-04


NI NAKON NEDJELJU DANA OTKAKO JE U MORINJU OTKRIVEN ARHEOLOŠKI LOKALITET

Zavod ne zanima antički mozaik


Iskopina u kojoj je pronađen sloj originalnog mozaičkog poda iz antičkog perioda prilikom zemljanih radova u dvorištu kuće Milovana Đučića u Morinju, osmi dan od otkriće, čeka da se neko od nadležnih organa pojavi radi preciznije analize.
U toku radova na imanju Đučića, Milovan i njegova supruga Vesna su na nekoliko metara porodične kuće, na dubini od metar i po, naišli na mozaik izveden od bijelih kamenih kockica, dimenzija 1dž2 centimetar, koji ih je podsjetio na čuvene Risanske mozaike. Odmah su obustavili radove i o svemu obavijestili Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor.
- Htjeli smo da otvorimo put, zbog čega smo i počeli iskopavanja u dvorištu. Na nekih metar i po dubine naišli smo na ploču na kojoj su se nalazili pravilno obrađeni kamenčići i odmah smo shvatili da je u pitanju djelo ljudske ruke i to mozaik. Kako nas je podsjetio na Risanske mozaike naslutili smo da je u pitanju važno otkriće i o svemu obavijestili nadležne organe u Kotoru. Poslije par sati pojavila se gospođa Vilma Kovačević, arheolog zavoda u pratnji još jedne žene. One su o svemu što su vidjele napravile službenu zabilješku i rekle da će ponovo doći za dva dana. Prošlo je evo sedam dana, a od njih ni traga ni glasa - ispričala je Vesna Đučić.
U zapisniku koji je na licu mjesta napravila komisija zavoda stoji da je mozaik pripadao nekom antičkom objektu, najvjerovatnije iz perioda drugog ili trećeg vijeka naše ere, kao što su i Risanski mozaici. Arheolog Vilma Kovačević najavila je dalja istraživanja na lokaciji, naglasivši da se ista mora označiti kao potencijalni arheološki lokalitet. U iskopu u dvorištu Đučića pronađeni su i fragmenti donjeg dijela manje urne sa ispunom od krečnog maltera i cigle.
Milovan Đučić je na samo nekoliko metara od mjesta gdje je pronađen mozaik prije 25 godina sagradio kuću. Tada nije primijetio nikakve neobične predmete prilikom iskopavanja.

V.D.R.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=53843&datum=2006-04-06

Ćipur
04-09-09, 18:27
Antički grad u plićaku?

SENZACIONALNO OTKRIĆE POZNATOG ENGLESKOG ARHEOLOGA ČARLSA LEKVESNA U MORU KOD SUTOMORSKE PLAŽE MALJEVIK


Bar - Porodica poznatog engleskog arheologa Čarlsa Lekvesna, pukim slučajem, pronašla je u plićaku plaže Maljevik, nadomak Sutomora, ostatke građevina, najvjerovatnije antičkog hrama, čiji je značaj za crnogorsku arheologiju, bez pretjerivanja, senzacionalan.
“Na samo nekoliko metara od plaže Maljevik pronađeni su ostaci nečega što će možda dobro zamisliti svjetsku naučnu javnost”, tvrdi za “Vijesti“ Lekvesnov kolega, arheolog i ronilac Mladen Zagarčanin, kustos Zavičajnog muzeja u Baru.
Provodeći običan dan na plaži, Englezi su, priča Zagarčanin, primijetili čudne komade pod vodom. Čarlsov petnaestogodišnji sin Majkl pozvao je oca i kazao mu da se pod vodom nalazi nešto što je mnogo puta vidio po njegovim knjigama na radnom stolu u Engleskoj.
“To su enormno veliki komadi stubova, prečnika oko 90 centimetara koji leže zajedno sa ostalim arhitektonskim elementima velikih dimenzija, teških i po nekoliko tona, i to na dubini od jedva dva metra. Vidljivi su i sa površine mora kada je bistro i bez talasa”, opisuje ushićeno Zagarčanin otkriće Lekvesnovih.

Navodeći da u Crnoj Gori njegova familija ljetuje svake godine od 1994. godine, Čarls je za otkriće kazao da je to „prst sudbine“.
“Posjetili smo mnoge plaže, ali smo na Maljeviku prvi put. Majkl i ja plivali smo sa maskama kupljenim na dječjem štandu u Sutomoru, bio sam desetak metara udaljen od sina kada me je pozvao da vidim velike kamene blokove i stubove na dnu, pedesetak metara od obale, gdje je dubina možda dva metra. Rekao mi je da imaju veoma pravilan oblik, i da je to možda nešto važno. Kada sam zaronio, ugledao sam nekoliko pravilno klesanih greda i blokova sa uklesanim žljebovima, baza stubova i dva velika kružna stuba, teških bez sumnje po nekoliko tona. Pripadali su nekoj antičkoj građevini, jer sam slične dimenzije i oblike gledao na mnogo lokaliteta po Mediteranu. Nešto najsličnije sam vidio u Aleksandriji, u Egiptu, gdje je zemljotres potopio velike građevine koje su bile pored obale”, priča engleski arheolog.

On je za “Vijesti“ bez ustezanja kazao da je, kao neko ko je vidio mnogo lokaliteta na Mediteranu i šire, ovo otkriće od izuzetnog značaja. Pošto radi i kao predavač na Univerzitetu u Sautemptonu, gdje je najbolja katedra za podvodnu arheologiju, odmah je pozvao čuvenog profesora Dejvida Pikoka koji se godinama bavi problemima ovakve vrste.
“Objasnio sam mu o čemu se radi, i da je kamen previše ljubičast da bi mogao biti lokalni. On se veoma zainteresovao jer bi bila nevjerovatna senzacija ako bi se to dokazalo, i izrazio je veliku želju da dođe i da vidi lokalitet, da se ustanovi zavređuje li da se pokrene projekat sa zvaničnim crnogorskim institucijama. Odmah sam informisao i zaposlene u Zavičajnom muzeju Omera Peročevića i Mladena Zagarčanina, koji su obišli lokalitet i potvrdili da se radi o stvarno nečem veoma značajnom za nauku”, nastavlja engleski arheolog koji od posla nije mogao pobjeći ni na ljetovanju.

Zagarčanin je potvrdio Lekvesnove konstatacije, uz ocjenu da je maljevičko otkriće izuzetno bitno za podvodnu arheologiju Crne Gore. On je dodao da je 2009. bila „veoma srećna“ za crnogorsku podvodnu arheologiju.
“Prvo je u Boki Regionalni zavod Kotor u saradnji sa Amerikancima, a pod vođstvom arheologa Vilme Kovačević pronašao i locirao dva broda sa izuzetnim transportom, a sada i ovo. Da li možemo da govorimo o nekom srećnom trenutku za podvodno blago Crne Gore ne znam, ali znam da to može biti inicijalna kapisla, i to u vremenima kada se organizovane grupe ronilaca sve više približavaju i „čerupaju“ naše primorje. Da li je ovo možda bio, kako kaže Čarls, transport koji je išao za neko antičko mjesto, ili se radi o drevnom naselju o kome mještani pričaju kao o legendi na osnovu brojnosti čudnih ostataka materijalne kulture antičkog perioda, još se ne možemo izjasniti. Bitno je da se krene u sistematsko proučavanje za dobrobit svih koji se bave arheologijom u Crnoj Gori”, ukazuje barski arheolog, podsjećajući da, iako u Crnoj Gori ne postoji podvodna arheologija kao organizovana arheološka disciplina, „postoji veliki problem krađa amfora i drugih nalaza pod morem, prodaje kulturne baštine i uvijek eksponiranje nekvalifikovanih lica“.

Lekvesn, nastanjen u Bakinghemšajru, dobro je poznat evropskoj naučnoj javnosti. Zaposlen je u Britanskoj organizaciji za arheologiju, a radi i kao predavač na Univerzitetu Sautepmton. Već godinama ljetuje u Sutomoru, gdje ima porodičnu kuću sa suprugom Verom, Sarajkom koja radi u BBC-jevom odjeljku za internacionalne vijesti. Imaju dvoje djece, Teodoru (10) i Majkla. Vera, koja je završila arapski jezik, sa Čarlsom se upoznala u Kairu tokom jedne od njegovih bezbrojnih ekspedicija po Bliskom i Srednjem istoku, gdje je pronašao više od hiljadu lokaliteta od izuzetne arheološke važnosti.

Zbog težine neće biti krađa

“Teorija za sada ima nekoliko. Jedino što je bitno u ovom trenutku je da je ovo za sada jedan od najinteresantnijih nalaza u regionu ovakve vrste i da je svakako senzacija koja otvara velike mogućnosti. Ovakav lokalitet, sa toliko mnogo pitanja, ne postoji. Da li je u pitanju transport polufabrikata iz Egipta ili je ovo lokalni kamen koji se isto tako izvozio, ili je možda potopljen antički hram, veoma je rano za konstataciju. U svakom slučaju, presrećan sam što se ovo otkriće desilo u državi koju volim i gdje rado dolazim. Sa Kulturnim centrom Bar i Zavičajnim muzejom imaću veoma brzo zvanične kontakte na univerzitetskom nivou, gdje ćemo se dogovoriti da li da započnemo projekat minerološko -petroloških analiza i ostalih mjerenja koja će dati konačne rezultate o porijeklu i vrsti kamena.
Na osnovu modula- promjera stubova, načina klesanja i drugih proučavanja možemo otkriti mnogo toga i zato treba sačekati da se sve sprovede regularno i zakonski. Raduje me što je lokalitet nemoguće pokrasti jer su komadi previše teški i bila bi potrebna ogromna mehanizacija da ih samo pomjeri”, kaže Čarls sa smiješkom na licu.


R. PETRIĆ

http://www.vijesti.cg.yu/index.php?id=314934

Ćipur
05-09-09, 23:33
U RISNU NOVA ARHEOLOŠKA ISKOPAVANjA

Na Gradini hram boga



Medaura Arheološka kampanja u Risnu koju sprovode stručne ekipe Varšavskog univerziteta i crnogorski stručnjaci obuhvatiće istraživanja na lokalitetima Carine, Gradina i Džamija kod rijeke Spile.
Na lokalitetu Carine tokom ranijih istraživanja arheolozi su pronašli kiklopske zidove, keramiku i novac. Otkrili su kod već poznate vile sa mozaicima, još jedan objekat sa podnim mozaikom.
- Naša hipoteza je da na lokalitetu Gradina nije postojala Teutina palata, već hram ilirskog božanstva Medaura. Na tom punktu radi se o uskom prostoru 20 h 30 metara tako da ta dimenzija ne dozvoljava da to bude palata. Minule godine na mjestu kod hotela “Teuta” gdje je po priči starijih ljudi postojao potopljeni grad pronašli smo gigantski bedem koji zalazi u more. Sada ćemo istraživati taj dio bedema - najavio je prof. Piotr Diček, koji predvodi poljsku ekipu.
Po konfiguraciji i izgledu iskopine koje su pronađene na lokalitetu džamije, arheolozi pretpostavljaju da se radi o antičkom teatru i cilj im je, kako je rekao prof. Diček, da u ovoj godini sprovedu sondažna arheološka istraživanja kako bi utvrdili da li se radi o anfitetru ili nekoj prirodnoj tvorevini. Oni su, inače u Risnu pronašli kuću koja datira iz trećeg vijeka p.n.e, komade anfora i poklopce sa natpisima grčkih majstora koji su ih radili.
- Za dva dana imamo više od sto nalaza kao i dosta studijskog materijala i ideja je odnosno već je u pripremi formiranje postavke - izložbe pronađenog materijala u Zavodu za zaštitu spomenika kulture - saopštio je prof. Diček.
Risanska Gradina u nauci slovi kao ilirsko utvrđenje, a naselje iz tog perioda nalazilo se u podnožju lokaliteta bliže moru.
- Došli smo do saznanja, a to je nešto novo u dosadašnjoj arheološkoj nauci, da se na tom prostoru nalazio grad iz najranijeg perioda istorije Risna kada su ga naseljavali Iliri, nastao pod direktnim uticajem Grčke odnosno mikenske kulture. Upravo ovi kiklopski zidovi rađeni su po istoj tehnici, u istom obliku kao što su zidovi poznati u Mikeni u Grčkoj. Ove godine planiran je nastavak istraživanja u sklopu tog velikog kiklopskog zida koji je opasavao to naselje. Zid ide dalje u more što govori o tome da je možda bio dio naselja - navela je Vilma Kovačević, arheolog Regionalnog zavoda i rukovodilac istraživanja.
Arheološka iskopavanja u Risnu, objasnila je Ružica Ivanović, direktorica Zavoda, su dio projekta pod nazivom “Rissinium - prijestonica kraljice Teute” i vršiće se na kopnu i u podmorju Risanskog bazena, na pretpostavljenoj lokaciji antičke luke. Kao i predhodnih pet godina, ovogodišnja istraživanja, sprovode ekipe arheologa iz Poljske i iz Crne Gore, studenti i praktikanti, u vremenu od 12. juna do 20. jula.

Ekipa stručnjaka

Pored prof. Piotr Dičeka, poljsku ekipu sačinjavaju i arheolozi mr Januš Reclav, mr Martin Lemke, mr Marcin Matera i mr Rafal Karpinski, dok su u našoj ekipi Vilma Kovačević, arheolog iz Regionalnog zavoda, koja je i rukovodilac istraživanja, Predrag Lutovac, arheolog i Magdalena Radunović, konzervator oboje iz JU “Muzeji i galerije” Podgorica, zatim Blažo Gorović, profesionalni ronilac iz Centra za obuku ronilaca i sigurnost na moru iz Bijele, te studenti arheologije Dejan Đukanović i Bogdan Lompar.
Nadzor nad arheološkim istraživanjima vršiće, shodno rješenju republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, arheolog Dejan Gazivoda i konzervator Božidar Jovičević, oboje iz te ustanove.


B. MARKOVIĆ

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=62368&datum=2006-06-17

Ćipur
06-09-09, 20:24
ZAVRŠENA ARHEOLOŠKA KAMPANjA U RISNU

Otkrivena ulica iz vremena antičke Grčke



Ovogodišnja arheološka kampanja na kopnenim lokalitetima u Risnu i podmorju, koja je počela 12. juna, dala je izuzetne rezultate koji se ogledaju u brojnim pronađenim arheološkim nalazima.
Arheološka iskopavanja u Risnu vrše se na osnovu Sporazuma o naučno istraživačkoj saradnji u oblasti arheologoje zaključenog prošle godine, između Varšavskog univerziteta i Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, za novi petogodišnji period, odnosno do 2010. godine. Kopnenim istraživanjima obuhvaćeni su lokaliteti na Carinama i Gradini, dok su podvodna vršena na dvije lokacije ispred Rtca i ispred hotela Teuta.
Istraživanja su realizacija projekta pod nazivom “Rissinium – prijestonica kraljice Teute” i vršena su na kopnu i u podmorju Risanskog bazena, na lokaciji antičke luke. Kao i predhodnih pet godina, istraživanja su sprovodile ekipe arheologa iz Poljske i Crne Gore, studenti i praktikanti.
Stručanjaci su otkrili nastavak ranije pronađenih kiklopskih bedema, odnosno njihovo postojanje od Carina - rijeke Spile do mora, gdje se protežu do 40 metara od obale prema moru, što znači da je potvrđena teza da se dio antičkog Risna nalazi pod vodom.
- Na Carinama je, takođe, otkrivena ulica iz vremena grčke dominacije, s kraja četvrtog i početka trećeg vijeka p.n.e, nekoliko objekata iz raznih perioda, od helenizma do Rima - saopštila je arheolog Vilma Kovačević, rukovodilac istraživanja na jučerašnjoj konferenciji za novinare u Regionalnom zavodu, organizovanoj povodom završetka ovogodišnje arheološke kampanje.
Ona je kazala da je na Gradini otkriven grčki bedem dužine 12 metara, zatim dva fragmenta zida iz ilirskog perioda i dvije antičke cistijerne za vodu. Kovačevićeva je navela da su ovdje i ostaci arhitekture iz poznijih perioda, te da bi daljim istraživanjima trebalo potvrditi da li se u okviru ove ilirske tvrđave nalazio i hram posvećen Medauru.
Na svim lokacijama pronađen je veliki broj keramike, metala i novca. Tako je na Carinama pronađeno oko 200 poklopaca amfora, sa natpisima i pečatima- treći vijek p.n.e. zatim je pronađeno oko 100 bronzanog novca i dva srebrna novčića iz rimskog perioda.
U podmorju su nađeni fragmenti amfora iz četvrtog i trećeg vijeka p.n. e, a na Gradini keramika iz turskog perioda.
Pored profesora Piotra Dičeka, poljsku ekipu sačinjavaju i arheolozi mr Januš Reclav, mr Martin Lemke, mr Marcin Matera i mr Rafal Karpinski, dok su u crnogorskoj ekipi pored Vilme Kovačević bili i Predrag Lutovac, arheolog i Magdalena Radunović, konzervator, oboje iz JU „Muzeji i galerijeĆ Podgorica, Blažo Gorović, profesionalni ronilac iz Centra za obuku ronilaca i sigurnost na moru iz Bijele, te studenti arheologije Dejan Đukanović i Bogdan Lompar.


B. MARKOVIĆ

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=66009&datum=2006-07-18

Ćipur
06-09-09, 20:59
ARHEOLOG MIŠKO ĐUKIĆ POVODOM PROJEKTA “PODGORICA ARHEOLOŠKO BLAGO”

U Skadarskom jezeru hram od bijelog kamena



Arheolog Miško Đukić najavio je početak istraživanja dna Skadarskog jezera, jer tvrdi on, voda krije građevine iz daleke prošlosti.
- U septembru počinjemo da istražujemo šta to kriju dubine Skadarskog jezera. Iz MUP-a Crne Gore obećali su nam da će poslati svoje ronioce sa profesionalnom opremom kako bi na što stručnije obavili istraživanja. Tvrdim da se u jezeru pored mosta nalazi hram od bijelog kamena, a tačnu lokaciju još ne bih otkrivao, jer pred našim očima, bogatu prošlost tla na kome živimo neko uvijek krade. Kad dođe vrijeme javnost će biti upoznata sa pojedinostima ovog istraživanja - kaže Miško Đukić, arheolog.
Ovaj ljubitelj kulturne baštine nedavno je objavio i dokumentarni video zapis “Podgorica arheološko blago” koji je izazvao burnu reakciju javnosti. Film je prikazan pred brojnom publikom u Podgorici, u sali DODEST-a, u Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović”.
“Sjaj kulturne baštine pomračuje nebriga” - bio je jedan od “blagih” komentara publike koja je vrlo žučno reagovala, nezadovoljna stanjem u kome se nalaze podgorička arheološka nalazišta, a o čemu govori film.
“Počnu istraživanja, a onda neko kaže stop - prekinite radove”. Nezadovoljstvo i bijes su kulminirali, a pitanja su se nizala...
- Razvlači se naše kulturno blago. Dolaze Italijani, odnosno ljudi koji pričaju italijanski, za pedeset eura dnevnice naše stanovništvo odradi prljave poslove za njih. Eksponati sa nalazišta čija se starost vijekovima mjeri, odnose se u inostranstvo. Njima su važni, a nama, čiji su preci gradili i ostavili nama u nasljedstvo prelijepe građevine - to blago nije bitno. Arheološka iskopavanja započnu i kad se mašinerija zahukta naloži se obustava radova - kaže autor filma Miško Đukić.
Film “Podgorica arheološko blago” traje 64 minuta, a autor posjeduje preko osamnaest sati snimljenog materijala, od koga će biti urađeni nastavci ovog dokumentarca. Veliku pomoć u toku snimanja pružili su mu mještani koji žive u neposrednoj blizini arheloških nalazišta.
U filmu publicista Stevo Vučinić vodi gledaoce po ostacima starog antičkog grada - Duklje, a pored njega o kulturnom blagu koji posjeduje Crna Gora govore Branislav Borozan, prof. Vojislav Nikčević, Milovan Vaso Rolović i Milutin Božović.
Ostaci Duklje, Skadarski basen, Martinićka gradina, istraživanja na Zlatici, kapitel pronađen u Donjoj Gorici, predmeti izvađeni iz mulja rijeke Zete, samo su mali dio onoga na šta dokumentarac podsjeća.
Postavljeno je i pitanje da li su u crkvu Sv. Đorđa, koja se smatra najstarijom građevinom stare Podgorice i nalazi se pod Goricom, ugrađeni dijelovi iz crkve i hrišćanskih spomenika sa Zlatice. Film, takođe, govori i o oskrnavljenim spomenicima, crkvama, čije ploče i kamenje stanovništvo upotrebljava prilikom svojih neimarskih radova.

Most povezivao ostrva Starčevo i Goricu

Ronilac amater, zaljubljenik u ljepote Skadarskog jezera na dubini od sedam metara pronašao je most za koji se sumnja da je povezivao ostrva u jezeru - Starčevo i Goricu. To nije jedina građevina na koju je on naišao ispod jezerskih “dubina”. Kaže, u jezeru u neposrednoj blizini mosta nalazi se i zid, pretpostavlja da je dug preko 400 metara.
- Jezero krije velike tajne, možda se ispod nalaze čitavi gradovi. Nephodno je da dođu profesionalci sa dobrom opremom i zarone, možda se ispod kriju neslućena otkrića. U maju je najbolje roniti, jer je tada manje, nego inače, planktona koji smanjuju vidik - kaže Predrag Golović u video zapisu.

Dobili novac za film

Komisija za saradnju sa NVO Opštine Podgorica odlučila je da na osnovu petog konkursa za raspodjelu sredstava NVO podrži pet projekata. Od toga je NVO “Orgos” za projekat “Podgorica- arheološko blago” dodjeljeno 6.856 eura.



J.Đ.B.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=67311&datum=2006-07-28

Ćipur
08-09-09, 01:42
ARHEOLOG MILOŠ PETRIČEVIĆ, PIONIR AERO-ARHEOLOGIJE U CRNOJ GORI

Kopa po istoriji iz vazduha


~ Aeroprospekcijom otkrili mnogo novih lokaliteta o kojima ne postoji zvanična evidencija, a zub vremena i ljudska ruka polako ih devastiraju

Aero-arheologija u Crnoj Gori kao multidisciplinarni pristup, koji je veoma popularan u svijetu, kod nas je "u povoju", ali obećava bolje dane za ovu naučnu disciplinu.
Savremeni metodološki pristup otvora mogućnost cjelovitog sagledavanja arheoloških lokaliteta na tlu Crne Gore, njihove uzajamne povezanosti i upoređivanja sa nalazištima u regionu.
Diplomski rad mladog Kotoranina arheologa Miloša Petričevića, "Mogućnosti aeroprospekcije i Geografskog informacionog sistema aplikacije", nedavno je privukao pažnju crnogorskog Društva arheologa. Petričević je student Filozofskog fakultetu u Beogradu, katedra za arheologiju, čiji je mentor Nenad Tasić, a po prvi put kod nas spojio je digitalni model reljefa i daljinsku detekciju arheoloških nalazišta, na konkretnim snimcima praistorijskih utvrđenja, gradina i tumula na potezu od Platamuna i Donjeg Grblja do Luštice.
- Savremena GIS-aplikacija je računarski program u kome skladištimo sve prostorne informacije vezane za aero-fotografije i topografske karte, na kojima vršimo mapiranje arheoloških lokacija, trodimenzionalnom analizom infra-crvenih i satelitskih snimaka i skeniranja. Dugo se zapostavljala makro-situacija u arheologiji, nedestruktivni metod, a istraživanja se fokusirala uglavnom na fizička iskopavanja. Aeroprospekcijom smo otkrili još mnogo novih lokaliteta - kaže mladi arheolog pokazujući aero-snimke sa ucrtanim gradinama pod radnim nazivima "Ograđena gomila", "Kovačeva gomila", "Gradišta", "Velja gora", "Grabovac", "Sveti Arion", "Vrtača, Negaljevići", sa brojnim lokalitetima nekropola pod tumulusima, rimskih vojnih građevina i skorašnjih ljudskih tvorevina.
Mnogo je lokaliteta, zvanična evidencija još ne postoji, a zub vremena i ljudska ruka polako ih devastiraju. Milošev rad začetak je izrade arheološke karte Crne Gore.
- Cilj Društva arheologa je da se napravi kompletna arheološka karta Crne Gore, gdje ćemo moći da izvršimo bezbroj analiza - odnose u kojima stoje određeni lokaliteti, horizontalnu rasprostranjenost i koncentraciju neolitskih, paleolitskih i bronzanodopskih lokaliteta i njihovo mapiranje, a na terenu da proučimo u kakvom su stanju i mogućnost njihove zaštite. Za GIS-analizu makro situacije potrebne su vertikalne fotografije u serijama od prije 50 godina, odnosno što starije, to bolje. Takođe, i sve što ima u arhivama, jer tlo se vremenom mijenja, a čovjek i sam remeti neki prirodan slijed. Poslije toga sa aparatom se ide u avion i prave fotografije, a za detaljne analize i mape potrebni su nam računari, softveri i podloške, vazdušni snimci, topografske, geološke, hidrološke i ostale geografske karte - objasnio je Miloš Petričević.
On kaže da se mapiranje lokaliteta mora posmatrati u jedinstvenom praistorijskom arheološkom korpusu, povezano sa arheološkim kartama regiona - neki od susjeda imaju svoje karte, ali mi to još nemamo.
- Želja mi je da specijalizujem praistorijsku arheologiju - kaže Miloš.
Prije par godina on je kotorskoj javnosti predstavio trodimenzionalnu rekonstrukciju prvobitne crkve - martirijuma sv. Tripuna Rotunda, koju je realizovao u saradnji sa Mihajlom Čelanovićem i Dušanom Vulekovićem.

Korisna saradnja

U istraživačkom radu koji je trajao pune dvije godine, Petričević je koristio vertikalne fotografije snimljene iz aviona, koje mu je ustupio Vojno-geografski institut u Beogradu, sarađivao je sa Darjom Grosman, profesorkom na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Ljubljani, Nikolom Stripčevićem, predavačem na Katedri za antropologiju pri Univerzitetu Santa Barbara u Kaliforniji (porijeklom sa Luštice), prof. Branislavom Trivićem sa Katedre za rudarsko-geološka istraživanja u Beogradu, te stručnjacima Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Crne Gore u Kotoru. Pomogao mu je i prof. Lodeko Račkovski, sa Odsjeka za aero-arheologiju pri Institutu za praistoriju u Poznanju.


M.D.P

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Feljton&clanak=78889&datum=2006-11-20

Ćipur
08-09-09, 02:45
RADOVI NA LOKALITETU U HERCEG NOVOM IZAZVALI BURNE REAKCIJE SLUŽBI I GRAĐANA

Car problem za Ruse


~Istoričari tvrde da se na mjestu kompleksa Marka Cara nalazilo podziđe dvora i grada Hercega Stjepana, srednjovjekovnog vladara po kojem je grad dobio ime i da bi zato arheolozi trebalo da budu upućeni u sve radove na lokalitetu

~Rusi razočarani stavom gr

HERCEG NOVI - Raščišćavanje otpada na kompleksu Marka Cara u Herceg Novom je nakon višemjesečnog zastoja nastavljeno, ali su zbog neangažovanja arheologa, kao nadzornika radova na lokalitetu koji se nalazi unutar zidina Starog grada, i "preskakanja" Zavičajnog muzeja, kao relevantne ustanove, izazvali burnu reakciju građana i nadležnih službi. Podsjećamo da je kompleks proljetos na tenderu otkupila Slovenska alijansa, koja je ujedno i vlasnik Ruskog doma, za 255.000 eura, od Fonda sistema odbrane.
Prema riječima Aleksandra Beljakova, direktora Ruskog doma, građevinski radovi otpočeće naredne godine, nakon usvajanja izmjena i dopuna Urbanističkog projekta Stari grad, i nakon dobijanja odobrenja Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora.

- Svi radovi na raščišćavanju terena, vrše se uz odobrenje Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Zajednički je dogovor da se teren oko ruševnih objekata očisti do nivoa zidina, a onda dođe ekipa Zavoda koja bi utvrdila eventualno postojanje arheološkog nalazišta pod zemljom, odnosno izvršila arheološka istraživanja i konzervatorske radove. Ukoliko utvde da arheološko nalazište postoji, naravno da na njemu nećemo graditi ništa. Kompleks trenutno raščišćava dvadesetak radnika, koji moraju ukloniti još oko 3.500 kubika smeća. Naš plan je da na ovom atraktivnom prostoru napravimo atelje i apartmane koji će biti fizički povezani sa Ruskim domom - kazao je Beljakov.
On je ustvrdio da Slovensku alijansu, prilikom kupovine ovog kompleksa, niko nije upozorio da se ispod zemlje nalazi arheološki lokalitet, ali i da je uprkos tome izvršena sondaža zemljišta i njegovo snimanje iz vazduha koje je pokazalo negativne rezultate, odnosno da se ispod ruševnih objekata i čitavih kubika smeća ne nalazi arheolaško blago.
Za izvođenje radova direktor hercegnovske JU Muzej i Galerija dipl. arheolog Đorđe Ćapin kaže da je čuo iz medija.
- Javnu ustanovu Muzej i galerija niko nije kontaktirao ovim povodom. Sve što se radi u Starom gradu i unutar zidina, ne bi smjelo da se radi, bez prisustva arheologa, jer je čitav prostor potencijalni arheološki lokalitet. Naša ustanova ima stručnjake koji mogu da sprovedu arheološko istraživanje ili stručni nadzor, na bilo kom lokalitetu u Herceg Novom. Zašto se naša ustanova zaobilazi u takvim aktivnostima, pa i u mnogim drugim poslovima od značaja za nauku i kulturu grada, ne želim da nagađam, no jednom će se morati precizno odgovoriti i na ovo pitanje. Herceg Novi je u ingerencijama Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora i tamo treba potražiti sve odgovore na sva pitanja koja se tiču intervencija u hercegnovskom Starom gradu - kazao je Ćapin.
Napori da od Ružice Ivanović, direktorke Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora, dobijemo informaciju o slučaju kompleksa Marka Cara, nijesu urodili plodom jer je Ivanovićeva, kako nam je obrazloženo, prezauzeta obavezama.
Inače, istorijski izvori upućuju na to da se upravo na području kompleksa Marka Cara, ispod površine zemlje, nalazi pravo arheloško blago koje datira iz 17. vijeka, pa čak i ranije, kada se na tom mjestu nalazio franjevački samostan. Ruinirani ostaci današnjih objekata datiraju iz doba Austrougarske, i tada su korišćeni kao bolnica. Istoričari tvrde da se na mjestu kompleksa Marka Cara nalazilo podziđe dvora i grada Hercega Stjepana, srednjovjekovnog vladara po kojem je grad dobio ime.

Zvoniku odzvonilo

Direktor Ruskog doma, Aleksandar Beljakov, nije krio nezadovoljstvo reakcijom građana, ali i relevantnih društvenih subjekata po pitanju izgradnje 25 metara visokog zvonika kraj crkve Sv. arhangela Mihaila, trotoara i javne rasvjete u Kumboru, revitalizacije Karače, projekata, koji su pored obnove Ruskog groblja i Doma zvonara u Starom gradu, trebalo da budu poklon Rusije, Herceg Novom.
- Ne znam šta građani, ali ni opštinski organi žele. Kada smo dogovarali saradnju, izrazili smo spremnost da finansiramo projekte koji oni hoće što smo i učinili, a danas kada god počnemo nešto da radimo nailazimo na negativne reakcije i opstrukcije. Iako su na prostoru na kojem je planirana izgradnja zvonika izvršena geotehnička snimanja terena, a pet se zvona već izlilo u Rusiji, od ovog projekta najvjerovatnije neće biti ništa jer je investitor Rusinvest grup odustao od finansiranja. Razmišljamo da osim kada je riječ o rekonstrukciji Ruskog groblja, jednostavno odustanemo i od preostalih projekata - rezignirano kaže Beljakov.


K.M.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Regioni&clanak=80106&datum=2006-11-30

Ćipur
08-09-09, 03:17
DR ĐORĐE JANKOVIĆ, ČLAN DRUŠTVA ARHEOLOGA CRNE GORE, UPOZORAVA DA JE ZAPUŠTEN PRČANjSKI SPOMENIK KULTURE IZ IX VIJEKA

Crkva svetog Tome obnovljena, pa zaboravljena



~Zbog specifične arhitekture, crkva svetog Tome u Prčanju je izuzetna, neobična, interesantna i veoma važna, ne u lokalnim i državnim, nego u evropskim granicama

Zidovi crkve sv. apostola Tome u Prčanju, registrovane u Regionalnom zavodu kao spomenik druge kategorije iz IX stoljeća, doskora su bili potpuno "kamuflirani" bodljikavom kupinom, granama lovorike, šibljem i korovom.
Ni mnogi žitelji mjesta, posebno oni mlađi, ne znaju da ovakvo kulturno blago postoji u njihovom mjestu, na privatnom zemljištu, tek dvadesetak metara udaljeno od obale. Često se ljeti mogu sresti ljubitelji starina koji dolaze na odmor u Prčanj kako lutaju tražeći ostatke najstarijeg hrama u ovom mjestu.
Tek sada ostaci crkve postali su vidljivi i dostupni, jer su planinari "Pestingrada" iz Kotora napravili jednodnevnu radnu akciju i raščistili zapuštene fundamente.
- Crkva svetog Tome je zbog specifične arhitekture izuzetna, neobična, interesantna i veoma važna, ne u lokalnim i državnim, nego u evropskim granicama. Prije pedesetak godina je konzervirana, pa zapostavljena - problem je što nema domaćina da je čuva, očisti, napravi razglednicu, naplati ulaznicu, postavi tablu sa putokazom, kad dođe turista da vidi gdje da je nađe. Grehota je da to tako stoji, jer je kulturna baština vrijednost za hiljadu godina, rudnik se vremenom iscrpi, ali je arheologija neiscrpni izvor prihoda, naravno, uz dobru reklamu i aranžman - kaže dr Đorđe Janković, arheolog, profesor na Filozofskom fakultetu u Beogradu, član Društva arheologa Crne Gore. Evropa je, kaže Janković, još prije 20 godina donijela Konvenciju o zaštiti arheološkog nasljeđa. U njoj stoji da je baština zajednička, te da je izvor proučavanja prošlosti svih Evropljana.
- Vlasnik spomenika kulture, država ili privatno lice, dužan je da čuva kulturno nasljeđe i učini ga dostupnim javnosti, samo što je to u našem zakonu nespretno riješeno. Ukoliko lice nema sredstava za restauraciju i konzervaciju, država treba da to finansira i sačuva, a vlasnik ima pravo da od naplate ulaznica stekne lični prihod. Spomenik kulture nije neka nedodirljiva svetinja - to je nešto što donosi prihode. Na žalost, nijedna država bivše Jugoslavije ne poštuje te zakone - kaže prof. Janković.
Pored stručnog znanja, koje iz oblasti praistorije i srednjeg vijeka stiče uži krug ljudi, arheologija se može posmatrati i sa ekonomskog gledišta - ona otkriva spomenike kulture koji mogu da se eksploatišu.
Crkva Rize Bogorodice u Bijeloj jedna je od nekoliko crkava na ovom području, građenih po principu trolista. Takvu arhitekturu arheolozi nazivaju trikonhos, a to je bila tema proučavanja dr Jankovića.
- Crkva Rize Bogorodice, crkva u Doljanima- u Zlatici kod Podgorice, hram u Drivastu, na granici Albanije i Crne Gore, te crkva sv. Jovana u Zatonu na Limu, podignute su u IX i X stoljeću i imaju istovjetni tip gradnje - tri apside međusobno spojene, niesu prislonjene na pravougaonu osnovu kao one iz V i VI vijeka - tako formiraju trolist, kao djetelina - objašnjava Janković.
Crkva u Bijeloj je episkopska crkva, ima grčke napise i živopis datovan u XII vijek. Sačuvana apsida stare crkve, koja se i danas može vidjeti ispod staklenih ploča, po mišljenju Jankovića, prezidana je u IX-X vijeku, u jednom periodu je postradala i nakon toga uz nju je prizidan jednobrodni dio koji je u XII vijeku oslikan živopisom.
- Takvih crkava ima još na Skadarskom jezeru, a kada se stave na kartu, daju teritoriju Arhiepiskopije Prve Justinijane iz vremena Arhiepiskopije Klimenta Ohridskog (oko 900. godine). Glavna crkva bila je ona u Doljanima (Duklja), po njenom uzoru građene su ostale crkve - objasnio je naš sagovornik.
Trikonhosi, ili crkve sa tri apside, trolisne osnove sa apsidama na istoku, sjeveru, jugu i ulazom sa zapada, potiču još iz kasno rimskog- rano vizantijskog perioda, od IV do VI vijeka. One po pravilu na jedan pravougaoni brod imaju prislonjene tri apside. Tako su građeni Petro-Pavlov manastir kod Trebinja, crkva u Baru, takva je i Prečista Krajinska na Skadarskom jezeru, u kojoj su, po predanju, sahranjeni kralj Vladimir i Kosara.
- Suština je da ove crkve, koje su u prethodnim iskopavanjima datirane u XII i XV vijek, u stvari potiču iz ranijeg perioda - V i VI vijeka. Prečista Krajinska, koja je sada u ruševinama, zapravo je sagrađena u IV i V vijeku i koristila se u kontinuitetu sve dok je Turci nisu spalili, vjerovatno u XVI vijeku, što je rezultat mojih istraživanja - naglasio je Janković.


M.D.P.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=80057&datum=2006-11-30

Ćipur
08-09-09, 18:23
ČIŠĆENjE ŠUTA I OTPADA SA KOMPLEKSA MARKA CARA POKAZALO KULTNI SLOJ IZ 14. I 15. VIJEKA

Stari grad arheološka nepoznanica


~Na kompleksu Marka Cara otkriveni su ostaci gradske vojne i civilne arhitekture, dio unutrašnjeg bedema koji je dijelio Donji i Gornji grad, kao i ostaci drugih objekata, a JU Muzej i galerija uskoro počinje zaštitno arheološko iskopavanje

U hercegnovskom Starom gradu, na kompleksu Marka Cara, uskoro će otpočeti zaštitno arheološko iskopavanje koje zaposleni u JU Muzej i galerija sa nestrpljenjem iščekuju. Prema riječima Đorđa Ćapina, direktora Muzeja, ovaj posao predstavlja izuzetnu priliku da se nakon više od dvije decenije, sazna nešto više o starom gradskom jezgru. Na kompleksu Marka Cara su, nakon odnošenja ogromne količine šuta i otpada, otkriveni ostaci gradske vojne i civilne arhitekture, dio unutrašnjeg bedema koji je dijelio Donji i Gornji grad, kao i ostaci drugih objekata.
- Pokazao se kulturni sloj 14. i 15. vijeka, a građevinski radovi su stali, dok se ne izvrši zaštitno arheološko istraživanje. Sada se tehnički snima postojeće stanje, a u toku su dogovori oko formiranja tima za arheološko iskopavanje. Bilo bi najlogičnije i za investitora najjeftinije, da ova iskopavanja sprovede naša ustanova, samostalno ili u saradnji sa republičkim zavodom za zaštitu spomenika kulture, što je interes grada, dok bi regionalni zavod iz Kotora, na osnovu rezultata istraživanja, trebalo da potpiše minimalne konzervatorske uslove za objekte koji će se na ovom mjestu obnavljati. Zasad postoji dobra volja svih strana, da se ovaj posao odradi kako treba, po zakonu i najvišim svjetskim stručnim standardima- konstatuje Ćapin.
On naglašava da iskopavanja za Muzej predstavljaju svojevrstan izazov, jer Stari grad u arheološkom smislu još uvijek predstavlja nepoznanicu.
- Ne znamo na čemu je grad podignut 1382. godine, a njegove najranije faze iz doba Kotromanića i Kosača, nijesu definisane u arheološkom smislu, odgovarajućim predmetima materijalne kulture. Mi ne posjedujemo, validnu arheološku dokumentaciju sa tih iskopavanja, kartoteku nalaza, studijsku analizu materijala, i sve ono što stručni standardi zahtijevaju u arheologiji. U depou zavičajnog Muzeja, imamo par kutija keramike iz Starog grada, koja čak nije ni bila oprana, a koja bez odgovarajuće terenske dokumentacije, nema naučnu vrijednost - ističe Ćapin.
On podsjeća da je mnogo spomenika kulture uništeno upravo zbog nebrige ili neodgovarajućeg sistema zaštite, kao i da su mnogi arheološki lokaliteti, poput nedavno srušene kule iz 18 vijeka na Rosama, bespovratno izgubljeni, zarad neblagovremenih reakcija nadležnih službi ili neodgovarajuće stručne obrade. Kao jedan od primjera devastacije on ističe zidine Starog grada koje su, kako on kaže, nepovratno izgubljene i nijesu sačuvane cijelom svojom dužinom. Zbog toga ih je nemoguće valorizovati poput onih u Dubrovniku kod kojih postoji šetališna staza. On je ukazao da od hercegnovskih utvrda, poput Kanli Kule i Forte Mare, koje su otvorene za turiste, tvrđava Španjola ima najveći potencijal, a koja je nažalost, zbog višedecenijske nebrige, pored Citadele i Mamule, najruiniranija.

"Crna Bogorodica " čuvar Starog grada

U prolazu kroz Sahat kulu, podignutu 1667. godine, po naredbi Sultana Mahmuda, koja je nekada predstavljala glavnu kapiju grada, nalazi se statua "Crne Bogorodice". Legenda o njenom nastanku kaže da su se tokom borbi između Turaka i Mlečana, 1687. godine, tri Peraštanina zaklonila iza drveta masline. Topovsko đule pogodilo je maslinu koja im je spasila živote, a oni su se zarekla da će od tog nagorjelog drveta, u znak zahvalnosti, napraviti skulpturu Majke Božje. Tokom konzervatorskih i restauratorskih radova 2003. godine, ekipa hercegnovske JU Muzej i galerija, utvrdila je, da je statua zaista i načinjena od maslinovog drveta.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Regioni&clanak=82822&datum=2007-01-17

Ćipur
09-09-09, 02:55
POČELO ZAŠTITNO ARHEOLOŠKO ISTRAŽIVANjE U HERCEGNOVSKOM STAROM GRADU

Tragaju za crkvom svetog Stefana


~Po okončanju istraživanja, sav pronađeni materijal uz prateću dokumentaciju biće predat hercegnovskom Zavičajnom muzeju

Zaštitno arheloško istraživanje koje se sprovodi na kompleksu Marka Cara u srcu hercegnovskog Starog grada otkrilo je postojanje bedema i šetalice iz turskog perioda. U dubljim slojevima najvjerovatnije oslonjeni su na srednjevjekovne zidine grada. Osim toga, otkriven je i objekat kapucinske bolnice, lazareta, koja potiče iz mletačkog perioda, a koji se nalazi izvan ovih bedema. Ovim značajnim istraživanjem, koje će trajati još oko petnaestak dana, rukovodi ekipa arheologa i arhitekata, a sredstva za njegovu realizciju, u visini od 4.000 eura, opredijelila je ruska firma, Slovenska alijansa, vlasnik ovog kompleksa.
Prema riječima arheologa Predraga Lutovca, istraživanje ima za cilj, ne samo definisanje bedema, koji pripadaju turskom periodu, već i sondažu terena, kako bi se utvrdili svi hronološki periodi.
- Našu ekipu čine Vilma Kovačević, arheolog Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora, Miloš Petričević, student arheologoije, i arhitekte Srđan Marlović i Boris Ilijanić. Ukupno dvadeset dana, koliko je investitor predvidio da radovi traju, dovoljno je za definisanje lokaliteta. Na prostoru koji tretiramo u okviru arheoloških istraživanja, potrebno je spustiti se ispod ovog sloja i utvrditi postojanje starijih objekata, te ih hronološki opredijeliti. Na terenu je pronađen i pokretni arheološki materijal, odnosno fragmenti keramičkih sudova, od srednjeg do dvadesetog vijeka, što je i očekivano, s obzirom na naslojavanje i pad terena. Po okončanju istraživanja, sav pronađeni materijal uz prateću dokumentaciju biće predat hercegnovskom Zavičajnom muzeju, a na osnovu rezultata našeg rada Zavod će dati investitoru konzervatorske i urbanističko tehničke uslove o nastavku radova na postojećem objektu - kazao je arheolog Lutovac.
Arhitekta Srđan Marlović ukazao je na značaj otkrivanja bedema grada, koji su bili pokriveni slojevima šuta i otpada, budući da se na ovom lokalitetu nekada nalazila gradska deponija, ali i naročit značaj tek otkrivene šetnice.
- Bedemi se mogu datovati na planovima još iz 15. vijeka, ali za postojanje masivna šetnica, koja u velikoj mjeri definiše kotu grada, na kojoj se on nekada nalazio, nismo znali. Dakle, ako imamo šetnicu koja se nalazi na minus dva metra od kote zvonika, a poznato je da se šetnica postavljala na minimum metar i po od kote grada, onda možemo u dubljoj zoni očekivati tragove nekog srednjevjekovnog Herceg Novog, a možda i neke ranije slojeve, koji dosežu čak i do perioda Vizantije - objasnio je arhitekta Marlović. On je istakao, da je zaštitno arheološko istraživanje značajno, zbog pružanja novih informacija o nastanku grada, budući da se greben, na kojem je pronađen bedem, nalazi na ulazu u Bokokotorski zaliv što otvara mogućnost postojanja, još jedne i mnogo starije fortifikacije.
Marlović je naglasio da će se bedem šetnica i objekat kapucinskog lazareta konzervirati, te biti dostupni javnosti. On je najavio mogućnost nastavka arheoloških radova koji će se ovoga puta odnositi na iskopavanja crkve sv. Stefana, za koju se predpostavlja da se nalazila u neposrednoj blizini crkve sv. Jeronima.

Bez predstavnika hercegnovskog muzeja

U mješovitoj ekipi koja istražuje kompleks Marka Cara, nema nijednog arheologa hercegnovskog Zavičajnog muzeja. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Kotora je prije početka radova ponudio Zavičajnom muzeju da odredi jednog člana, što je odbio direktor Đorđe Ćapin.
On je ponudu ocijenio neprofesionalnom, budući da je Muzej zaobiđen iz svih prethodnih konsultacija, u vezi sa potencijalnim arheološkim nalazištem. U Regionalnom zavodu smatraju da nema mnogo razloga za ljutnju, jer je samo ova ustanova nadležna za izdavanje konzervatorskih uslova investitoru.

Ateljei čekaju na odluku

Kompleks Marka Cara ruska firma Slovenska alijansa, koja je ujedno i vlasnik Ruskog doma, otkupila je na prošlogodišnjem tenderu Fonda sistema odbrane za 255.000 eura. Ovaj se kompleks sastoji od zemljišta površine 377 metara kvadratnih i dva ruševna objekta od 791 metara kvadratnih. Nakon zemljotresa 1979. godine služio je kao gradska deponija građevinskog šuta i otpada. Nakon kupovine kompleksa, ruski investitor je uz saglasnost Reginalnog zavoda za zaštitu sponenika kulture, očistio teren do novoa zidina ruiniranih objakata, a za izvođenje daljih, građevinskih radova iščekuju rezultate arheoloških istraživanja. Plan Slovenske alijanse je da na ovom više nego atraktivnom prostoru naparavi slikarske ateljee i apartmane, koji će činiti jedinstvenu fizičku cjelinu sa Ruskim domom.


K.M.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=87943&datum=2007-02-20

Ćipur
12-09-09, 06:31
TOKOM ARHEOLOŠKIH ISTRAŽIVANjA U RISNU UTVRĐENO

Na Gradini postojao antički teatar



KOTOR - Ovogodišnja arheološka istraživanja u Risnu, kojim su obuhvaćeni kopneni lokaliteti na Carinama, Gradini i u gradskom parku, na mjestu rimske nekropole, dala je izuzetne rezultate. Na Carinama otkriven je nastavak, prošle godine, pronađene ulice nekadašnjeg grada iz vremena grčke dominacije- kraj 4. i početak 3. vjeka p.n.e. sa objektima i manjim ulicama. Pronađen je veliki broj bronzanog novca iz rimskog i helenističkog perioda, kao i mnoštvo keramičkih fragmenata amfora i manjih posuda, a u gradskom parku pronađeni su djelovi zidova za koje se pretpostavlja da pripadaju ogradnom zidu nekropole iz rimskog perioda.
- Na Gradini su izvršena obimnija istraživanja u kojima se posebno obratila pažnja na utvrđenje iz rimskog perioda. Na ovoj lokaciji evidentno je višeslojno arheološko nalazište iz ilirskog, helenističkog, rimskog i turskog perioda - saopštila je Ružica Ivanović, direktor Regionalnog Zavoda za zaštitu spomenika kulture, i istakla da je i dalje aktuelna ranija pretpostavka da se na ovom lokalitetu nalazi i hram posvećen Medauru s tim što će naredna istraživanja najvjerovatnije potvrditi ovu tezu.
Ivanovićeva je istakla da je pored uobičajnih arheoloških nalaza na ovom lokalitetu pronađen je izvjestan broj fragmenata turske keramike.
Po riječima Vilme Kovačević, arheologa, pored glavne ulice helenističkog grada, koja je pronađena protekle godine na lokalitetu Carine, u ovogodišnjim istraživanjima otkriven je dio bedema koji idu u more i zalaze pod hotel "Teuta".
- Na Gradini gdje se nalazi ilirska nastanba ove godine otkrili smo da je u rimskom periodu to utvrđenje imalo drugačiji tlocrt nego što se do sada mislilo. Konstatovano je da na toj lokaciji preko puta rječice Spile, van tog utvrđenog grada, ima sve više indicija da je bio antički teatar, što bi bilo za arheološku nauku i uopšte bum, jer na ovom dijelu naše obale nije otkriven nijedan - kazala je Kovačevićeva.
Ona je naglasila da je cilj istraživanja da se napravi monografija o tom gradu, koji zaslužuje brigu.
- Mislim da bi naše društvo trebalo kroz edukaciju javnosti i stanovništva da shvati da Risan treba da dobije status arheološkog mjesta i da se to što nam je dostupno stavi u funkciju i valorizuje - smatra Kovačevićeva.
Arheološka istraživanja u Risnu (ovogodišnja su sedma) sprovode se na osnovu Sporazuma o naučno-istraživačkoj saradnji u oblasti arheologije, zaključenog između Varšavskog univerziteta i Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor, za period do 2010. godine.

Ekipa

Istraživanja su sprovodile ekipa arheologa iz Poljske koju su činili prof. Piotr Diček, mr. Januš Reclav, mr Martin Lemke, mr Tomaz Koval i mr Rafal Karpinski, dok su u crnogorskoj ekipi bili arheolog Zavoda u Kotoru Vilma Kovačević, rukovodilac istraživanja, njen kolega iz polimskog muzeja Berane Predrag Lutovac, Magdalena Radunović, konzervator iz JU Muzeji i galerije Podgorice, Miloš Petričević arheolog, te studenti arheologije Bogdan Lompar, Aleksandra Mićunović i Biljana Belušević. Nadzor nad istraživanjima vršio je Dejan Gazivoda, arheolog Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture.


B.M.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Regioni&clanak=109357&datum=2007-07-12

Ćipur
14-09-09, 04:55
KULTURNA BAŠTINA STAROG GRADA BARA IZ UGLA STRUČNjAKA MLADENA ZAGARČANINA

Nova kuća uz fasadu iz XIV vijeka



Zamislite koliko čovjek treba da bude neprijatelj jednom gradu, pa da zid svoje kuće nasloni na venecijanski iz 16. vijeka - to je nečuveno - kaže arhelog Mladen Zagarčanin iz Bara.
- Akvadukt, jedini takav u regionu, koji spaja urbanu cjelinu sa izvorom vode, nepristupačan je - da dalje ne nabrajam... -, odgovara na pitanje "Dana" o stanju baštine u Starom gradu u Baru i onom što se radi oko njih.
On dodaje da je možda najveći problem neplanska gradnja u okolini Bara.
- To je pitanje opštinskih institucija. Ako hoćemo da radimo u okviru pravnih regulativa onda treba shvatiti da se čvrsti objekti ne smiju graditi blizu bedema, odnosno da se postojeći moraju ukloniti uz, naravno, materijalnu nadokandu, jer nije samo vlasnik kriv što je zidao, već je kriv i onaj ko mu je to dozvolio. Jedan spomenički prostor ne čini samo on sam po sebi, već se valorizuje kroz niz segmenata, od kojih je možda najvažnije ambijetalno okruženje. Ovdje se moraju ispoštovati svi zakoni valorizacije starih gradskih tkiva, a to znači da tekstura u njegovoj blizini mora da odgovara približno teksturi spomenika kulture - kaže Zagarčanin.
On dodaje da je, sa druge strane, za pohvalu restoran "Kaldrma" vlasnika Dina Bećovića.
Na pitanje koliko je šira javnost upoznata sa nalazištima i arheološkim ispitivanjima u Starom gradu, Zagarčanin odgovara da se podaci koji se prezentiraju javnosti uglavnom ponavljaju iz ranijih istraživanja.
- Ne ispadaju iz uobičajenog klišea, a to se događa sve od arheologa Đurđa Boškovića, koji je postavio temelje proučavanja ovog medijevalnog blaga. Vrijeme je da uz oslonac na to veliko djelo započne moderna strategija naučno turističkog vrijednovanja Starog grada Bara - kaže Zagarčanin.
Poslednjih godina imali su veoma značajne rezultate na polju dobijanja novih informacija o najranijim epohama življenja na ovom mjestu.
- Prikupljen je ogroman arheološki i arhivski materijal. Sa jedne strane, to je zasluga arheologa i drugog stručnog osoblja zavičajnog muzeja u Baru, a sa druge, projekta koji je nakon niza dugih birokratskih peripetija postao jedan od vodećih arheoloških istraživanja u regionu. Riječ je o projektu "Nasleđe Venecije", koji Kulturni centar u Baru - Zavičajni muzej, obavlja sa univerzitetom Ka Foskari u Veneciji, koji je nosilac projekta. takođe, sarađujemo i sa univerzitetom Primorska u Kopru. Od ostalih univertziteta pomenuo bih u Kenbridžu, kao i u Madridu, a tu su i arheološki institut u Beogradu i crnogorske arheološke institucije, kao i studenti arheologije u Crnoj Gori - kaže Zagarčanin.
Objavili su tri knjige, a dvije su još u štampi. Veoma će interesantno biti vidjeti knjigu koju sprema univerzitet u Kopru, a posvećen je Starom gradu u vrijeme Otomanske uprave. O budućoj valorizaciji Starog Bara Zagarčanin govori kao o izuzetnoj mogućnosti.
- Petnaest hiljada prodatih ulaznica dovoljno je svjedočanstvo interesovanja. Što bi tek bilo kada bi se raskrčile sve gradske saobraćajnice, gradski muzej, otvorilo podgrađe. Pa svuda u svijetu stara urbana jezgra su centar kulturnog dešavanja, jedino se od Starog grada bježi kao da je uklet! Naučna javnost je zainteresovana za istraživanje i valorizaciju tog prostora. Nudi nam se veoma korisna kadrovska i materijalna pomoć, ali u Evropskoj Uniji. Arheologija je proglašena alfom i omegom upravo sa ciljem kompletiranja strategije razvoja spomenika kulture. Trenutno se u opštinskim strukturama sakuplja velika energija kako bi Stari grad dobio na većem značaju u smislu finansijske potpore. To je ono što obećava - kaže Zagarčanin.

SENZACIONALNO OTKRIĆE

Ostaci grčke civilizacije Italijanski stručnjaci pronašli su na brdu Majlika kod Bara ostatke grčke kulture iz četvrtog vijeka prije nove ere i utvrdili da je maslinjak na planini Rumija stariji od dva milenijuma. Ovo senzacionalno otkriće rezultat je nedavno okončanih laboratorijskih analiza na Univerzitetu "Ka Foskara" u Veneciji. Dosad je bila poznata stara maslina na Mirovici kod Bara, za koju je utvrđeno da je starija od dve hiljade godina, najstarija na Balkanu, i kao svojevrsna turistička atrakcija prikazana je na svim promotivnim fimovima o Crnoj Gori, prenosi Tanjug.
Kustos Zavičajnog muzeja u Baru, arheolog Mladen Zagarčanin rekao je da je zatečen senzacionalnim otkrićem stručnjaka iz Venecije i ocijenio da bi te novosti mogle promijeniti turistički imidž Bara, koji važi za jedan od najljepših gradova na južnom Jadranu.
On je rekao da je istraživanje obavljeno na lokalitetu Džidžarin u Starom Baru, koje su od 16. do 31. oktobra zajedno obavili istraživači "Ka Foskara" koje je predvodio prof. dr Klaudio Negreli i Zavičajnog muzeja Kulturni centar u Baru.
U maslinjaku imanja Metovića u Džidžarinu, pored ostataka srednjovjekovne crkve koja se u mjesnoj tradiciji vezuje za Svetog Đorđa, na nekoliko mjesta gdje su vlasnici iskopali rupe za zasade maslina, na dubini do 70 centimetara, pronađeni su fragmenti grčke keramike, i to u ogromnim količinama, navodeći da su to bile "na desetine finih ulomaka vaza rađenih tehnikom crnofiguralnog stila, karakterističnog za peti i četvrti vijek p.n.e.".
Zlatičanin je istakao da su dokazi grčke kultura iz 4. vijeka prije nove ere na toj lokaciji velika novost za sve arheologe i dodao da su "svuda oko tog iskopa velika stabla maslina za koje se i ranije pretpostavljalo da su veoma stara".
Ogroman broj ulomaka na imanju Metovića dokazuje postojanje vile ili ekonomata u ovom živopisnom mjestu, ili je u vezi sa ilirskim stanovništvom koje je tada počelo da kultiviše stablo masline.
Rezultati iz laboratorije "Ka Foskara" vezuju taj materijal za Atiku ili Krf, i to je sada drugi trag grčke civilizacije u Baru, koji se može uporediti sa grčkim nalazima pored Luke Bar, koje je Odjeljenje za arheologiju Zavičajnog muzeja otkrilo 2005. godine, naveo je Zagarčanin.


D.S.

http://www.dan.cg.yu/?nivo=2&rubrika=Kultura&datum=2007-11-21
(http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=125506&datum=2007-11-21)

Ćipur
18-09-09, 02:48
ZANIMLjIVOSTI IZ BERANSKOG KRAJA

Grobnica ilirske knjeginje


U Donjim Lugama kod Berana, u zaseoku Lisijevo polje, čije ime potiče od staroslovenske riječi "lisij", što znači nepošumljen, pust, go, ogoljen, postoji značajan arheološki lokalitet na kome je više ostataka ilirskih grobova. Sedamdesetih godina prošlog vijeka otkopana je grobnica ilirske knjeginje, a oko grobnice dvanaest grobova, vjerovatno njenih ratnika koji su ubijeni ili poginuli sa njom zajedno. Nađen je i knjeginjin nakit, narukvica i naušnice od ćilibara, kao i kostur zmije u ćupu kao njenog čuvara. Na ogrlici, na pločici od ćilibara, ucrtan je trački konjanik boga lova. U jednom od grobova njenih ratnika nađeno je ilirsko metalno koplje sa tračkim elementima.
Lisijevo polje je na tome lokalitetu i danas pusto, nenaseljeno i nepošumljeno. Na njemu i dan-danas nema nikakvog rastinja i poslije mnogo prohujalih vjekova.
Ilirska knjeginja je vjerovatno stolovala u gradu Tumba (ilirsko naselje u današnjoj Donjoj Ržanici), čije razvaline i danas postoje. Grad Tumba je spaljen zbog kuge, a stanovništvo je raseljeno. Po imenu grada, do današnjih dana, ostao je slavenizirani toponim Tumbarica, na kome se nalazi staro pravoslavno groblje.


M. Osmajlić

http://www.dan.cg.yu/?nivo=3&rubrika=Ljudi%20i%20dogadjaji&clanak=151033&datum=2008-06-15

Ćipur
18-09-09, 20:23
ZAVRŠENA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANjA NA MOMIŠIĆKOM GROBLjU

Ekshumirano 68 grobova



Po nalogu Muzeja i galerija radnici preduzeća "Čistoća" juče su zatrpali raskopani dio Momišićkog groblja gdje su proteklih 21 dan obavljali zaštitno arheološko istraživanje. Rukovodilac radova na Momišićkom groblju arheolog Dejan Gazivoda kazao je da je otkriveno 68 grobova, za koje je utvrđeno da datiraju iz 16. i 17. vijeka.
- Kada su u pitanju C nalazi pronašli smo bronzani prsten i iglu. Posmrtne ostatke iz svih grobnica stavili smo u platnene vreće sa brojevima grobnica koje su predate Mitropoliji crnogorsko-primorskoj - kazao je Gazivoda.
On je naveo da pronađeni posmrtni ostaci ukazuju da je uglavnom na groblju sahranjivana mlađa populacija.
- U pola grobnih konstrukcija naišli smo na posmrtne ostatke mladih, od kojih najviše ima djece do 14 godina. U preostalim grobnicama uglavnom su pronađeni ostaci populacije između 40 i 45 godina - naveo je Gazivoda.
Gazivoda je naglasio da su zaštitna istraživanja vršena po svim pravilima struke.
Sekretar Sabornog hrama Hristovog vaskrsenja đakon Predrag Šćepanović kazao je da će posmrtne ostatke sahraniti u zajedničku grobnicu na Momišićkom groblju.
- Posmrtni ostaci se trenutno nalaze u kripti Hrama - rekao je Šćepanović.

P.D.

http://www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Podgoricom&clanak=154230&datum=2008-07-18

Ćipur
28-10-09, 14:34
NASTAVLjENA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANjA NA LOKALITETU DUKLjA

Na tragu raskošnoj arhitekturi

http://www.pobjeda.co.me/slike/vijesti/1256689828.jpg

Iako je evidentan raspored prostorija pronađenog objekta arheolozi još nijesu u mogućnosti da otkriju njegovu pravu funkciju. Vidljiva luksuzno obrađena kamena plastika pokazatelj je da je riječ o impozantnom zdanju


Podgorica- Radovi na Duklji obavljaju se na velikom prostoru, koji sa zapadne i južne strane izlazi na dvije glavne ulice ovog antičkog grada. Riječ je o velikom raskošnom objektu u samom centru grada, sa velikim brojem prostorija, kolonadama stubova i pokrivenim trijemom, kazao je Dragan Radović, rukovodilac projekta, povodom nastavka istraživanja na objektu 9, lokaliteta Duklja.
U unutrašnjosti tog objekta, kako je naglasio Radović, nalazio se splet prostorija iz kojih se ulazilo u centralno dvorište. Iako je evidentan raspored, Radović ističe da još nijesu u mogućnosti da otkriju pravu funkciju tog objekta. Međutim, iz dvorišta je vidljiva luksuzno obrađena kamena plastika, što je pokazatelj da je riječ o raskošnoj arhitekturi.
- Iz dvorišta ka sjeveru nalazi se još jedan veći objekat, koji ćemo istraživati u narednoj kampanji, a koji će nam, pretpostavljamo, otkriti i više detalja o funkciji cijelog objekta. Iskopavanje će vjerovatno trajati još dvije sedmice, ukoliko nam dozvole vremenske prilike. Nakon toga, biće urađena restauracija i djelimična konzervacija u cilju zaštite, jer je otkriven veliki broj zidova. Napravljena je priručna laboratorija u kojoj se obavlja preventivna konzervacija. Tokom istraživanja, pronađen je veliki broj fragmenata keramike, stakla i novčića, koji će nakon preventivne konzervacije biti prenešeni u JU Muzeji i galerija Podgorice, gdje će biti obrađeni, dokumentovani, iscrtani i trajno zaštićeni, dodao je Radović.
Duklju su ovim povodom juče obišli Zoran Šoškić, sekretar Sekretarijata za kulturu u opštini Podgorica i Niko Martinović, direktor JU Muzeiji i galerije Podgorice, i izrazili zadovoljstvo dinamikom iskopavanja i postignutim rezultatima.
-Prošle godine završen je projekat „42. paralela” istraživanja Duklje u koji se uključila Evropska agencija za rekonstrukciju, koja je sa 50 odsto finansirala radove na lokalitetu. Sredstva za ovu kampanju obezbijedila je Opština Podgorica u visini od 50 hiljada eura. Glavni grad i dalje će podržavati ovako važne projekte, koji su od opšteg značaja, rekao Zoran Šoškić.


O. U.

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2009-10-28&id=173568

Ćipur
29-10-09, 13:52
ARHEOLOZI NA DUKLJI UGOSTILI EKIPU "DANA"

Otkrivaju se dveri Foruma


~Dosad su pronašli veliki broj ostataka keramike, stakla i novčića koji datiraju iz 3. do 4. vijeka


Na Duklji, jednom od najznačajnijih antičkih arheoloških lokaliteta Crne Gore, istraživači rade predano. Angažovano su ovoga puta samo domaći stručnjaci iz podgoričkih Muzeja i galerija i Centra za arheološka istraživanja, koji su juče na arheološkom lokalitetu nedaleko od Podgorice ugostili ekipu "Dana". Iskopavanja se rade na prostoru jugoistočno od Foruma na kome su započeta još 2005. godine i koji je na terenu obilježen kao objekat IX.
Radi se o kompleksu prostorija koji su dio centralne gradske arhitekture na Duklji. Objekat se nalazi na poziciji na kojoj se ukrštaju dvije glavne gradske ulice, Cardo i Decumanus, koje presijecaju grad pod pravim uglom. Na osnovu prethodnih istraživanja i djelimične istraženosti u ovoj kampanji može se pretpostaviti da se radi o reprezentativnom objektu sa tremom i prostranim atrijumom koji zahvata površinu od oko 500 kvadratnih metara. Daljim istraživanjima će se nastaviti sa otkrivanjem objekata, definisanjem njegovih gabarita i namjene, kaže Dragan Radović iz podgoričkih Muzeja i galerija, rukovodilac radova na lokalitetu. On, kao i njegove kolege arheolozi, pretpostavlja da će radovi biti završeni do polovine novembra ukoliko ih posluži vrijeme.
- Po onome što se sada može vidjeti, odnosno prostoru koji zauzima, možemo zaključiti da je riječ o prilično velikom objektu, čija namjena nije bila stambena. Ova zgrada se nalazila u samom centru grada, jer izlazi na dvije glavne ulice koje su presijecale grad. Možemo da pretpostavimo, zahvaljujući ostacima spoljne kolonade stubova, da je postojao veliki natkriveni trem iz kojeg se ulazilo u prostorije i unutrašnje dvorište, a iz kojeg se opet, na sjever, ulazilo u još veći objekat - kaže Radović. To će se istraživati tek u narednoj godini. Za sada, pronašli su veliki broj ostataka keramike, stakla i novčića koji datiraju iz 3. do 4. vijeka.
- Objekat koji sada istražujemo može se takođe datirati u 3.-4. vijek. Međutim, tokom istraživanja naziru se i ostaci starijih temelja, a koja bi mogla biti iz 1.-2. vijeka. Iako ne možemo da zaključimo konkretnu funkciju objekta, za sada, možemo reći da je bio profanog karaktera - kaže Radović. On najavljuje da će naredne godine uglavnom istraživati sjeverni dio grada, a pogotovo interesantno će biti "skidanje" velike kamene humke. Neće biti zaboravljena ni suprotna strana svijeta.
- Ovaj prostor koji sada radimo, širimo ka južnom dijelu gdje su geofizička snimanja uradile ekipe stručnjaka iz Velike Britanije i Italije - kaže Radović. Dodaje da se sve što sada pronađu preventivno konzervira u improvizovanoj radionici na samom lokalitetu Duklje. Po završetku iskopavanja, biće dokumentovana i trajno konzervirana u radionicama Muzeja. No, neće se samo dijelovi keramike, stakla i novca konzervirati, već će tom postupku biti "izloženi" i arhitektonski ostaci – iskopani zidovi, a da bi se spriječilo urušavanje i pripremili za prezentaciju posjetiocima.

Možda pomognu Italijani

Na Duklji su juče pored radnika, arheologa Mitre Cerović, rukovodioca radova prisustvovali i Niko Martinović, direktor Muzeja i galerija i Zoran Šoškić, sekretar Sekretarijata za kulturu i obrazovanje.
- Mislim da nema potrebe elaborirati kulturno - istorijski značaj ovog arheološkog lokaliteta. Međutim, nikada nije na adekvatan način istražena, a bila je često devastirana. Nadamo se da će ova kampanja biti u kontinuitetu, kako bi se na adekvatan način valorizovalo i prezentovalo sve što se nalazi na Duklji - kaže Martinović. Za nastavak radova od Glavnog grada dobili su finansijsku podršku u visini 50.000 eura. Čelnik sekretarijata za kulturu, Šoškić, obećava da će i dalje nastaviti da pomažu Muzeje u ovom važnom poduhvatu, a da li su pomoć možda tražili i od stranih partnera sekretar kaže:
- Mislim da je prioritet nastaviti ono što struka nalaže, istraživanja i konzervaciju, a da bi bolje bilo dostupno javnosti. Kao što se zna, u ovaj projekat već je bila uključena Evropska agencija za rekonstrukciju. Ove godine nismo konkurisali kod evropskih asocijacija, ali, imamo u planu razgovore sa italijanskim partnerima o nastavku saradnje i rada na Duklji. Naravno, i finansiranja. Nadamo se da će to uroditi plodom - kaže Šoškić.

Ž.J.

http://www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=206577&datum=2009-10-28

Ćipur
02-11-09, 20:05
Utvrđenje iz doba Vizantije


U BRSKOVU PRONAĐENI OSTACI DREVNOG GRADA


Mojkovac - Nakon višednevnih istraživanja, na lokalitetu Brskovo u Mojkovcu, formirana je stručna ekipa koja će istražiti mjesto Gradac u kojem su pronađeni ostaci nekadašnjeg utvrđenja.
Sa nekadašnjeg utvrđenja, kako je “Vijestima” kazao direktor Polimskog muzeja u Beranama, muzejski savjetnik arheolog Predrag Lutovac, prethodno je raskrčeno rastinje, a u planu je da se taj teren ispita sondama kojima će se utvrditi njegovi gabariti.
“Dosadašnja istraživanja ukazuju da se radi o periodu Vizantije. Ako se dokaže naša pretpostavka, biće jasno da rudnik 'Brskovo' nije korišćen samo u srednjem vijeku, već i mnogo ranije”, objasnio je Lutovac.

On je naglasio i da dosadašnja ispitivanja pokazuju da je utvrđenje bilo široko “ od 30 do 40, a dugačko 120 metara, dok su zidovi bili široki od jedan do 1,80 metara”. Više detalja, kako je kazao, moći će da se otkrije tek kada pronađu još arheoloških dokaza.
“Cilj nam je da izvršimo katastarsko snimanje cijelog utvrđenja i da otvorimo kulu koja se nalazi na zapadnoj strani. U planu je i detaljnije istraživanje istočne strane, na kojoj je utvrđenje šire i liči na rezidencijalni dio, što je karakteristično za prostor Polimlja. Nadamo se da ćemo na osnovu pronađenog novca, keramike ili sličnih predmeta utvrditi vrijeme podizanja utvrđenja i vrijeme kada je doživjelo procvat. Pretpostavljamo da ćemo u zemlji naći materijal koji će pomoći kod otkrivanja kada je utvrđenje podignuto, a kad je srušeno ili napušteno”, rekao je Lutovac.

Trećina istočne strane, napominje Lutovac, podijeljena je poprečnim zidom. Taj dio čini jednu vrste akropole, odnosno uzvišeniji dio, gdje je, moguće, boravio nekadašnji župan.
Lutovac pretpostavlja da je kula srušena poslije vizantijskog perioda, kada su te krajeve naselili Sloveni, a potom Turci.
“Tada je, vjerovatno, izgubila svoj stateški značaj, koji su preuzele za prostor nekadašnjeg rudnika 'Brskovo' i naravno u srednjem vijeku težište se prebacuje na Doganjicama, gdje se nalazi srednjovjekovni grad i sami rudnik Brskovo”, rekao je Lutovac, najavljujući da će “prvi put početi arheološko istraživanje u Doganjicama, gdje se nekada nalazila crkva”.

On je kazao i da će pokušati da eventualno nađu ostatke, te odrede vrijeme podizanja crkve.
“U Doganjicama je nekada vađena ruda srebra, olova i cinka. Bitno je da ono što postoji na crtežima u literaturi raznih istoričara dokažemo i utvrdimo u kakvom je stanju lokalitet. Nažalost, dio Doganjica je, prilikom otvaranja rudnog kopa, zasut jalovinom, što je velika šteta”, kazao je Lutovac.
On je istakao i da je moguće da je “ na osnovu nalazišta u tom dijelu bilo naselje i topionica”.
Programski službenik u kancelariji “FORS Montenegro” iz Berana Predrag Šćekić rekao je „Vijestima“ da u Mojkovcu ta organizacija implementira „Zelenu agendu“, koja je projekat holandske NVO, a koju je finansijski podržalo Ministarstvo spoljnih poslova te zemlje kroz Regionalni program za zaštitu životne sredine zapadnog Balkana.

Mleci i kralj Uroš u “Božanstvenoj komediji”

Lokalitet srdnjovjekovnog grada Brskovo udaljen je od centra grada oko osam kilometara na planini Bjelasica, gdje se pretpostavlja da je bilo sjedište župe Brskovo u XIII vijeku. Tamo je tada prerađivana ruda srebra, a kovan je i prvi srpski novac za vrijeme vladavine kralja Uroša Nemanjića (1242-1276). Pretpostavlja se da se na tom mjestu nalazio dubrovački i kotorski konzulat, a na trgu Brskovo se trgovalo metalom i drugom robom.
Prema sačuvanim podacima, novac koji je kovan u to doba je bio kopija mletačkog, ali nešto manje težine i po formi i veličini slova i latinskom pismu. Odnosi između Mletaka sa kraljem Urošem su tada zaoštreni, gdje se preduzima niz mjera za sprečavanje prometa brskovskog novca. Veliki italijanski pjesnik Dante Aligijeri (1265-1321), u jednom dijelu „Božanstvene komedije“ opisao je taj događaj.


Veselin BALTIĆ

http://www.vijesti.me/index.php?id=320718

Ćipur
05-11-09, 18:22
Pronađen stari novčić

NASTAVLJENA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA DUKLJE

Muzeji i galerije Podgorice, u saradnji sa Centrom za arheološka istraživanja, nastavili su početkom oktobra sa iskopavanjem ostataka grada Duklje, započete 2005. godine.
Tokom iskopavanja ekipe koje rade na toj lokaciji pronašle su fragmente stakla, keramike, razne metalne predmete, kao i nakit koji su nosili stanovnici tadašnje Doclee. Za vrijeme razgovora novinara “Vijesti” sa rukovodiocem projekta, Draganom Radovićem, iskopan je srebrni novčić sa likom cara Konstantina s jedne, i ženskim likom s druge strane.
- U pitanju je kovanica koja se koristila u četvrtom vijeku nove ere – rekao je Radović i dodao da je danas pronađen i komad fasade netipične boje.
Antički grad Duklja, koji su Rimljani osnovali u prvom vijeku na ušću rijeke Zete u Moraču iz odbrambenih razloga, i nakon gotovo 2000 godina ne prestaje da pobuđuje pažnju stručne javnosti.
Grad je bio urbani centar na prostoru današnje Crne Gore i brojao je oko 20 hiljada stanovnika čiji je život unutar zidnih bedema bio organizovan po uzoru na ostale antičke gradove.
Dvije glavne ulice sjekle su se pod pravim uglom i zajedno sa ostalim koje su bile paralelne sa njima, davale su gradu izgled šahovske table. Gradski trg, forum, koji je bio popločan mermerom, bio je mjesto okupljanja stanovnika Duklje. S jedne strane foruma nalazila se bazilika ili vijećnica, a s druge niz stubova. Grad je imao terme za kupanje, zanatske radionice, a na jugoistočnoj strani bila je nekropola u kojoj je 1966. godine, na području gdje se danas nalazi naselje Zagorič, pronađeno više stotina grobnica.

On je kazao da sve pronađene predmete privremeno konzerviraju u laboratoriji, odakle se kasnije šalju u JU Muzeji i galerije gdje se dodatno obrađuju i izlažu za javnost.
Po njegovim riječima, potrebno je nekoliko decenija da bi Duklja u potpunosti isplivala na površinu, i možda tek tada, kao arheološko nalazište, zavrijedila pažnju koju odavno zaslužuje.



H. Š. – Dš. Đ.

http://www.vijesti.me/index.php?id=321000

Ćipur
10-11-09, 03:03
ZAJEDNIČKA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANjA U BARU

Stari grad otkriva tajne


~Otkriveno je nekoliko veoma zanimljivih podataka iz perioda srednjeg vijeka, koji pružaju nova saznanja o gradu sa kraja 13. i početkom 14. vijeka

U Starom gradu Bar šesti put zaredom obavljaju se zajednička arheološka istraživanja Muzeja u Baru (JP Kulturni centar Bar) i Univerziteta Ka Foskari u Veneciji, na čijem je čelu profesor Sauro Đeliki, šef Katedre za klasičnu i arheologiju Bliskog Istoka. Rukovodilac projekta sa crnogorske strane je kustos Starog grada Mladen Zagarčanin.
Ove godine ekipu čini osam asistenata profesora Đelikija, kao i tri studenta arheologije iz Bara, koji studiraju na Univerzitetu u Beogradu, Miloš Živanović, Dejan Drašković i Goran Pajović. Ekipi se ove godine prvi put priključio i Rikardo Belkari, saradnik Univerziteta u Veneciji, koji je veoma poznat italijanskoj arheološkoj nauci, jer je jedan od najboljih poznavalaca načina gradnje u srednjem vijeku. Na osnovu Belkarijevih proučavanja biće moguće rekonstruisati tehnike klesanja kamenja, odnosno na koji način su u pojedinim fazama klesani arhitektonski elementi i kamena plastika u gradu. Koliko je bitno učešće Belkarija govori činjenica da će proučavanje pomoći da se rekonstruišu klesarska oruđa, dlijeta raznih vrsta i oblika, što je od krucijalnog značaja za autentičnu obnovu fasada srednjevjekovnih građevina.
Prema riječima Zagarčanina, radi se na tri punkta u gradu, od kojih su dva započeta u prošloj kampanji (Misija 2008.) dok je malo sondažno istraživanje na trgu ispred crkve Svetog Jovana "otvorenoĆ u cilju provjere kulturne stratigrafije, na mjestu gdje se pretpostavlja postojanje antičke komunikacije.
U objektu 136 (Kneževa palata) otkriveno je nekoliko veoma zanimljivih podataka iz perioda srednjeg vijeka, koji pružaju nova saznanja o gradu sa kraja 13. i početkom 14. vijeka. Na mjestu gdje je otkrivena palata pronađen je veliki odbrambeni zid, na koga je bila naslonjena kula, kasnije pretvorena u dvorac nekog gradskog plemića. Nakon konkretnog datovanja kule (kraj 14. ili početak 15. vijeka) naišlo se na ostatke drvene kuće, koja je bila prislonjena uz sami zid objekta. Ovo pokazuje mogućnost postojanja dosad neutvrđenog gradskog podgrađa koje je rađeno od drvenih konstrukcija.
Zagarčanin objašnjava da je materijal raznovrstan i bogat, a preovlađuje keramika svih produkcijskih radionica zapadnog i istočnog Mediterana, kao i veliki broj ulomaka lokalne grnčarije. U ovom sloju pronađen je i veliki broj novčića autonomne barske kovnice, i kovnica primorskih gradova i gradova u unutrašnjosti.
Pri samoj citadeli otkopano je dvorište 101, koje je pripadalo moćnoj kasno-srednjevjekovnoj kući, koja je preuređena u otomansko vrijeme. Za vrijeme Turaka kuća je imala uljaru u nivou prizemlja, a u vrijeme kasnog srednjeg vijeka ovdje je postojala zgrada koja je bila povezana sa citadelom. Nešto prije toga (početkom 16. vijeka), urađena je velika kosa eskarpa koja je utvrdila donji dio citadele i sačuvala ga od prvobitnih topovskih đuladi.
Projekat je i ove godine pomogla Opština Bar, koja je uz italijansku regiju Veneto finansijer arheoloških istraživanja.
Inače, prema riječima Zagarčanina, došlo se skoro do konačnih dogovora o organizovanju velikog međunarodnog kongresa posvećenog arheologiji Ranog srednjeg vijeka Balkana. Projekat će sa naučne strane "gurati" Univerzitet u Pensilvaniji i profesor Ričard Hodžis, kao i Univerzitet u Veneciji. Ovaj veliki skup okupiće nekoliko desetina najeminentnijih stručnjaka ranog srednjeg vijeka.

Prvi naučni časopis

Ove godine napravljena je redakcija prvog naučnog časopisa koji se tiče proučavanja Starog grada i kulturne baštine Crne Gore. Časopis će se zvati "Stari Bar - Zbornik radova posvećenih arheologiji i restauraciji kulturnog nasleđa Crne Gore". Prema riječima Zagarčanina, ovim se na neki način nastavlja tamo gdje je stao Đurđe Bošković sa svojim djelom 1960. godine. Predsjednik redakcije biće prof. Sauro Đeliki, a u redakciji će biti naučnici iz Kembridža, Kopra, Ljubljane, Beograda, kao i arheolozi iz Crne Gore.
Zagarčanin takođe ističe da je posljednjih godina publikovano pet knjiga, od kojih su tri rezultati istraživanja, dok su dvije knjige monografije o pronađenim nalazima. Krajem ove godine očekuje se i izlazak šeste knjige. Međutim, kako kaže Zagarčanin, ni toliko znanja, muke i novca koji se ulaže nije dovoljno da se neki "tzv. proučavaoci starog grada okanu starih i odbačenih podataka i da počnu da pišu svoje naučne članke na osnovu novih proučavanja".


D.S.

http://www.dan.co.me/index.php?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=207985&datum=2009-11-09

frnjok
10-11-09, 14:20
Lijepo je vidjet da su se nadlezni konachno trgli i pocheli da uvidjaju vaznost poznavanja i poshtovanja sopstvene istorije.

Ipak se okrece!

Ćipur
23-11-09, 21:25
Arheološka istraživanja u Risnu, prijestonici kraljice Teute

Svjedočanstva minulih epoha


Risan predstavlja jedan od značajnijih arheoloških nalazišta u Crnoj Gori, posebno zbog kulturne zaostavštine Rimskog carstva. Jedan od arheoloških lokaliteta na kojem su rađena istraživanja su Carine. Višegodišnja zajednička istraživanja poljskih i crnogorskih arheologa obavljaju se pod okriljem Varšavskog univerziteta i Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor.
- Lokalitet se nalazi u blizina škole. Put koji prolazi za dječije igralište obavezuje da postavimo ogradu sa obavještenjem da se radi o lokalitetu na kome se vrše istraživanja. Ograda ne može biti fiksna i trajno riješena jer se ona pomjera kako radovi napreduju. Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture nije u mogućnosti da vrši kontrolu jer to nije djeltnost ove instuticije - kaže Vilma Kovačević, arheolog, konzervator i savjetnik u Regionalnom zavodu Kotor.
Stručna ekipa u dobrom dijelu istažila je segment koji je blizu škole. Sljedeće godine istraživanja će se raditi vjerovatno na drugom dijelu Carina, gdje se takođe očekuju slični nalazi. To znači da bi, nakon ovog istraživanja, lokalitet trebao da ostane kao otvoreni arheološki park. Za takvo rješenje postoji i interes turističke organizacije Kotora. Lokaliteti zaslužuju da budu u komunikaciji sa posjetiocima kojih je sve više.
Vilma Kovačević je kazala da je do sada pronađen dio antičkog grada Risna. Otkrivena je, prije svega arhitektura, grad sa bedemima u kiklopskoj tehnici koja je ovdje u Boki jedina prisutna. Grad je imao moćne kiklopske bedeme iz helenističkog perioda. Ta je gradnja rađena direktno pod uticajem Grčke, mikenske kulture. Otkrivena je kapija sa južne strane iz korita rijeke Spile, ulazna kapija sa bedemima, ulica gradska popločana. S jedne i druge strane ulice su objekti koji govore o raznim periodima koje je taj grad imao kroz svoj kontinuitet. Od ilirskog, preko helenističkog do rimskog perioda, kada je dobio izgled rimskog grada, Rimljani su uspostavili vlast i ostavili trag svoje kulture. U iskopu je nađeno mnoštvo keramike, novca, ilirskog, grčkog i rimskog - kaže Vilma Kovačević.


Slavko Mandić

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2009-11-23&id=175060

Ćipur
15-12-09, 23:34
Pobjeda, Kultura - Utorak, 15. decembar 2009. godine

NASTAVLjENA ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANjA PEĆINSKOG OTVORA NA GRADINI U RISNU

Gdje se krije blago Malteškog reda?


Podgorica - Na dobrom smo putu da dokažemo da se iza učvršćenog zida koji se nalazi u vještačkoj pećini na Gradini u Risnu, već narednih dana otkrije velika količina blaga Malteškog reda, saopštio je investitor Konstantin Jurejevič Sevenard, na konferenciji za novinare. Na tom mjestu, po njegovim riječima, gusari su sakrili ogromno blago Malteškog reda.


Sevenard je podsjetio da je ugovor o nastavku sondažnih arheoloških istraživanja pećinskog otvora na Gradini u Risnu potpisan krajem prošlog mjeseca.
- Ugovor važi dva mjeseca, kao i prethodni, rekao je Sevenard.
On je istakao da je, po dobijanju novog ugovora od Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika iz Kotora čiji tim učestvuje u istraživanjima, naišao na veoma neprijatno iznenađenje, jer ga jedan član obavezuje da nakon završetka radova zatrpa sondu.
- Nije mi jasan odnos Regionalnog zavoda prema ovako važnom projektu, kaže on, jer, blago koje bi trebalo da bude pronađeno može biti odličan mamac za turista.
Iako Sevenardu nije jasan odnos nadležne institucije prema ovom projektu, nesporna je činjenica da, još, na tom lokalitetu ekipa arheologa nije došla do konkretnih dokaza. On je novinare podsjetio na kratku istoriju njegove porodice i navode koji su ukazali na informacije za mjesto na kojem se čuvaju drevne relikvije i dragocjenosti Malteškog reda. Tako je, prema njegovim riječima, rodonačelnik njegovog prezimena francuski Markiz de Bogarne više od deset godina živio u Crnoj Gori istražujući, kako su crnogorski gusari zauzeli i potopili brodove na putu prema Veneciji. Na njegovu inicijativu sagrađena je crkva Presvete Bogorodice u Prčnju, na čijem zidu postoji šifrovani crtež koji krije mjesto gdje su gusari sakrili blago. Markiz de Bogarne bio je predstavnik Napoleona Bonaparte u Veneciji, gdje je pažljivo proučavao materijale vezane za tursku opsadu Malte. Uspio je da utvrdi, da su poslije tih događaja riznicu Malteškog reda na nekoliko brodova otpremili u Veneciju na čuvanje. Po porodičnoj informaciji na gradini u Risnu se krije velika količina blaga, na osnovu čega je Sevenard krenuo u istraživački poduhvat.

O. U.

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2009-12-15&id=176352



Vijesti, 15. decembar 2009.

Malteško blago u pećini iznad Risna

KONSTANTIJ JUREVIĆ SEVENARD TVRDI DA JE NA TRAGU SENZACIONALNOG OTKRIĆA

Podgorica - Pronašli smo vještačku pećinu, na Gradini u Risnu, staru 11. 000 godina. O njenoj starosti svjedoči veličina stalaktita, a o nastanku vještačkih svodova njihovi lukovi, ravne ivice i ošti uglovi. Kao i rimski put dužine 200 metara, koji vodi do ulaza. Ali, osim toga što ta informacija može promijeniti saznanja o istoriji civilizacije, sasvim je moguće da su u jednoj od neotkrivenih odaja te pećine, pronađe i malteško blago. Tamo je već pronađen jedan metak iz 1805. godine, s žigom Napoleona, a zna se da je takve metke koristio samo dvor - kazao je Konstantij Jurević Sevenard, građevinski inžinjer, bivši pripadnik ruskih oružanih snaga i poklonih istorijske nauke, na konferenciji za novinare koja je juče održana u podgoričkom “PR centru”.
Sevenard je uz priču o otkriću na Gradini iznio, ne bez gorčine, i podatak o tome da mu je direktorica Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kuluture iz Kotora, Ružica Ivanović, podnijela na potpisivanje novi Ugovor o nastavku arheoloških istraživanja, s članom u kome se od njega zahtijeva da po završetku istraživanja zatrpa otvor.
- Prosto mi je nejasno zašto bi se otkriveni spomenik morao zatrpavati - rekao je Sevenard, kazavši da su mu kotorski arheolozi, koji su boravili na tom lokalitetu, “usmeno, ali ne i pismeno” potvrdili da je riječ o vještačkoj pećini.
S druge strane, Sevenard je pokušao da predstavnicima medija argumentuje svoje tvrdnje foto-dokumentacijom, tvrdeći da su fotografisani polulučni svodovi djelo čovjekovih ruku, iako fotografije sličnih crnogorskih pećina krase propagandne materijale mnogih turističkih agencija.
Na pitanje “Vijesti” šta je za njega senzacionalnije - odnos direktorke Zavoda prema njegovom radu ili otkriće do koga je došao - Sevenard je ponovio tvrdnju da je riječ o 11.000 staroj pećini, dodavši da ne želi da misli da neko hoće da se njegovo otkriće zatrpa “kako bi kasnije sam došao do blaga”.
Za sve koji nijesu bili upućeni u “istoriju blaga”, Sevenard je ponovio priču koju su generacije potomaka u Napoleonovoj porodici prenosile s koljena na koljeno.
- Moj predak markiz De Bugarner, član Napoleonove porodice, bio je imperatorov lični izaslanak za Sjevernu Italiju, a u njegovoj ingerenciji bila je i Crna Gora. Po zahtjevu Napoleona, on je u istorijskim arhivima Vatikana i Venecije ispitivao porijeklo jedne količine blaga. Tako je došao do pisma nekog špijuna, koji je bio među gusarima i koji je o gusarskim aktivnostima obavještavao Vatikan. Nakon Turske okupacije Malte, 1565. godine, Maltežani su sve svoje blago prenijeli u Veneciju. Kako su kasnije pokušali da to blago izmjeste, učinili su to u dogovoru s gusarima. Ali desio se sukob, zbog koga su Venecijanci prevezli blago u Crnu Goru. Markiz je mapu blaga ostavio u crkvi u Prčanju. Sin markiza, Petar, živio je u Rusiji i zaslužan je što je ta priča preživjela do naših dana... Kada su se stekli uslovi, pisao sam ministru kulture u Vladi Crne Gore. Ministar je tu informaciju okarakterisao kao važnu i ozbiljnu, i naložio Zavodu da sklopimo ugovor. Sve je išlo lako dok pronalaskom metka iz 1805. godine, nije potvrđena ova informacija. Tada su počele da se javljaju prepreke u dobijanju dozvole - rekao je Sevenard, pokazavši novinarima najnoviji ugovor Zavoda.

Risanska Gradina krije tajnu

- Pozivam sve novinare da sjutra u 14 sati posjete arheološki lokalitet na Gradini kod Risna, kada ćemo obaviti otkopavanje ulaza u drugu prostoriju pećine, za koju smatram da krije malteško blago. Otkopavanje se neće dogoditi samo u slučaju tehničkih smetnji, zbog čega bi moglo biti odloženo za sljedeću sedmicu, ali vam preporučujem da se toplo obučete - rekao je Sevenard.
Ugovor o nastavku vršenja sondažnih arheoloških istraživanja pećinskog otvora na Gradini (br. 65/2009-22, iz 24. 11. 2009), koji Sevenard nije želio da potpiše, predviđa da naručilac posla (Sevenard) posao mora obaviti u skladu s Rješenjem, u roku od 10 dana tokom novembra i decembra 2009. godine, da naručilac posla mora obezbijediti naknadu za sondažna istraživanja u iznosu od 1.617 eura, te da je osim navedenog iznosa, naručilac dužan da snosi troškove boravka stručne ekipe na terenu i troškove zatrpavanja sonde po završetku istraživanja.

V. V.

rain_wind_storm
18-01-10, 14:16
Jesu li se ovi vratili sa iskopavanja?

Ćipur
04-02-10, 21:53
N.V.U. Pilon, Milena VRZIĆ, Zorica STIJEPOVIĆ:
ILIRSKE POJASNE PLOČICE NAĐENE SU PRIJE POLA VIJEKA I U SKADARSKOM PRIOBALjU


Blago iz labeatskih nekropola u Gostilju



Članovi nevladinog udruženja „Pilon“ bave se proučavanjem i prezentacijom kulturne baštine. Potpisnice ovog članka žele da kroz projekat „Labeati i Ilirsko kraljevstvo“ i široj javnosti predoče činjenice o kulturama koje su nekada postojale na ovim prostorima. U tom poslu nas je zatekla tužna vijest o smrti poznatog srpskog arheologa dr Aleksandra Jovanovića, profesora na Odeljenju za arheologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Poznavajući profesora kao izuzetno skromnog i suzdržanog čovjeka u ovom tekstu ćemo se usredsrediti na njegov rad, odnosno, ona tumačenja koja su značajna za proučavanje Ilira i ilirske kulture, a samim tim i za pomenuti projekat. To su radovi vezani za proučavanje predstava na pojasnim pločicama, koje potiču s lokaliteta Gostilj u Zetskoj ravnici. Radi se o nekropoli koja je pripadala Labeatima, ilirskom plemenu koje je u 3.- 2. vijeku st. ere naseljavalo oblast basena Skadarskog jezera.

Prema dosadašnjim saznanjima, može se reći da je pleme pripadalo moćnom ardiejskom savezu. Vladari iz saveza Ardieja uspjeli su da okupe i potčine većinu ilirskih saveza koji su živjeli na području od današnje Zapadne Makedonije na istoku, preko Albanije, Crne Gore, jugozapadnog dijela Srbije, južnog i istočnog dijela Bosne i Hercegovine, i dijela srednjodalmatinskih ostrva u Hrvatskoj na zapadu.
Prema arheološkom materijalu, nekropola Gostilj je datovana u 3 - 2. vijek st. ere. U grobovima pokojnika polagane su keramičke posude i nakit, a u muškim grobovima i oružje. Posebnu pažnju stručne javnosti zaokupljale su pojasne pločice. One se danas nalaze u JU Muzeji i galerija Podgorice i Istorijskom muzeju na Cetinju.
Pojasne pločice su izrađivane u kalupu na srebrnom limu, izuzev jedne na bronzanom. Lim je pričvršćen zakivcima za gvozdenu podlogu. Na gostiljskoj nekropoli nalažene su u muškim grobovima u predjelu pojasa i imale su poseban značaj za njegovog nosioca. Osim u Gostilju, do sada su nalažene u Albaniji, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.

Profesor A. Jovanović je ustanovio podjelu pojasnih pločica prema obliku i ikonografiji na dvije osnovne grupe: pločice trapezoidnog oblika s kultnim sadržajem i pločice pravougaonog oblika s istorijskim i kultnim sadržajem.
Osim u Zetskoj ravnici, pločice trapezoidnog oblika su nalažene u Ošanićima kod Stoca (Bosna i Hercegovina) i u Prozoru u Lici (Hrvatska), odnosno na ilirskoj i japodskoj teritoriji. Pločice se međusobno razlikuju, ali je u osnovi prikazano koplje, tj. anikonično božanstvo - kult boga Apolona. U daljem tekstu nabrojaćemo ostale činioce koji se povezuju s Apolonovim kultom. U gornjoj zoni na gostiljskoj pločici nađenoj u grobu 30, prikazani su konji koji predstavljaju Dioskure s pileusom (jajem) i zvijezdom, dok su u središnjoj zoni antitetički postavljene protome (glave) grifona sa svetim drvetom u sredini. U donjoj zoni pločice predstavljena je ženska glava s krilima (Meduza) i pticama, iz koje izlazi koplje s trakama. Uz usadnik bodila koplja prikazani su delfini.
Dajući brojne analogije koje potkrepljuju osnovnu ideju A. Jovanović iznosi i kontraargumente. On upozorava na teorijske i formalne analogije i ponovo posmatra problem u određenom vremenskom periodu i području. Sve navedene činioce neposredno ili posredno povezuje s Apolonovim kultom. On čitaoca podsjeća da su Dioskuri zaštitnici moreplovaca, ali i da Apolon ima istu ulogu; grifoni i sveto drvo se mogu povezati s Apolonovim svetilištem u polju poštovanim u Ambrakiji (Grčka), dok u koplju vidi anikonično božanstvo poštovano u Apoloniji (grčki grad na jugu današnje Albanije). Posebno se naglašava uloga Apolona Delfiniosa u kolonizaciji, pa bi prikaz koplja imao funkciju prava na svojinu. Datovane su u prvu polovinu 2. vijeka st. ere.

Pločice pravougaonog oblika su nađene na ilirskoj teritoriji: jedna na dasaretskom području (u ohridskoj regiji u Donjem Selcu u Albaniji) i tri na labeatskom (u basenu Skadarskog jezera na našem lokalitetu u Gostilju).
Pločice su različitog stepena očuvanosti, ali se cijela predstava ipak može rekonstruisati i pratiti slijeva nadesno. Predstava započinje prikazom predimenzionirane zmije/zmaja, slijede dva konjanika heraldički postavljena, a između njih je pješak okrenut nalijevo. Ispod prvog konjanika se nalazi pali ratnik.
Zasluga je profesora A. Jovanovića, kako to potvrđuje u svom nedavno objavljenom radu o pojasnim pločicama, i Nade Proeva, profesorka na Skopskom univerzitetu, što su na njima prepoznate aktuelne istorijske scene. Tako je na najstarijem primjerku iz Donjeg Selca predstavljeno savezništvo Makedonaca i Ilira i njihova borba protiv zajedničkog i opštehelenskog neprijatelja - Kelta. Svi ratnici nose takozvane grčko-ilirske šljemove i makedonske štitove. Nastala je na prelazu iz 3. u 2. vijek st. ere.
Gostiljski primjerak iz groba 126 je izrađen od bronze i nastao je nešto kasnije. Iako je očuvana samo lijeva polovina naše pločice, vidjećemo iz daljeg teksta po čemu je osobena. Zmija/zmaj, konjanik i orao su prikazani u zajedničkoj akciji, a ispod konjanika se vidi pali ratnik. Zmija predstavlja hipostazu Ilirija, rodonačelnika Ilira ili hipostazu njegove majke Harmonije. U konjaniku se vidi makedonski vladar Persej ispred kojeg se nalazi orao raširenih krila, simbol Zevsa. Pločica je vjerovatno nastala odmah nakon stupanja Perseja na presto 179. godine i uticaja makedonskog dvora na ilirski, što se vidi prema vojnoj opremi pješaka koji nosi grčko-ilirski šljem i makedonski štit.
Preostale dvije srebrne pločice nađene su, za sada, samo na teritoriji Labeata i to na našem lokalitetu Gostilj: u grobu 119, a druga je slučajan nalaz. Očuvane su desne polovine pločica. Na jednoj se djelimično vidi pješak, desni konjanik i božanstvo na tronu s pticom u ruci i psom ispod trona. Predstava se završava antropomorfno-floralnim motivom - ženskom glavom s listolikom kosom.

Na ovim pločicama vjerovatno su prikazani ilirski ratnici, koji nose drugu vrstu šljemova i štitova, karakteristične za sjevernoitalsko područje. Božanstvo na tronu se identifikuje sa Artemidom. A. Jovanović smatra da je na starijem oštećenom primjerku iz Gostilja na kraju predstave mogla biti prikazana glava Meduze, čija je predstava na mlađim, srebrnim primjercima šematizovana. Mlađi primjerci su nastali nakon Gentijevog pada 168. godine i uspostavljanja rimskog protektorata. S toga je razumljivo zašto se na ovim primjercima, na kojima je prisutna ideja ilirsko-rimskog savezništva, želi izbjeći aluzija na povezanost s makedonskim dvorom, odnosno kraljem i mitskim pretkom Persejem i Meduzom.
Razumijevanje ikonografije na trapezoidnim i pravougaonim pločicama je od ogromnog značaja za proučavanje prije svega, političke istorije i duhovne kulture Ilira, posebno ako se ima na umu da Iliri nisu imali svoje pismo.
Pojedini primjerci ovih pojasnih pločica poznati arheološkoj javnosti više od sto godina, osobenom interpretacijom profesora A. Jovanovića dobili su najzad zadovoljavajuće razrješenje i smjernice za dalja proučavanja.
Arheološkim iskopavanjima nekropole „Velje Ledine“, u selu Gostilj nadomak Podgorice, vršenim 1956-58. godine, pronađen je veliki broj grobnih priloga načinjenih od različitih vrsta materijala. Većina ovih predmeta, među kojima su i pojasne pločice, konzervirano je šezdesetih godina prošlog vijeka u Zemaljskom Muzeju u Sarajevu. Zbog svoje jedinstvenosti i značaja u tumačenju kulture Ilira, one pobuđuju pažnju naučne javnosti i poslije gotovo šezdeset godina od otkrića.

Pojasne pločice predstavljaju i sa stanovišta konzervacije, zaštite i prezentacije složen zadatak za stručnjake. Izrađene su od različitih vrsta metala i različitog su stepena očuvanosti. Srebrni ili bronzani lim je pričvršćen za gvozdenu podlogu. Mada je srebro, kao plemeniti metal, manje podložno korozivnim procesima uslovljenim sastavom zemlje u kojoj je nađen, iako konzervirane, pločice iziskuju konstantni konzervarorski nadzor. Stariji primjerak gostiljskih pravougaonih pločica je izradjen od bronze, tj. legure bakra. Njegova zaštita predstavlja još kompleksniji posao za konzervatora. U stručnom časopisu Glasniku Zemaljskog muzeja iz 1969. u kojem je Đuro Basler objavio rezultate istraživanja s lokalieta Gostilj, evidentno je da je predstava na „bronzanom“ primjerku iz groba 126 mnogo bolje očuvana nego danas. Na žalost, primjena najboljih, tadašnjih, konzervatorskih metoda, ipak je uslovila otklanjanje patine, a pri tom je uništen i dio predstave.
Pločice iziskuju konstantni stručni nadzor i zbog uticaja niza spoljašnjih faktora. To podrazumijeva i primjenu muzeoloških standarda (vrsta i jačina osvjetljenja, određena temperatura i vlažnost vazduha, vrsta ambalaže i materijala u kome, ili na kome je predmet deponovan ili izložen) koji potpomažu dalji „život“ eksponata bilo da su u ekspoziciji ili depou.
Ukoliko se radi o eksponatima posebnog značaja u mnogim muzejima se prave njihove replike kao jedno od rješenja ovog složenog problema. Oni se izlažu na povremenim i stalnim izložbama, dok se originalni primjerci takvog značaja deponuju u optimalnim uslovima, ostavljeni budućim generacijama na čuvanje i divljenje.

Ćipur
04-02-10, 21:54
Sjećanje na dr Aleksandra Jovanovića


Prof. dr A. Jovanović (1947-2009) završio je studije u Beogradu. Jedno vrijeme je radio u Niškom muzeju, a ogromno znanje i predani rad, kako ističu njegove kolege, ubrzo su ga preporučili za mjesto asistenta, zatim docenta i profesora na katedri za klasičnu arheologiju pri Odeljenju za arheologiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Autor je više publikacija: “Nakit u Dardaniji“, „Rimske nekropole na tlu Jugoslavije“, „Tlo Srbije, zavičaj rimskih careva“ i „Ogledi iz antičkog kulta i ikonografije“.
Veliko poznavanje ne samo iz oblasti arheologije, već i istorije, epigrafije, numizmatike, etnografije učinilo je da njegova predavanja na katedri budu izuzetna, a brojni naučni radovi posebni.
Filantrop s urođenim vedrim duhom, činio je da se sagovornik uvijek osjećao uvaženo i posebno. Kao stručni konsultant radio je na brojnim projektima, a crnogorsku javnost podsjećamo da postavka Budvanskog muzeja ne bi bila potpuna da nije bilo njegove dragocjene pomoći pri interpretaciji numizmatičkog materijala, kao ni kataloga izložbe „Antičko blago Boke“ u Tivtu, bez pregleda dotadašnjih rezultata istraživanja.

Ćipur
22-03-10, 15:00
Senzacionalno otkriće italijanskih naučnika kod Bara

Ostaci grčke civilizacije

http://www.glas-javnosti.rs//files/image_for_teaser/Thumb_40maslina.jpg

PODGORICA - Italijanski stručnjaci pronašli su na brdu Majlika kod Bara ostatke grčke kulture iz četvrtog veka pre nove ere i utvrdili da je maslinjak na planini Rumija stariji od dva milenijuma! Ovo senzacionalno otkriće rezultat je nedavno okončanih laboratorijskih analiza na Univerzitetu „Ka Foskara“ u Veneciji.
Do sada je bila poznata stara maslina na Mirovici kod Bara, za koju je utvrđeno da je starija od dve hiljade godina, najstarija na Balkanu, i kao svojevrsna turistička atrakcija prikazana je na svim promotivnim filmovima o Crnoj Gori.
Kustos Zavičajnog muzeja u Baru arheolog Mladen Zagarčanin rekao je da je zatečen senzacionalnim otkrićem stručnjaka iz Venecije i ocenio da bi te novosti mogle promeniti turistički imidž Bara, koji važi za jedan od najlepših gradova na južnom Jadranu. On je rekao da su istraživanje obavljeno na lokalitetu Džidžarin u Starom Baru od 16. do 31. oktobra izveli zajedno istraživači „Ka Foskara“ i Zavičajnog muzeja JP Kulturni centar u Baru.
Zagarčanin je kazao da su na nekoliko mesta u Džidžarinu, gde su vlasnici iskopali rupe za zasade maslina, na dubini do 70 centimetara, pronađeni fragmenti grčke keramike, i to u ogromnim količinama, navodeći da su to bile „na desetine finih ulomaka vaza rađenih tehnikom crnofiguralnog stila, karakterističnog za peti i četvrti vek p. n. e.“.
- Profesor Negreli je u prvi mah pomislio da se šalimo sa njim, odnosno da smo ga doveli na tako bogato nalazište, ali i mi iz Crne Gore smo bili zatečeni onim sa čim smo se susreli - ispričao je Zagarčanin dnevniku Vijesti.
On je istakao da su dokazi grčke kulture iz 4. veka pre nove ere na toj lokaciji velika novost za sve arheologe i dodao da su „svuda oko tog iskopa velika stabla maslina za koje se i ranije pretpostavljalo da su veoma stara“.
Ogroman broj ulomaka na imanju Metovića dokazuje postojanje vile ili ekonomata u ovom živopisnom mestu, ili je u vezi sa ilirskim stanovništvom koje je tada počelo da kultiviše stablo masline.
Rezultati iz laboratorije „Ka Foskara“ vezuju taj materijal za Atiku ili Krf, i to je sada drugi trag grčke civilizacije u Baru, koji se može uporediti sa grčkim nalazima pored Luke Bar, koje je Odeljenje za arheologiju Zavičajnog muzeja otkrilo 2005. godine, naveo je Zagarčanin.

http://www.glas-javnosti.rs/clanak/glas-javnosti-20-11-2007/ostaci-grcke-civilizacije

Losmi OCP
13-04-10, 17:42
Da ne otvaram novi topik, zna li ko koji filmovi ce se prikazivati na ovom festivalu arheoloskog filma tj. raspored po danima?

Ćipur
15-04-10, 02:21
POČELA PRIPREMA ISTRAŽIVANJA NA LOKALITETU MALJEVIK

Potopljeni antički hram zainteresovao Britance



Bar - Enigma potopljenog antičkog hrama iz II-IV vijeka na Maljeviku prevazilazi okvire Crne Gore i spada u najznačajnije podvodno-areheološke događaje posljednjih godina na Mediteranu.
Najeminentniji evropski stručnjaci prepoznali su Maljevik kao jedan od deset najznačajnijih podvodnih arheoloških lokaliteta svijeta, a priča o potonulom i zaboravljenom hramu pored Sutomora našla se na stranicama svih važnijih svjetskih listova i privukla veliku pažnju javnosti - rekao je juče kustos Zavičajnog muzeja Bar arheolog mr Mladen Zagarčanin na prezentaciji projekta „Zaštita crnogorskog podvodnog bogatstva-Maljevik 2010“.
Nakon senzacionalog lanjskog otkrića ostataka hrama u plićaku uvale Maljevik, JP Kulturni centar Bar (JP KCB) pokrenuo je saradnju sa engleskim Univerzitetom Sautempton (US), čuvenom po podvodnim arheološkim istraživanjima. Nakon što je dio sredstava za istraživanje prikupio US, a dio dala engleska fondacija „Headley trust“, u Bar je došla grupa eksperata US. U Dvorcu kralja Nikole juče je ukazano da crnogorsko-engleski tim sada traži podršku za projekat, koji bi formalno počeo ovog septembra. Prvi su se odazvali Opština Bar i engleska ambasada u Podgorici.
Dr Lusi Blu, direktorica Centra za pomorsku arheologiju na US, rekla je da je ovo uzbudljiva prilika ne samo za valorizaciju vrijednosti Maljevika, već i za razvoj podvodne arheologije u cijelom regonu. Ona je dodala da US želi da kod nas uspostavi trening centar podvodne arheologije za naše mlade arheologe, kao što je to uradio na egipatskom Univerzitetu Aleksandrija.
Njena saradnica dr Atena Tradakas navela je da istraživanje Maljevika pored ronilačke komponente obuhvata i istraživanje geomorfologije priobalja sa analizom sedimenata, i iskazala nadu da će na ovom polju ostvariti saradnju sa našim stručnjacima.
Arheolog dr Čarls Lekvejn, koji je pronašao lokalitet prošle godine tokom odmora u Sutomoru, pripisao je sve zasluge za otkriće sinu Majklu koji je roneći u plićaku „uspio da prepozna ostatke hrama“. Lekvejn je zahvalio JP KCB, ambasadi i Opštini Bar, te Zagarčaninu.
- Vrlo je važno da svi shvate da je urgentno stanje u podvodnim lokalitetima Crne Gore, to blago treba zaštititi i do toga možemo doći zajedničkim radom, boljim informisanjem i prenošenjem našeg znanja ovdje. Time će se samo dodati nova vrijednost budućem velikom turističkom kompleksu u Maljeviku - rekao je Lekvejn.
Politički savjetnik ambasade Velike Britanije u Podgorici Ivan Vukčević rekao je da je ambasadi čast i zadovoljstvo da podrži ovaj projekat istraživanja i zaštite našeg blaga, a direktor JPKCB Ćazim Nikezić zahvalio je svima koji su se do sad uključili u njegovu realizaciju.
- U ovoj fazi utvrđujemo principalne tačke istraživanja. Kada dobijemo podršku institucija i prikupimo neophodna sredstva, pristupiće se proceduri dobijanja dozvola za istraživanja-objasnio je mr Zagarčanin.



R.P.


Kultura - Srijeda, 14. april 2010. godine

Arheološka istraživanja u blizini Maljevika

Antički hram pod vodom

http://www.pobjeda.co.me/slike/vijesti/1271204724.jpg

Maljevik je prepoznat kao jedan od deset najznačajnijih podvodnih lokaliteta u svijetu, a sama priča o potonulom i zaboravljenom antičkom mjestu našla se na skoro svim stranicama važnijih svjetskih dnevnika i magazina

Povodom početka podvodnog arheološkog projekta Očuvanje podvodnog nasljeđa Crne Gore i istraživanja Maljevika, podvodnog arheološkog lokaliteta kod Sutomora, održana je konferencija za štampu u Zavičajnom muzeju u Baru. U cilju pripreme za ovaj projekat u posjeti Zavičajnom muzeju su, pored arheologa dr Čarls Lekejn, čiji je 15-godišnji sin prošle godine sasvim slučajno pronašao ovo značajno nalazište, i direktorica Centra za pomorsku arheologiju na Univerzitetu profesor dr Lusi Blu i njena saradnica dr Atenom Trakadas. Konferenciji su prisustvovali i predstavnik Ambasade Engleske Ivan Vukčević, direktor Kulturnog centra Ćazim Nikezić.
Arheolog Mladen Zagarčanin podsjetio je na nedavno senzacionalno podvodno arheološko otkriće u uvali Maljevik, nakon čega je započela međunarodna saradnja sa univerzitetom Suothemton. On je istakao da je ovaj univerzitet po pitanju zaštite podvodnog bogatstva ponudio naučnu saradnju, koja bi uključila grupu najrenomiranijih stručnjaka iz ove oblasti, a pribavio je i dio sredstava za početak projekta.
- Maljevik je od strane najeminentnijih evropskih stručnjaka prepoznat kao jedan od deset najznačajnijih podvodnih lokaliteta u svijetu, a sama priča o potonulom i zaboravljenom antičkom mjestu našla se na skoro svim stranicama važnijih svjetskih dnevnika i magazina. Prvenstveno je zanimljiva enigma potopljenog antičkog hrama na Maljeviku iz perioda od drugog do četvrtog vijeka, koja prevazilazi i okvire same Crne Gore i svrstava se u red najznačajnijih podvodno arheoloških događaja tokom proteklih nekoliko godina na Mediteranu. Osim značaja za nauku, ovaj projekat je ogromna šansa za promociju našeg grada, države, kao i velika prilika da se napravi turistička ponuda koja bi ovo mjesto označila kao jedno od primamljivijih za razvoj nautičkog i podvodnog turizma - kazao je Zagarčanin.

J.Lj.M.

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2010-04-14&id=183191


BRITANSKI ARHEOLOG NAIŠAO NA SENZACIONALNO PODVODNO ARHEOLOŠKO OTKRIĆE U UVALI MALjEVIK

Sutomore kao drevna Aleksandrija


~Podvodnih lokaliteta ovdje ima mnogo. Uglavnom su to anfore, koje se, kako sam čuo od kolega iz Crne Gore, kradu i preprodaju. Na osnovu modula promjera stubova, načina klesanja i drugih proučavanja možemo otkriti mnogo toga. Zato treba biti strpljiv, i

Nakon senzacionalnog podvodno-arheološkog otkrića u uvali Maljevik kod Sutomora, JP Kulturni centra iz Bara započeo je međunarodnu saradnju sa Univerzitetom Southampton, tj. njihovim Centrom za podmorsku arheologiju. Kao jedna od najrenomiranijih naučnih institucija u svijetu po pitanju zaštite podvodnog bogatstva, ovaj Univerzitet je ponudio naučnu saradnju, a takođe i pribavio dio sredstava za početak projekta.
Podsjećanja radi, prošle godine, na samo nekoliko metra od plaže Maljevik, pronađeni su ostaci nečeg što će možda dobro zamisliti i svjetsku naučnu javnost, a okolnosti koje su dovele do ovog otkrića više su nego zanimljive i takoreći "sudbinske".
Sve se dogodilo sasvim slučajno, kada je četvoročlana porodica poznatog engleskog arheologa Čarlsa Leguesna provodila jedan sasvim običan dan na plaži. Da krv nije voda pokazuju i okolnosti pod kojima se sve dogodilo, i kako su sasvim slučajno pronađeni ostaci velikog antičkog hrama na nekoliko desetina metara od obale. Čarlsov petnaetogodišnji sin Majkl primjetio je nekakve čudne komade, koji su mu se učinili interesantnim, i pozvao je oca, rekavši mu da je primijetio nešto što je mnogo puta vidio po njegovim knjigama koji leže na njegovom stolu u Engleskoj.
Čarls Leguesna je dobro poznat evropskoj naučnoj javnosti. Povremeno radi kao predavač na Univerzitetu Southampton, ali je zaposlen pri britanskoj organizaciji za arheologiju. Već duži niz godina dolazi u Sutomore, gdje njegova supruga Vera ima porodičnu kuću. Pored Majkla, od djece ima još i ćerku Teodoru (10).
- U Crnu Goru dolazim svake godine od `94. i posjetio sam mnoge plaže. Na Maljeviku sam tada bio prvi put. Tog dana sin i ja plivali smo sa maskama koje smo kupili na jednom dječjem štandu u Sutomoru. Bio sam desetak metara udaljen od Majkla, kad me je pozvao da vidim nešto "veoma čudno". Bili su to veliki kameni blokovi i stubovi koji leže na dnu, na nekih pedesetak metara od obale, gdje je dubina možda oko dva metra, dakle gotovo u plićaku. Kada sam zaronio, ugledao sam nekoliko pravilno klesanih greda i blokova, sa uklesanim žljebovima baza stubova, i dva velika kružna stuba. Teška su svakako po nekoliko tona, i pripadala su nekoj antičkoj građevini, jer sam slične dimenzije i oblike gledao na mnogo lokaliteta po Mediteranu. Nešto najsličnije što sam vidio bilo je u Aleksandriji u Egiptu, gdje je zemljotres potopio velike građevine koje su se nalazile pored obale - priča Čarls Leguesna.
Prema njegovom mišljenju, ovo otkriće je od velikog značaja.
- Sve to zavređuje pažnju pokretanja projekta sa zvaničnim crnogorskim institucijama. Za sada ima nekoliko teorija, ali kao osoba koja voli da uradi sve analize i proučavanja, pa tek onda izađe sa zvaničnim stavom, ostaću rezervisan. Podvodnih lokaliteta ima mnogo. Uglavnom su to mafore, koje se, kako sam čuo od kolega iz Crne Gore, kradu i preprodaju. Na osnovu modula promjera stubova, načina klesanja i drugih proučavanja možemo otkriti mnogo toga. Zato treba biti strpljiv, i sačekati da se sve sprovede regularno i po zakonu.

D.S.

Istraživanje pa kamen temeljac

Na pitanje kako će se u sve to uklopiti projekti novog vlasnika Maljevika, ruske firme "Sonuba", arheolog Mladen Zagarčanin kazao nam je da bi prije velikih radova na podizanju predviđenog hotelsko-turističkog kompleksa na Maljeviku trebalo detaljno istražiti cijeli ovaj teren, što bi omogućilo da se nakon završenih istraživanja nesmetano otpočne sa radovima na izgradnji Marine i drugih sadržaja.
- Budućem investitoru predložili bi kako da ovo nalazište inkorporira u moderan turistički sistem, što bi svakako bilo od velikog značaja i za njihovu buduću turističku ponudu. Imati potopljeni antički lokalitet u svom dvorištu samo je veliki plus za valorizaciju cijelog kompleksa, što bi svakako povisilo vrijednost njihove ponude.

D.S.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika...tum=2010-04-19 (http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=227982&datum=2010-04-19)

Ćipur
28-04-10, 21:48
ARHEOLOŠKA ISTRAŽIVANjA U OKOLINI PODGORICE

Bioče naseljeno prije 50.000 godina


http://www.pobjeda.co.me/slike/vijesti/1272410285.jpg

Ekipa arheologa Zavoda za arheološka istraživanja Crne Gore i Instituta za arheologiju i antropologiju sibirskog odjeljenja ruske akademija nauka intenzivno istražuju praistorijsko nalazište Bioče. Polupećina u kojoj je prisustvo praistorijskog čovjeka prvi put dokumentovano prije tridesetak godina nalazi se na lijevoj strani rijeke Morače, oko 30 metara iznad njenog korita, u podnožju visoke krečnjačke stijene. Arheološka istraživanja potvrdila su da su praistorijski ljudi neandertalskog tipa na tom mjestu živjeli prije pedeset hiljada godina. Brojnost kamenih artefakata koji su rezultat musterijenske industrije dokumentuje intezivno prisustvo praistorijskih ljudi na tom mjestu. Slojevi sa musterijenskim sadržajem imaju kontinuirani slijed.
- Kameni artefakti su izuzetno brojni. Na površini od metra kvadratnog, u iskopu dubine pet centimetara, prisutno je prosječno oko 200 kamenih nalaza. Preovlađuju artefakti malih dimenzija, pretežno dva do četiri, često i ispod dva centimetra (mikromusterijen). Glavna sirovina su riječni obluci, kojima obiluje tok Morače. Pored rožnaca koriste se i varijeteti karbonatnih stijena i sitnozrnog pješčara. Kulturni slojevi dostižu akumulaciju od 2,5 metra. U dijelu prema liniji okapanja, gdje su naslage slojeva znatno deblje, može se očekivati da je njihova akumulacija preko četiri metra. Sačuvana artefakta od kamena i kosti nedvosmisleno ukazuju na to da ih je izrađivao praistorijski čovjek neandertalskog tipa - kaže arheolog Mile Baković.
Naredna multidisciplinarna istraživanja, kaže on, trebalo bi da razriješe dilemu da li je na tom mjestu bila stalna naseobina praistorijskih ljudi ili je lokalitet korišćen kao privremeno sklonište lovaca. Naknadne analize kamenih artefakata sa Bioča biće rađene u inostranstvu.
Tim ruskih arheologa predvodi dr Aleksandar Cibankov. U Crnoj Gori intnezivno su prisutni već nekoliko godina.
- Istražujemo proces naseljavanja Evroazije. Crna Gora bi vjerujemo mogla biti važna destinacija na putu naseljavanja Evrope praistorijskim ljudima koji su, danas je to nedvosmisleno potvrđeno, stigli iz Afrike - kazao je Cibankov.

V.S.

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2010-04-28&id=184066

Ćipur
10-06-10, 16:01
Arheološko otkriće na lokalitetu Carine u Risnu

Hiljade novčića kralja Balajosa

http://www.pobjeda.co.me/slike/vijesti/1276133534.jpg

Otkriće u Risnu predstavlja najbrojniji numizmatički nalaz u Evropi pronađen na jednom mjestu - potvrdio profesor varšavskog univerziteta Piotr Diček

Otkriće 4.600 metalnih novčića kralja Balajosa (ilirskog vladara II – III vijek prije nove ere), pohranjenih u posudi sličnoj loncu, obilježilo je početak ovogodišnje arheološke kampanje, koju Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture Kotor već jedanaestu godinu sprovodi u saradnji sa Univerzitetom iz Varšave.
Prema riječima profesora varšavskog univerziteta Piotra Dičeka, otkriće u Risnu predstavlja najbrojniji numizmatički nalaz u Evropi pronađen na jednom mjestu.
- Posebno je značajan, jer je riječ o ilirsko-helenističkom periodu, II-III vijek prije naše ere, kad je Risan očigledno bio na vrhuncu ekonomske moći - dodao je Diček.
Arheolog Regionalnog zavoda Vilma Kovačević, koja je i rukovodilac istraživanja, naglasila je da je ovim nalazom definitivno potvrđeno da je Balajos u Risnu imao svoju kovnicu novca, a možda i svoj prijesto.
- Očigledno radi se o ostavi novca, koja se u arheologiji vezuje za neku vanrednu situaciju ili zbijeg. Kontekst nalaza je u sklopu objekta, na kome su uočljive četiri faze trajanja, od kojih je jedna paljevina, što potvrđuje ovu pretpostavku - ocijenila je Vilma Kovačević.
Direktorica Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture Kotor Ružica Ivanović podsjetila je da je Balajos, kako se i pretpostavljalo, vladao sa Hvara ili Rhizona (Risan, bivše utočište ilirske kraljice Teute). Balajosovi novčići su, izmađu ostalog, do sada pronađeni na Hvaru i u Risnu. Za razliku od ovih iz Risna, novčići sa Hvara nemaju natpis sa titulom kralja.
Desetogodišnja istraživanja u Risnu dio su međunarodnog projekta „Risinium - prijestonica kraljice Teute”. Istraživanje zajednički sprovode ekipe crnogorskih i poljskih arheologa.

R.M.

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2010-06-10&id=186545

Riter Of The Rose
12-06-10, 20:20
NA ARHEOLOŠKOM LOKALITETU CARINE U RISNU Pronađeno 4600 metalnih novčića ~Otkriven najbrojniji numizmatički nalaz u Evropi ilirskog vladara kralja Balajosa <br /> Kotorski i poljski arheolozi otkrili su na lokalitetu Carine u Risnu 4.600 metalnih novčića kralja Balajosa, ilirskog vladara iz II–III vijek p.n.e. Novčići su bili pohranjeni u posudi sličnoj loncu, obavijestila je rukovodilac istraživanja arheolog Vilma Kovačević.
Ona ističe da je ovim nalazom definitivno potvrđeno da je Balajos imao u Risnu svoju kovnicu novca, a možda i svoj presto.
- Ovdje se očigledno radi o ostavi novca, koja se u arheologiji vezuje za neku vanrednu situaciju ili zbijeg. Sam kontekst nalaza je u sklopu objekta na kome su uočljive četiri faze trajanja, od kojih je jedna paljevina, što ovu pretpostavku potvrđuje - objasnila je ona.
Profesor varšavskog univerziteta Piotr Diček kaže da je najbrojniji numizmatički nalaz u Evropi pronađen na jednom mjestu.
Posebno je značajno, jer je riječ o ilirsko-helenističkom periodu, II-III vijek prije naše ere, kada je Risan očigledno bio na vrhuncu ekonomske moći.
Desetogodišnja istraživanja u Risnu su realizacija međunarodnog projekta "Risinium - prijestonica kraljice Teute", koji zajednički sprovode ekipe crnogorskih i poljskih arheologa.
Balajos je, kako se pretpostavljalo, vladao sa Hvara ili Rhizona (Risan, bivšeg utočišta ilirske kraljice Teute). Balajosovi novčići su, izmađu ostalog, pronađeni na Hvaru i u Risnu, s tim što novčići sa Hvara nemaju natpis sa titulom kralja za razliku od risanskih.
B. M.
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Kultura&datum=2010-06-11&clanak=234561

Riter Of The Rose
26-06-10, 19:52
Intervju Piotr Diček, poljski arheolog koji već nekoliko decenija proučava Risan
Antički centar krije blago nekoliko epoha

Risan je najprije bio ilirski utvrđen grad, a zatim grčka kolonija, što ranije nije bilo poznato. Na lokalitetu Gradina iznad Carina, takođe, naišli smo na bedeme iz ilirskog i grčkog vremena. Sigurni smo, a to će pokazati dalja iskopavanja, da je na brdu Gradina postojao hram posvećen lokalnom bogu Medauru

Poznati poljski arheolog Piotr Diček već deset godina istražuje Risan, u okviru prjekta „Risan – Teutina prijestonica”, koji se realizuje kao zajednički projekat Ministarstva kulture Crne Gore, Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora i Varšavskog univeziteta, na kome Diček predaje klasičnu arheologiju na Katedri, čiji je rukovodilac, a uz to je i rukovodilac Centra za Jugoistočnu Evropu. Na tom Univerzitetu je i doktorirao na tezu „Bronzana epoha u Grčkoj – država kralja Nestora u Mesini”. Profesor Diček sa svojim saradnicima arhološka istraživanja obavlja ne nekoliko lokaliteta: u helenističkom gradu Tanisu- u Rusiji, zatim u Bugarskoj, lokalitet Nove, gdje već godinama istražuje rimski logor italske legije, gdje je pronađena i velika rimska bolnica, na površini od jednog hektara, najveća do sada pronađena bolnica u svijetu iz tog perioda, a radi i u Turkmenisanu. Diček najavljuje još jedan veliki projekat - početak aheoloških istraživanja u Skadru, koji je posjetio ovih dana. Taj projekat biće realizovan sa Republikom Albanijom. Diček je veliki autoritet u oblasti klasične arhologije, član je Njemačkog Instituta za arheologiju i drugih međunarodnih naučnih uduženja u svijetu, rukovodi sa dva evropska projekta, a uža specijalnost mu je rimski limes, odnosno granice rimske imperije. Diček predno radi i na višetomnoj naučnoj monografiji o Risnu, gdje je ovogodišnja kampanja otočela senzacionalnim otkrićem - nalazom 4.600 bronzanih i srebrnih novčića iz vremena kralja Balajosa, koje profesor ovako komentariše:

- Ovo blago je nađeno ispod patosa helenističke kuće u Risnu. Novac je bio u velikom loncu i taj lonac je produkcija lokalne keramike. Novac je patiniran, predstoji konzervacija, kada će tačno biti utvrđeno koji su sve apoeni, njihova arheološka i numizmatička vrijednost. Najviše novca je od bronze, ali ima i srebrnjaka. Ovo je veliko otkriće, dugo u svijetu po ukupnom nalazu novca iz helenističke epohe, na jednom mjestu, a u Evropi je ovo prvi nalaz po količini novca na jednom mjestu. U Vali u Angi nađena su dva lonca sa oko pet hiljada rimskog novca. Naš nalaz je najraniji i najveći, i povezan je s kraljem Balajosom i ilirskom epohom. Do skoro je, gotovo obavezujuća teza bila ona velikog svjetskog arheologa Artura Evansa, prema kojoj je Balajaos vladao u II, međutim, prema kponkretnim nalazima u Risnu, možemo ustvrditi da je taj ilirski kralj ovim prostranstvima vladao u III vijeku prije nove ere. No, analizoim C14, vjerujemo, potvrdiće se ova teza.

• Koliko je i po čemu važan Risan, kao arhološki lokalitet?

- U proteklih deset godina utvrdili smo da je Risan u antičko doba bio jedan od najvažnijih ekonomskih i političkih centara na Jadranu. Pronašli smo bedem, građen tehnikom takozvanih kiklopskih zidina, u dužini od jednog kilometra. Risan je najprije bio ilirski utvrđeni grad, a zatim grčka kolonija, što ranije nije bilo poznato. Radili smo i na lokalitetu Gradina iznad Carina, gdje smo takođe naišli na bedeme iz ilirskog i grčkog vremena. Gotovo da smo sigurni, ali to će pokazati dalja iskopavanja, na brdu Gradina je postojao hram posvećen lokalnom bogu Medauru, što potvrđuje i natpis nađen u Lambesisu u Africi. Na Carinama, u donjem dijelu grada, otkrili smo helenističko kupatilo. Dva slična, iz tog vremena, otkrivena su samo u Grčkoj i Egiptu, a to znači da je Risan bio bogat grad. Našli smo prepuno keramike, ostatke gnatia amfora, poklopce glinenih posuda, sa natpisima i mramornu glavu kariatide, trideset i šestu do sada poznatu u svijetu.

• Svjetski poznati arheolog, kasnije proslavljen kroz otkrića kritske civilizacije, a tada dopisnih Manchester gardijana iz bosanskog-hercegovačkog ustanka (1875. godine), Artur Evnas, sići će iz bosanskih planina i među prvima zakopati u risansku zemlju.

- To što je uradio Evans veoma je intresantno, no to nije bilo veliko istraživanje, on se rukovodio mišlju i namjerom da pronađe grobnicu kraljice Teuta. Prilikom tih iskopavanja, Evans je u Risnu naišao na ostatke helenističke kuće i srednjevjekovno groblje. Mi ne samo da smo potvrdili Evansove nalaze i pretpostavke, već smo otišli dalje. Risan je bio podijeljen na blokove sa kućama. U jednom bloku su bili bogati, a u drugom ribari, prodavnice za vino i keramiku. U vrijeme od III-I vijeka prije nove ere, Risan je bio rimski grad, prostirao se na širem području od današnjeg, čak do poluostrava Ratac. Od II vijeka stare ere – IV vijeka nove ere na Carinama je bio veliki forum, magacin i groblje.

• Šta bi još rekli o ovogodišnjoj kampanji?

- Ovodišnja kampanja je još u toku i bazira se na pronalsku novca, ali je prikupljeno još puno dokumentacije. Planiramo da otkrijemo ostatke tri helenističke kuće i kompletiramo dokumentaciju. Paraleno radimo sa sistemom GPS na lokalitetu Gradina.

• Kako izgledaju planovi za dalja istraživanja?

- Ove godine treba da bude potpisan ugovor kojim bi se istraživanja definisala do 2015. a nadam se da će istraživanja biti nastavljena i poslije te godine, sve dok se ne otkrije kompletni antički grad na Carinama. Sada bi najvažnije bilo da se istraži antička agora i forum.

•Pripremte knjigu o Risnu, koja će imati čak nekoliko tomova?

- Planiram najmanje pet, ili šest knjiga, koje bi objedinile Risan kao važan arheološki lokalitet i sve ono što bude nađeno. Prva knjiga biće gotova 2011, koja će se baviti grčkim i rimskim novcem u Risnu, druga knjiga je planirana za 2011. ili 2012. godinu i ona će se baviti natpisima iz Risna. Obje ove knjige radimo zajedno, kolega Jovan Martinović i ja. Uslijediće knjige posvećene arhitekturi i arheologiji na lokalitetu Carine i Gradina. Posebna knjiga biće posvećena amforama, pečatima i poklopcima, a baviću se posebno gnatia, ali i drugim nalazima. Publikovanje ovih knjiga planiram za period od 2016-17. Biće to poljsko – crnogorski projekat, a vjerujem da će u njemu učestvovati i druge države.

Vrijedni nalazi u protekloj deceniji

• Svojevremeno ste mi pričali kako Vam je vaš profesor na Katedri za arheologiju, skrenuo pažnju na značaj Risna.

- Ja sam prve informacije o Risnu dobio od profesora, kada nam je govorio o Ilirima. On nam je govorio kako je Risan nekada bio bogat grad, prijestonica kraljice Teute. Nakon Evanosvih istraživanja na ovom lokalitetu, otvorila su se nova saznanja, pa je sve govorilo da bi bilo dobro istraživati ovaj lokalitet. Prilikom razgovora sa crnogorskom stranom, oko zajedničkog arhološkog projekta, vidio sam i Duklju, kao moguće mjesto istraživanja. Ali, na kraju, odlučili smo da to bude Risan, što je bila moja želja. Mislim da je moj izbor bio pravi. To su pokazali vrijedni nalazi u proteklih deset godina, kao i dobra saradnja sa Regionalnim zavodom za zaštitu spomenika iz Kotora, direktoricom Zavoda Ružicom Ivanović i sa arheologom Vilom Kovačević, koja ovim istraživanjima rukovodi, ispred crnogoske strane. Želim istaći da visok stepen saradnje postoji između svih učesnika u projektu.


Miraš Martinović

http://www.pobjeda.me/citanje.php?datum=2010-06-26&id=187509

Ćipur
29-06-10, 22:48
AMERIČKI ISTRAŽIVAČKI BROD OTKRIO NOVE OLUPINE U PODMORJU, ARHEOLOZI SMATRAJU DA JE RIJEČ O IZUZETNO STARIM PLOVILIMA


U Boki pronađeni brodovi iz 4. vijeka prije nove ere



Tivat - Dvije novootkrivene antičke brodske olupine sa teretima amfora, te dvije olupine većih metalnih brodova iz novijeg perioda, najzanimljiviji su rezultati prve dvije nedjelje ovogodišnje istraživačke misije američkog broda „Hercules“ na Crnogorskom primorju.
Brod fondacije „RPM Nautical“ sa Floride i njegova posada, koristeći najmoderniju tehnologiju multislajd sonara i daljinski upravljane ronilice (ROV), obavljaju istraživanja podmorskih arheoloških lokaliteta južno od ulaza u Boku Kotorsku, pri čemu sarađuju sa stručnjacima Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora i predstavnicima Centra za obuku ronilaca i podvodno deminiranje iz Bijele.
Govoreći o urađenom u proteklih petnaestak dana boravka „Herculesa“ u Crnoj Gori, arheolog Vilma Kovačević iz kotorskog zavoda, koja rukovodi istraživanjima, naglasila je da su novootkrivene antičke olupine izuzetno značajne, ali da tek predstoji njihovo detaljnije ispitivanje i preciznije određivanje starosti tih brodova.
Njen kolega, podvodni arheolog dr Džefri Rojal smatra da je riječ o dva broda iz perioda 4. ili 5. vijeka prije nove ere.
Za ta dva broda na ovom području se do sada nije znalo, što je slučaj i sa olupinama dva moderna metalna broda duga po oko 80 metara, koje su, takođe, otkrivene prije nekoliko dana.
„Za nas je ovo sve izuzetno interesantno jer je istočna obala Jadrana južno od Boke Kotorske u najvećoj mjeri hidroarheološki još dosta neispitana. Nadam se i da će ova najnovija atraktivna otkrića doprinijeti razvoju podmorske arheologije u Crnoj Gori“, kazao je Rojal.
Pojašnjava da su ostaci drvenih trupova dva antička broda zakopani duboko u mulju iznad kojeg se vide samo ostaci tereta u obliku amfora, od kojih su, nažalost, mnoge u međuvremenu oštetile i uništile ribarske mreže - koče.
„Srećom, same drvene olupine brodova su duboko utonule u mulj što se vidi i iz podataka koje su očitali naši senzori, tako da bi se nakon iskopavanja mogli detaljnije sagledati tipovi ovih antičkih trgovačkih brodova i preciznije datirati vrijeme kada su plovili i stradali“, naglasio je Rojal.
Naglašavajući da je prekjuče „Hercules“ pored tih, otkrio i ostatke još jednog – petog broda drvene konstrukcije, ali značajno mlađeg od dvije antičke olupine, vlasnik „RPM Nauticala“ Džord Rob kazao je da nakon mapiranja sonarom, u narednim danima slijedi detaljnije ispitivanje otkrivenih lokaliteta korišćenjem ROV-a, a na pojedine od lokacija će se spustiti i ronioci centra iz Bijele.
Direktor tog centra Veselin Mijajlović naglasio je da će ta ustanova i državne vlasti učiniti sve da zaštite novootkrivene i već ranije poznate arheološke lokalitete u crnogorskom podmorju i ukazao na potrebu da tri bokeljske opštine, u saradnji sa centrom iz Bijele i kotorskim zavodom, u Tivtu formiraju „jednu kancelariju i centar sa datotekom o dosadašnjim podvodnim istraživanjima 'Herculesa' i porade na prezentiranju tih otkrića stručnoj domaćoj i međunarodnoj javnosti“.

Riješena misterija o U-72?

Na pitanje „Vijesti“ kako su indentifikovali prošle godine pronađenu olupinu jedne podmornice iz Prvog svjetskog rata u blizini Boke, kao ostatke njemačke podmornice minopolagača U-72, Rob je kazao da oni „to nikada nijesu zvanično rekli“.
„Nijesmo nikada zvanično rekli da je to baš U-72 jer arheolozima treba 90 odsto sigurnosti da zvanično pozitivno identifikuju tu olupinu. Ipak, imajući u vidu neke posebne tehničke karakteristike olupine podmornice koju smo našli, posebno činjenicu da ima samo po jednu torpednu cijev na pramcu, odnosno krmi, prilično smo sigurni da je tu upravo U-72, tim prije što smo olupinu našli unutar kruga od jedne milje od pozicije potapanje broda koja je bila dostupna u literaturi“, objasnio je Rob.
Navodno otkriće olupine U-72 izazvalo je veliko zanimanje u ronilačkim i krugovima vojnih istoričara jer misterija gdje je posljednje počivalište te podmornice, koju je negdje u Boki ili oko Boke 1. novembra 1918. potopila njena posada na kraju Prvog svjetskog rata, traje već više od 90 godina.



Siniša LUKOVIĆ

rain_wind_storm
30-06-10, 09:26
Moraću se malo kritički osvrnuti na očuvavanje crnogorskoga naslijeđa i arheoloških iskopina na području CG.
Primjer 1.
Lipci-tu imamo crteže koji su nastali pitaj boga kad.Postoji jedna tabla na putu HN-Risan koja vas obavještava đe je to,tj koliko još km do nje.I to je to.Kad dođete na recimo taj 5i km pitajte nekoga ako ko naiđe đe se to nalazi.
Gradnjom puta Risan-Žabljak taj lokalitet je zamalo uništen,zahvaljujući minerima,izvođaču radova,kao i ministarstvu kulture koje nije našlo za shodno da to nekako zaštiti.
Primjer 2.
Neđe mislim kod Berana,postojalo je neko arheološko nalazište bukvalno kao rudnik.Država se okretala nije prema tome,skoro su neki seljani preko toga probili put do svoga sela,a uništili taj lokalitet.Totalno.Opet niko da reaguje,ni ministarstvo kulture,ni nadležni opštinski organi.
Primjer 3.
Treba li pričati o lokalitetu Duklje?
O Rimskim mozaicima?
O nalazištima ispod mora kod Sutomora koje je prošle godine slučajno našao jedan od turista?
Jel sad skoro čovjek u Maslinama našao nešto kad je kopa temelje za kuću,pa je zvao ove naše stručnjake,a oni mu rekli da sačeka malo,i da pošalje zvanični zahtjev a oni će to uzeti u razmatranje...Pa neka čeka sa kućom...
Koliko je arheoloških nalazišta po Pg iznad kojih su gradjeni hoteli i kuce,a da niko od vlasnika nije obavjestio nadležne organe o tome...
Samo ćuti i zidaj...

rain_wind_storm
30-06-10, 09:39
E da,zanima me ovo,skoro nađoh nešto na ovu temu,ali ništa konkretno...
Crna Gora je imala "kineski zid" koji je bio dug oko 500 kilometara, širok dva i visok preko tri metra. Vodio je od Bijele gore, preko Cuca, Čevskih planina, Ostroga, Bjelopavlićke ravnice i Morače do Kučkog Koma. Niko nije utvrdio kada je podignut i čemu je služio.

Ćipur
05-07-10, 13:06
BLAGO U PODMORJU: POTONULI GRADOVI, BRODOVI UZ SVIH PERIODA, PODMORNICE, AVIONI...

Vremenske kapsule na dnu mora


Jedini fjord na Mediteranu, zaliv Boke Kotorske, pored prirodnih ljepota i prebogate kulturno-istorijske baštine u obliku starih gradova, palata i crkava, u svom podmorju skriva i mnogo ljepota i atrakcija koje su dostupne samo roniocima. Bogata istorija ovog kraja svoje materijalne tragove ostavila je i u pravim vremenskim kapsulama na dnu zaliva gdje se mogu naći netaknuti predmeti iz starih vremena, od antike do velikih ratnih zbivanja u 20. vijeku.
Posljednje niske u tom ogromnom nizu istorijskih bisera, dodala su najnovija istraživanja mješovite američko-crnogorske hidroarheološke ekspedicije na istraživačkom brodu “Hercules” fondacije “RPM Nautical” s Floride. Ekipa naučnika koju, u ime domaćina, koordinira arheološkinja Vilma Kovačević iz Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Kotora, na pozicijama koje se iz razloga sigurnosti ne saopštavaju javnosti, južno od ulaza u Boku na otvorenom moru, otkrila je ovih dana ostatke još dva antička trgovačka broda sa teretima amfora.

Time se nastavlja niz senzacionalnih otkrića započetih u prošlogodišnjoj misiji “Herculesa” u Boki, kada su unutar zaliva pronađeni ostaci dva antička trgovačka broda iz perioda 2. i 3. vijeka prije nove ere, sa teretima amfora i krovnih prekrivača – tegula. Iako dvije novootkrivene olupine tek treba da se detaljnije ispitaju, američki podvodni arheolog dr Džefri Rojal iz “RPM Nauticala” smatra da je riječ o još starijim brodovima od onih koji su u Boki otkriveni lani.
- Pretpostavljam da se radi o plovilima iz 4. ili čak 5.vijeka prije nove ere, ali bi to mogla potvrditi tek preciznija analiza. Ostaci drvenih trupova dva antička broda zakopani su duboko u mulju iznad kojeg se vide samo ostaci tereta u obliku amfora, Mnoge su u medjuvremenu oštetile i uništile ribarske mreže i koče. Srećom, same drvene olupine brodova su duboko utonule u mulj što se vidi i iz podataka koje su očitali naši senzori, tako da bi se nakon iskopavanja mogli detaljnije sagledati tipovi ovih antičkih trgovačkih brodova i preciznije datirati vrijeme kada su plovili i stradali - naglasio je Rojal.

U „RPM Nauticalu“ smatraju da je jedna od novootkrivenih olupina iz rimskog perioda, a da je druga najvjerovatnije iz prve polovine 4. vijeka prije nove ere jer je nosila teret u amforama grčkog tipa. Budući da za otkrivanje eventualno sačuvanih djelova drvenih trupova ovih brodova treba sprovesti podvodno iskopavanje, za sada nije moguće precizno odrediti njihovu starost, jer za to treba uzeti mali uzorak drveta i hemijski ga analizirati tzv. C4 metodom. Sa dna mora podignuto je nekoliko primjeraka neoštećenih amfora koje bi, uz skupu i komlikovanu forenzičku analizu, mogle otkriti šta su u trenutku kada su stradali prevozili ovi antički trgovački brodovi. Inače, amfore su tada korištene kao svojevrsna transportna ambalaža jer se u njima prevozilo ulje, vino ili žitarice.
Pored dva antička trgovačka broda, „Hercules“ je proteklih dana otkrio i dvije olupine modernih metalnih brodova dugih po oko 80 metara od kojih je jedna znatno oštećena – bukvalno prepolovljena. Takođe, pronađena je i jedna novija olupina drvenog broda, kao i ostaci jednog srušenog aviona, najvjerovatnije iz vremena Drugog svjetskog rata, ali tip vazduhoplova još nije precizno određen.

Predsjednik i vlasnik „RPM Nauticala“ Džordž Rob oduševljen je novim otkrićima, posebno zato što se za ostatke dva antička broda koje je „Hercules“ mapirao do sada nije znalo u stručnoj javnosti. Iako njegov glavni stručnjak dr Džefri Rojal još nije sto odsto siguran, Rob je uvjeren da je „Hercules“, radeći lani u Crnoj Gori, riješio i jednu noviju misteriju – konačno počivalište njemačke podmornice-minopolagača U-72 koju je na kraju Prvog svjetskog rata, negdje u zalivu ili u blizini Boke, potopila njena vlastita posada.
- Nijesmo nikada zvanično rekli da je to baš U-72 jer arheolozima treba 90 odsto sigurnosti da zvanično pozitivno identifikuju tu olupinu. Ipak, imajući u vidu neke posebne tehničke karakteristike olupine podmornice koju smo našli, posebno činjenicu da ima samo po jednu torpednu cijev na pramcu, odnosno krmi, prilično smo sigurni da je tu upravo U-72, tim prije što smo olupinu našli unutar kruga od jedne milje od pozicije potapanje broda koja je bila dostupna u literaturi - objašnjava Rob.

Otkriće olupine U-72 izazvalo je veliko zanimanje u ronilačkim i krugovima vojnih istoričara jer misterija gdje je posljednje počivalište te podmornice traje već više od 90 godina. U-72 je bila podmornica-minopolagač njemačke Ratne mornarice. Porinuta je u brodogradilištu „Vulkan-Werft“ u Hamburgu 31.oktobra 1915, a u službu je ušla 26. januara 1916. Podmornica duga 56,8 metara imala je površinski deplasman od 755 tona, a pod vodom 832 tone. Pogonjena jednim dizel i jednim elektro-motorom snage po 900 konja, postizala je maksimalnu brzinu na površini od 10,6 čvorova, a u podvodnoj vožnji 7,9 čvorova. Naoružana sa dvije torpedne cijevi i 38 protivbrodskih mina, U-72 je imala 32 člana posade, a tokom Prvog svjetskog rata najviše je djelovala na Sredozemnom moru u sastavu njemačke Mitellmer flotile sa bazama u Boki Kotorskoj i u Puli. Na ukupno četiri ratne patrole, U-72 je potopila 38570 tona savezničkog brodovlja. Prema nezvaničnim informacijama, ostaci ove podmornice pronađeni su na dubini od 92 metra na otvorenom moru, ispred ulaza u Boku.

Pored U-72, društvo ribama, rakovima i koralima u podmorju unutar i u neposrednoj blizini zaliva Boke, čine i ostaci potonulih gradova, amfore, olupine raznih brodova i aviona, što sve ovaj zaliv čini jednom od najpoželjnijih destinacija ronilačkog turizma na južnom Jadranu.
Svojevrsna riznica iz najstarijih vremena antike je Risanski zaliv gdje su hidroarheološka nalazišta bukvalno na svakom pedlju dna mora. Amfore, ostaci drevnih zidina i zgrada starog Risna u kojem je bila prijestonica ilirske kraljice Teute toliko su vrijedni da je ronjenje u tom dijelu Boke zabranjeno bez posebne dozvole države. Amforišta se nalaze i u blizini ostrva Gospe od Škrpjela pred Perastom, kao i kod ostrva Gospe od Milosti u Tivatskom zalivu, a akvatorijum oko otoka Sveti Marko u arheološkim krugovima važi za najizgledniju lokaciju propalog rimskog grada Agruviuma koji je po legendi, progutalo more nakon jednog razornog zemljotresa.

Boka i iz novije istorije ima šta da ponudi – na dubini od 32 metra u blizini rta Kobila nalaze se ostaci drvene turske galije iz 16.vijeka. Najveći dio trupa broda pokrio je pijesak, ali su na dnu mora još vidljiva dva velika sidra i nekoliko topova kojima je galija bila naoružana. Jedan od topova sa tog broda izvađen je prije desetak godina, ali se to pokazalo kao katastrofalna greška jer je stari top iz 16.vijeka potpuno korodirao i propao, ostavljen i prepušten nebrizi na ledini u dvorištu Zavičajnog muzeja u Herceg Novom.
U akvatorijumu pred ulazom u Boku, na dubini od 40-ak metara, leži austrougarski trgovački brod „Tihany”. Teretnjak dugačak 45 metara potonuo je 1917. kada je usljed loše navigacije udario u stijene kod rta Arza. Na samim “vratima” Boke nalazi se olupina patrolnog broda “Golešnica” Jugoslovenske ratne mornarice, nekadašnje parne torpiljarke “76T” austrougarske mornarice. Brod dug 58 metara od 267 tona, iza sebe ima bogatu istoriju i službu u dva svjetska rata, a “život” je okončao 1959. godine kada ga je JRM rashodovala i potopila kao metu za vježbovana artiljerijska gađanja. Brod leži na desnom boku na pjeskovitom dnu na dubini od 35 metara.

U uvali Žanjice na dubini od 24 metra “počiva” još jedan stari ratni brod koji je takođe iskorišten kao meta, ali za raketno gađanje – rupa velika toliko da kroz nju može proći automobil, u trupu broda dugog 40 metara, svjedoči o pogotku rakete koja je 1983. godine uništila stari patrolni brod PBR-512 JRM. Teško oštećeno plovilo potonulo je prilikom pokušaja tegljenja nazad do Arsenala u Tivtu i danas u uvali Žanjice predstavlja jednu od najpopularnijih lokacija za wreck-diving u Boki.
Na dubini od 30 do 35 metara u blizini Kumborskog tjesnaca leži olupina drvenog torpednog čamca tipa “Higgins” koji je nakon što je rashodovan, ovdje potonuo početkom 70-ih godina 20. vijeka. Nešto dalje ka istoku, takođe kod Kumbora, leži i olupina austrougarskog torpednog čamca, a kasnije minolovca Ratne mornarice Kraljevine Jugoslavije D-2, a u središnjem dijelu Tivatskog zaliva u mulju na dubini od preko 40 metara i danas se može naći još poneki ostatak malog putničkog parobroda “Cetinje” koji je ovdje, uz velike ljudske žrtve, potonuo decembra 1944. godine, naišavši na njemačku protivbrodsku minu.

Ronioci koji vole istraživati ostatke potopljenih vazduhoplova, u Boki takođe imaju nešto za sebe – olupinu jednog od najpoznatijih lovaca Drugog svjetskog rata – aviona tipa “supermarine spitfire” britanskog RAF-a. Na dubini od 32 metra na pješčanom dnu kod rta Kabala, nalaze se raštrkani ostaci “spitfirea” koga je u septembru 1944. srušila njemačka protivavionska odbrana.
Najatraktivnija i najveća olupina u zalivu je svakako stara austrougarska torpedna krstarica “Kaiser Franz Jospeh I” koja je potonula u velikoj oluji oktobra 1919. godine u blizini uvale Cipavica na ulazu u Boku. Budući da se ta pozicija nalazi u teritorijalnim vodama Republike Hrvatske, za superatraktivni zaron do 104 metra dugačkog starog ratnog broda od preko 4 hiljade tona, naoružanog sa više 20 topova različitog kalibra, danas je najveća prepreka administracija i dobijanje raznih dozvola i saglasnosti da se posjeti potonuli brod koji leži na dubini od oko 40 metara.

Ćipur
05-07-10, 13:07
U blizini podvodne hridi poznate kao Seka Albaneze, južno od zaliva Trašte, još se može naći poneki ostatak austrougarskog razarača “Huszar” koji se na tu hrid nasukao 3. decembra 1908. godine. Uprkos velikim naporima da se brod spase i odsuče, “Huszar” je o oštro stijenje na kojem je ležao 12.decembra razbila jaka oluja, i brod je potonuo. Iako je nešto kasnije izvađen najveći dio naoružanja i kompletna strojarnica razarača, kod Seke Albaneze još ima ostataka “Huszara”. Podmorje oko ove hridi za ronioce-istraživače zanimljivim čini i to što se tu negdje nalazi i impozantan balkon sa krme austrougarskog bojnog broda “Erzeherzog Friedrich”. Balkon – svojevrsna veranda admiralske kabine na krmi bojnog broda izuzetno je lijepo i bogato ukrašen ornamentima i grbom sa pozlatom, a sa trupa velikog austrougarskog bojnog broda otkinulo ga je olujno nevrijeme dok je “Erzherzog Friedrich” pokušavao pomoći nasukanom “Huszaru”.

Od antike do Drugog svjetskog rata

Bar - Turistički dragulji barske opštine, od Stare masline i Starog grada do Kraljičine plaže i Skadarskog jezera dobro su znana mjesta čija je ljepota čuvena širom Zemljinog šara. No, turistima XXI vijeka Bar nudi još mnogo toga atraktivnog, lijepog i vrijednog, a na prvi pogled nevidljivog: cijeli katalog podvodnog blaga razasutog od Crnog rta do Utjehe.
Svakako najspektakularniji podvodni barski dragulj je potopljeni antički hram iz II-IV vijeka na Maljeviku, čija enigma prevazilazi okvire Crne Gore i spada u najznačajnije podvodno-areheološke događaje posljednjih godina na Mediteranu. Najeminentniji evropski stručnjaci prepoznali su Maljevik kao jedan od deset najznačajnijih podvodnih arheoloških lokaliteta svijeta, a priča o potonulom i zaboravljenom hramu pored Sutomora našla se na stranicama svih važnijih svjetskih listova i privukla veliku pažnju javnosti. Ostatke hrama je nevjerovatnim spletom okolnosti pronašla septembra 2009. porodica poznatog engleskog arheologa Čarlsa Lekvejna u plićaku plaže Maljevik-enormno velike komade stubova prečnika oko 90 centimetara koji leže zajedno sa ostalim arhitektonskim elementima velikih dimenzija, teških i po nekoliko tona, i to na dubini od jedva dva metra. Vidljivi su i sa površine mora kada je bistro i bez talasa.

U sklopu projekta „Zaštita crnogorskog podvodnog bogatstva-Maljevik 2010“ JP Kulturni centar Bar pokrenulo je proljetos saradnju sa engleskim Univerzitetom Sautempton, čuvenom po podvodnim arheološkim istraživanjima, kako bi se valorizovala vrijednost ovog otkrića.
-Vrlo je važno da svi shvate da je urgentno stanje u podvodnim lokalitetima Crne Gore, to blago treba zaštititi i do toga možemo doći zajedničkim radom, boljim informisanjem i prenošenjem našeg znanja ovdje. Time će se samo dodati nova vrijednost budućem velikom turističkom kompleksu u Maljeviku-rekao je dr Lekvejn.
Drugo po važnosti podvodno otkriće XXI vijeka u barskom akvatorijumu je olupina njemačkog bombardera Junkers Ju 88 iz II svjetskog rata, koju je septembra 2008. međunarodna ekipa ronilaca otkrila nadomak plaže u Čanju. Ušuškan u pijesak na dnu dubine 54 metra, kao sadašnje stanište desetina jastoga i pagrova, njemački bombarder već sada ulazi u red najvećih “must see” atrakcija barskog podmorja kao što su jedrenjak iz XVII vijeka, Mikovićeva spilja, torpiljerka “Dag” i antičko sidrište Bigovica.
- Avion je još u dobrom stanju i ima šta da se vidi. Na oba krila je motor, središnji dio je oštećen i na njemu su mreže. Oba krila su povezana sa trupom, čiji se zadnji dio, kao i rep ne vide, sigurno su ukopani u pijesak i mulj, vjerovatno oštećeni prilikom pada i boravka u moru preko 50 godina-kaže poznati barski advokat i nautičar Dragutin Dašo Durutović.
Akcentujući neslućene potencijale i razmjere otkrića u Maljeviku, kustos Zavičajnog muzeja u Baru arheolog Mladen Zagarčanin navodi da posljednjih nekoliko godina u Bar iz raznih krajeva Evrope dolaze ronioci u želji da zarone na neke od najznačajnijih brodova u vezi sa mjestima iz kojih dolaze. U prvom planu je svakako francuska kontratorpiljerka “Dag “ potopljena u barskom zalivu 1915, koja je, kaže Zagarčanin, možda i najvažniji podvodni arheološki lokalitet u vezi sa našom istorijom iz I svjetskog rata. Za “Dag” se zainteresovala i Mornarica Francuske koja je prije nekoliko godina u Bar uputila minolovac sa ronilačkim timom za istraživanje ove olupine, a pronađeni materijal je pohranjen u Zavičajni muzej.

-U barskom podmorju primarni lokaliteti sežu u doba antike. Među njima je najpoznatija uvala Bigovica na Volujici, jedan od najznačajnijih hidroarheoloških lokaliteta u Crnoj Gori. Ovo mjesto, zaštićeno od sjevernog vjetra, bilo je pomoćna zimska luka barskog kraja i u njoj se nalazi nekoliko amforišta-potopljenih brodova. Na žalost, ona je potpuno nezaštićena.
U Bigovici je pretovarana roba za domicilno barsko stanovništvo u III vijeku prije nove ere, što je potvrđeno pronađenim južnoitalskim tipovima amfora koje se vezuju za ovaj period. Tu je i potopljeni brod iz IV vijeka nove ere, na kojem se, prema aproksimativnoj metodi statističke obrade, nalazilo između hiljadu i dvije hiljade amfora sjevernoafričkog porijekla-kaže Zagarčanin.
Barski arheolog naglašava da je tragično što je gro ovih amfora ukraden, te da se “još uvijek krade”.
-Zavičajni muzej u svojoj postavci ima samo dvije polomljene amfore, uprkos postojanju nekoliko antičkih amforišta u okruženju, od kojih je najznačajnija upravo Bigovica koja je inače pod zaštitom države-istiće Zagarčanin.
Sagovornik “Vijesti” napominje da se ne smije smetnuti s uma kako arheologiju danas čini sve što se zbilo do II svjetskog rata, pa arheološke atrakcije mogu biti i potopljeni brodovi iz oba svjetska rata. Barsko podmorje, kaže, krije još nekoliko atraktvnih hidroarheoloških lokaliteta koji su “na sreću na veoma velikim dubinama”.
-Za silazak do njih potrebni su napredak ronilačke tehnike i tehnologija ronjenja, jer do ovih dubina barski i ostali devastatori koji se kriju iza zaštitničkih “namjera” zasad ne mogu doći-zaključio je Zagarčanin.

Riječ je o amforištima iz III v.p.n.e i II v.p.n.e. kao i o potopljenom jedrenjaku iz XVIII vijeka sa dva pramčana topa, koji se nalazi ispred Bigovice. Od novijih nalazišta, duboko pod vodom su i američki bombarder B-25, te po jedan njemački “meseršmit ME109” i jedan britanski “spitfajer”, oboreni u II svjetskom ratu i pali u more nadomak Bara.
Valja još podsjetiti:“Rumija“, osma po redu od deset jahti kralja Nikole-tačnije njena olupina, važan je podvodni spomenik crnogorske pomorske istorije, koji preko 80 godina leži na dnu barske luke i jedan je od rijetkih podvodnih objekata koji se od 1967. nalazi pod zaštitom Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture. Austrougarska Mornarica ju je drugog marta 1915. torpedima sa dva razarača potopila na vezu u Pristanu. Prema dostupnim bilješkama, brod dužine 42 metra leži orijentisan u pravcu istok - zapad, 80 metara od glavnog lukobrana, na dubini od samo 11 metara. Od broda je ostalo samo metalno korito, tri metra visine. U mulj je “Rumija” potonula samo do rama osovinskog voda. Kompletna drvena nadgradnja - jarboli, kabine, komandni brod, paluba - zbrisani su kobilicama i sidrima velikih brodova... Pet metara od pramca, i na dva mjesta na sredini, i metalno korito presječeno je odozgo nadolje, pa je korito samo uslovno još u jednom komadu. Potpalublje i mašinsko odjeljenje toliko su uništeni da se teško može utvrditi šta je gdje. Od 22 brodska prozorčića, ostala su samo tri. Iz bezoblične hrpe lima izdvajaju se pramčano vitlo sa mehanizmom i velika četvorokraka brodska elisa.
Jedrenjak kod Bara, jedno od otkrića TV serije “Podvodni svijet Crne Gore” ljeta 1993, nalazi se u mulju na 51 metar pod vodom, kilometar od rta Volujica. Do dana današnjeg ostaje nepoznato porijeklo tog broda dugog oko 40-ak metara. Njegovo najupadljivije “odličje” su dva velika topa kalibra 180 mm, dugački oko 3,3 metra i teški po dvije tone, koji su na palubi. U prisustvu arheologa, sa broda su izvađeni kompas i flaša šampanjca! Tu gdje je sada, jedrenjak je nedostupan, i sreća je što su topovi na toj dubini. Inače, da su pliće, vjerovatno bi odavno “isplivali”!
Radomir PETRIĆ


Olupinu “Daga” ronioci ne zaobilaze

Francuski kontratorpiljer “Dag” nijemi je svjedok najveće pomorske tragedije u akvatorijumu barskog sidrišta. Sa francuskim razaračem „Fo“, „Dag” je 23. februara 1915. dopratio u luku Bar engleski parobrod “Whitehead” koji je donio tovar hrane. Zbog jakog vjetra, 24. februara u ponoć “Dagu” je sidro oralo po morskom dnu, i tako je brod na oko 300 metara od vile “Topolica” naletio na austrougarsku minu, prepolovio se i potonuo, pri čemu je poginulo 39 članova posade. Nakon više od pola vijeka mirovanja na morskom dnu, zbog neophodnog produbljivanja basena pristaništa, olupinu “Daga” su iz lučkog akvatorijuma izmjestile firme “Preduzeće Ivan Milutinović” iz Beograda i splitski “Pomgrad”. “Dag“ je izrezan u nekoliko komada izmještenih 30-ak metara udaljenosti jedan od drugog ispod ponta Volujica blizu lučkih rezervoara. Izmještanju olupine 1973. prisustvovali su i zvaničnici francuske ambasade u SFRJ. U minulih tridesetak godina, priča o “Dagu” postala je sastavni dio usmenog predanja, a njegova olupina nezaobilazno pohodište ne samo barskih ronilaca.

Siniša LUKOVIĆ

Ćipur
16-07-10, 11:55
Pronađen dio vodovoda iz perioda antičke Duklje

Ćipur
25-07-10, 20:47
ARHEOLOGIJA: ANTIČKA DUKLJA, DALEKO OD ISTINSKE VALORIZACIJE

Mitra CEROVIĆ: Kako oživjeti drevni forum

KRATAK ISTORIJAT ANTIČKE DUKLJE

Na krajnjem sjeverozapadnom dijelu Zetske ravnice, na mjestu gdje se spajaju rijeke Zeta, Morača i potok Širalija, utkani u gradsko tkivo današnje Podgorice, nalaze se ostaci arhitekture rimske Doclee i građevina iz ranohrišćanskog i srednjovjekovnog perioda.
Duklja, rimska Doclea, najznačajniji je arheološki lokalitet na teritoriji Crne Gore, impozantan spomenik kulture ovih prostora i njen neraskidivi dio. U vrijeme dinastije Flavijevaca, za vladavine cara Vespazijana (krajem I vijeka nove ere), Doclea dobija status municipia. Tada postaje jedan od najznačajnijih gradova u jugoistočnom dijelu rimske provincije Dalmacije.
Doclea ima tipično rimsku urbanu koncepciju. Grad je bio opasan bedemima sa pravougaonim spoljnim kulama na sjevernoj strani i zahvatao je nepravilnu poligonalnu površinu. Od kapije na sjeverozapadnom bedemu vodila je glavna ulica, koja se pružala prema jugoistoku. Na njenom početku nalaze se ostaci slavoluka, podignutog možda u čast Galijena, kao i carski natpisi. Duž njene južne strane podignut je hram Dijane i Rome. Između hramova sagrađene su gradska vila i male i velike terme. Naspram velikih termi nalazi se forum sa bazilikom na zapadnoj strani, u čijoj apsidi je otkrivena monumentalna glava Septimija Severa. Pored toga, tu se nalaze i mnogi drugi neotkriveni arhitektonski objekti-kule, kapije, mostovi, akvadukt... Jugoistočno od grada nalazila se antička nekropola, koja je istražena šezdesetih godina prošlog vijeka. Zapadna nekropola je istražena u manjem obimu. Arheološki materijal iz nekropola datuje se u vremenu od I do IV vijeka.
Svoj najveći uspon Doclea doživljava neposredno nakon svog osnivanja u I i II vijeku nove ere, kada je kao značajan centar pominju antički istoričari. Plinije u I vijeku nove ere pominje ilirsko pleme Docleata, na osnovu koga je vjerovatno i municipi dobio svoje ime. Doclea je vjerovatno bila središte pomenutog plemena. Ptolemej u II vijeku nove ere navodi Docleu među gradovima u unutrašnjosti zemlje.
Nov uspon doživljava tokom kasne antike u vrijeme Dioklecijanovih reformi (297-305. nove ere). Doclea tada postaje glavni administrativni centar novoosnovane provincije Prevalis. Pod imenom Doclea poznata je i kod vizantijskih pisaca.
Kasnije u IV vijeku, u Epitomi pripisanoj Aureliju Viktoru pominje se i dalje ime Doclea.
U V vijeku nove ere pustoše je zapadni i istočni Goti, a 518. godine, po nekim izvorima, strada u zemljotresu. U vrijeme Justinijanovih reformi (527-565. nove ere) i obnove Carstva postaje bogatija za nekoliko reprezentativnih objekata - bazilike A i B.
Početkom VII vijeka nove ere, nakon upada Avara i slovenskih plemena, kao i sve urbane aglomeracije širih balkanskih prostora, Doclea gubi svoj antički karakter.
U IX vijeku ponovo oživljava, ali sada postaje eponim šire ranosrednjovjekovne oblasti koja po njoj dobija ime Duklja.
Početkom XX vijeka, prilikom arheoloških istraživanja u okviru bazilike B (datovane u VI vijek nove ere), istočno od rimskog foruma, otkrivena je i krstoobrazna crkva iz IX vijeka. To su potvrdila i novija reviziona arheološka istraživanja šezdesetih godina prošlog vijeka. Krstoobrazna crkva bi mogla biti crkva Sv. Marije koja se pominje u IX glavi Ljetopisa popa Dukljanina. Kralj Svetopelek je sahranjen u crkvi Sv. Marije u gradu Duklji (“sepultum est in ecclesia sanctae Mariae... in civitate Dioclitiana”), koja se u Ljetopisu navodi kao krunidbena crkva potonjih dukljanskih kraljeva. U njoj je krunisan i Svetopelekov sin Svetolik.

VALORIZACIJA FORUMA NA ARHEOLOŠKOM LOKALITETU DUKLJA

Rimljani su gradove podizali po jednom ustaljenom geometrijskom planu, koji je usklađivan sa prirodnim položajem prostora na kome se grad podiže. Na centralnom dijelu rimske Doclee, gdje se pod pravim uglom sijeku glavne ulice cardo i decumanis, nalazio se Forum, bez sumnje najreprezentativniji njen dio.
Forum, kako su ga rimljani nazivali, mjesto je na kom se živjelo i susretalo foras - izvan kućnog praga. Provincijski gradovi podizali su forum po ugledu na Rimski forum. U Doclei je forum bio prostor u koji se ulivao bučan i snažan život romanizovanog ilirskog plemena Dokleata, rimskih građana i doseljenika iz drugih prostora Rimskog carstva. Tokom vremena izgled foruma se mijenjao i razvijao. Forum je bio idealno mjesto za vođenje politike, na njemu se uz javnu diskusiju odlučivalo o sudbini grada i provincije. U rimskoj arhitekturi forum je bio namijenjen isključivo zvaničnim aktivnostima, ali je bio i mjesto gdje se odvijala trgovina u prodavnicama (tabernae). Na forumu su postojale i mjenjačnice u kojima su se obavljali bankarski poslovi (samo ime moneta, koje se do danas zadržalo, potiče od kovačnice novca koja se nalazila na Kapitolu (Rimski forum) u hramu Junone monete).
Na forumu su se odvijale i gladijatorske igre. U početku su se gledaoci peli na krovove tabernae. Kasnije su za ove događaje podizani amfiteatri. Na trgu (forumu), sakupljali su se filozofi i pisci željni da saopšte svoja djela. Takođe su postojale i scholae, koje su - kao na Trajanovom forumu - dugo bile aktivne. Forum je bio centar intelektualnog života antičkog grada. Na forumu su bile i biblioteke (najpoznatija je Trajanova). Kako i u Rimu i u provincijskim gradovima ne postoji nijedna aktivnost odvojena od religije, može se pretpostaviti da su se na forumu obavljali religijski obredi. U očima građana rimskih gradova forum je bio srce grada.
Vremenom se sa foruma premještaju poslovi oko trgovine i forum sve više dobija karakter javnog, reprezentativnog mjesta i gubi trgovački karakter.
U istočnom dijelu foruma Doclee nalazi se niz povezanih prostorija za koje se može pretpostaviti da su koršćene kao trgovačke radnje (tabernae). Zapadno od foruma otkriven je niz prostorija koje mogu biti zanatske radnje.
Prilikom realizacije projekta CANU “Arheološka istraživanja, konzervacija i prezentacija Duklje”, kojim je rukovodio dr Čedomir Marković i mr Mitra Cerović, rukovodilac terenskih arheoloških istraživanja, u jednoj manjoj prostoriji zapadno od civilne bazilike u 1998. godine pronađena je sitna bronzana figurina rimskog glumca.
Na prisustvo pozorišnih aktivnosti u Doclei ukazuje otkriće ove sitne bronzane figurine. U budućim arheološkim istraživanjima antičke Doclee moguće je očekivati otkriće rimskog pozorišta. Rimska pozorišta su podizana na ravnom prostoru, a ne na padinama, što je bio uslov za podizanje grčkih pozorišta.
Sitna bronzana figurina sa pozorišnom maskom na licu, nađena na prostoru antičke Duklje, ukazuje nam da je riječ o glumcu.
Pozorišna maska, vjeran pratilac glumaca, vodi porijeklo od kultnih svečanosti posvećenih Dionisu. Rimska pozorišna maska rađena je po uzoru na grčke, ali ima svoje specifičnosti. Pored funkcije koju je imala u pozorištu, maske u različitim formama mogu koristiti kao ukras ili simbol. Srećemo ih na kamenim spomenicima, zidnom slikarstvu, keramičkim posudama i - kao u slučaju nalaza iz Doclee - na licu bronzane figurine. U rimskom pozorištu, skriveni pod maskama, odvojeni fizički i duhovno od publike, glumci su izvodili predstave.
Sitna bronzana figurina glumca sa Doclee visoka je 7 cm. Po karakteristikama se može pretpostaviti da ova figurina ukazuje na pozorišne maske kakve su rimski glumci nosili prilikom izvođenja tragedija. Na licu figurine ističu se široko otvorena usta sa izrazom bola u očima, brada je gusta, obrve spuštene nadolje. Kosa je ravno podsječena, djeluje kao perika.
Na osnovu navedenih karakteristika, sitna bronzana figurina glumca može se datovati u II - III vijek nove ere.

Ćipur
25-07-10, 20:48
PROSTOR FORUMA KAO LJETNJA POZORNICA

Prateći istorijat razvoja i korišćenja foruma u rimskom periodu, moguće je pretpostaviti da su se na forumu Doclee, na osnovu navedenih analogija, odvijale i pozorišne predstave u periodu kada još nije bilo izgrađeno pozorište. Sve ovo ukazuje da se do otkrića autentičnog prostora sa tragovima rimskog pozorišta na forumu Doclee mogu izvoditi pozorišne predstave u skladu sa njegovom prvobitnom namjenom. Prostor foruma je pravilnog kvadratnog oblika, definisan sa svih strana ostacima zidova, koji stvaraju utisak zatvorenog prostora i idealno je mjesto za pozorišne predstave.
Pozorišne predstave koje bi se odvijale na forumu treba da podstaknu i njeguju interes za antičku kulturu na ovom prostoru, oživljavajući ljubav za humanističke studije, koje su bez poznavanja antike neostvarljive. Ovo je značajno u vrijeme opadanja opšteg humanističkog obrazovanja u jeku razvoja egzaktnih nauka, koje se osjeća u sredinama sa daleko većom humanističkom i klasičnom tradicijom od nas. U Podgorici bi se na ovaj način jasnije osjećala veza sa antičkom kulturom.
Rimska kultura, zajedno sa grčkom, kolijevka je zapadne civilizacije. Na našim prostorima jasniji su tragovi rimske kulture, koja nas na najbolji način uvodi u evropsku kulturu. Rimljani, obdareni smislom za praktičnost i racionalnost, iskazali su se ponajviše u politici, upravi i organizaciji Carstva. Rimska djela su prožeta osjećajem veličanstvenosti, snage i napretka, što se jasno vidi u građevinama u Rimu, ali i u gradovima poput antičke Duklje i rimskim književnim i istorijskim djelima.
Pored toga, na prostoru Duklje mogu se planirati i održavati i drugi kulturni programi – promocije knjiga, koncerti ozbiljne muzike i otvaranje knjižare u kojoj bi bila zastupljena djela iz antičke književnosti i filozofije, kao i druga značajna izdanja klasične i savremene literature.
Realizacijom ovih kulturnih sadržaja ne bi se ugrozio arheološki lokalitet i ovo zaštićeno kulturno dobro. Prilikom izvođenja pozorišnih predstava angažovali bi se stručnjaci iz oblasti zaštite spomenika (konzervatori, arheolozi i drugi) koji bi vodili brigu o zaštiti arheološkog lokaliteta, pridržavajući se najviših standarda zaštite.
Takođe, antička Duklja sa djelimično otkrivenim objektima urbane arhitekture, među kojima se izdvaja gradski trg - forum, nudi višestruke mogućnosti za organizovanje i drugih događaja pod vedrim nebom i odabranih manifestacija.
Navedene karakeristike ovog autentičnog prostora iz rimskog perioda bile su povod da JU Muzeji i galerije Podgorice 2006. godine uredi scenu i prostor za gledalište. Svi elementi urađeni su bez ukopavanja u prostor foruma i mobilni su.
Arheološki lokaliteti su kulturna baština koju treba sačuvati, proučavati i prenijeti budućim generacijama. Njih treba zainteresovati za kulturnu baštinu i njenu duhovnu vrijednost, što bi realizujući ove predložene aktivnosti možda uspjeli da uradimo na adekvatan način.
Antička Duklja, sa reprezentativnim forumom na kome bi se realizovali kulturni sadržaji ispunjeni antičkim duhom, postala bi prepoznatljiva po tim događajima, a Podgorica bi postala mjesto značajnih kulturnih događanja, autentičnih ne samo u Crnoj Gori nego i u evropskom okruženju.
Međunarodni festival “Teuta- novi antički teatar” u okviru “Kotor Arta”, koji je otpočeo sa izvedbom “Prometej”, mogao bi uključiti ovaj prostor koji odiše antičkim duhom u realizaciju sličnih pozorišnih predstava.
Neka ova razmišljanja budu polazište za neke druge nove ideje i valorizaciju ovog značajnog arheološkog lokaliteta.
Pored toga, ranije je na prostoru Duklje izrađen montažni objekat planiran u okviru navedenog projekta arheoloških istraživanja za smještaj ekipa koje izvode arheološka istraživanja. Postojanje ovakvog objekta stvara mogućnost da se na arheološkom lokalitetu Duklja organizuje međunarodna arheološka škola. Crna Gora nema katedru za arheologiju i na taj način bi se unaprijedila arheološka nauka. U arheološku školu mogu biti uključeni profesori sa značajnih stranih univerziteta, kao i njihovi studenti, a posebno treba uključiti studente sa prostora Mediterana. U okviru ove škole moguće je organizovati i međunarodnu radionicu za konzervaciju arheološkog materijala.
Realizacijom arheoloških istraživanja u okviru planirane međunarodne arheološke škole stvorila bi se na najbolji način mogućnost da se postojanje rimskog pozorišta u antičkoj Duklji detaljnije istraži, nadajući se njegovom otkriću za dobrobit naučne i druge javnosti.

dubovicanin
25-07-10, 21:26
Inace Duklja je detaljno i nestrucno preorana i prekopana od strane srbijanskih arheologa u periodu srbijanske okupacije . Sve sto je pronadjeno zakljucano je u debeloj ladovini Beogradskih depoa. Nikad niko iz Crne Nam Gore nije trazio pristup Beogradskim depoima .

Ćipur
08-08-10, 23:50
Željko Milović: Kultura u raskoraku (http://cetinjanin-mozaik.blogspot.com/2010/08/zeljko-milovic-kultura-u-raskoraku.html)


http://2.bp.blogspot.com/_O_xQIvgNscQ/TF8l_dOvtAI/AAAAAAAAAKk/8lsNVJz_e2o/s400/Kultura_u_raskoraku_11_januar_2007.jpg (http://2.bp.blogspot.com/_O_xQIvgNscQ/TF8l_dOvtAI/AAAAAAAAAKk/8lsNVJz_e2o/s1600/Kultura_u_raskoraku_11_januar_2007.jpg)

Ćipur
12-09-10, 19:56
KOD SUTOMORA OTVORENA NOVA STRANICA CRNOGORSKE ARHEOLOGIJE

Poslije Maljevika ništa više nije isto




Bar - Ovo istraživanje je otvorilo novu stranicu u istoriji crnogorske arheologije: prvi put je obavljeno sistematsko prikupljanje svih relevantnih podataka, pronađeni su novi nalazi, obavljena mapiranja, uključile su se i institucije kao što su Regionalni centar za obuku ronilaca i Ronilački savez Crne Gore (RSCG), formirana je prva generacija crnogorskih podvodnih arheologa - ocijenjeno je juče u Dvorcu kralja Nikole u Baru na sumiranju rezultata upravo okončane podvodne arheološke kampanje "Spasavanje podvodnog bogatstva Crne Gore-Maljevik 2010".

Rezultati zajedničkog projekta JP Kulturni centar - Zavičajni muzej Bar i engleskog Univerziteta Sautempton (US), poznatog po katedri za podvodnu arheologiju, biće objavljeni u prvom naučnom volumenu o podvodnoj arheologiji Crne Gore, koji treba da izađe do početka nove kampanje naredne godine. Šta je urađeno u prethodnih 15 dana predstavili su kustos Zavičajnog muzeja arheolog Mladen Zagarčanin, direktorica Centra za pomorsku arheologiju US dr Lusi Blu, kustos podvodne arheologije muzeja u Danskoj dr Atina Trakades, direktor JP Kulturni centar Bar Ćazim Nikezić, predsjednik RSCG Dalibor Todorović i direktor Regionalnog centra za obuku ronilaca Vesko Mijailović.
- Na dva različita lokaliteta-Maljeviku kod Sutomora, gdje su nađeni ostaci građevine iz antičkih vremena, te u uvali Bigovica na Volujici kod Bara u kojoj je još od III vijeka prije nove ere, a možda i ranije bilo antičko pristanište, radilo se teško i naporno. Ronilo je 11 arheologa iz Crne Gore, SAD, Kolumbije, Njemačke, Poljske i Velike Britanije, u prosjeku je svaki bio 20 sati pod vodom, dakle u ovih 12 radnih dana faktički smo bili jedan dan pod vodom. Naša obala prepuna je podvodno-arheoloških spomenika i ovaj projekat u saradnji sa US nam je šansa da valorizujemo spomeničke potencijale , ne samo u naučne svrhe već i za popularizaciju podvodno- arheološkog turizma. Naglašavam da sve to blago mora biti sačuvano jer smo svjedoci bezobraznog pljačkanja od strane domaćih i stranih „istraživača“ koji svoje privatne zbirke pune „arheološkim istraživanjima“- kazao je Zagarčanin.

On je na podršci zahvalio Ministarstvu kulture Crne Gore, Opštini Bar, Regionalnom centru iz Bijele i RSCG, Centru za arheološka istraživanja i vlasniku ronlačkog broda Željku Dragutinoviću.
- Započeli smo kampanju za koju se nadam da će biti nastavljena sljedećih godina. Bigovica je mjesto gdje se krije veliki broj amfora, u životu još nijesam srela više ostataka potonulih brodova i arheoloških nalaza na manjem prostoru. Maljevik je potpuno drugačiji lokalitet i izazov, jer tu na dnu mora leži šest arhitektonskih elemenata - rekla je dr Blu, koja je inače za BBC 2 pravila serijale o podvodnom blagu širom svijeta.

Predstavnici tima su istakli da su rezultati bili „iznad očekivanja“ bez obzira na tešku materijalnu situaciju. Uvala Maljevik je potpuno preronjena i skoro u potpunosti proučena-od istraživanja potopljene arhitekture do geologije terena. Ronilo se i do 22 metra, ali je prosječna dubina bila oko deset metara. Odrađen je ukupno 191 zaron, urađena mapiranja i rekognosciranja svih ispitivanih lokaliteta, a uzeti su uzorci kamenih građevina, da bi se utvrdilo njihovo porijeklo. Osposobljeno je pet naših arheologa ronilaca - Petra Zdravković, Dejan Drašković, Nikola Borovinić, Ivana Medenica i Zagarčanin.

Kampanja je proistekla iz lanjskog slučajnog otkrića pretpostavljenog potopljenog antičkog grada na Maljeviku kod Sutomora, koji se datira iz 3. ili 4. vijeka, o čijem su pronalasku prošle jeseni "Vijesti" objavile ekskluzivnu storiju i koji se svrstava u red najznačajnijih podvodnih otkrića proteklih godina na Mediteranu. Na lice mjesta i pod vodu, US je uputio ekipu naučnika koju je predvodila dr Blu - dr Čarls Lekvejn koji je otkrio ostatke građevina u plićaku Maljevika prošle jeseni i dr Majk Morli, takođe Englezi, dr Trakades, Metju Pol Dejms i Kvint Sen Amand iz SAD, Anja Kotarba Morli iz Poljske, Angela Rodriges Šreder iz Kolumbije i Anja Ruter iz Njemačke. US je inače obezbijedio 90 odsto sredstava za projekat, dok je naša strana obezbijedila smještaj i hranu za istraživače.

Otkriveni ostaci brodoloma iz 5. vijeka

Na margini upravo okončanog projekta, ostaje otkriće koje juče, po svemu sudeći, namjerno nije potencirano: prema tvrdnji jednog izvora bliskog istraživačkom timu, međunarodna ekspedicija je pronašla ostatke kasnoantičkog brodoloma koji se datuje u početak 5. vijeka.
- Brodolom se zbio na prostoru koji arheolozi iz dobro poznatog razloga podvodne piraterije ne žele otkrivati, a obuhvata desetak metara u dužinu i tri do četiri metra u širinu. Tektonski poremećaji uslovili su da on bude prilično skriven od očiju javnosti - kaže izvor „Vijesti“.


Radomir PETRIĆ

Ćipur
01-10-10, 16:52
Nova otkrića na arheološkom lokalitetu Duklja

Pronađen hram iz prvog vijeka nove ere



Na arheološkom lokalitetu Duklja pronađeni su ostaci centralnog hrama koji, sudeći prema predmetima otkrivenim na tom prostoru, potiče iz prvog vijeka nove ere – saopštili su predstavnici JU Muzeji i galerije Podgorice, arheolozi i konzervatori, tokom jučerašnje prezentacije ovogodišnjih iskopavanja na tom antičkom lokalitetu.
Rukovodilac istraživanja i arheolog Mile Baković, kazao je da se radi o objektu koji je imao izuzetan značaj za život tog vremena.
- U tom prostoru su se zadovoljavale, uglavnom, religijske potrebe stanovništva. Igrom slučaja hram je sačuvan do nevjerovatne visine od dva metra. Na toj visini, našli smo podne mozaike, odnosno prvobitni pod tog objekta. Pouzdano znamo, na osnovu novčića cara Domencijana koje smo pronašli u objektu, da je hram mogao da nastane najranije devedesetih godina prvog vijeka nove ere – kazao je Baković.
Ranija literatura i straživači smatrali su da Duklja nema centralni kapitalni hram, koji je posvećen glavnom bogu Jupiteru, Junoni i Minervi. Arheolozi su uspjeli da definišu i gabarite novootkrivenog hrama, koji je u osnovi 12 sa sedam metara, a urađen je od velikih kamenih blokova.
- Na početku smo istraživanja, tako da ne možemo da govorimo o vrsti hrama, izgledu njegovog stepeništa, o tome da li je imao neke dodatne prostorije, ali se nadamo da će buduća istraživanja otkriti mnogo više – rekao je Baković, navodeći da je pronalazak hrama dokaz da je Duklja u arhitektonskom smislu poštovala tradicionalne koncepte rimske arhitekture.
Sekretar Sekretarijata za kulturu Podgorice Zoran Šoškić kazao je da će se radovi koji su započeti prošle godine, biti nastavljeni, pod pokroviteljstvom glavnog grada i uz neposredno učešćee JU Muzeji i galerije Podgorice. Direktor Muzeja i galerija Niko Martinović istakao je da je za ovogodišnja istraživanja opredijeljeno 50.000 eura.
- Ono što ne završimo ove godine, završićemo sljedeće. Nakon okončanja istraživanja, namjera nam je da za ovaj lokalitet napravimo projekat očuvanja i valorizacije u svakom smislu – kazao je on.

J. N.

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2010-09-25&id=192151

Ćipur
11-10-10, 01:38
ARHEOLOG VILMA KOVAČEVIĆ, UPOZORAVA DA SU DREVNI CRTEŽI ZAŠTIĆENI SAMO NA PAPIRU

Lipcima prijeti uništenje



~Treba spriječiti ulazak vode, vlage koja je sad evidentna, proteklo je mnogo vremena, stvorile su se pukotine. Bilo je pokušaja da se taj posao privatizuje, ali brigu o spomeniku treba da vodi vlasnik, a vlasnik je država, odnosno opština

Praistorijski crteži u Lipcima registrovani su u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture kao spomeničko nasljeđe od velikog značaja i treba da uživaju zaštitu države. Mjesto je valorizovano time što je zaštićeno u registru kao važan spomenik kulture, ali na terenu je priča sasvim drugačija. Crteži na abriju, polupećini, kojoj je gornji dio otpao, iz bronzanog su doba, u osvit civilizacije, kada su ovdje živjela ilirska plemena.
- Imali smo incident kad se kamenje sa puta obrušilo, i svaki put intervenišemo da se taj lokalitet sačuva od uništenja i devastacije. Stvorile su se pukotine jer se iznad litice radio put Risan-Grahovo, pa se miniralo. To je sve uticalo da se dogode izvjesne promjene. Proteklo je mnogo vremena od kada su crteži na stijeni nastali. Predstave jelena, lovaca, sunca i lađe su rađeni pastoznom bojom, kazelinom izmiješanim krečnjačkom bijelom bojom. Urađeno je tako dobro da je izdržalo do dan-danas i smatramo da na crtežima ne treba ništa posebno raditi, osim spriječiti ulazak vode, vlage preko njih, koja je sad evidentna - upozorava arheolog Vilma Kovačević, savjetnik u kotorskom Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture.
Ona je rekla da je kod ulaza u pećinu primijećena i velika količina organskog otpada prerađenog bilja.
- Prilaz je neadekvatan i neočišćen, nema vodiča koga treba obezbijediti za posjetioce, ako smo već kod Veriga i Risna postavili info-tablu, da se na određenoj udaljenosti nalaze praistorijski crteži. Ljudi dođu, pitaju, traže, a ne znaju kuda da idu - kaže Kovačević.
Naši ljudi su skloni da bacaju sve pored puta pa nije drugačije ni na arheološkom lokalitetu Lipci.
- Preko je potrebno da se taj lokalitet dostojno prezentuje, što znači da se on zaštiti ogradom, platoom za razgledanje, prilaznom stazom. Zakon obavezuje Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Kotoru, ali i širu zajednicu, da se Lipci čuvaju, proučavaju i prezentuju. Iako je projekat odavno urađen, još nije zaživio - navodi Kovačevićeva.
Interesovanje turista je veliko, ali su i lokalna zajednica i turistička organizacija neažurni u zaštiti i prezentaciji ovog kulturno-istorijskog spomenika.
- Prije svega tu bi trebalo izvršiti dodatna arheološka istraživanja podnožja, da vidimo da li se u okolini nekad živjelo, pale su neke stijene, nema baš puno prostora, ali to bi moglo da se odradi. Za to bi najviše bio zainteresovan Centar za arheološka istraživanja u Podgorici, koji ima praistoričare. Pored želje i volje, potreban je i novac, saradnja opštine i Mjesne zajednice Morinj, koja je jako zainteresovana. Ovdje kod nas je urađen projekat prezentacije, ali do realizacije još nije došlo. Bilo je pokušaja da se taj posao privatizuje, ali brigu o spomeniku treba da vodi vlasnik, odnosno država, opština, dakle, u koordinaciji treba da se nađu sredstva za revalorizaciju ovog spomenika - navodi Kovačević.
Projekat predviđa izgradnju kamene prilazne staze, u saradnji sa arheologom i arhitektom, postavljanje info-table, platoa, da se stijena očisti od rastinja, da se vidi da neko vodi brigu o tome, da se neko zaposli, obezbijedi profesionalni vodič.

Kultno mjesto

- Na stijeni je predstavljena scena jelena koji bježe pred lovcima na konjima. Na jednom konju je konjanik sa kopljem. Ovim crtežima se najviše bavio akademik Pavle Mijović, koji je uočio nacrtane "svastike", kruga sa iskošenim kracima, stari simbol koji se vezuje za sunce u kretanju. U to vrijeme je bila drugačija fauna. U dnu te scene je crtež praistorijske lađe, koji svjedoči da je stanovništvo tog doba, pored kopna, bilo vezano i za more. Pretpostavlja se da je to bilo kultno mjesto gdje su obrednim radnjama prizivali uspješan lov, molile više sile za opstanak. Smatra se da predstavljaju vrstu magijskih radnji kojima su tadašnji ljudi prizivali uspješan lov. Ta cijela uvala u naselju Lipci odaje lijep osjećaj mirnoće, akustičnosti i mira - opisala je Vilma Kovačević.

M. D. Popović

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=250625&datum=2010-10-10

Ćipur
09-03-11, 21:31
RIJEŠEN KOMAD 3D MAPE JADRANA AMERIČKOG ISTRAŽIVAČKOG BRODA „HERKULES“

Amfore su sa Rodosa, podmornica misterija

Tivat - Američki istraživački brod „Herkules“ fondacije „RPM Nautikal“ sa Floride tokom dvije sezone istraživanja otkrio je ukupno 13 lokacija, ističu u Regionalnom centru za podvodno deminiranje iz Bijele čiji su ronioci sa američkim kolegama minulog i ljeta 2009. godine obavili takozvano “3D mapiranje“ Bokokotorskog zaliva.
Pod rukovodstvom Džordža Roba, vlasnika „RPM Nautikala”, i jednog od vodećih američkih podvodnih arheologa Džefri Rojala, „Herkules“ je prošlog ljeta na istraživačkoj misiji proveo nepuno mjesec dana, od 10. juna do 6. jula, i otkrio tri antičke, četiri moderne olupine i jednu olupinu aviona.
Američko istraživačko plovilo lociralo je ljetos olupinu italijanskog trgovačkog broda identifikovanog najvjerovatnije kao „Maria Pompei” koji je potopljen 23. oktobra 1941.
Taj brod od 1.407 tona opremila je italijanska mornarica stacionirana u Dalmaciji, za vrijeme Drugog svjetskog rata i plovio je duž jadranske obale, prije nego je naletio na minu.
Na dubini od 93 metra lociran je i grčki tovarni brod sa amforama.
Prema izvještaju koji je “Vijestima” dostavio Regionalni centar za podvodno deminiranje, riječ je o modernizovanom trgovačkom brodu iz rimskog doba, koji je prevozio samo amfore. Na analizu su izvađene tri amfore.
“Utvrđeno je da sve amfore sa lokacije, zajedno sa trima koje su izvađene, pripadaju opštem tipu amfora sa Rodosa. Dokazi sadržaja u rodoskim amforama ukazuju da se radilo o vinu i proizvodima od grožđa. Prema karakteristikama i formi proizvodnje vjerovatno datiraju iz perioda od kraja prvog do sredine drugog vijeka nove ere”, piše u izvještaju centra.
Pored te, otkrivene su i dvije olupine antičkih brodova sa amforama s kraja 5. i kasnog 4. vijeka prije nove ere, koje su najvjerovatnije prenosile vino i amforama koje ukazuju na istočnu jadransku rutu morske trgovine sa Afrikom u kojima se prevozila riba i riblji proizvodi, masline i vino.
Istraživanja su otkrila i dvije lokacije sa modernim olupinama koje su zapletene u ribarske mreže na dubini od 77, odnosno 82 metra. Zbog stepena oštećenja i limitirane vidljivosti, nije se mogao utvrditi tip, datum proizvodnje, niti porijeklo plovila.
Tokom istraživanja 2009. ultra moderna oprema „Herkulesa“ u podmorju Boke otkrila je dva trgovačka broda iz rimskog perioda, odnosno prvog i drugog vijeke nove ere, tri broda iz novijeg perioda, jedno veliko amforište, niz manjih amforišta i još nekoliko lokacija, za koja se pretpostavlja da leže plovni objekti ili arheološki eksponati iz raznih istorijskih epoha.
Najzanimljivije otkriće iz 2009. je lociranje podmornice iz Prvog svjetskog rata u Boki oko čijeg identiteta se još u stručnim krugovima vode rasprave.
U izvještaju centra ističe se da je podmornica locirana na dubini od oko 78,5 metara, te da je djelimično uronjena u muljevito dno.
„Dužina joj je 30,5, širina 7,1, a maksimalna visina četiri metra. Veliki dio sekcije spoljašnje oplate nedostaje, neke od njih izgleda da su pocijepane. Na njemu se nalaze najmanje dvije torpedne cijevi sjeveroistočno od plovila i velika topovska platforma sjeverozapadno sa zadnje strane plovila. Pregledom podmornica iz perioda Prvog svjetskog rata iz evidencije Pomorskog muzeja Kotora, došlo se do određenih poklapanja, da se vjerovatno radi o austrougarskoj podmornici U-72 ili pak o britanskoj podmornici H2, koje su se takođe izgubile u ovom području“, piše u izvještaju koji je „Vijestima“ dostavio direktor centra Veselin Mijailović.
Trodimenzionalno mapiranje obavljeno je najsavremenijom tehnikom, daljinskim ispitivanjem multizračnom eho-sondom i ROV uređajem, a u Regionalnom centru najavljuju da će istraživanje koje koordiniraju Ministarstva kulture i Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture iz Kotora biti nastavljeno na ljeto.

Najzanimljivije otkriće iz 2009. je lociranje podmornice iz Prvog svjetskog rata u Boki povodom čijeg identiteta se još u stručnim krugovima vode rasprave

Na dnu zaliva leži i avion

Najzanimljivije otkriće ljetošnjeg istraživanja „Herkulesa” tiče se ostataka aviona na dubini od 61 metra, prekrivenog mrežama. „To je istraživanje sa ROV-om učinilo izuzetno riskantnim, pa su ronioci asistirali i fotografisali lokaciju. Pojedine komponente, uključujući djelove trupa i strukture krila aviona, ukazuju da nije jasno koliki procenat aviona je prisutan na lokaciji. Izvjesno je da se avion raspao za vrijeme pada i rasuo na fragmente. Još nije utvrđen tip, datum proizvodnje, niti porijeklo. Fotografije su poslate u laboratoriju ekspertu dr Ričardu Vilsu na analizu“, navodi se u izvještaju Regionalnog centra za podvodno deminiranje.

Željko KOMNENOVIĆ

Ćipur
17-03-11, 19:21
NOVA ISKOPAVANJA NA ARHEOLOŠKOM LOKALITETU IZ RIMSKOG DOBA

Duklja živi drugačijim životom

~Ove godine Glavni grad je za iskopavanja na Duklji opredijelio 30.000 eura, lokalitet je ograđen, čuva se i ima sve više posjetilaca

Početkom maja na Duklji, jednom od najstarijih arheoloških lokaliteta iz perioda Rimskog carstva u Crnoj Gori, počeće nova iskopavanja. Trajaće 30 radnih dana, a do tada vrijedno rade arheolozi i konzervatori na obradi do sada iskopanog pokretnog materijala, juče je objasnio Dragan Radović, rukovodilac radova na lokalitetu iz podgoričkih Muzeja i galerija. Takođe, krajem maja podgorički Muzeji i galerije najinteresantnije komade artefakata iskopanih od 2005. do 2010. prezentovaće na posebnoj izložbi. Biće objavljen i zbornik stručnih radova - "Nova antička Duklja II".
Jučerašnjoj prezentaciji prisustvovali su i arheolozi Miloš Živanović i Dejan Drašković, koji ovih dana obrađuju ostatke keramike i stakla. Kako je objasnio Radović, njihov naučni rad biće publikovan u zborniku. Ono, što već sada iz rada ovih arheologa na osnovu obrađene keramike izvire kao zaključak jeste da je život u gradu – Duklji, kontinuirano trajao i nakon velikog zemljotresa. Takođe, interesantno je i što komadi pronađeni na lokalitetu potiču iz staklarske radionice koja je bila u prostoriji hrama koji je otkriven prošle godine.
- Obrađujemo keramički pokretni arheološki materijal, zdjele, tanjire, lonce, tegove... Prošle godine pronađena je staklarska radionica u okviru jedne od prostorija hrama, što nije uobičajeno. Naime, u Rimu su najčešće staklarske radionice izmještane izvan grada, a nijesu bile ovako smještene, u centru grada. To je za sada misterija za nas - kaže Živanović.
Radović najavljuje da će iskopavanja i ove godine uglavnom skoncentrisati na objekat IX, na kojem sa manjim prekidima rade od 2005. godine. Ekipu će ponovo sačinjavati stručnjaci iz podgoričkih Muzeja i galerija, a biće angažovani i stručnjaci sa strane kao što je Mile Baković, Ivana Medenica... Kao posebno značajnu, Radović ističe uspostavljanje i nastavak međunarodne saradnje.
- Uspostavili smo saradnju sa arheološkim lokalitetom Stobi iz Makedonije. Tako će koleginica iz Makedonije Milena Oreškova raditi obradu numizmatike, moneta pronađenih na Duklji, i to će se takođe prezentovati u zborniku. Nadamo se da ćemo sa Stobijem uspostaviti reverzibilnu saradnju, pa će i naši arheolozi ići u Makedoniju. Takođe, i dalje smo u kontaktu s Britancima i Italijanima, koji su radili na preliminarnim istraživanjima. Ovih dana dobili smo predlog iz Venecije za saradnju, odnosno ponudu od prof. Đelikija da zajedno sa nama rade na iskopavanjima na Duklji - kaže Radović. Ove godine Glavni grad je za iskopavanja na Duklji opredijelio 30.000 eura.
- Nakon iskopavanja ponovo će se pristupiti konzervaciji, crtanju, arhitektonskih ostataka i pokretnog materijala. Mislim da je važno što sada imamo kontinuitet rada na Duklji, a ne kao ranije, 15 dana traju iskopavanja, pa se stane do narednog iskopavanja. Ovdje je sada neko stalno prisutan, lokalitet je ograđen i čuva se, pa je čak i sve više posjetilaca - kaže Radović, dodajući da lokalitet živi sada na drugačiji način.

Zaštićen mozaik

Prošle godine jedno od najznačajnijih otkrića pored kapitolnog hrama bio je i mozaik na podu te zgrade.
- Mozaik je sada zaštićen od atmosferskih neprilika. Ponovo će biti otkriven kada počnu otkopavanja, i kolege konzervatori će procijeniti da li je potrebno da se diže da bi se konsolidovao, konzervirao i zaštitio od daljeg propadanja, ili će se to raditi a da se ne pomjera sa mjesta - rekao je Radović.

Ž.J.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=272250&datum=2011-03-17

Ćipur
17-04-11, 04:28
Z7f5kUHL6Sw

Ćipur
29-06-11, 15:47
U Risnu pronađen zlatni prsten i ostaci kuće iz helenističkog perioda (http://www.vijesti.me/kultura/u-risnu-pronaden-zlatni-prsten-ostaci-kuce-helenistickog-perioda-clanak-26433)

Pronađen prsten sa likom boginje Artemide (http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-06-29&id=212653)

Ćipur
01-07-11, 17:23
Nastavak istraživanja značajnog arheološkog nalazišta nadomak Podgorice

Duklja i dalje plijeni

Italijanski ambasador Serđo Barbanti kazao juče gradonačelniku Mugoši da je čuveni profesor Sauro Đeliki, sa Kafoskari Univerziteta u Veneciji, zainteresovan da sa timom najvećih stručnjaka nastavi istraživanja, koja bi se sprovodila u petogodišnjem periodu

Gradonačelnik dr Miomir Mugoša i italijanski ambasador u Crnoj Gori Serđo Barbanti razgovarali su juče o nastavku saradnje eminentnih italijanskih arheologa i glavnog grada na istraživanju lokaliteta Duklja.

Interesovanje za Duklju

- Ambasador Barbanti prenio je interesovanje čuvenog profesora Saura Đelikija, sa Kafoskari Univerziteta u Veneciji, da sa timom najvećih stručnjaka iz te oblasti nastavi istraživanja, koja bi se sprovodila u petogodišnjem periodu – navodi se u saopštenju PG biroa za odnose s javnošću.

U saopštenju se kaže da je gradonačelnik Podgorice sa zadovoljstvom prihvatio inicijativu i ponudio punu podršku glavnog grada, kao i gostoprimstvo italijanskim naučnicima.

- Govoreći o dobroj saradnji sa italijanskim institucijama, on je detaljno informisao ambasadora o dosadašnjim projektima i rezultatima istraživanja na tom izuzetno važnom arheološkom nalazištu. Inače, nakon 30 godina zanemarivanja naučno-istorijske važnosti Duklje, glavni grad je u posljednjoj deceniji aktivirao taj projekat, dajući mu kroz brojne konkretne aktivnosti značaj najvišeg prioriteta – ističe se u saopštenju.

Saradnja u zdravstvu

Gradonačelnik Mugoša i ambasador Barbanti posebno vrijeme posvetili su budućoj saradnji i stvaranju uslova za projekte od izuzetnog značaja za sistem zdravstava u Crnoj Gori, posebno u sferi nefrologije, u čemu italijanski ljekari drže lidersku poziciju.

- Sagovornici današnjeg sastanka razmijenili su mišljenja o mogućnostima realizacije više biznis projekata i informacije o italijanskim investitorima sa kojima su započeti preliminarni razgovori oko izgradnje regionalnog komercijalnog centra u Podgorici, kao i prijestonici Cetinje – kaže se u saopštenju.

A. Đ.

http://www.pobjeda.co.me/citanje.php?datum=2011-07-01&id=212866

Ćipur
04-07-11, 21:20
PROSLAVA U BOKI

Svečanost u Lepetanima povodom otkrića krsta iz 6.vijeka

http://www.vijesti.me/slika-316x316/vijesti/svecanost-lepetanima-povodom-otkrica-krsta-6-vijeka-slika-47943.jpg Mermerni stub sa uklesanim krstom


Povodom otkrića mermernog stuba sa uklesanim krstom iz 6. vijeka, jednim od najranijih hrišćanskih obilježja pronađenih u Boki, župni ured Svetog Antuna i mjesna zajednica Lepetani, uz saradnju Kotorske biskupije, Hrvatskog nacionalnog vijeća i Hrvatske građanske inicijative, organizovali su u subotu veče svečanost u Lepetanima.
Dr Vinicije Lupis iz „Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar- područni centar Dubrovnik“ u aprilu ove godine, ispred župne crkve sv. Antuna Padovanskog, pronašao je mramorni stubić sa uklesanim krstom koji je datirao na period ranog hrišćanstva.
(http://ads.vijesti.me/www/delivery/ck.php?oaparams=2__bannerid=59__zoneid=154__cb=ae6 98c2b7e__oadest=http%3A%2F%2Ftwitter.com%2Fvijesti me)http://ads.vijesti.me/www/delivery/lg.php?bannerid=59&campaignid=25&zoneid=154&loc=http%3A%2F%2Fwww.vijesti.me%2Fkultura%2Fsvecan ost-lepetanima-povodom-otkrica-krsta-6-vijeka-clanak-27132&referer=http%3A%2F%2Fwww.vijesti.me%2Fkultura%2F&cb=ae698c2b7e

Proslava upriličena zbog ovog otkrića započela je misom koju je služio monsinjor Ilija Janjić, biskup kotorski na kojoj je obavljen svečani blagoslov replike stuba, a potom je u prostorijama MZ Lepetani otvorena izložba fotografija Dražena Zetića sa motivima Lepetana.
„Ova postavka govori o duhovnosti i bogatoj istoriji ovog mjesta, koju smo pomalo zaboravili, ali nam predstavlja i Lepetane na način na koji nismo navikli“, rekao je otvarajući izložbu umjetnika iz Zagreba, prof. Neven Staničić.
Prisutne zvanice, među kojima su bili i biskup kotorski monsinjor Ilija Janjić, generalni konzul Hrvatske Božo Vodopija i potpredsjednik opštine Tivat Ilija Janović, pozdravio je ispred MZ Tonko Lukšić, a predsjednica HGI, Marija Vučinović, uručila je poklone monsinjoru Janjiću i konzulu Vodopiji.

http://www.vijesti.me/kultura/svecanost-lepetanima-povodom-otkrica-krsta-6-vijeka-clanak-27132

Ćipur
18-08-11, 12:16
Senzacionalna otkrića arheologa u Polimlju: Katuni bronzanog doba (http://www.vijesti.me/kultura/senzacionalna-otkrica-arheologa-polimlju-katuni-bronzanog-doba-clanak-33870)

Ćipur
19-08-11, 01:27
Crnogorsko podmorje krije blago (http://www.portalanalitika.me/drustvo/tema/34830-crnogorsko-podmorje-krije-blago.html)

Ćipur
07-09-11, 20:27
Ukidanje Centra za arheološka istraživanja je korak do ukidanja arheologije (http://www.vijesti.me/kultura/ukidanje-centra-arheoloska-istrazivanja-je-korak-ukidanja-arheologije-clanak-36669)

septembar
08-09-11, 00:18
Ukidanje Centra za arheološka istraživanja je korak do ukidanja arheologije (http://www.vijesti.me/kultura/ukidanje-centra-arheoloska-istrazivanja-je-korak-ukidanja-arheologije-clanak-36669)
Bez arheologije potpuno ce mo izgubiti svoj kulturno istoriski identitet.
Duklja i ostala važna istoriska mjesta će biti obične livade za ispašu stoke sa po kojom gomilom starog kamenja i zaboravljenom porošlošću.
Ljudi će znati malo ili nimalo o svojoj istoriji i kulturi tako da ni sami neće znati ko su.

Ćipur
08-09-11, 03:55
Diplomirani arheolozi u Crnoj Gori teško do posla - volontiraju, voze i uče (http://www.vijesti.me/kultura/diplomirani-arheolozi-crnoj-gori-tesko-posla-volontiraju-voze-uce-clanak-35923)

Mojsije
08-09-11, 03:56
Bez arheologije potpuno ce mo izgubiti svoj kulturno istoriski identitet.
Duklja i ostala važna istoriska mjesta će biti obične livade za ispašu stoke sa po kojom gomilom starog kamenja i zaboravljenom porošlošću.
Ljudi će znati malo ili nimalo o svojoj istoriji i kulturi tako da ni sami neće znati ko su.


Odavno ne znaju, a to je i cilj ove vlasti.

Ćipur
23-09-11, 05:54
Varvari u Baru: Lopovima nisu svete ni kosti mornara! (http://www.vijesti.me/vijesti/varvari-baru-lopovima-nisu-svete-ni-kosti-mornara-clanak-39108)

Ćipur
07-10-11, 23:56
Istraživanja Crvene stijene: Dešifrovanje koda nastanka (http://www.portalanalitika.me/drustvo/tema/39207-istraivanja-crvene-stijene-deifrovanje-koda-nastanka.html)

Ćipur
20-10-11, 20:37
ARHEOLOŠKA MAPA: Crna Gora će sljedeće godine imati popisana nalazišta

Obećana zemlja za arheologe



Centar za arheološka istraživanja je počeo prije tri godine izradu arheološke mape i do sada je odrađen veliki dio posla, kazala je “Vijestima” mr Lenka Saveljić-Bulatović, rukovodilac projekta izrade mape
- Iako je pravljenje ovakve mape, veoma zahtjevan posao, koji iziskuje velika sredstva i u pogledu finansija i stručnog kadra, Centar je već odradio veliki broj opština u Crnoj Gori i planirano je da kompletno rekognosciranje bude završeno sljedeće godine, kada se očekuje da će Crna Gora dobiti arheološku mapu - kazala je ona
Saveljić-Bulatović je kazala da je pravljenje arheološke mape kompleksan proces i ona nikada ne može biti konačna, jer se svakim istraživanjem otkrije nešto značajno za bilo koju oblast arheologije što ulazi u arheološku mapu. Pravljenje arheološke mape podrazumijeva kabinetski rad, koji podrazumijeva prikupljanje literature,podataka, raznih karti i aero snimaka , dok rad na terenu obuhvata rekognosciranje.
- Mi smo do sada odradili opštine Kotor, Herceg Novi, Ulcinj, Tivat, Bar, Budvu, zatim Žabljak, Šavnik, Plužine, Nikšić, Berane, Rožaje, Pljevlja. U narednom periodu, uslijediće obrada nalazišta u Bijelom Polju, Mojkovcu i Kolašinu. Mojkovac i Kolašin su bili planirani za oktobar, međutim zbog situacije u kojoj se našao Centar oko transformacije nijesmo bili u mogućnosti da odradimo. Nadam se da će nova institucija nastaviti rad i da će eventualno u decembru odraditi Podgoricu, jer nam vremenske prilike neće dozvoliti da to budu Mojkovac i Kolašin. Kada se završi kompletno rekognosciranje, a očekujem da će to biti sljedeće godine, poslije toga je moguće odraditi uskostručna rekognosciranja, rekla je Saveljić-Bulatović. Ona je kazala da to podrazumijeva da se odrade npr. tumuli, pećine, što će podrazumijevati angažovanje specijalizovanog kadra.
Centar za arheološka istraživanja je u ovaj projekat ušao sa veoma malim brojem ljudi i da su angažovali ljude sa strane koji su im pomagali.
- Prilikom rekognosciranja jedne opštine nemoguće je raditi sa ispod deset arheologa, a starije kolege teško mogu raditi tako zahtjevan terenski posao. Ipak, uprkos svemu dali smo maksimum u ovom poslu i očekujemo da će Crna Gora već sljedeće godine imati arheološku kartu - kazala je Saveljić- Bulatović.
Crna Gora je “obećana zemlja za arheologiju”, arheoloških tragova je puno, ali nije moguće odrediti koji dio Crne Gore ili koja opština ima najviše nalazišta.

- Crna Gora je bila privlačna za život praistorijskog čovjeka, sve civilizacije su se mijenjale i bivstvovale na ovim prostorima, pa je i tragova veoma puno. Međutim, ne možemo odvojiti nijedan predio Crne Gore i reći da ima najviše nalazišta, zato što sve opštine u Crnoj Gori imaju jako puno značajnih lokaliteta. Poređenja radi, Amerika da ima lokaliteta koliko Crna Gora teško bi finansijski mogla da ih podrži, održi i zaštiti. Stanje pojedinih lokaliteta kod nas je jako loše, pa bi nakon završetka arheološke mape trebalo analizirati stanje ugroženosti i koji su lokaliteti prioritet i njih zaštititi”, objašnjava Saveljić-Bulatović.

Crna Gora je bila privlačna za život praistorijskog čovjeka, sve civilizacije su se mijenjale i bivstvovale na ovim prostorima, pa je i tragova veoma puno

STRANCI zainteresovani za nalazišta Centar za arheološka istraživanja je imao bogatu međunarodnu saradnju i postoje očekivanja da će nakon izrade arheološke mape ta saradnja biti mnogobrojnija. “Strani naučnici pronalaze interes u našoj arheologiji, a njihov interes je i interes Crne Gore jer oni donose sredstva i vrše istraživanja pod našim patronatom. Takođe, naši mladi arheolozi imaju priliku da rade sa tim stručnjacima, kao i da idu na edukaciju van zemlje”, kazala je Saveljić-Bulatović, dodajući da u Evropi postoje razne fondacije kod kojih je moguće konkurisati sa raznim projektima i tako obezbijediti novac za arheologiju Crne Gore.

Mi.RADOVIĆ

Ćipur
21-10-11, 13:27
Lovci na blago poharali arheološko nalazište kod Pljevalja (http://www.vijesti.me/vijesti/lovci-blago-poharali-arheolosko-nalaziste-kod-pljevalja-clanak-43340)

Ćipur
08-12-11, 16:56
U naselju Sveti Stasije u Kotoru

Popravljali kanalizaciju, pa otkrili ostatke grobova i crkve iz XIV vijeka

http://www.vijesti.me/slika-519x316/vijesti/popravljali-kanalizaciju-otkrili-ostatke-grobova-crkve-xiv-vijeka-slika-89606.jpg Radovi na priobalnom putu (Foto: Skala radio)


Ekipa arheologa deset dana radi na novootkrivenom arheološkom nalazištu na priobalnom putu u naselju Sveti Stasije u Kotoru, gdje su prilikom radova na kanalizacionoj i vodovodnoj mreži otkriveni ostaci grobova i stare crkve iz XIV vijeka, javlja Skala radio.
Prema riječima Vilme Kovačević, koja rukovodi ovim poslom, odmah ispod asfalta arheolozi su pronašli jedan ugao i zid crkve, ali cijelu osnovu neće moći da otkriju, zato što se ona pruža prema moru i dijelom prema dvorištu postojeće crkve.
http://ads.vijesti.me/www/delivery/lg.php?bannerid=143&campaignid=63&zoneid=139&loc=http%3A%2F%2Fwww.vijesti.me%2Fvijesti%2Fpoprav ljali-kanalizaciju-otkrili-ostatke-grobova-crkve-xiv-vijeka-clanak-50787&referer=http%3A%2F%2Fwww.vijesti.me%2Findex.php&cb=bef08b6883
Otkriveni zid je prosjekla instalacija ulične rasvjete i na ovom lokalitetu puno je devastacija usljed komunalnih radova, ali su ipak vidni rezultati na iskopinama.
Arheolozi su još otkrili da je crkva bila popločana kamenim pločama crvene i bijele boje, a za posljednju fazu istraživanja ostavljeni su pronađeni grobovi, ali bez pokrivnih ploča koje su uništene prilikom rušenja crkve.
Rok za završetak ovog posla, kojeg onemogućava loše vrijeme, je još 10 dana, i prema riječima Kovačevićeve, biće ispoštovan, budući da se na ovom putu radi kapitalna investicija za poboljšanje vodosnabdijevanja i kanalizacionog sistema ovog dijela Dobrote.

http://www.vijesti.me/vijesti/popravljali-kanalizaciju-otkrili-ostatke-grobova-crkve-xiv-vijeka-clanak-50787

McS
11-12-11, 11:34
Tvrđava Nehaj krije kneževski grob star skoro 5 000 godina (http://www.cafemontenegro.com/index.php?group=22&news=217063)

Ćipur
11-12-11, 15:46
Piše: Radomir Petrić



4216 prikaza
14 komentara

preliminarna procjena

Bager u Sutomoru otkrio grobnicu staru 5.000 godina

Arheolog Zagarčanin kaže da se preliminarno grob može datirati u rano bronzano doba, oko 2.700 godine prije nove ere




http://www.vijesti.me/slika-519x316/vijesti/bager-sutomoru-otkrio-grobnicu-staru-5-000-godina-slika-90450.jpg Nije bunker, nego grob (Foto: Anto Baković)

Našli su ćup zlata! Ma to je neki antički hram! Vele da je grobnica stara preko 5.000 godina - samo su neke od glasina koje kolaju Sutomorem povodom događaja koji od petka veče golica znatiželju mještana i okuplja domaće arheologe u Mirištu, u naselju Donja Zgrada.
Okidač za ovoliko interesovanje nauke i laika bilo je, kako se činilo, rutinsko iskopavanje placa u Mirištu koje je obavljao sutomorski preduzimač Savo Milović.
http://ads.vijesti.me/www/delivery/lg.php?bannerid=143&campaignid=63&zoneid=139&loc=http%3A%2F%2Fwww.vijesti.me%2Fvijesti%2Fbager-sutomoru-otkrio-grobnicu-staru-5-000-godina-clanak-51200&referer=http%3A%2F%2Fwww.vijesti.me%2Findex.php&cb=0bb06be88d

"Zvao me vlasnik placa Grujo Adžović da mu poravnam plac, htio je nešto da gradi tamo, a bilo je neko uzvišenje, kao gomila kamenja, mislilo se da je nabacivano iz okolnih imanja, stajalo je tamo odavno. Krenuo sam bagerom da to raščistim kad je zapelo, mislio sam da nije neki veliki kamen.
U otvorenom grobu su se mogle vidjeti prilično dislocirane kosti pokojnika u zgrčenom položaju, glavom okrenutom prema istoku"Kažem vozaču da pogleda šta je, da nije možda bunker iz Drugog svjetskog rata, a on veli - 'nije nego grob, a evo ga i ćup'. Ugasim bager, siđem i imam šta da vidim-ljudske kosti", priča za“Vijesti“ Milović.

Južno jadranski tip ljubljanske kulture

Stav struke o tome što se zapravo nalazi u bukovoj šumi u neposrednoj blizini zaobilaznice ka Maljeviku, daje arheolog mr Mladen Zagarčanin, kustos Zavičajnog muzeja Bar.
Ističući da je ovaj lokalitet poznat po imenu Mogila na rake, on navodi da je Milovićev bager zakačio „centralnu grobnu konstrukciju napravljenu u vidu sanduka od masivnih kamenih ploča“. Po svemu sudeći, radi se o praistorijskoj grobnici!
"Nakon obavljenih prvih istraživanja, zaključeno je da je zemljani tumul bio dužine oko 15 metara i oko 2-3 metra visine. U otvorenom grobu su se mogle vidjeti prilično dislocirane kosti pokojnika u zgrčenom položaju, glavom okrenutom prema istoku, premda je za konačnu antropološku sliku i zaključak potrebno završiti arheološke radove. Uz sjeverni zid bio je trbušasti lončić, krčag ukrašen cik-cak linijama utiskivanjem na matricu i kružnim ornamentima po sredini vrata posude", navodi sagovornik „Vijesti“.
On ukazuje da se „preliminarno, na osnovu posude sa ovakvim ukrasom“ grob može datirati u rano bronzano doba - pripisati južno jadranskom tipu ljubljanske kulture koja se datira oko 2.700 godine prije nove ere.


Opširnije u štampanom izdanju

http://www.vijesti.me/vijesti/bager-sutomoru-otkrio-grobnicu-staru-5-000-godina-clanak-51200

Ćipur
04-01-12, 16:57
Grob u Sutomoru stariji od Tutankamonovog
(http://www.vijesti.me/vijesti/grob-sutomoru-stariji-tutankamonovog-clanak-54628)
(http://www.vijesti.me/vijesti/grob-sutomoru-stariji-tutankamonovog-clanak-54628)6. januar 2012.

Zagarčanin: Grob star oko 5000 godina veliko otkriće, rijetko na prostorima Balkana (http://www.portalanalitika.me/drustvo/vijesti/47340-zagaranin-grob-star-oko-5000-godina-veliko-otkrie-rijetko-na-prostorima-balkana.html)



(http://www.vijesti.me/vijesti/grob-sutomoru-stariji-tutankamonovog-clanak-54628)

the_lady_marianna
04-01-12, 17:05
Mene zanima šta će biti sa tim grobom, hoće li pasti u zaborav kao sve ostalo... Treba ovo iskoristiti maksimalno

Ćipur
11-01-12, 14:04
11. januar 2012.
(http://www.portalanalitika.me/drustvo/vijesti/47756-grobnica-stara-5000-godina-nalazie-se-u-parku-dvorca-kralja-nikole.html)
Grobnica stara 5000 godina nalaziće se u parku Dvorca kralja Nikole (http://www.portalanalitika.me/drustvo/vijesti/47756-grobnica-stara-5000-godina-nalazie-se-u-parku-dvorca-kralja-nikole.html)

Ćipur
13-01-12, 03:14
NEBRIGA: Kulturno-istorijska obilježja u Nikšiću godinama propadaju, najveća prijetnja za nadgrobne spomenike iz rimskog i ilirskog perioda

Preteklo samo 80 stećaka



Nikšić – U 2.988 nekropola, u bivšoj Jugoslaviji registrovano je 66.663 stećka koji su nastali od 11. do sredine 16. vijeka. U Nikšiću ih je, prema riječima direktora Centra za kulturu Peka Nikčevića, nekada bilo oko 400. Sada ih ima pet puta manje, a svakim danom sve više i više propadaju.
„Imamo projekat za zaštitu stećaka i nije u pitanju neka enormna cifra. Projekat podrazumijeva da se urade tri podzide kako se u staroj Crnoj Gori radilo i da se tu stave svi stećci kako bi bili zaštićeni. Ovdje je po popisu bilo oko 400 stećaka, a sada ih imamo oko 80 i sistematski se uništavaju. Sve što mi imamo na ovim prostorima svijet već ima, ali nema stećke, koje su prisutni u svega nekoliko država. Svi koji dolaze sa strane pitaju za njih“, kazao je Nikčević.
Stećci, koji su se nekada nalazili ispred crkve Sv. Petra i Pavla, u starom groblju, a sada su izmješteni na prostor oko prilaza Saborne crkve i Dvorca kralja Nikole, djelo su slovenskih majstora iz perioda od 13. do 17. vijeka. Istoričari su često isticali da ono što za Grke predstavljaju karijatide, statue ženskih figura koje se koriste umjesto stubova, to su za Crnogorce stećci. Pošto su stećci rađeni od dolomitskog krečnjaka koji je vodoporozan ukoliko se ne zaštite postoji mogućnost da i tih osamdesetak, koliko ih je ostalo, propadne.
Bilo je predloga da se iza Dvorca kralja Nikole, u kome je smješten Zavičajni muzej, napravi lapidarijum, mjesto gdje bi bili izloženi.
U Nikšiću je od svih spomenika i spomen-obilježja, iz rimskog i ilirskog perioda, a ima ih blizu 50, i iz NOB-a blizu 230, samo je Crvena stijena, arheološko nalazište iz doba paleolita, koje se nalazi nedaleko od sela Petrovići, briga države.
“Jedino je Crvena stijena na teritoriji opštine Nikšić prema zakonu, briga države, ostali spomenici su na teret Opštine Nikšić. Smatram da ovdje postoji nekoliko objekata o kojima treba država da se pobrine, a tu svakako spada i Carev most“, kazao je Nikčević.
Izgradnju Carevog mosta koji se nalazi na samom izlazu iz Nikšića, kada se ide starim putem za Podgoricu, preko Pandurice i koji se ubraja u najljepše objekte te vrste u Crnoj Gori, pomogao je ruski car, Aleksandar III, pa otuda i naziv – Carev most. Sagrađen je od tesanog kamena, na svodovima sa 18 okana, a dug je 269 metara.
“Po Zakonu o zaštiti kulturnih dobara koji je važio do jula 2010. godine, spomenicima kulture nije pripadao Carev most, dok je most na Moštanici, jedan od najstarijih rimskih mostova u Crnoj Gori, svrstan u spomenike kulture druge kategorije. Briga o spomenicima kulture bila je u nadležnosti Zavoda za zaštitu spomenika kulture dok je održavanje spomen-obilježja bilo u nadležnosti lokalne uprave”, kazala je Slobodanka Roganović, šef kabineta predsjednika Opštine Nikšić.
Novi Zakon o zaštiti kulturnih dobara, koji je donesen 2010. godine, predviđa da spomenici kulture čiji je status utvrđen po ranijim propisima imaju status kulturno dobro do revalorizacije njihove kulturne vrijednosti u skladu sa tim zakonom, a revalorizacija će se izvršiti u roku od tri godine od dana stupanja na snagu pomenutog Zakona.
“Pokrenuta je inicijativa da Carev most bude svrstan u spomenike kulture. U skladu sa novim Zakonom formirana je i Uprava za zaštitu kulturnih dobara u čijoj je nadležnosti vršenje poslova na zaštiti kulturnih dobara, što znači da će oni voditi brigu o spomenicima kulture uz finansijsku podršku iz budžeta države i opština”, kazala je Roganović.
Nakon usvajanja nacionalne strategije o zaštiti kulturnih dobara biće urađeni i lokalni akcioni planovi koji će definisati dinamiku održavanja i restauracije spomenika kulture.


Pošto su stećci rađeni od dolomitskog krečnjaka koji je vodoporozan,stručnjaci upozoravaju da, ukoliko se ne zaštite, postoji mogućnost da i tih osamdesetak, koliko ih je ostalo, propadne
I PETOKRAKA je dio naše prošlosti Svi oni koji smatraju da prošlost treba čuvati od zaborava, nevažno u kom vijeku i vremenu je nastajala, nadaju se da će više pažnje biti posvećeno i spomenicima i spomen-obilježjima iz NOB-a, koji propadaju što od vremena što od vandala. „Spomen-obilježja, kako pojedinci misle, nijesu samo gomila kamenja ili figure, već se preko njih čuvaju od zaborava značajni događaji i istaknute ličnosti, čuvaju se uspomene iz prošlosti i odaje zahvalnost onima koji su se žrtvovali za našu slobodu i budućnost“, kazao je Radislav Stanišić, predsjednik CK JKPCG. On je istakao da su spomen-obilježja manje-više uglavnom sva zapuštena, a pojedina ispisana i uvredljivim grafitima. „Spomen-ploče spomenika pod Trebjesom su ispisane grafitima, spomen-kosturnica koja se nalazi na ulazu u gornjopoljsko groblje samo što nije pala i prvo veće nevrijeme može je srušiti. Nestale su biste narodnih heroja Đoka Pavićevića i Olge Golović, spomen-ploče duž regionalnih puteva u opštini su zarasle u korov“, nabrojao je Stanišić, kako je kazao, samo dio spomen-obilježja koja propadaju.

Sv.MANDIĆ

FOTO: I.PETRUŠIĆ

Ćipur
03-03-12, 04:23
Istorija Prevalisa zapisana u kamenu







http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka/mart_2012/martinovicpocetna.jpg

Duklja je definitivno uništena 1948. godine izgradnjom željezničke pruge Titograd - Nikšić, čiji je nasip prešao preko sredine antičkog grada i pokrio ostatke termi sa mozaicima, temelje hramova. I ne samo to - po svjedočenju brigadira, umjesto da krampaju i lopataju zemlju za taj nasip, oni bi jednostavno u kolica nakrcali kameni blok sa natpisom, ili kapitel stuba, i to izvlačili na nasip radi ugradnje. Natpisi su tokom prošlosti raznošeni i za gradnju kuća po podgoričkoj Staroj varoši. Te kuće su srušene u bombardovanju i natpisi nisu sačuvani, već su završili u šutu, kaže Martinović.
- Antički natpisi su izuzetno važni kao nesumnjivi i najvjerodostojniji svjedoci istorijskih zbivanja i često služe kao prvorazredni istorijski izvori, ponekad pouzdaniji od često nepreciznih tekstova antičkih istoričara i geografa. Porazna je činjenica da je od nekih 350 postojećih ili zabilježenih antičkih natpisa u Crnoj Gori gotovo dvije trećine izgubljeno. Ova činjenica zabrinjava i upozorava, kaže za Portal Analitika arheolog mr Jovan Martinović.
Podsjeća da se na ovim najvjerodostojnijim istorijskim izvorima najbolje vidi naš odnos prema baštini. Natpisi su, kaže, ugrađivani u zidove kuća, tako da su oni sa čuvene Duklje završavali u Staroj varoši. Nijedan od njih nije sačuvan jer su te kuće srušene u brojnim bombardovanjima Podgorice krajem Drugog svjetskog rata, a ako je koji slučajno i ostao, odvožen je kolicima i završio u šutu sa ostalom građom.
Martinović ističe da je Duklja definitivno uništena 1948.godine gradnjom željezničke pruge Titograd Nikšić.
-Nasip pruge prošao je preko sredine antičkog grada, pokrio ostatke termi sa mozaicima, a umjesto šljunka, za nasip su korišteni i kameni blokovi sa natpisima, ili neki antički kapitel, kaže Martinović.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka/mart_2012/martinovicknjiga.jpg

Njegova knjiga “Antiički natpisi u Crnoj Gori”, koja je ovih dana objavljena u izdanju Matice crnogorske, je svojevrstan doprinos u proučavanju ovih vrijednih svjedoka istorije, a njena vrijednost je tim veća jer su se u njoj našli i oni natpisi koji su zauvijek izgubljeni, i danas su pred nama u obliku crteža koje su uradili stari istraživači. U ovom za epigrafiju važnom izdanju, u kom su se našli i brojni crteži i fotografije, sabrani su antički natpisi na grčkom i latinskom iz raznih krajeva Crne Gore.
- Moja knjiga počela je da se rađa prije više od pedeset godina, tačnije u ljeto 1955. godine kada sam na prvoj godini studija arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, po nagovoru mog profesora Duje Rendića Miočevića, počeo da obrađujem antičke natpise sa terena Boke Kotorske, koje sam na kraju studija uvrstio u diplomski rad "Boka Kotorska u antičko doba", kaže Martinović, naglašavajući da su natpisi bili tema i njegovog magistarskog rada.
Martinović je cijeli radni vijek posvetio arheologiji i očuvanju baštine. Bio je direktor Pomorskog muzeja u Kotoru i Opštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture u Kotoru. I danas, iako u penziji, neumorno radi, što potvrđuje i nova knjiga.
ANALITIKA: Gospodine Martinoviću, Vašom knjigom kao da nas podsjećate da pripadamo prostoru jedne velike, burne, istorije. Dakle, nijesmo na njenim marginama, već u samom središtu, tu gdje su se ukrštali rimski putevi...
MARTINOVIĆ: U pravu ste. S razlogom dugo traje moje interesovanje za epigrafiku.Tokom proteklih decenija prikupljao sam ne samo antičke, već latinske i italijanske natpise nastale u periodu od IX do XIX vijeka sa područja Crnogorskog primorja, koje sam prijavio kao doktorsku disertaciju na Univerzitetu u Varšavi, ali sam se upleo u vrzino kolo bolonjskog školovanja. Naime, trebalo je da odslušam još četiri semestra i polažem neke ispite, a ja sam ipak sa mojih 77 godina donekle prestar da se vratim u školske klupe, pa sam od toga odustao. No, ova grupa srednjevjekovnih natpisa će ipak biti objavljena na našem jeziku u Varšavi, zahvaljujući saradnji sa kolegom poljskim epigrafikom Tomašom Plocenikom, sa kojim se stalno dopisujem i to na latinskom jeziku.
U međuvremenu smo ja i moj prerano preminuli kolega Milan Pravilović preko Društva arheologa Crne Gore u nekoliko navrata pokušavali da dobijemo sredstva za štampanje mog rukopisa o antičkim natpisima na Crnogorskom primorju i njegovog Kataloga epigrafskog materijala antičke Duklje, ali bez ikakvog uspjeha. Tek je prije dvije godine Matica crnogorska prihvatila ideju da se integralno objave svi natpisi pisani latinskim i grčkim jezikom iz perioda od IV vijeka stare do IV vijeka nove ere, kada se Crna Gora nalazila u žiži interesa antičkih velikih sila, posebno Rimske imperije u kojoj je Crna Gora nešto kasnije postala posebna provincija Prevalis ili Prevalitana.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka/mart_2012/martinovicnatpis.jpg

Ćipur
03-03-12, 04:24
ANALITIKA: Obradili ste više stotina natpisa. Ima tu i monumentalnih natpisa, nadgrobnih, čak i onih na urnama, i sa svih antičkih lokaliteta u Crnoj Gori. Koji biste natpis izdvojili, da li neki ima posebno mjesto u arheološkoj nauci?
MARTINOVIĆ: Svi su izuzetno važni kao nesumnjivi i najvjerodostojniji svjedoci istorijskih zbivanja, koji u dosta slučajeva služe kao prvorazredni istorijski izvori, ponekad pouzdaniji od često nepreciznih tekstova antičkih istoričara i geografa. Iako je teško odrediti koja je grupa natpisa važnija, ipak bih ovdje izdvojio grupu natpisa u obliku konusoidnog cipusa koncentrisanih na terenu Boke Kotorske i Budve koji bi, ukoliko se povežu sa tekstovima antičkih istoričara, mogli određivati neku plemensku pripadnost.
ANALITIKA: Zanimljiv je istorijski put natpisa, jer se najveći dio njih danas ne nalazi na mjestu nastanka, već u muzejima, ali i u zidovima palata. Zapisali ste da je Andrija Zmajević sakupljao starine i da je u zidove njegove palate i nekih kuća u Perastu ugrađeno nekoliko natpisa, koji su, istina, na taj način i sačuvani...
MARTINOVIĆ: Dobro ste primijetili. Osim natpisa iz novijih istraživanja koji se pretežno nalaze u muzejima i zbirkama, najveći broj postojećih natpisa sačuvan je upravo zahvaljujući činjenici da su bili ugrađeni u zidove kuća i palata, ili pak crkava. Međutim, bilo je slučajeva da su i ti ranije zabilježeni, ili čak fotografisani natpisi, nestajali kada su te crkve ili džamije bile rušene ili pregrađivane, kako se to dešavalo u Pljevljima ili Duklji. Međutim, porazna je činjenica da je od nekih 350 postojećih ili zabilježenih natpisa, donesenih u ovom korpusu, gotovo dvije trećine izgubljeno. Ova činjenica zabrinjava i upozorava.
ANALITIKA: Ovdje dolazimo do priče o Duklji. Vi u posebnom poglavlju obrađujete i natpise sa ovog našeg čuvenog lokaliteta. Poznata nam je nevjerovatna sudbina Duklje koja je postala sinonim za nebrigu prema baštini. Pišete da i nakon brojnih istraživanja nedostaju kockice u mozaiku o četvorovjekovnom životu ovog najvećeg antičkog grada na tlu Crne Gore...
MARTINOVIĆ: Stara Duklja, najveći antički grad na tlu Crne Gore, jednako kao i antički Municipijum S... kod Pljevalja doživjeli su tu nesrećnu sudbinu da su bili shvaćeni kao najbolji rudnik klesanog kamena odakle je kamen nesmetano razvlačen za potrebe gradnji kuća, crkava, mostova. Duklja je definitivno uništena 1948. godine izgradnjom željezničke pruge Titograd - Nikšić, čiji je nasip prešao preko sredine antičkog grada i pokrio ostatke termi sa mozaicima, temelje hramova. I ne samo to - po svjedočenju brigadira, umjesto da krampaju i lopataju zemlju za taj nasip, oni bi jednostavno u kolica nakrcali kameni blok sa natpisom ili kapitel stuba i to izvlačili na nasip radi ugradnje, pa je na taj način izgubljen veliki broj ovih dragocjenih svjedoka prošlosti. Takođe, natpisi sa Duklje ugrađivani su tokom prošlosti u zidove kuća u podgoričkoj Staroj varoši i Mirkovoj varoši. Tokom brojnih bombardovanja Podgorice te kuće su srušene, a natpisi su odvoženi i završavali su u šutu.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka/mart_2012/martinovicnatpis1.jpg

Kada govorimo o rekonstrukcii pruge Podgorica – Nikšić treba postaviti pitanje da li naša država ima snage da izvrši izmještanje kolosijeka te pruge izvan gabarita antičke Dokleje? Da li ima moći da izvrši ponovno iskopavanje zatrpanih natpisa i arhitektonskih fragmenata iz pružnog nasipa? Ova pitanja zahtijevaju neodložan odgovor, jer mi smo sve naše spomenike samo pozajmili od naših potomaka i dužni smo da ih sačuvamo za njih.
ANALITIKA: Duklju je uništio čovjek, a Kotor je stradao u velikom zemljotresu. Učestvovali ste u istraživanjima nakon zemljotresa. Interesantno je da se tom prilikom došlo do značajnih otkrića. Ako sam u pravu, potvrdilo se da je Kotor stariji čak 300 godina, nego što se prethodno mislilo...
MARTINOVIĆ: Moram reći da su tadašnji propisi nalagali da se obavezno urade arheološka istraživanja nakon katastrofalnog zemljotresa 15. aprila 1979. godine, i ona su pokazala da je ovaj grad slojevitiji nego što se do tada mislilo. Naime, prema navodima vizantijskog cara pisca Konstantina Porfirogeneta, u Kotoru je početkom IX vijeka postojala crkva posvećena gradskom patronu sv. Tripunu. Do naših istraživanja se smatralo da je ta crkva bila okrugle osnove, tzv. rotunda, ali su arheološka iskopavanja u neposrednoj blizini sadašnje romaničke katedralne bazilike iz XII vijeka iznijela na svjetlo dana temelje manje crkvene građevine tipa martirija, sa osnovom u vidu grčkog krsta jednakih krakova upisanog u kvadrat, koja je po svemu sudeći bila pokrivena kupolom iznad centralnog prostora u kome se nalazio sarkofag sa moštima mučenika sv. Tripuna. Iz ove crkve su najvjerovatnije poticali fragmenti preromaničkog kamenog crkvenog namještaja, sakupljeni i izloženi u gradskom Lapidarijumu. Međutim, kod arheoloških istraživanja izvođenih u crkvi sv. Marije od rijeke, zvane Koleđata, ili u narodu crkva Blažene Ozane, ustanovljeno je da je ova crkva iz početaka XIII vijeka svojim temeljima sjela na temelje srednjeg broda jedne veće trobrodne bazilike iz ranohrišćanskog perioda. U iskopavanjima u sakristiji crkve sv. Marije otkriven je na dubini od 1,6 metara zdenac za krštavanje odraslih polivanjem napravljen od četiri velika kamena bloka složena u obliku krsta.
Po analogiji sa ostalim takvim krsnim zdencima, kojih je otkriveno nekoliko desetina u crkvenim objektima na istočnoj jadranskoj obali, ovaj se baptisterij datira u prvu polovinu VI vijeka, odnosno u doba obnove gradova u Vizantiji pod znamenitim carem Justinijanom. Ovim otkrićem spušten je prag naših saznanja o najstarijim slojevima Kotora sa IX na VI vijek, što je veliki doprinos nauci. Konačno, tokom istraživanja u crkvi sv. Maihaila, u sadašnjem obliku iz kraja XIV vijeka, otkriveno je da je ova crkva svojim temeljima sjela na temelje jedne veće crkvene građevine, za koju je utvrđeno da je nosila isto ime sv. Mihaila, a čiji je opat Petar prisustvovao osvećenju oltara nove romaničke Katedrale 1166. godine, zajedno sa većim brojem crkvenih velikodostojnika, plemića i pučana Kotora, kako nam svjedoči sačuvana isprava o osvećenju.Takođe su i arheološka iskopavanja unutar i izvan ostalih sakralnih i profanih objekata u starom gradu Kotoru pokazala da ova dragocjena urbana cjelina nije nastala u jednom dahu, kao naprimjer Dubrovnik nakon zemljotresa 1667. godine, već da su se na ovom uskom trouglastom prostoru slagali i nadgornjavali civilizacijski slojevi od ranohrišćanskih i preromaničkih do romaničkih, gotičkih, renesansnih, do baroka i skromnog građanskog stila XIX vijeka.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka/mart_2012/martinovickotors.jpg

ANALITIKA: Kada je Kotor u pitanju govori se o drvenim šipovima položenim u more. Recite nam da li je istina da se grad oslanja na šipove ?
MARTINOVIĆ: Temelji najvećeg broja građevina u starom gradu fundirani su na trouglastom pješčanom nanosu rijeke Škurde koja prolazi uz sjeverne bedeme i podmorskog izvora Gurdić. Tokom radova na izradi infrastrukturne galerije otkriveno je da temelji jedne zgrade, kuće Bjeladinović iz sredine XIX vijeka na glavnom gradskom Trgu od Oružja, počivaju na tzv. roštilju od neoguljenih bukovih oblica, ali je to bio usamljeni slučaj. Naime, nigdje se nije kopalo dovoljno duboko da bi se ustanovilo da li su temelji položeni na vertikalno pobodene šipove.
ANALITIKA: Da li je tačno da je Kotor, koji ima problema sa poplavama, imao mrežu kanala koji su vodu iz izvora ispod brda Sveti Ivan odvodili u more?
MARTINOVIĆ: Kotor sve do XIX vijeka nije imao izgrađenu kišnu kanalizaciju koja bi odvodila padavine van grada, ali je tadašnji okupator Austrija počela da gradi kanale kišne kanalizacije. Ovi solidno građeni, popločani i zasvođeni kanali najvećim su dijelom uništeni poslije zemljotresa 1979. godine izgradnjom infrastrukturne galerije, koja još nije stavljena u funkciju. Onaj neuništeni dio se ne čisti ili je zatrpan, pa upravo iz toga razloga stari grad u vrijeme zimskih obilatih kiša potpuno poplavi. Tako se Trg ispred Katedrale, zatim Trg od Brašna i glavni Trg od Oružja pretvore u jezera, a ulice u bujične potoke. Ponekad je staro bolje od novoga!


Suzana KAPETANOVIĆ

http://www.portalanalitika.me/drustvo/tema/53314-istorija-prevalisa-zapisana-u-kamenu.html

Ćipur
10-03-12, 01:39
Humka Dokleata iz Banjana


Od IV milenijuma p.n.e. sve do dolasaka Rimljana na ovim prostorima je dominantan način sahranjivanja pod tumulom. Ovih grobnih humki ima u svim krajevima, na primorju, Zeti, Bjelopavlićima, Banjanima, čak i na Žabljaku, na prevoju prema Maloj Crnoj Gori. Tačan broj im se ne zna, jer mnogi još nisu otkriveni, a neki su uništeni i opljačkani. Još od Rimljana su pustošeni. Preko nekih su prošli putevi, drugi su uklonjeni prilikom gradnje kuća, često i nenamjerno, iz neznanja, kaže arheolog Mile Baković.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka/mart_2012/1003tumulipocetna.jpg

Nedavno otkriće groba starog čak 5.000 godina na lokalitetu Rake, ispod tvrđave Nehaj pored Sutomora- na svojevrstan način je aktuelizovalo priču o tumulima, kao jednom od vjerovatno najneistraženijih djelova našeg nasljeđa. Kako su nastajale te velike grobne humke od kamena i zemlje, čitavi “vještački” brežuljci, što se sve u njima krije, ko ih je gradio, a ko uništavao, tražeći u njima vrijedne predmete - sve su to pitanja koja intrigiraju ne samo arheologe.

Da u Crnoj Gori ima više stotina tumula, i da su rasprostranjeni u svim krajevima, i na sjeveru i na jugu, potvrđuje za Portal Analitika arheolog Mile Baković iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara na Cetinju.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka/mart_2012/1003bakovic.jpg

- Tumuli se nalaze svuda po svijetu, od Japana do Evrope, i nisu naša specifičnost, ali je činjenica da je negdje od 4. milenijuma p.n.e. pa sve do dolaska Rimljana, na prostoru Crne Gore dominantan način sahranjivanja pod tumulom. Ovaj način sahranjivanja imamo i kasnije u doba Rima i srednjeg vijeka i to je običaj koji je najduže trajao. Riječ je o složenom procesu formiranja humki od kamena, zemlje, ili kombinacijiom ova dva materijala. Zabilježen je podatak da se u V vijeku p.n.e. prilikom sahrane pod tumulom organizuju pogrebne svečanosti, trke, takmičenja u gađanju lukom i strijelom. Sve govori da se radi o složenom ritualu. Sahrana se vjerovatno odvijala danima i u njoj je učestvovalo mnogo članova zajednice, jer je trebalo nad grobnim mjestom nasuti ogromnu količinu kamena ili zemlje, objašnjava Baković.

Tumul kod Male Crne Gore: Naš sagovornik ističe da je u Crnoj Gori do sada istraženo tridesetak tumula. Većinom su, kaže, istraživani nesistematski, i često su slučajno otkrivani prilikom nekih radova, kao što se dogodilo nedavno u Sutomoru.
- Tumula ima svuda, po primorju, Zeti, Bjelopavlićima, Banjanima, i na sjeveru. Zanimljivo je da na Žabljaku, na prevoju prema Maloj Crnoj Gori, postoje tumuli i to je vjerovatno najviša kota kod nas na kojoj se mogu naći. Ima ih u ravnici, ali i na 1500 metara, kuda god su nomadske zajednice prolazile ostavljale su svoja groblja. Tumuli često predstavljaju nadgrobna obilježja nad grobovima više pokojnika, od kojih se za neke može reći da predstavljaju neku vrstu porodičnih grobnica, a često su služili i za sukcesivna sahranjivanja, kaže Baković.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka/mart_2012/1003tumulitekst.jpg

Tačan broj ovih nadgrobnih spomenika iz daleke prošlosti se ne zna, jer mnogi još uvijek nisu otkriveni, a mnogi su kroz protekle vijekove uništavani. Uništavali su ih ljudi, prirodne nepogode, nepozvani “istraživači”, tražeći u njima vrijedne predmete. Uništavani su često i iz neznanja jer ljudi nisu znali da postoje ova “ vještačka” brda u kojima je skriveno toliko toga što može doprinijeti boljem rasvjetljavanju prošlosti. Kroz neke tumule su prošli putevi, drugi su uklonjeni radi gradnje kuća, neki su već odavno opljačkani. Radoznalost, pohlepa da se možda dođe do “skrivenog blaga”, doveli su do toga da tumuli budu uništeni, a dragocjeni predmeti, prije svega važni za arheološku nauku su nestali.

Da su tumuli kontinuirano pljačkani tokom istorije potvrđuje naš sagovornik i naglašava da se to dešavalo još u vrijeme Rimljana, a tokom narednih vijekova samo je nastavljano. Kaže da su mnogi tumuli uništeni, posebno u Zeti, ali često ne namjerno, već iz ne znanja, prilikom nekih radova.
Natpis iz Banjana: Baković podsjeća da dosta tumula, i to kamenih, ima u Banjanima. Zanimljivo je da je u Banjanima pronađen natpis na kome se pominje jedan viđeniji čovjek iz plemena Dokleata, što zmnači da im je pripadala i ova oblast. Naučnici se uglavnom slažu da je pleme Dokleata zahvatalo prostor od Morače do Trebišnjice i to potvrđuje i nalaz iz Banjana, objašnjava Baković.
Iz istorijskih izvora je poznato da su na teritoriji Crne Gore živjela mnoga ilirska plemena, Dokleati, Labeati, Plereji, Enhelejci, a jedno od najvećih plemena, koje je zahvatalo prostore sjeverne Albanije, sjeverne Crne Gore, Bosne, jugozapadne Srbije, zvalo se Autarijati.

-Interesantna je priča, koja ne može da se poveže mnogo sa naukom, ali kaže da su Autarijati nestali sa istorijske scene zbog - najezde žaba. Naime, zbog velikih padavina i vlage žabe su se namnožile, uginule, i zatrovale izvore pitke vode. Zbog toga pleme je moralo da krene u migracije. Mnogo ih je umrlo, a zadnji pomen Autarijata je vezan za Dorjansko jezero u Makedoniji, kaže naš sagovornik.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka/mart_2012/1003tumuliistrazivanja.jpg

Kada se govori o analogijama - i uopšte podacima iz dosadašnjih istraživanja tumula - zanimljivo je da su početkom 20. vijeka u okolini Nikšića pronađeni ostaci keramike sa specifičnom dekoracijom. Takođe, u Tivatskom polju tokom istraživanja tumula otkrivena je slična keramika. Na prostoru Albanije pronađen je gotovo isti nalaz, kao i na Grudi Boljevića u Tološima i nedavno u Sutomoru. Ova otkrića, kaže Baković, ukazuju da se na prostoru koji možemo ograničiti od Tivta do Nikšića, i od sjeverne Albanije do rijeke Mati, razvijala jedna posebna kultura koja je imala svoje specifičnosti. Pronađeni predmeti često upućuju na bogat sloj stanovništva. U Tivtu su otkriveni zlatni ukrasi za kosu, a u Grudi Boljevića polirana kamena sjekira sa djelovima zlata.

Nalazi posebne kulture: U ukupno šest tumula o kojima govorimo kao specifičnim, ističe Baković, pronađeni su predmeti koji su posebno dekorisani i predmeti takvog oblika za sada nisu pronađeni mimo ove teritorije. To su predmeti za kultne namjene, odnosno obavljanje rituala pri sahranjivanju. Kada je riječ o konstrukciji centralnih grobova oni se razlikuju. U Grudi Boljevića pokojnik je ukopan u zemlju, dok je u Sutomoru na zemlji napravljen kovčeg od kamena. Sve su to vrlo stari grobovi i datuju se u 3000 godinu prije Hrista, što znači da su stari oko 5000 godina.
Humke tumula rasutih po Crnoj Gori obićno su u prosjeku visoke oko dva i po metra, ali ima i većih, a prečnik im je od 10 do 20 metara. Zanimljivo je da su često posuti čak čistom, prosijanom, zemljom, dok su u Banjanima, naprimjer, uglavnom kameni, ili kombinacija kamena i zemlje. Nastajali su iz potrebe da se obilježi mjesto na kome je obavljen ritual sahranjivanja. Nasipanjem gomile preko grobnice od kamenih ploča stvarala se veza između božanstva i umrloga. U starim tumulima obično su otkriveni skeleti u zgrčenom položaju. To pokazuje vjerovanje u vječni život i ponovno rađanje. Vrlo često su pored pokojnika ostavljani razni darovi, koji su mogli da predstavljaju predmete iz svakodnevne upotrebe, nakit, a često se nalaze i predmeti vezani za ritual.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka/mart_2012/1003grobovi.jpg

Običaj sa istoka: Smatra se da je običaj sahranjivanja pod tumulima u ove krajeve došao sa istoka prilikom velikih seoba. To je period indoevropeizacije
domorodačkog stanovništva, stvaranja novih običaja i rituala, nastalih u sažimanju starog zemljoradničkog stanovništva neolita sa pridošlicama iz dalekih oblasti u okolini Crnog mora.

Da tumula ima širom svijeta i da arheološku nauku, na sreću, znaju da “zapljusnu”nova otkrća o ovim neobičnim nadgrobnim humkama, potvrđuju otkrića na prostoru Sibira. Tamo su pronađeni tumuli u kojima je rekonstruisana kuća. Posebno su zanimljivi za nauku takozvani ledeni grobovi u kojim se zbog specifične klime nakon nasipanja humke od kamena pokojnik zaledi, ustvari mumificira, tako da su arheolozi u prilici da u Sibiru nađu kompletno očuvane ostatke. Interesantan je i grob princeze i princa sa Altaja sa odlično sačuvanim ostacima pokojnika, na kojima se vidi da je tijelo bilo pokriveno tetovažama. Sačuvane su čak i njihove svilene košulje, kaže Baković, koji je bio na studijskom putovanju u ovom dalekom i čuvenom arheološkom nalazištu.
Kada je o velikim otkrićima u Evropi riječ, Njemci su u jednom svom tumulu našli pokojnika na sankama. Oni su u blizini nalazišta napravili muzej, rekonstruisali život tog vremena, čak napravili radionice predmeta.
Mi još uvijek ne možemo očekivati da će nam se na ovaj način približiti prošlost, to rade bogate zemlje, ali ne samo bogate, već prije svega one svjesne važnosti očuvanja baštine. U našem slučaju bila bi dovoljna sistematska arheološka istraživanja tumula, na koje smo, kao uostalom na cijelo nasljeđe, prilično zaboravili. Ministarstvo kulture, kaže naš sagovornik, pokrenulo je projekat „Putevima kontinuiteta“, kojim je predviđeno i istraživanje nekoliko ovih vrlo starih grobnih humki. Biće to prilika da se možda sklopi neka nova kocka u mozaiku naše nesumnjivo bogate istorije.


Suzana KAPETANOVIĆ

http://www.portalanalitika.me/drustvo/tema/54066-humka-dokleata-iz-banjana.html

Ćipur
14-03-12, 04:41
ARHEOLOŠKI LOKALITET KRAJ PODGORICE KONSTANTNO POBUĐUJE INTERESOVANjE

Ministarstvo se vraća Duklji


Antička Duklja je arheološki lokalitet koji pobuđuje pažnju i poštovanje ne samo domaćih arheologa i istoričara, već mnogih vezanih za ovu struku. Posljednjih nekoliko godina istraživanja i iskopavanja na ovom lokalitetu, povjerena su stručnom timu Muzeja i galerija Podgorice. S vremena na vrijeme tim se pojačavao stručnjacima sa strane, iz inostranstva, ali pomažu im i ovdašnje kolege. Limitirana su sredstva koja im u posljednje vrijeme opredjeljuje samo Opština Podgorica. Prije intenziviranja istraživanja pod patronatom podgoričkog Muzeja, „izvođači radova” bile su različite državne, odnosno republičke institucije. Taj trend izgleda da će se ponoviti. Jer, Ministarstvo kulture programom zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2012. godinu planira ponovo da se uključi u istraživanja, objašnjava Lidija Ljesar, pomoćnik ministra za kulturnu baštinu.
- Cilj projekta istraživanja „Putevi kontinuiteta” Ministarstva kulture je da se petogodišnjim istraživanjima prikupi dovoljno informacija koje bi bile osnov za definisanje kontinuiranog života i naseljavanja na teritoriji centralne Crne Gore, od najstarije praistorije do danas. Do sada sjeverna nekropola nije istraživana, dok je u većem obimu istražena jugoistočna i, u manjem obimu, zapadna nekropola antičke Duklje. Takođe, arheološkim istraživanjem sjeverne nekropole utvrdiće se granica širenja nekropole u ovom dijelu i time zaštititi ovaj prostor od moguće devastacije – kaže Ljesareva.
Ona dodaje da je planirano da trogodišnja arheološka istraživanja na lokalitetu antičke Duklje, kao dio projekta „Putevi kontinuiteta”, budu sprovedena na sjevernoj nekropoli.
- Time će biti utvrđene granice njenog prostiranja i na taj način biće stvoreni uslovi za adekvatnu i cjelovitu zaštitu. Takođe, na ovaj način Ministarstvo kulture pokazuje i posvećenost i brigu države za očuvanje i zaštitu Duklje. Podsjetimo, Duklja se nalazi na Unesko tentativnoj listi Crne Gore, koju je formirala stručna komisija Ministarstva kulture, a Unesko prihvatio u decembru 2010. godine – navodi Ljesareva.
Ministarstvo kulture će za trogodišnja zaštitna arheološka istraživanja sjeverne nekropole antičke Duklje, u sklopu ovog projekta, kako kaže Ljesareva, izdvojiti 46.500,00 eura.
- Arheološka istraživanja obavljaće stručni tim arheologa, antropologa i konzervatora iz referentnih nacionalnih i lokalnih institucija u oblasti zaštite kulturnih dobara, a rukovodilac će biti stručnjak koji, u skladu sa Zakonom o zaštiti kulturnih dobara, ispunjava uslove – kaže Ljesareva, ne precizirajući ime stručnjaka – vođe budućeg tima istraživača.
Zato nas je interesovalo znači li to da će Ministarstvo kulture ubuduće preuzeti Duklju pod svoju ingerenciju.
- Duklja je zaštićena kao kulturno dobro, a država podstiče i podržava sve vidove širenja saznanja o njegovim vrijednostima i značaju, kao i svrhu kulturnog dobra da ispunjava kulturne, naučne i edukativne potrebe pojedinca i društva. Zakonom o zaštiti kulturnih dobara propisano je da javne ustanove i druga pravna lica, koja ispunjavaju uslove za obavljanje konzervatorske djelatnosti, mogu vršiti arheološka istraživanja, uz prethodno odobreni Elaborat od strane Uprave za zaštitu kulturnih dobara, pa su i ova istraživanja samo jedna od mnogobrojnih na ovom lokalitetu – navodi ona na kraju.
Projekat „Putevi kontinuiteta” jedan je od šest u okviru Programa zaštite i očuvanja za 2012. godinu. Nosilac posla je Ministarstvo kulture, realizator Narodni muzej Crne Gore u saradnji sa Centrom za konzervaciju i arheologiju Crne Gore i Upravom za zaštitu kulturnih dobara.

Ž.J

Zabranjena stambena izgradnja

Kako stoji na sajtu Ministarstva kulture, „na prostoru sjeverno od antičke Duklje, između Morače i Širalije, je u zadnje vrijeme ugrožen izgradnjom stambenih objekata. Investitori često nailaze na ostatke grobnih konstrukcija i pratećeg inventara. Zaštitna istraživanja manjeg obima su pokazala da se radi o sjevernoj nekropoli antičkog grada. Pošto ovaj prostor nije istražen neophodno je sprovesti istraživanja na što je moguće širem prostoru. Dobijeni rezultati bi svakako dali novu dimenziju prošlosti Duklje i bili bi dobri za kompariranje sa nekropolom iz Riječana, a naročito sa rezultatima jugoistočne i sjeverozapadne nekropole Duklje.”
Zanimalo nas je nije li možda gradnja bez dozvole na lokalitetu Duklje inicirala ponovno interesovanje Ministarstva kulture za istraživanja na njoj, odnosno smatraju li da Grad Podgorica nije dovoljno zaštitio lokalitet.
- Kako je antički lokalitet Duklja kulturno dobro, shodno nacionalnom zakonodavstvu, na ovom prostoru nije moguća izgradnja stambenih objekata bez, prije svega, obavljenih arheoloških istraživanja i, tek nakon toga, izdavanja građevinske dozvole. Ukoliko se radi drugačije, riječ je o nezakonitim radnjama – kaže Ljesareva.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=323500&datum=2012-03-13

Ćipur
07-04-12, 19:44
TOKOM MJESECA SE OČEKUJE SAJT SA INFORMACIJAMA O ARHEOLOŠKOM LOKALITETU

Bolji dani za Duklju?


http://www.vijesti.me/slika-519x316/vijesti/bolji-dani-duklju-slika-67047.jpg (Foto: Vesko Belojević)




Čuveni arheološki lokalitet Duklja, uskoro će postati dostupan i onima koji teško mogu doći do nje ili do podataka u vezi s njom. Naime, tokom ovog mjeseca će biti postavljen sajt sa inforamcijama o samom lokalitetu, fotografijama, planovima i arheologiji Duklje.
“Sajt je u završnoj fazi. Tokom aprila taj sajt će biti postavljen i sadržaće sve relevantne informacije o arheologiji Duklje, kao i o njenoj turističkoj ponudi. To će svakako olakšati dostupnost informacija o lokalitetu kao i dolazak posjetilaca na Duklju”, kazao je rukovodilac radova na tom lokalitetu Dragan Radović.

Pored sajta, JU „Muzeji i galerije“ Podgorice u kontinuitetu rade na nalazištu i na obradi materijala, pa je tako planirano da se u drugoj polovini maja krene sa novom etapom iskopavanja.
“Mi više ne radimo od projekta do projekta, već radimo u kontinuitetu jer imamo sada tim koji je stalno na lokalitetu i stalno se radi na obradi materijala. Planiramo da od druge polovine maja krenemo sa iskopavanjima koja će biti nastavak onih koja su rađena prošle dvije godine. Sada se nastavljaju na tzv. Objektu 9 koji je već dvije godine predmet istraživanja. Nadamo se da ćemo u maju i junu realizovati ta iskopavanja“, kazao je Radović.
On je objasnio da se Objekat 9 na Duklji, sastoji od arhitektonskog kompleksa neprosredno uz Forum i u prethodnim iskopavanjima je otkriven jedan kompleks koji se sastoji od više prostorija sa kapitolnim hramom u sredini.
Govoreći o trenutnom stanju lokaliteta, Radović je istakao da se nalazi u dobrom stranju i da se ulažu značajna sredstva kako bi se lokalitet još više unaprijedio i valorizovao.
„U odnosu na ranije godine, govoreći o periodu od pet i više godina unazad, lokalitet se nalazi u dobrom stanju. Muzej i Glavni grad ulažu novac i sada se vodi računa o njemu, ima i fizičku zaštitu, redovno se lokalitet kosi i čisti. Nakon svakog iskopavanja se radi preventivna konzervacija objekata tako da to sada izgleda jako dobro, o čemu mogu da posvjedoče i brojni posjetioci koji sve više dolaze. Namjera je da se Duklja uvrsti u turističku ponudu Podgorice”, rekao je Radović.
Trenutno se radi i na pripremi Zbornika Antička Duklja III , u kojem će biti objavljeni radovi eminentnih stručnjaka iz Crne Gore, kao i iz i inostranstva.

Ćipur
19-06-12, 15:28
Arheološko nalazište kod Berana: Vučja ogrlica za damu iz Torina

http://ads.pobjeda.net/www/delivery/lg.php?bannerid=56&campaignid=6&zoneid=4&loc=1&referer=http%3A%2F%2Fwww.pobjeda.me%2F2012%2F06%2F 17%2Farheolosko-nalaziste-kod-berana-vucja-ogrlica-za-damu-iz-torina%2F&cb=a2b7a2f665
Na lokalitetu Torine pronađeni ostaci vinčanske kulture, koju smjenjuje bubanjsko-humska, prožimajući se i formirajući novu južno-balkansku kulturnu grupu, tako da ovo istraživanje mijenja dosadašnja saznanja o praistorijskim kulturnim uticajima na području Polimlja, a vjerovatno i cijele Crne Gore

Piše: Gojko Knežević

http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2012/06/7.-Dio-arheoloskih-predmeta-300x224.jpg (http://www.pobjeda.me/2012/06/17/arheolosko-nalaziste-kod-berana-vucja-ogrlica-za-damu-iz-torina/7-dio-arheoloskih-predmeta/)

Arheološko nalazište Torine u Radmanskoj klisuri kod Berana potvrdilo je da je svako veliko otkriće – slučajno. Kada su, lani, žitelji gornjih Radmanaca pokušali da probiju put kroz kanjon, otkriveni su ljudski skeleti, što je bio razlog za arheološko istraživanje. Već sa nekoliko ispitnih sondi u donjim slojevima otkrivena je bronzanodopska kuća s kraja neolita, u kojoj je, oko ognjišta, nađen veliki broj cijelih keramičkih sudova, koštanih alatki, pijuka od jelenskih rogova i dvije brušene kamene sjekire. Pronađeni ostaci vinčanske kulture, koju smjenjuje bubanjsko-humska, prožimajući se i formirajući novu južno-balkansku kulturnu grupu, tako da ovo istraživanje mijenja dosadašnja saznanja o praistorijskim kulturnim uticajima na području Polimlja, a vjerovatno i cijele Crne Gore.

Prožimanje kultura

http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2012/06/ATT00015-300x247.jpg (http://www.pobjeda.me/2012/06/17/arheolosko-nalaziste-kod-berana-vucja-ogrlica-za-damu-iz-torina/att00015/)

Napominjući da je lokalitet Radmanci, sa čuvenom zazidanom pećinom i utvrđenjima, nadomak Petnjice, najvredniji i najbogatiji u Crnoj Gori iz eneolita, odnosno mlađeg bronzanog doba, arheolog i direktor Polimskog muzeja Predrag Lutovac objašnjava da je istraženo po dubini nešto više od metra zemljanog sloja, u kojem su sačuvani podaci o kraju neolitske kulture i početku korišćenja metala, bakra i bronze. - Polimski muzej osamdesetih godina je u Torinama prikupio prvi materijal, a u istraživanjima 1998, 2007. registrovao eneolitski i bronzanodopski lokalitet od četvrtog do drugog milenijuma. Pronađena ogrlica od vučjih zuba, bakarne igle, keramika i ukupna kulturna stratifikacija pokazuje da je najdublji kulturni sloj vinčanski, a potom se hronološki sedimenti ređaju sve do bronzanog doba.

http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2012/06/2.-Ogrlica-od-vucjih-zuba-300x224.jpg (http://www.pobjeda.me/2012/06/17/arheolosko-nalaziste-kod-berana-vucja-ogrlica-za-damu-iz-torina/2-ogrlica-od-vucjih-zuba/)

- Ovo je, bez sumnje, krajnja destinacija do koje dopiru uticaji bronzanodopskih kultura sa primorja, ali i bubanjskohumske kontinentalne kulturne grupe, koje se ovdje susreću i prožimaju, formirajući posebnu kulturu. Uporedo sa vinčanskom kulturom u Polimlju traje ili, takoreći, kreće novi talas bakarnog doba i bubanjsko-humska kulturna grupa, za koju se smatralo da je bila u zapadnoj Srbiji i preko Kosova i Metohije spuštala se do Skadra i primorske oblasti. Do Torina se smatralo da te kulture uopšte nema na području Crne Gore. Nakon novih saznanja, međutim, ne možemo da isključimo uticaje primorskih grupa na područje Polimlja, ali je očigledno da postoje i uticaji centralnog Balkana, poznatijih većih bubanjsko-humskih kulturnih grupa, koje stočarenjem preko Pešterske visoravni dolaze do Polimlja i dodiruju se sa ostacima vinčanske grupe i uticajima sa primorja. Po keramici i ostalim upotrebnim predmetima na ovom lokalitetu utvrdili smo da nije jedna kultura nasilno smijenila drugu, nego je bio suživot tri kulturne grupe.

Jasnija praistorija

http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2012/06/5.-Keramicki-prsljenak-za-vreteno-300x283.jpg (http://www.pobjeda.me/2012/06/17/arheolosko-nalaziste-kod-berana-vucja-ogrlica-za-damu-iz-torina/5-keramicki-prsljenak-za-vreteno/)

- Radmance nesumnjivo kazuju da u brozanom dobu uticaji nijesu samo od Primorja prema Polimlju, nego i obrnuto. Na osnovu u Torinama pronađenog kalupa za livenje posebne vrste egejskih bodeža, kakav je nađen u Momišićima, jasno je da su te kulturne grupe u ljetnjem periodu vjerovatno bile na prostoru Pešterske visoravni i Polimlja, a s jeseni se spuštale u podgoričku ravan i dalje se prožimale sa primorskom kulturom. Lokalitet je jedinstven u Crnoj Gori po bogatstvu keramičkog, koštanog i kremenog materijala i kamene industrije, čijim je otkrićem pokrenut veliki broj pitanja, tako da je Polimski muzej planirao istraživanja na više lokaliteta koji bi mogli da prikažu ta kretanja i kulturne uticaje. Planirano je istraživanje Trnja u Bijedićima kod Bijelog Polja, gdje postoje tragovi kraja vinčanske kulturne grupe i realno je očekivati da na tom prostoru ima i ostataka budimsko-humske grupe. Izvršićemo i reviziju arheoloških istraživanja Berankrša, jednog od značajnih neolitskih lokaliteta, koji pripada vinčanskoj kulturnoj grupi, a u gornjim slojevima se pojavljuje metalno doba. Cilj je da na osnovu materijala pronađenog šezdesetih godina, uhvatimo nit i bronzanog doba, o čemu u muzeju ima materijala na koji u vremenu iskopavanja nije obraćena odgovarajuća pažnja.

http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2012/06/3.-Pijuk-od-jelenskog-roga-155x300.jpg (http://www.pobjeda.me/2012/06/17/arheolosko-nalaziste-kod-berana-vucja-ogrlica-za-damu-iz-torina/3-pijuk-od-jelenskog-roga/)

U potrazi za što jasnijom „kopčom“ između finalnog bronzanog doba i neolita trebalo bi nastaviti ispitivanje i lokaliteta Gradac u Crnči. Tako, Polimski muzej širi sliku praistorijskih zbivanja na prostoru Crne Gore, a njegovi rezultati koristiće i Ministarstvu za uređenje prostora u definisanju arheoloških lokaliteta i spomenika, što je u sklopu evropskog projekta Pejzaž koji se mijenja. Bogatstvo i raznovrsnost arheološkog materijala nameću potrebu da se Radmanci kompletno ispitaju i predstave široj naučnoj javnosti, kao i da se brojni lokaliteti u Polimlju vrednuju i izdvoji šta je od nacionalnog, a šta opštinskog značaja. Za tu namjenu, međutim, Muzej nema dovoljno novca – objašnjava Lutovac, napominjući da su istraživanje u Torinama finansirali opština Berane i Ministarstvo za kulturu, koje je za za ovu godinu prihvatilo projekat Polimskog muzeja i Poljske akademije nauka za multidisciplinarno probno istraživanje Malesije, na osnovu kojeg bi se pripremila dokumentacija sa kojom bismo mogli zajednički konkurisati kod evropskih fondova.

Ženska figurina

http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2012/06/Zenska-figurina-stara-5.000-godina-215x300.jpg (http://www.pobjeda.me/2012/06/17/arheolosko-nalaziste-kod-berana-vucja-ogrlica-za-damu-iz-torina/zenska-figurina-stara-5-000-godina/)

- U Torinama je, između ostalog, pronađena ženska figurina neprocjenjive vrijednosti, stara preko pet hiljada godina. Radi se o reprezentativnom nalazu koji mijenja dosadašnja naučna saznanja. Figurina je karakteristične petougaone glave. Torzo je vrlo realistično prikazan, sa svim ženskim atributima. Po obliku slična je onima koje su nađene na Kosovu, u Fatosu i Predionici, ali su one odjevene, dok je ova naga i nema urezanih motiva i ukrasa. Nesumnjivo je, figurina iz Torina potiče iz perioda Vinča-Pločnik, tri do tri i po hiljade godina prije nove ere – kaže Lutovac.

Glasnik Polimskog muzeja

- Sve što smo našli u Torinama novo je i dragocjeno. Pronađeno je desetak manjih keramičkih sudova ucijelo, nešto bušenih kamenih sjekira i priličan broj pijuka od jelenskih rogova, koštanih alatki, igala, šila, probadača… Naime, oko 500 predmeta pronađenih prilikom istraživanja trajno ća se čuvati i ući u inventarske knjige muzeja – objašnjava Lutovac, napominjući da je Ministarstvo kulture ove godine finansijski podržalo pokretanje godišnjaka Polimskog muzeja, u kojem će na našem i engleskom jeziku biti predstavljeno ono čime se ustanova više od pet decenija bavi.



http://www.pobjeda.me/2012/06/17/arheolosko-nalaziste-kod-berana-vucja-ogrlica-za-damu-iz-torina/

Ćipur
25-06-12, 01:04
Ništa do septembra

Istraživanje u Duklji nije nastavljeno - arheolozi ostali bez licence


http://www.vijesti.me/slika-519x316/vijesti/istrazivanje-duklji-nije-nastavljeno-arheolozi-ostali-bez-licence-slika-146435.jpg U Duklji prošle godine (Foto: Vesko Belojević)

"Muzeji i galerije" Podgorice nisu nastavili kontinuirana istaživanja na arheološkom lokalitetu Duklja u maju, jer arheolozi nisu dobili licence, a Ministarstvo kulture je saopštilo da osim dva zaposlena, ostali nisu ni aplicirali.
Prema riječima rukovodioca projekta radova na Duklji Dragana Radovića bilo je određenih odugovlačenja i probijanja rokova, ali radovi nijesu stopirani samo krivicom Ministarstva, i da očekuje da će od septembra biti nastavljena istraživanja.

Ministarstvo kulture je "Vijestima" odgovorilo da je Komisija za izdavanje i oduzimanje istraživačke licence razmatrala dva zahtjeva za dobijanje licence stručnjacima angažovanim na Duklji. Licencu je dobio diplomirani konzervator i restaurator, dok za diplomiranog istoričara umjetnosti - arheologa, Komisija čeka dopunu dokumentacije.
"Komisija je u proteklom periodu, u odnosu na ispunjenost uslova propisanih zakonom i pravilnikom izdala 13 licenci, od kojih je 10 izdato fizičkim licima sa visokom stručnom spremom diplomirani arheolog i jedna pravnom licu" saopštilo je Ministarstvo.
Ministarstvo je "Vijestima" odgovorilo i da JU Muzeji i galerije Podgorice nisu aplicirali za istraživačku licencu kod Komisije, "zbog čega u skladu sa Zakonom, ne može biti nosilac odobrenja za arheološka istraživanja".
Prema Zakonu je predviđeno da pravno lice, da bi apliciralo za licencu, treba da ima najmanje tri zaposlena sa odgovarajućom visokom stručnom spremom, od kojih jedno mora imati istraživačku licencu.
"Ministarstvo kulture nije spriječilo istraživanja na arheološkom lokalitetu Duklja, već fizička i pravna lica, izuzev pomenute dvije prijave, nijesu ni aplicirali za licence. Uprava za zaštitu kulturnih dobara izdaje odobrenja za vršenje istraživanja, na osnovu istraživačkih licenci koje izdaje Ministarstvo", piše u odgovoru "Vijestima".
Zakonom nije utvrđen period važenja licence koja se izdaje, Zakonom i pravilnikom su definisani uslovi kada se oduzima licenca, u slučaju kada fizičko ili pravno lice ne obavlja djelatnost u skladu sa zakonima.
Kada je u pitanju procedura za dobijanje istraživačkih licenci u Ministarstvu kažu da “izdavanja istraživačkih licenci obuhvata podnošenje zahtjeva od strane podnosioca, uz koji se dostavljaju dokazi propisani Zakonom i Pravilnikom o bližim uslovima za izdavanje i oduzimanje istraživačke licence. Komisija za izdavanje i oduzimanje istraživačke licence na redovnim sjednicama razmatra pristigle zahtjeve pravnih i fizičkih lica i u odnosu na ispunjenost uslova predlaže Ministarstvu izdavanje licence”, kažu u Ministarstvu.
Ukoliko je zahtjev za izdavanje istraživačkih licenci nepotpun, Komisija dostavlja pismeno obavještenje podnosiocima čiji su zahtjevi nepotpuni i daje odgovarajući rok za dostavljanje nedostajuće dokumentacije.

http://www.vijesti.me/kultura/istrazivanje-duklji-nije-nastavljeno-arheolozi-ostali-bez-licence-clanak-79682

Ćipur
02-07-12, 20:14
ARHEOLOŠKI MUZEJ CRNE GORE JOŠ NIJE OTVORIO VRATA

Rade samo na papiru

Ne tako davno Pavle Pejović, direktor Narodnog muzeja Crne Gore za naš list potvrdio je da je u sklopu ove ustanove formiran Arheološki muzej. Aktom o reorganizaciji NMCG ova ustanova sada ima četiri jedinicie – Umjetnički, Istorijski, Etnografski i u osnivanju Arheološki muzej. O osnivanju Arheološkog muzeja donesena je odluka i na sjednici Vlade. Sudeći po odgovorima iz Ministarstva kulture kod kojeg smo se zanimali o radu budućeg muzeja koji je definitivno potreban Crnoj Gori, još se nije daleko odmaklo od te odluke. Na pitanje koliko novca država planira da izdvoji za osnivanje ovog muzeja, dobili smo odgovor:
- Za potrebe Arheološkog muzeja, nakon urađenog sinopsisa i špigla stalne postavke, ukoliko bude potreba da se izvrši određena adaptacija postojećeg objekta, biće objavljen javni tender u skladu sa zakonom. Zavisno od obima potrebnih radova odrediće se finasijska sredstva – objašnjava Lidija Ljesar, pomoćnica ministra kulture za kulturnu baštinu. Navodi da reorganizacija NMCG proizlazi iz Zakona o kulturi iz 2008. i Zakona o muzejskoj djelatnosti 2010. godine.
- Osnivanje Arheološkog muzeja i navedene organizacione promjene Narodnog muzeja sprovedene su na način koji je propisan za njihovo osnivanje, na osnovu elaborata o opravdanosti reorganizacije NMCG i Centra „Njegoš”, koji je usvojila Vlada u aprilu prošle godine – kaže Ljesar. Kako objašnjava pomoćnica ministra kulture osnivanjem Arheološkog muzeja prvi put počinje formiranje jedinstvene i dragocjene muzejske zbirke Crne Gore, koja će objediniti arheološki materijal od praistorijskog do srednjevjekovnog perioda.
Kako dodaje Ljesar fundus tog novog muzeja formiraće se na osnovu podataka i materijala prikupljenog realizacijom projekta „Putevi kontinuiteta”.
- Programom zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2012. godinu, planiran je projekat „Putevi kontinuiteta” u okviru koga će se angažovati veći broj stručnjaka iz oblasti arheologije i konzervacije. Na osnovu publikovanih rezultata i učešća stručnjaka iz drugih oblasti (istorija, etnologija, fizička antropologija...) doći će se do novih naučnih saznanja i prikupiti arheološki materijal za formiranje i popunjavanje muzejskog fonda i za stalnu muzejsku postavku Arheološkog muzeja. Interdisciplinarnom i komplementarnom obradom arheološkog materijala prikupiće se informacije i generisati znanje o prošlosti Crne Gore, u cilju sveobuhvatnog proučavanja naše istorije – objašnjava Ljesar. Dodaje da će „Putevi kontinuiteta” obuhvatiti istraživanja praistorijskih, antičkih lokaliteta i ranosrednjevjekovnih i srednjevjekovnih utvrđenja. Ove godine, biće realizovano šest takvih projekata. Nosilac arheoloških istraživanja je Ministarstvo kulture, a realizator „Puteva kontinuiteta” je NMCG, dodaje Ljesar.
- Arheološki muzej biće posvećen arheolozima i posjetiocima. Muzej sa svojim depoima, biće prostor namijenjen naučnom radu arheologa, a izložbeni dio posvećen je svim zainteresovanim građanima. Šira publika treba da stekne određeni pojam o tome šta arheologija sve daje, a stručnjaku treba da pruži podatke koji ga mogu podstaći na dalji rad i istraživanje – priča Ljesar o budućem radu muzeja.
Zgrada budućeg muzeja biće opremljena u skladu sa standardima muzejske djelatnosti.
- Ako se prati rad sektora za kulturnu baštinu u oblasti muzejske djelatnosti može se vidjeti da je mnogo urađeno i da se sektor angažuje da se u muzejima obezbijede sve bolji uslovi za rad. Nezadovoljstvo u muzejima, uglavnom se odnosi na loše uslove rada opštinskih muzeja, koji su pod nadležnostima lokalnih samouprava. Ministarstvo kulture pomaže, u skladu sa ingerencijama i mogućnostima, otklanjanju brojnih problema u funkcionisanju lokalnih muzeja, daje savjete i preporuke u procesu implementacije zakona i podzakonskih akata. U maju prošle godine organizovana je radionica radi pružanja podrške opštinama, opštinskim muzejima na temu: „Višegodišnja strategija razvoja muzejske djelatnosti kroz implementaciju propisa iz ove oblasti”. Ove godine je godišnjim programom zaštite i očuvanja kulturnih dobara predviđeno i realizuje se finansiranje brojnih projekata opštinskih muzeja, što je značajan doprinos Ministarstva kulture njihovom radu – navodi Ljesar.

Ž.J.

Sarađujte

Zanimalo nas je i što će se desiti sa arheološkim zbirkama u zavičajnim muzejima kada već planiraju osnivanje jednog centralnog.
- Arheološke zbirke koje postoje u zavičajnim i drugim muzejima treba da uspostave saradnju sa Arheološkim muzejom, čime će unaprijediti arheološke zbirke i cjelokupna arheologija Crne Gore – kaže Ljesar.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=337516&datum=2012-07-02&naslov=Rade%20samo%20na%20papiru

Ćipur
08-07-12, 22:54
ZABORAVLJEN...

Hoće li se srednjovjekovni grad Svač probuditi iz sna?

Na jesen će se, nakon skoro tri decenije, nastaviti istraživanja na vrijednom istorijskom i arheološkom lokalitetu pored Šaskog jezera


http://www.vijesti.me/slika-519x316/vijesti/hoce-li-se-srednjovjekovni-grad-svac-probuditi-sna-slika-151060.jpg
Ostaci crkve Svetog Jovana, izgrađene 1300. godine, kada je Svač intenzivno živio (Foto: Savo Prelević)

Na nevelikoj uzvišici pored Šaskog jezera, na desetak kilometara od mora, u komšiluku Ulcinja u kamenjaru i trnju spava srednjovjekovni episkopski grad Svač. Kako se vjeruje, nastao je na temeljima ilirske gradine.
Stotinama godina na toj uzvišici punim plućima mirisali su život i more, kovao se novac i gradile crkve. Zapamtio je Svač najezdu Mongola i rušenja, a u viševjekovni san je uronio kada su Osmanlije preskočile Bosfor i na duži period nastanile se na Balkanu.
http://ads.vijesti.me/www/delivery/lg.php?bannerid=263&campaignid=116&zoneid=139&loc=http%3A%2F%2Fwww.vijesti.me%2Fvijesti%2Fhoce-li-se-srednjovjekovni-grad-svac-probuditi-sna-clanak-81775&referer=http%3A%2F%2Fwww.vijesti.me%2F&cb=2bd3c18937

Danas Svač, iako je samo na papiru zaštićeni spomenik kulture, spava na istom brdu kao u vremenu kada su ga osvojili Turci, samo što sve više liči na razvalinu i što sve nečujnije šapuće o svojoj istoriji, o crkvama kojih je bilo koliko dana u godini, o vremenima koja su protutnjala preko njega. Svi dolazili i odlazili, neki rušili i podizali, drugi gradili i osvajali jedino država kojoj je stotinama godina pripao u nasljeđe nikako da navrati.
Prva arheološka istraživanja Svača rađena su prije skoro tri decenije, daleke 1985. godine. Plan je da se nakon tolike pauze istraživanja nastave ove jeseni i to bi iz vjekovnog sna moglo probuditi grad koji bi, makar kako očekuju arhelozi a obećava legenda i predanje, mogao da ispriča toliko toga.

http://www.vijesti.me/slika-w519/vijesti/hoce-li-se-srednjovjekovni-grad-svac-probuditi-sna-slika-151059.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/16/151059.jpg)

"Prva arheološka istraživanja rađena su 1985. godine. Riječ je o sondažnim istraživanjima prilikom kojih je prikupljeno dosta pokretnog arheološkog materijala koji je datiran i uglavnom je riječ o srednjem vijeku. Tada je bio plan da se sljedeće godine nastave sistematska istraživanja, ali do toga nije došlo. Moj plan je bio da istraživanja traju deset godina i da se Svač do kraja istraži. Ove godine će se nastaviti istraživanja, arheolozi će na Svaču raditi 70 dana i to bi trebalo da krene na jesen", kaže arheolog Mileva Nikolaidis, direktorica Muzeja u Ulcinju.

Ona kaže da je 1985. godine urađeno rekognosciranje, što znači da je teren pregledan i da su ubilježeni i popisani svi podaci i mjesta koja mogu biti interesantna.
"Postoji legenda da je grad Svač sa okolinom u srednjem vijeku imao crkava koliko dana u godini. Međutim, rekognosciranjem na terenu utvrdili smo da tamo postoji osam crkava. Dvije su katerdralne i šest je u temeljima. Kada su rađena ta prva istraživanja postojala je divna ideja da se do grada dovede put i da konzerviramo jednu od dvije velike crkve Svetu Mariju ili Svetog Jovana Krstitelja i da u jednoj od njih izložimo sav materijal koji tamo pronađemo. Žalosno je što je taj plan propao jer nije bilo novca, a te crkve su sada nakon skoro tri decenije jako oronule", kaže ona.
Svač je imao vrlo burnu istoriju.

http://www.vijesti.me/slika-w180/vijesti/hoce-li-se-srednjovjekovni-grad-svac-probuditi-sna-slika-151058.jpg

"Pretpostvalja se da je riječ o ilirskoj gradini. Stefan Nemanja je 1183. godine napravio episkopski grad Svač. Mongoli su ga uništili 1242. godine dolazeći sa sjeverozapada. Jelena Anžujska (supruga srpskog kralja Uroša I), koja je boravila na tom prostoru, obnovila je grad. Ona je za svoju dušu, pošto je bila katolkinja, obnovila u gotičkom stilu crkvu Svete Marije, a svom mužu je posvetila crkvu Svetog Jovana Krstitelja građenu u romaničkom stilu. Obje crkve su nastale 1300. godine. Grad je u svoje vrijeme intenzivno živio, imao je svoju kovnicu novca i tako je trajao do dolaska Turaka, kada je postao mrtav grad" kaže Nikolaidis.
Zašto je i kako Svač prestao da živi, arheolozi nijesu do kraja sigurni.
"Postoji više opcija. Ili je bila neka velika kuga koja je opustošila grad ili ga je uništio neki razorni zemljotres koji su tada bili česta pojava. Moguće je da je najezdom Turaka uništen i napušten. Možda, prilikom predstojećeg istraživanja nađemo odgovor i na to pitanje i dođemo i do starijih arheoloških nalaza. Prethodnim istraživanjima, osim srednjovjekovnih ostataka, našli smo i ulomke i fragmente ilirske keramike, grčke, rimske. Našli smo i metalni novac, ali nijedan nije bio svački. Nijesmo našli ni tadašnji novac Ulcinja, pošto je i on imao kovnicu novca. Uglavnom je tu riječ o skadarskom i kotorskom novcu. Svakako, postoji mogućnost da ćemo već na jesen doći do pravog materijala koji nas interesuje", kaže ona.

http://www.vijesti.me/slika-w519/vijesti/hoce-li-se-srednjovjekovni-grad-svac-probuditi-sna-slika-151057.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/16/151057.jpg)

http://www.vijesti.me/vijesti/hoce-li-se-srednjovjekovni-grad-svac-probuditi-sna-clanak-81775

Ćipur
26-07-12, 12:47
Zašto se poljski i naši arheolozi uporno vraćaju istraživanjima u Risnu?

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka/jul_2012/15_jul/25carinepocetna.jpg

Ekipa crnogorskih i poljskih arheologa završila je ovih dana sistematska arheološka istraživanja na lokalitetu Carine u Risnu. Da trud arheologa nije bio uzaludan potvrđuje i podatak da je za nešto manje od mjesec istraživanja, otkrivena luksuzna helenistička keramika, kao i 150 novčića uglavnom iz doba kralja Balajosa i novčići porijeklom iz antičkih grčkih gradova.
- U jednoj ostavi je nađeno još oko 100 novčića, čiji će se tačan broj moći utvrditi tek nakon konzervatorskog tretmana, jer su novčići pronađeni međusobno stopljeni usljed izuzetno dugog boravka u zemlji. Dio nalaza, kao i tokom dosadašnjih istraživanja, privremeno je na ekspertizi i konzervaciji u Centru za istraživanja antike jugoistočne Evrope pri Univerzitetu u Varšavi, kaže za Portal Analitika arheolog mr Dejan Gazivoda, saradnik za sektor arheologije u Centru za konzervaciju i arheologiju.
Lokalitet Carine u Risnu domaći i poljski arheolozi istražuju punih jedanaest godina i još uvijek je to za njih izuzetno zanimljivo mjesto na kome se mnogo toga može otkriti.. Tokom više od decenije istraživanja tu su pronađeni ostaci antičkog grada (kiklopski zidovi, gradske ulice, insule, i zidovi objekata helenističog grada), ali i brojni predmeti od keramike, metala, stakla. Posebno se izdvajaju nalazi gnathia keramike, nalazi novca ilirskog kralja Balajosa – velika ostava sa ukupno 4660 novčića iz I vijeka p.n.e., zlatni prsten sa predstavom Artemide, fragmenti amfora sa poklopcima i natpisima prozvođača.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka/jul_2012/15_jul/novac_bajlo.jpg

Arheolog mr Dejan Gazivoda ističe da je dio centra antičkog grada na prostoru Risna otkriven sa svim sadržajima koji su obilježavali život u tom istorijskom periodu.
"Svi segmenti života potrebni za rekonstrukciju naselja i grada su pronađeni - utvrde, pristanište, sidrište, stambeni i javni objekti, vodovod, luksuzni objekti sa kupatilima i mozaicima, trgovački objekti sa magacinima", objašnjava Gazivoda.
Stoga ne čudi što je Centar za konzervaciju i arheologiju sklopio novi petogodišnji Ugovor o saradnji sa Varšavskim univerzitetom kako bi istraživanja i narednih godina bila nastavljena.
Tim koji se i ove godine može pohvaliti izuzetno vrijednim otkrićima za arheološku nauku, činli su rukovodilac istraživanja mr Vilma Kovačević, arheolog-istraživač savjetnik, te arheolozi Ivana Medenica, Aleksandra Mićunović, Nikola Borovinić i Adelhaida Redžović, arh. tehničar-konzervator. Nadzor istraživanja obavljao je arheolog Đore Ćapin. Poljska ekipa brojala je tri arheologa, od kojih su dva magistra, na čelu sa prof. dr Pjotrom Dičekom, direktorom Centra za istraživanja antike jugoistočne Evrope pri Univerzitetu u Varšavi sa grupom studenata.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka/jul_2012/15_jul/22tn_istr_2012_risan_B.jpg

http://www.portalanalitika.me/drustvo/vijesti/68396-zato-se-poljski-i-nai-arheolozi-uporno-vraaju-istraivanjima-u-risnu.html

Ćipur
12-08-12, 00:52
Intervju – Pjotr Diček, arheolog: Iskopine u Risnu uvijek pune iznenađenja

http://ads.pobjeda.net/www/delivery/lg.php?bannerid=107&campaignid=59&zoneid=4&loc=http%3A%2F%2Fwww.pobjeda.me%2F2012%2F08%2F11%2 Fintervju-pjotr-dicek-arheolog-iskopine-u-risnu-uvijek-pune-iznenadenja%2F&referer=http%3A%2F%2Fwww.pobjeda.co.me%2F&cb=c115e60605

Dvanaest godina predanog rada arheologa iz Poljske sa kolegama iz Crne Gore rezultirali su značajnim arheološkim otkrićima na području Risna. Neka od njih su jedinstvena u svijetu, kao što je onaj od prije dvije godine kada je u jednoj ostavi pronađeno čak 4.600 novčića, što predstavlja najveće numizmatičko otkriće u Evropi. Time je na terenu potvrđena činjenica da je Risan uistinu bio najznačajniji antički grad na jugoistočnoj obali Jadrana.


http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2012/08/Pjotr-Dicek-00-u-214x300.jpg (http://www.pobjeda.me/2012/08/11/intervju-pjotr-dicek-arheolog-iskopine-u-risnu-uvijek-pune-iznenadenja/pjotr-dicek-00-u/)

Njegov značaj je prepoznao još slavni arheolog Artur Evans koji je daleke 1878. godine počeo da istražuje njegove slojeve, ističući u svom radu koji do danas nije preveden kod nas, značaj Risna i onoga što ovaj predio krije u svojim njedrima i podmorju, gdje se i danas naziru ostaci potonulog antičkog grada. O arheološkom istraživanju Risna za Pobjedu govori prof. dr Pjotr Diček, poznati poljski arheolog koji više od decenije sa kolegama iz Crne Gore otkriva antičko blago ovog grada.

Za početak, recite nam nešto više dosadašnji rad na projektu otkopavanja Risna i saradnji između Univerziteta iz Varšave i Univerziteta Crne Gore.

- Projekat traje 12 godina i ove godine je potpisan produžetak do 2017. Naša ekipa je jedina u Crnoj Gori koja sistematski istražuje jedan lokalitet, a koja istovremeno plaća radnike, kupovinu alata i konzervaciju najavažnijih nalaza. Naučni rezultati sa ovog lokaliteta poznati su u Poljskoj, ali i u drugim zemljama. Od momenta kada smo počeli istraživanja, Risan je postao poznat u svijetu, što se potvrđuje i dolaskom sve većeg broja turista iz Poljske i drugih zemalja na lokalitet, ali i onih koji se interesuju za naučna istraživanja. Za 12 godina našli smo puno vrijednih nalaza što je rezultiralo isto tako vrijednim naučnim rezultatima. Otkrili smo novi mozaik u blizini risanske bolnice, znamo da je tamo bila luksuzna rimska vila. Mozaik smo ponovo zatrpali zemljom, kako bismo ga zaštili od propadanja. Našli smo i tri nova mozaika u sastavu vile Hipnos, koje smo konzervirali, a i utvrdili funkciju vile. Bio je to hotel u doba antike (u II i III vijeku nove ere). Mozaike smo datirali polovinom II vijeka, ranije su oni stavljani u III vijek n.e. Dokumentovali smo crteže u Lipcima i utvrdili da ovaj lokalitet pripada kulturi Val Camonica, prisutnoj na prostoru sjeverne Italije. Crteži u Lipcima ranije su ranije bili datirani u VIII vijek p.n.e, a mi smo naučno utvrdili da potiču iz X vijeka p.n.e. Istraživali smo pećinu Tamnica u blizini Perasta i definisali je kao lokalitet jadranskog neolita (6000- 5000 p.n.e.) a magacin amfora kao kasnu antiku. Na lokalitetu Djamija, na južnoj obali Spile, iskopali smo djelove malih helenističkih kuća i kuća iz kasne rimske antike. To je dio gdje su živjeli siromašni stanovnici tadašnjeg Risna. Locirali smo nekropole antičkog Risna i mrežu antičkih ulica. Na Carainama smo otkrili dvije insule, djelovi helenističkog Risna i jednu od glavnih ulica, koja prelazi antičke bedeme, a koja ide do dijela grada gdje je vjerovatno bio most. Otkrili smo antičke bedeme, tzv „ilirski bedem“ iz V do IV vijeka p.n.e i ti bedemi su u donjem dijelu grada i na Gradini. Druge takozvane kiklopske ili poligonalne bedeme otkrili smo cijelom dužinom antičkog Risna. Danas ima kiklopskih bedema sačuvanih u dužini od jednog kilometra. Otkrili smo ostatke zidova koji su vezali donji dio grada s akropoljem. Na akropolju – Gradini – otkrili smo malo utvrđenje iz bronzanog doba (XI vijek p.n.e), kiklopske zidine ilirskog tipa, i tu će istraživanja biti nastavljena iduće godine. Otkrili smo i stari put od donjeg grada do akropolja na Gradini kojim je nekada išla procesija hodočasnika. Na Carinama smo otkrili helenističku kuću. Bila je to kuća sa magacinom za amfore i prodavnicom helenističke keramike i malo kupatilo sa kadom i pdonim mozaikom. Na drugom dijelu, koji smo označili kao Carine VII, prilikom sadašnjih istraživanja, našli smo veliku ostavu Balajosovog novca i kuću koju smo nazavali Agalonova, u kojoj je bilo kupatilo, taverna, gdje smo našli zlatni prsten, importovan sa Sicilije u III vijeka n.e. Ove godine naša direktorica je potpisala produžetak ugovora na još tri godine sa mogućnošću produžetka na pet. Na temelju ovog ugovora u Poljskoj, na Varšavskom univerizitetu, studira dvadeset studenata iz Crne Gore. Oni studiraju arheologiju, žurnalistriku, političke nauke, genetiku i dr. Dobijaju stipendije od poljske države, kao i još neke besplatne prinadležnosti. Iz Crne Gore dolaze i studenti koji žele da odbrane magistarski rad, a ima kanidata za doktorske radove.

Kako je protekla ovogodišnja arheloška kampanja u Risnu? Kakvi su rezultati?

- Kampanja je bila puna iznenađenja. Nijesmo se nadali da će poslije fascinantnih otkrića 2010. i 2011. biti još puno novih nalaza. Nivo vode je bio nizak, što je pogodovalo našim istraživanjima, pa smo našli zid i ranog perioda IV vijeka prije nove ere. To znači period u kome je postojao kiklopski zid. To je najraniji period ilirske države. Iz tog perioda imamo i puno nalaza, ukupno 466, i oko 800 drugih raznih materijala. Tu su novci grčkih kolonija na Jadranu: Vis, Faros, Epidmanos. Ima dosta helenističke keramike kao na atinskoj agori, od posuda za punjenje vina do onih za ispijanje vina, te posude za ulje, tanjiri specijalnih formi u obliku ribe. Na nekima se vide grafiti, urezana slova: API- ARI i KI… To govori da su stanovnici Risna pisali grčkim pismom. Stanovnici grada su bili Grci i Iliri, ali je kultura bila grčka. Risan je bio intrenacionalan grad, povezan ekonomski sa cijelim Jadranom, Grčkom, Sicilijom, Egejskim morem (Chios, Kos). U to vrijeme Risan je bio jedan od najvažnijig gradova na jugoistočnom Jadranu, od Visa do Skadara. Senzacionalna je ove godine i druga ostava novca – više od sto komada Balajasovih novčića i drugih grčkih kolonija. Novac je bio sakriven u ćošku ostataka jedne sobe. Ovo je velika senzacija i do sada nije poznato da su na jednom lokalitetu nađeni toliki novci. Podsjećam na onaj od prije dvije godine, kada smo našli 4.600 raznih primjeraka novca. To je najveće numizmatičko otkriće na prostoru Evrope do sada. Ni na jednom lokalitetu u svijetu nije pronađeno toliko novca. Ovo je prilika da zahvalim crnogorskim kolegama koji učestvuju u kamapanji, Vilmi Kovačević i njenim saradnicima sa crnogorske strane, uz čiju pomoć i dobru saradnju smo postigli tako dobre i značajne zajedničke rezultate.

Ćipur
12-08-12, 00:53
Planirate da u jednoj srednjovjekovnoj plati u Risnu otvorite arhološku – muzejski, crnogorsko-poljski centar. Šta to znači? Objasnite nam detaljnije taj projekat.

http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2012/08/Pjotr-Dicek-01-u-300x259.jpg (http://www.pobjeda.me/2012/08/11/intervju-pjotr-dicek-arheolog-iskopine-u-risnu-uvijek-pune-iznenadenja/pjotr-dicek-01-u/)

- Radi se o palati Iveliće iz doba Venecije koja je totalno srušena u zemljotresu 1979. godine. Od te godine do danas sve je više uništavana. Mi bismo palatu obnovili, o našem trošku, i u njoj otvorili crnogorsko-poljski naučni centar. Ova ideja je potekla prije pet godina, ali još ništa nije urađeno. Sa vaše strane imamo razne probleme i zapreke u realizaciji projekta. U Poljskoj su svi složni – i naše Ministarstvo kulture i Ministarstvo inostranih poslova Poljske, kao i vaš amabasador u Varšavi i Varašavski univerzitet. Ove godine je u Crnoj Gori, tim povodom, boravila rektorka našeg univerziteta. Imala je razgovore sa zvaničnicima, saslušali su je i obećali, ali bez konkretnih poteza. Mi bismo palatu iznajmili na trideset godina i samo čekamo dozvolu i potrebne papire od crnogorskih državnih institucija, kako bi u Poljskoj mogli početi proceduru u vezi dobijanja sredstava. Sredstva mogu da se obezbijede i iz fondova Evropske unije. U razgovorima između vašeg i našeg premijera dogovoreno je da ova ideja bude zajednički realizovana. Ali, još ništa konkretno nije učinjeno. I predstavnici naše amabasade u Crnoj Gori imali su brojne razgovore koji do danas nijesu dali nikakve rezultate. Mi tražimo da nam Crna Gora besplatno ustupi ovu palatu na trideset godina, a mi bismo za sanaciju obezbijedili sredstva od 750.000 eura. I opština Kotor je za to. Ovakav projekat bio bi od velike važnosti za Crnu Goru, prijateljstvo i saradnju između Crne Gore i Poljske, a na putu Crne Gore ka zajednici evropskih naroda. U palati bi bili smješteni – arheološka baza podataka, mala konzervatorska radionica, prostorije za skladištenje nalaza, sobe za crteže i dokumentaciju. Jednom riječu – sve neophodno za arheološka istraživanja i naučnu obradu. Planiran je i muzej u kome bili izloženi nalazi iz Risna. Centar bi koristili poljski i crnogorski arheolozi jednako. On bi bio koristan i za druge naučne discipline, kao što su – slavistika, etnografija i drugo. U centru bi organizovali i naučne skupove i konferencije. Bilo bi to mjesto gdje bi se dobijale naučne informacije važne za Crnu Goru i Poljsku. Moram da kažem da u Poljskoj kažu: mi radimo da pomognemo Crnoj Gori, dajemo pare istraživanja i stipendije za studente, finasiramo kompletnu kampanju. A šta je Crna Gora uradila nama? Nijesmo uspjeli da dobijemo nijednu ruinu da je ponovo pretvorimo u palatu, višestruko korisnu, od neprocjenjivog naučnog i kulturnog značaja.

Istraživanja od Evansa do današnjih dana u tri toma U Poljskoj je objavljena publikacija „NOVAENSIA 2” koja je kompletno posvećena Risnu i risanskom arheološkom lokalitetu. Šta sadrži ova publikacija?

- U Poljskoj radimo na tome da objavimo publikaciju u kojoj bi bili sabrani svi naučni rezultati do sada. Ona će imati nekoliko tomova. U prva tri toma te kapitalne publikcije biće obrađena numizmatika, topografika i geografija Risna, istorija istraživanja Risna od Evansa do današnjih dana, Risan u antičkim izvorima, zatim grčki i latinski natpisi u Risanu u saradnji sa mr arhologije Jovanom Martinovićem. Ovaj naučni časopis donosi radove tri crnogorska i trinaest poljskih naučnika na 225 stranica. Planirali smo da do kraja 2013. godine objavimo prvi tom tog budućeg monumentalnog djela.

Od arheologije do novinarstva i nazad

Pjotr Diček rođen je 1956. godine u mjestu Bielsko-Biala (Poljska). Od 1976. do 1980. studirao je na Institutu za arheologiju u Varšavi, a u periodu 1980. do 1982. studirao na Političkim studijama i žurnalizmu u Varšavi. Među mnogim djelima koja je objavio izdvajaju se „Arheologija“, „Poljsko novinarstvo između ratova“, „Kraljevstvo Pylosa“ itd. Profesionalno je angažovan od 1984. na Varšavskom univerzitetu, gdje i danas radi kao profesor. Dobio je i niz nagrada, među kojima se izdvaja priznanje poljskog Ministarstva nauka 2005. te specijalne naučne nagrade Rektorata Varšavskog fakulteta 2010. i 2011. godine. Pored Risna, srheološka istraživanja je radio u Bugarskoj, Rusiji, Turkmenistanu i Albaniji. Razgovarao:

Miraš Martinović

http://www.pobjeda.me/2012/08/11/intervju-pjotr-dicek-arheolog-iskopine-u-risnu-uvijek-pune-iznenadenja/

Ćipur
19-08-12, 12:38
Najljepši stari gradovi Crne Gore: Svjedoci vjekova i civilizacija

Kamenje uzidano u njih, kada bi moglo da priča, slušali bismo o hordama Mongola, Ilirima, Gotima, Mlečanima, piratima i robovima koje su prodavali na ulcinjskom Trgu robova...

http://www.vijesti.me/slika-519x316/vijesti/najljepsi-stari-gradovi-crne-gore-svjedoci-vjekova-civilizacija-slika-160700.jpg Stari Bar (Foto: Anto Baković)

U Crnoj Gori postoji veliki broj starih gradova, svjedoka života iz davno minulog vremena. Kamenje uzidano u njih, kada bi moglo da priča, slušali bismo o hordama Mongola, Ilirima, Gotima, Mlečanima, Osmanlijama, piratima i robovima koje su prodavali na ulcinjskom Trgu robova...
Možda bi tu bilo dosta da se čuje i o borbama za utvrđenja, borbama za život, ali uprkos tome što stari gradovi imaju izuzetnan istorijski i kulturni značaj, kao da nijesmo svjesni.
http://ads.vijesti.me/www/delivery/lg.php?bannerid=278&campaignid=123&zoneid=139&loc=http%3A%2F%2Fwww.vijesti.me%2Fvijesti%2Fnajlje psi-stari-gradovi-crne-gore-svjedoci-vjekova-civilizacija-clanak-87263&referer=http%3A%2F%2Fwww.google.me%2Furl%3Fsa%3Dt% 26rct%3Dj%26q%3Dnajljep%25C5%25A1i%2520crnogorski% 2520stari%2520gradovi%2520-%25201.%2520dio%253A%2520%26source%3Dweb%26cd%3D1% 26ved%3D0CE8QFjAA%26url%3Dhttp%253A%252F%252Fwww.v ijesti.me%252Fvijesti%252Fnajljepsi-stari-gradovi-crne-gore-svjedoci-vjekova-civilizacija-clanak-87263%26ei%3D6L4wULW9BsiLswbRyIGwDw%26usg%3DAFQjCN F7aiJGAxSiGfY6X9ERTZqt7_7Krw&cb=58c9f12f67

Najbolji primjer nebrige su zapušteni ostaci nekoliko starih gradova širom Crne Gore.
U rubrici top 10 "Vijesti" za svoje čitaoce biraju najznačajnije stare gradove, od kojih vam prvih pet predstavljamo ovog vikenda.

Stari Bar

Na četiri kilometra udaljenosti od morske obale i centra novog Bara, na strmoj, sa tri strane nepristupačnoj litici, u podnožju planine Rumije nalazi se Stari Bar.
Odbrambeni položaj i izvor pitke vode, bili su najvažniji razlozi zbog kojih se Stari Bar, za razliku od ostalih primorskih gradova našao podalje od morske obale. Grad, čiji su građani živjeli od zanatstva, trgovine maslinovim uljem i solju, izgrađivan je sukcesivno tokom vjekova.
Sastoji se iz utvrđenog gradskog jezgra, opasanog zidinama iz XI i XII vijeka, koje su obnavljane u XIV i XV vijeku. Najstariji djelovi su na isturenom platou jedne hridi gdje se nalazi kapija grada iz X-XI vijeka. Nedaleko od kapije, izdvojena od naseljenog dijela je Citadela čiji je karakter bio isključivo odbrambeni.
U gradu se i sada nalaze ostaci mnogobrojnih crkava iz raznih perioda i različitih stilova koji autentnično svjedoče o tom vremenu. Sačuvani su temelji romanogotske katedrale Sv. Đorđa iz XI vijeka i dvije gotske crkve Sv. Katarine iz XIV i Sv.Venerande iz XV vijeka.

http://www.vijesti.me/slika-w519/vijesti/najljepsi-stari-gradovi-crne-gore-svjedoci-vjekova-civilizacija-slika-160702.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/17/160702.jpg) Crkva Sv. Katarine

U starom dijelu grada nalaze se i tursko kupatilo – amam iz XVII vijeka i barutana. Ispod Starog grada su ostaci akvadukta, iz XVI i XVII vijeka, preko kojeg je iz planine dovođena voda u grad. Zapadni dio grada utvrđen je kasnije, najprije u XIV vijeku, a zatim u doba venecijanske uprave u XVI vijeku.
U ovom dijelu grada nalaze se ruševine crkve Sv. Nikole koju je najvjerovatnije 1288. godine sagradila žena srpskog kralja Uroša, Jelena Anžujska. Na malom raskrsnom trgu u centru grada je dobro očuvana crkva posvećena Sv. Jovanu Vladimiru.

http://www.vijesti.me/slika-w519/vijesti/najljepsi-stari-gradovi-crne-gore-svjedoci-vjekova-civilizacija-slika-160701.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/17/160701.jpg) Ostaci akvadukta

Najnovijim arheološkim istraživanjima, otkrivena je keramika iz VI do VIII vijeka prije nove ere, iz vremena kada je ovdje bilo ilirsko naselje.
U Starom Baru nalazi se i naselje Podgrad, koje datira još iz srednjeg vijeka, ali u kojem se i danas aktivno živi. U naselju se nalazi nekoliko starih kafana, prodavnica, zanatskih radnji, kao i mesna pijaca. U Podgradu su smještene dvije džamije i katolička crkva Sv. Marije.

http://www.vijesti.me/vijesti/najljepsi-stari-gradovi-crne-gore-svjedoci-vjekova-civilizacija-clanak-87263

Ćipur
19-08-12, 12:40
Onogošt

Anderba, Sanderva, Anagastum, Onogošt, sve su imena jednog istog, još nedovoljno istraženog lokaliteta. Srednjovjekovni Onogošt nastao je na ruševinama antičkog drevnog grada Anderbe.
Postanak i razvoj grada vezuju se za staru gradsku tvrđavu uprkos činjenici da je mnogo prije njenog nastanka, negdje u nikšićkom polju postojala rimska naseobina Anderba, koja je netragom nestala.

http://www.vijesti.me/slika-w519/vijesti/najljepsi-stari-gradovi-crne-gore-svjedoci-vjekova-civilizacija-slika-160706.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/17/160706.jpg)

Kroz svoju viševjekovnu burnu istoriju, grad smješten u polju između Studenačkih glavica i Trebjese, na važnom raskršću puteva koji su iz Primorja vodili ka unutrašnjosti Balkanskog poluostrva, imao je veoma značajnu ulogu privrednog, kulturnog i administrativnog središta prostornog dijela Crne Gore i Hercegovine.
Od IV vijeka kada je nastao kao rimsko utvrđenje, rušen je, obnavljan i dograđivan, ali je opstajao i kao rimski kastrum, kao centar Župe u vrijeme procvata srpskih država i kao utvrđeni turski grad, a osim izgleda mijenjao je i gospodare. Gotski Anagastum i srednjovjekovni Onogošt bio je aktivna tvrđava sve do odlaska posljednjh osvajača.
Očuvani ostaci Onogošta nalaze se na kamenitom brežuljku u jugoistočnom dijelu Nikšićkog polja. Grad ima dvije cjeline. U ravnici su ostaci Donjeg grada sa pet kula i sistem Gornjeg grada sa šest. Čitav grad je opasan bedemima.
Tvrđava (citadela) Onogošt podignuta je u meridionalnom smjeru, na grebenu strme, stjenovite glavice koja se izdiže 20-25 metara nad poljem. Bila je dugačka 214 metara i široka oko 30 metara u središnjem, najprostranijem dijelu. Nešto duži, zapadni zid tvrđave debeo je 1,6 metara, a istočni na koji se naslanja donji dio utvrđenog grada 1,1 metara.
Zidovi grada vremenom su postal tijesni za sve koji su u njemu tražili utočište, pa se počelo sa gradnjom ispod gradskih zidinaNa južnom, krajnjem dijelu tvrđave izdizala se petougaona trospratna kula Nebojša, a na sjeveru niža, osmougaona kula. U sredini se nalazi najstarija građevina tvrđave, Kastel koji su sačinjavale dvije topčane, stan dizdara i azapa – tvrđavskih stražara i dubok podrum koji je služio kao magacin za municiju.
U zapadnom zidu, blizu kule Nebojša ugrađena je kula bez prozora i vrata sa podrumom u koji su na uže spuštani teški sužnji. Po hercegovačkom harambaši Petku Kovačeviću narod je ovu kulu prozvao Petkovača.
Na najuzvišenijem dijelu tvrđave bila je artiljerijska platform sa koje je na sve strane moglo dejstvovati 14 topova, a na južnom i istočnom dijelu tvrđave moglo se smjestiti do 8 topova.
Donji grad – dio utvrđenja pod glavicom, građen u obliku četvorougla, zaštićen tvrđavom sa kojom je činio cjelinu, i tri zida visine 4, a debljine 1,5 metar sa kulama na sredini i uglovima, bio je širi od gornjeg.
Na uglovima istočnog zida dužine 104 metra nalazile su se Prosena i osmougaona Osa kula sa bunarom i zvrnjem,u sredini je bila Velika kapija. Južni zid bio je dug 66, a sjeverni 86 metara .
Krunom grada, koja je bila izrađena u vidu bankete i prolazila kroz kule, mogli su se šetati vojnici. Zidovi grada vremenom su postal tijesni za sve koji su u njemu tražili utočište, pa se počelo sa gradnjom ispod gradskih zidina. Tako su nastala prva naselja u polju - začeci današnjeg grada.
Oslobođenje od Turaka 1877. godine u Nikšić je dovelo nove naseljenike, a nekadašnja turska palanka ubrzo je počinje dobijati obilježja modernog grada. Konture moderne autentične cjeline Nikšić je dobio 1884. godine, planom koji je po nalogu kralja Nikole uradio poznati neimar dr Josip Slade.

http://www.vijesti.me/vijesti/najljepsi-stari-gradovi-crne-gore-svjedoci-vjekova-civilizacija-clanak-87263

Ćipur
19-08-12, 12:43
Stari Ulcinj

Jedan od najstarijih gradova na Jadranskoj obali je Stari Ulcinj. Najraniji tragovi o njemu vode u praistoriju, kada je pripadao Ilirima. U V vijeku prije nove ere osnovali su ga Kolhiđani zbog čega je prvobitno i dobio ime Colihinium, a u II vijeku (163 god p.n.e) od ilirskog plemena Olcinijatas osvojili su ga Rimljani i tadašnji drevni grad Colchinijum postao je Olcinijum.
Za vrijeme rimske vladavine imao je poseban status, kao grad sa naročitim privilegijama (opida civijum romanoruma) a kasnije i kao grad sa samostalnim statusom (Municipija).

http://www.vijesti.me/slika-w519/vijesti/najljepsi-stari-gradovi-crne-gore-svjedoci-vjekova-civilizacija-slika-160709.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/17/160709.jpg)

Njegove zidine često su rušene u ratovima, ali i obnavljane. Vizantijski car Justilijan ga je obnovio i napravio utvrđenja, a nakon njega Nemanjići, Balšići, Mlečani i Turci. Srpski župan Stefan Nemanja zauzeo ga je 1183. godine i u to vrijeme Ulcinj je postao jedan od najznačajnijih primorskih gradova.
Bedemi koji ga okružuju, direktno izbijajući iz mora, obuhvataju površinu od 3 ha. Sastoje se iz citadele – dijela koji se zove gornji grad, tvrđave vojnog karaktera, koja je smještena na najvišem kamenom platou i gradskog naselja koje zahvata južni prostor opasan odbrambenim zidovima. Stari grad je jezgo kulturno-istorijske baštine Ulcinja.
Pored sjeverne kapije grada, na glavnom platou smješten je muzejski kompleks. Iza staroulcinjskog muzeja nalazi se Kula Balšića, koja važi za jedan od najreprezentativnijih objekata srednjovjekovnog graditeljstva u Crnoj Gori. Ispred Kule je Mali ili Trg robova, ograđen voltovima.
U blizini je i visoki zid iz mletačkog perioda, poznatiji kao Balani, a ispred ulaza u muzej su rampa ravelina i turska česma iz 1749. godine. Ispred južnog ulaza u grad nalaze se temelji nekadašnje pravoslavne Bogorodične crkve, iz XII vijeka, koja je kasnije pretvorena u katoličku - crkvu Sv. Marka.
U blizini crkve je i velika mletačka gradska cisterna, a malo dalje je i turska barutana iz XVIII vijeka. U blizini je i izuzetno raskošno zdanje, Palata Venecija u čijoj se neposrednoj blizini nalaze Dvori Balšića“ iz XIV vijeka. Prije ulaska u Stari grad nalazi se turbe, svojevrsni pečat vremena iz doba vladavine Otomanskog carstva.

http://www.vijesti.me/slika-w519/vijesti/najljepsi-stari-gradovi-crne-gore-svjedoci-vjekova-civilizacija-slika-160710.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/17/160710.jpg)

Poslije Venecije i Dubrovnika, Ulcinj, odnosno tadašnja luka Valdanos bila je piratsko utočište, a za taj period vezuje se dolazak oko 100 crnaca, robova, koji su u Ulcinju živjeli do 1900. godine. Oni su nakon oslobođenja uzeli prezimena porodica u kojima su služili i postali ravnopravni građani.
Zbog trgovanja robljem iz zemalja Sredozemlja, glavni ulcinjski trg i danas nosi naziv Trg robova. Jedna od priča vezanih za Ulcinj iz tog perioda je i ta da je poznati španski pisac Miguel de Servantes bio jedan od gusarskih zatočenika koji je u Ulcinju proveo pet godina.
Po kazivanju, nakon povratka u rodnu zemlju, Servantes je napisao čuveno djelo „Don Kihot“, a pošto se grad u to vrijeme zvao Cita di Dolcinio, on je junaku romana namijenio ljubavnicu Dulcineu.

http://www.vijesti.me/vijesti/najljepsi-stari-gradovi-crne-gore-svjedoci-vjekova-civilizacija-clanak-87263

Ćipur
19-08-12, 12:46
Žabljak Crnojevića

Grad-tvrđava Žabljak Crnojevića nastao je na kupastom brežuljku na južnoj obali Malog blata. Iako se za ovo ostrvsko utvrđenje u Skadarskom jezeru pretpostavlja da je osnovano tokom X vijeka za vrijeme Vojislavljevića, a podaci da je ovaj grad nastao u doba vizantijskog cara Konstantina Porfirogenita nikad nisu dokazani, ali ni demantovani.

http://www.vijesti.me/slika-w519/vijesti/najljepsi-stari-gradovi-crne-gore-svjedoci-vjekova-civilizacija-slika-160712.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/17/160712.jpg)

Ipak, prva poznata pisana svjedočanstva o njemu potiču iz sredine XV vijeka, od vremena Crnojevića. U vrijeme kada se Zeta nalazila u sastavu srpske despotovine, ovo je utvrđenje bilo pod vlašću Stefana Lazarevića, a kasnije Đurađa Brankovića.

http://www.vijesti.me/slika-w180/vijesti/najljepsi-stari-gradovi-crne-gore-svjedoci-vjekova-civilizacija-slika-160714.jpg

Nakon toga, postaje prijestonica Stefana Crnojevića, a potom Ivana Crnojevića, koji je u njemu vladao do 1478. godine, kada su ga zauzeli Turci. U turskim rukama grad je ostao četiri vijeka, do 1878. godine kada je odlukom Berlinskog kongresa pripao Crnoj Gori.
Žabljak Crnojevića bio je opasan jakim bedemima s kulama, čiji su pojedini djelovi nastali u vrijeme prije upotrebe vatrenog oružja i imao je jednu kapiju. U gradu su se osim dvora Crnojevića nalazili crkva Sv. Đorđa koja je u vrijeme osmanlija pretvorena u džamiju, stambeni i vojni objekti, skladišta za robu i cisterna za vodu.
Dobar dio sačuvane fortifikacije nastao je u vrijeme Ivana Crnojevića i obilježen je mletačkim načinom gradnje, dok ostali pripada periodu turske dominacije. Ovaj grad-tvrđava danas je napušten ali je njegovo podgrađe još živo.

http://www.vijesti.me/vijesti/najljepsi-stari-gradovi-crne-gore-svjedoci-vjekova-civilizacija-clanak-87263

Ćipur
19-08-12, 12:47
Svač

Najatraktivniji mrtvi grad na jadranskoj obali, Svač, nastao u vrijeme vizantijskog cara Justinijana početkom 6. vijeka, prestao je da živi sa pojavom Turaka na ovim prostorima, krajem 16. vijeka. Svač - grad crkava pripada kulturno- istorijskim spomenicima I kategorije i mada je prema predanju imao 365 crkava, za svaki dan u godini po jednu, u ruševinama ovog zetskog srednjovjekovnog grada naziru se temelji samo njih osam.
Ovo malo utvrđenje udaljeno 25 kilometara sjeveroistočno od Ulcinja, a tokom svog viševjekovnog postojanja bilo je izazovno mnogim osvajačima, putopiscima, arheolozima i sveštenicima. Ime Svača kao episkopskog grada prvi put se pominje u buli pape Aleksandra II 1067. godine.

http://www.vijesti.me/slika-w519/vijesti/najljepsi-stari-gradovi-crne-gore-svjedoci-vjekova-civilizacija-slika-160715.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/17/160715.jpg)

Oko 1183. godine Svač je osvojio srpski župan Stefan Nemanja i sa ostalim zetskim gradovima ga pripojio Raškoj, 1242. horde Mongola su ga sravnile sa zemljom, nešto kasnije ga je obnovila kraljica Jelena, dok je 1571. dolaskom Turaka potpuno opustošen.
Prva arheološka istraživanja ovog drevnog grada, središta nekadašnje istoimene episkopije, obavljena su 1985. godine. Tada su otkriveni bogati romansko-slovenski kulturni slojevi koji svjedoče o njegovom trajanju i istorijskom značaju.

http://www.vijesti.me/slika-w180/vijesti/najljepsi-stari-gradovi-crne-gore-svjedoci-vjekova-civilizacija-slika-160716.jpg

Rađeno je sondažno istraživanje, a istraženi su fortifikaconi elementi, sakralni objekti i u manjoj mjeri stambeni objekti.
Na osnovu rezultata, tokom oktobra-novembra 1985. godine, omogućeno je izdvajanje pojedinih etapa u razvoju grada. Utvrđeno je da najstariji nalazi sa Svača pripadaju praistorijskom dobu, a iskopavanja su potvrdila da se u Svaču, kao središtu istoimene episkopije koja je bila pod jurisdikcijom barske arhiepiskopije, nalazila katedralna crkva Sv. Jovana, a u predgrađu velika crkva čiji je patron bila Sv. Marija.
Katedrala, locirana u centralnom dijelu utvrđenja, koja je prema oštećenom natpisu na zapadnoj fasadi zidana 1300. godine, bila je jedan od najvažnijih objekata srednjovjekovnog grada.
Građena je u romaničkom stilu, ali arheolozi pretpostavljaju da se na njenom mjestu ranije nalazila neka druga crkva koju su srušili Mongoli. Crkva Sv. Marije nalazila se na zaravni u podgrađu i nije poznata godina njene izgradnje, ali se zbog istaknutih elemenata gotskog stila pretpostavlja da je mlađa.
Iznad Šaskog jezera uočljivi su i ostaci drevnih zidina i dvije kapije koje su služile za ulazak iz podgrađa, prema današnjem selu Šas i silazak do jezera.
Ulice u gradu nijesu posebno istražene, a arheolog Mileva Nikolaidis, direktorica Muzeja u Ulcinju, ranije je kazala “Vijestima” da je plan da se nakon duge pauze istraživanja nastave ove jeseni što bi probudilo Svač iz vjekovnog sna.

http://www.vijesti.me/vijesti/najljepsi-stari-gradovi-crne-gore-svjedoci-vjekova-civilizacija-clanak-87263

Ćipur
21-08-12, 20:39
Oživljavanje antičkog svijeta

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/avgust_2012/avgust_15/2008herkulespocetna.jpg

Na dnu crnogorskog primorja nađeni su ostaci brodova iz doba antičke Grčke, Rimskog carstva ali i modernog doba. Naša istraživanja sada su usmjerena na lokalitete koje smo otkrili ove i prošle godine a to su rimski brodovi iz drugog i grčki iz četvrtog vijeka prije nove ere, kaže za Portal Analitika Džef Rojal, arheolog i direktor Fondacije RPM Nautical iz Floride [/B]

Ukotvljen pored velikog teretnog broda, petnaestak metara dugačka, svijetlo-plava brodica „Herkules“ ne skreće pogled prolaznika na barskoj rivi. Pažnju tek izaziva čudna naprava na zadnjem dijelu broda, podsjeća na neki veći kavez u kojem je smještena mašina; sa strane se vidi hvataljka, nalik mehaničkoj ruci.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/dzefrojalm.gif

-Dobro došli na Herkules- dočekuje nas neposredno i srdačno Džefri Rojal, direktor Fondacije RPM Nautical iz Floride. Amerikanac Džefri Rojal je svjetski poznati arheolog a u Crnu Goru dolazi već četiri godine kao šef zajedničkog tima za istraživanje crnogorskog podmorja od Ulcinja do Tivta.
Organizacija RPM Nautical, u saradnji sa Centrom za konzervaciju i arheologiju i Centrom za obuku ronilaca Bijela već četiri godine vrši istraživanje crnogorskog podmorja. Rezultati su, kažu stručnjaci, impozantni čak i za države sa mnogo većim priobalnim područjem - pronađeno je ukupno 10 antičkih lokaliteta i 12 modernih, od čega je ove godine otkriveno još jedno antičko nalazište.

Moć tehnike: Sva istraživanja ovog tipa izvode se sa američkog istraživačkog broda „Herkules“ a zahtjevan posao obavlja tim američkih i crnogorskih arheologa iz Centra za konzervaciju i arheologiju. Novinar Portala Analitika imao je priliku da se ukrca na „Herkules“ i iz prve ruke posmatra tok istraživanja arheoloških nalazišta na crnogorskom podmorju.
Ekipa je isplovila u ranim jutarnjim časovima na, kako se to kaže, dnevni program istraživanja. Iz Luke Bar krenuli smo na područje arheoloških nalazišta u širem rejonu između rta Skočiđevojka i Crnog Rta. Nakon sat plovidbe stigli smo do prvog lokaliteta, već prethodno markiranog. Čim se brod stacionairao, članovi američkog dijela posade počeli su da pripremaju ROV za uranjanje.
ROV je, kako nam je objašnjeno, specijalna mašina, automatizovana podvodna ronilica, koja posjeduje najsavremanije senzore, kamere i robotsku „ruku“ za izdvajanje predmeta sa morskog dna na dubinama do 100 metara. Trenutak kada se ta masivna mašina, viša od dva metra i teška skoro tonu, spušta sa krme broda u more, praćen je zaglušujućom bukom čekrka sa dizalice. Čitavom procedurom rukovodi petočlani američki tim.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/avgust_2012/avgust_15/2008herkulesbrod.jpg

Svaki podvodni poduhvat prenosi se „uživo“ na monitore koji se nalaze u posebnoj prostoriji kabine „Herkulesa“. Taj dio broda gdje su smješteni instrumenti podsjeća na naučnofantastične filmove - monitori, senzori, instrument tabla za upravljanje robotskom rukom, uređaji za rekognosciranje... Glavni zadatak ove specijalizovane ronilice je vađenje amfora sa potopljenih antičkih borodova ali i ostalih arheoloških uzoraka sa dna mora.
Istraživanje morskog dna sa uzbuđenjem smo posmatrali na posebnom ekranu u jednoj od prostorija broda, dok je susjednoj prostoriji američki tim upravljao pretraživanjem podvodnih lokaliteta, koristeći specijalno dizajnirane „džojstike“ na kontrolnim tablama.
Otkrivanje antičkih trgovačkih ruta: U rijetkim pauzama prekopavanja morskog dna razgovrali smo sa vođom istraživanja arheologom i direktorom RPM Nautical Džefom Rojalom.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/herkules8.gif

- Neke od predmeta ćemo izvaditi u cilju daljih istraživanja; vjerujem da neki predmeti mogu da završe u muzeju, tako bi se pomogao razvoj turizma. Amfore koje su izvađene biće poslate u Centar za konzervaciju i arheologiju na Cetinju a mali uzorci amfora idu na analizu u SAD i Englesku gdje ćemo moći - na osnovu analize materijala – moći da utvrdimo odakle su tačno došle amfore i moći ćemo da vam kažemo više detalja o njihovom sastavu i porijeklu – kazao je Rojal, objašnjavajući što se dešava sa predmetima izvađenim sa morskog dna.
Iskusni areheolog ističe da je ključni cilj istraživanja sistematizacija mape priobalnog djela gdje je lokalizovan potopljeni kulturološki materijal, antički ali i ovaj novijeg doba.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/avgust_2012/avgust_15/2008hrkulesmasina1.jpg

- Tako će vaše ministarstvo kulture moći da zaštiti predmete kulturne baštine i da osigura da nikakva šteta neće biti nanijeta; da ga na taj način sačuva za neke buduće generacije naučnika. Istražujemo lokalitete iz prošle godine i jedan koji smo našli ove godine, sve u namjeri da bolje razumijemo vrstu keramike koju su prevozili antički brodovi – rekao je Rojal. On napominje da su, od kada je počelo da se istražuje crnogorsko podmorje, otkrivene nove trgovačke rute antičkih vremena.
- Rimski brodovi imaju amfore koje su pravljene i punjene vinom na mjestu današnje Hrvatske i kretale su se prema današnjoj Italiji, Albaniji i zapadnom mediteranu. Grčki brodovi koje smo našli nosili su materijal iz Korinta i kretali se prema sjeveru, a do sada nijesmo znali da trgovački putevi dosežu ova područja. U tome je značaj ovih istraživanja – rekao je Direktor RPM Nautical.

Ćipur
21-08-12, 20:39
Neprocjenjivo blago iz davnine: Ove godine, sa starih lokaliteta ali i sa noovotkrivenog, izvađene su četiri čitave amfore, sve iz perioda drugog vijeka prije nove ere. Uz njih pronađeno je i iz mora izvučeno više ostataka polomljenih amfora, najverovatnije iz istog perioda.
Amfore su u antičkom periodu služile da se u njima prenose razne vrste robe - vino, ulje, šećer... Danas predstavljaju neprocjenjivo arheološko i kulturno blago, na osnovu kojeg se može saznati više detalja o istoriji i načinu života drevnih naroda. Istraživači ističu da je vađenje amfora i drugih mredmeta sa morskog dna veoma delikatan posao, da zahtijeva veliku pažnju, strpljivost jer je potrebno paziti da ne dođe do oštećenja prilikom izrona. Tokom dana je posada „Herkulesa“ izvadila dvije prilično dobro očuvane amfore, kao i još nekoliko fragmenata.
Pošto su članovi crnogorskog i američkog tima sumirali rezultate na prvom lokalitetu krenulo se na istraživanje sledećeg, udaljenog pet minuta od prvog nalazišta.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/avgust_2012/avgust_15/2008vusurovic.jpg

Vršilac dužnosti Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore Đorđije Vušurović, koji je bio u crnogorskom timu na „Herkulesu“, rekao je da je prethodne tri godine registrovan 21 podvodni arheološki lokalitet a da je ove godine, za sada, pronađeno još jedno nalazište. Izvađeni predmeti iz podmorja se, kako navodi, godinu dana u Centru za konzervaciju i arheologiju podvrgavaju ispitivanju i konzervatorskom tretmanu.
- Nakon isteka tog perioda Ministarstvo kulture određuje kojem subjektu se dodjeljuje na čuvanje ili prezentaciju. Četiri amfore iz ranijih istraživanja dodjeljene su bivšem Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika kulture. Dvije su konzervatorski tretirane u Kotoru a dvije na Cetinju. Ove na Cetinju su već završene konzervatorski tretman a dvije u Kotoru će biti završene do kraja godine, objašnjava Vušurović.

Crno tržište i preprodavci: Pored toga što antičke amfore imaju veliku kulturnu i arheološku vrijednost, veoma su cijenjene na crnom tržištu antičkih predmeta. Kako mi je objašnjeno, postoje preprodavci antičkih predmeta koji prate istraživačke brodove i uzimaju koordinate podvodnih arheoloških nalazišta da bi zatim dolazili i vadili amfore koje će kasnije preprodati na crnom tržištu. Cijena jedne može da dostigne i više hiljada eura u Crnoj Gori; u inostranstvu mnog više.
Stoga nije ni čudo što je među članovima posade uzbunu izazvao mali „ribarski bord“ koji se približavao „Herkulesu“, za koga se sumnjalo da uzima koordinate nalzišta putem GPS-a. Iako je na poziv sa broda pomorska patrola policije ubrzo došla, nije mogla da uradi mnogo, jer takvi brodovi ne vrše nikakve ilegalne aktivnosti. Posle kraćeg razgovora sa članovima posade „Herkulesa“, uzimanja podataka tročlana patrola je otišla.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/avgust_2012/avgust_15/2008mijajlovic.jpg

Direktor Regionalnog centra za obuku ronilaca iz Bijele Vesko Mijajlović rekao je da ronioci tog udruženja strogo čuvaju dubine na koje zaranjaju u potrazi za arheološkim nalazištima. Apelovao je da ne govorimo o dubinama zaranjanja. On ističe da su i ronioci tog centra aktivno angažovani na istraživanju.
- Spuštiće se na velike dubine tako da ćemo snimiti sve lokalitete. Za spuštnje na te dubine potrebna je specijalna oprema, specijalna mješavina gasova trimiks, a potrebno je da profesionalni ronioci pohađaju obuku od 3 do 5 godina da bi bio u mogućnosti da zaroni na te dubine – kazao je Mijajlović za Portal Analitika.
Treba naglsiti da je projekat podvodnog istraživanja u Crnoj Gori počeo 2008. godine, i da su upravo iz Regionalnog centra za ronioce u Bijeloj prvi stupili u kontakt sa direktorom RPM fondacije na Floridi.
- To je bilo vrijeme kada su naši ronioci bili na obuci u SAD za specijalne akcije na moru. Tada je krenula ideja da se angažuje jedna takva organizacija koja radi na Malti, jugu Italije, jugu Španije, grčkoj i Albaniji a ove godine i u Hrvatskoj – rekao je Mijajlović.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/herkules6.gif

Prilika za „lijepu budućnost“ kulture i turizma: Svi koji su na neki način uključeni u ova istraživanja saglasni su da Crnu Goru čeka lijepa budućnost kada je u pitanju podvodno istraživanje. Nravno, ukoliko se prethodno zaštiti naše podmorsko blago.
Pronađeni arheološki lokaliteti pored toga što imaju neprocjenjivu kulturnu i naučnu vrijednost sigurno će povećati broj turista koji su zainteresovani za takozvani podvodni turizam. Korist od angažovanja Fondacije RPM Nautical iz Floride za našu zemlju je višestruka, a kako su naveli sagovornici Portala Analitika, istraživanja su tek na početku i ostalo je da se ispita još dvije trećina potencijalinih podvodnih arheoloških nalazišta.
Tako je Crna Gora - zahvaljujući entuzijazmu ljudi Centra za konzervaciju i arheologiju i Regionalnog centra za obuku ronilaca u Bijeloj a uz tehničku podršku renomirane Fondacije RPM Nautic - dospjela na svjetsku mapu podvodnih nalazišta i antičkih trgovačkih ruta.
Koliko će to koristi donijeti državi i koliko ćemo biti kadri da iskoristimo veliki, kako kulturološki tako i turistički, potencijal ovih arheoloških otkrića pokazaće vrijeme.

Balša KNEŽEVIĆ

http://www.portalanalitika.me/drustvo/tema/71237--oivljavanje-antikog-svijeta-.html

Ćipur
29-08-12, 00:44
USPJEŠNA PRIČA

Petra uskoro prvi doktor podvodne arheologije kod nas

Njeni počeci bavljenja podvodnom arheologijom sežu u 2010, kada su stručnjaci engleskog Univerziteta Sautempton prvi put došli u Crnu Goru

http://www.vijesti.me/slika-519x316/vijesti/petra-uskoro-prvi-doktor-podvodne-arheologije-kod-nas-slika-163565.jpg Zdravković na "radnom zadatku"

Za razliku od naših, albanski podvodni arheološki lokaliteti apsolutno su nedirnuti, pa čak i oni na svega deset metara dubine, uključujući i ostatke brodova sa amforama koji su potonuli još prije dva i po milenijuma - prenosi „Vijestima“ impresije iz albanskog podmorja mr Petra Zdravković, arheolog JP Kulturni centar Bar.
Prethodne tri sedmice, sagovornica “Vijesti” provela je u albanskom gradu Saranda, gdje je bila instruktor na međunarodnom treningu podvodnih arheologa. Velika razlika u „tretmanu“ crnogorskih i albanskih podvodnih lokacija počiva prije svega na činjenici da u susjednoj državi nema ronilačkih klubova, kaže Zdravković, dodajući da ljudi koji dolaze da rone u Albaniju moraju da rentiraju ronilačku opremu u Crnoj Gori ili u Grčkoj, „uglavnom na Krfu“. Kod njih, takođe, ne postoji ni zakon koji bi regulisao ovu materiju, „a ponude za ronjenje u njihovim vodama rade grčke firme“.

http://www.vijesti.me/slika-w519/vijesti/petra-uskoro-prvi-doktor-podvodne-arheologije-kod-nas-slika-163566.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/17/163566.jpg)

"Zbog svega toga, njihovi podvodni lokaliteti su predivno netaknuti, dok je kod nas mnogo ronilaca pa je većina lokaliteta na dubini do 50 metara devastirana. U Sarandi smo imali jedinstvenu priliku da na svega desetak metara dubine ronimo na olupinama antičkih brodova nedirnutih još od 4. ili 3. vijeka prije nove ere. To su bili teretnjaci, pa su na njima uglavnom velike koncentracije amfora iz grčkog i rimskog perioda - taj teret je bio glavni i opstao je kroz vrijeme, dok je drveni dio jedrenjaka raspadnut", priča Zdravković.
Petra do sada ima već više od 200 sati zarona sa inostranim i domaćim kolegama - podvodnim arheolozima u crnogorskom, albanskom i hrvatskom podmorju. Preostala joj je još jedna godina do završetka doktorskih studija iz podvodne arheologije „Aspekti trgovine na istočnom Jadranu u antici“ na Univerzitetu Beograd, nakon čega treba da postane prvi crnogorski doktor nauka iz oblasti arheologije u ovom vijeku.
"Kod nas je, nažalost, i dalje praksa da se ne izranja makar bez djelića amfore, iako je to zakonom zabranjeno, a u Albaniji toga još nema, jedina opasnost po njihova podvodne nalazišta su ribarske mreže.

http://www.vijesti.me/slika-w180/vijesti/petra-uskoro-prvi-doktor-podvodne-arheologije-kod-nas-slika-163564.jpg

No, činjenica je da njihovi, inače jako iskusni ribari, imaju poseban osjećaj prema moru, poštuju ga i ne prisvajaju ono što izvuku mimo ribe. Kada u mrežama pronađu amfore, ne nose ih kućama nego ih postave u restorane da ih svi vide. Ako neko od predstavnika države zatraži tu amforu da je smjesti u muzej, oni je tamo nose čak sa ponosom što su je baš oni pronašli", navodi Zdravković.
Njeni počeci bavljenja podvodnom arheologijom sežu u 2010, kada su stručnjaci engleskog Univerziteta Sautempton prvi put došli u Crnu Goru, nakon otkrića antičkih kamenih blokova u Maljeviku kod Sutomora. Od tada je učestvovala u sve tri ljetnje istraživačke kampanje ekipe Univerziteta Sautempton u akvatorijumu Bara i šire, a prije pola godine okončala je tromjesečni Uneskov kurs o konzervaciji podvodnih materijala u zadarskom Centru za podvodnu arheologiju.

http://www.vijesti.me/slika-w180/vijesti/petra-uskoro-prvi-doktor-podvodne-arheologije-kod-nas-slika-163486.jpg

"Prije ronjenja, bila sam na terenskoj arheologiji pet godina, išla sa terena na teren, a onda se desila prva kampanja 2010. sa profesorima US, čim sam prvi put zaronila-to je bilo to, odmah sam se pronašla u podvodnoj arheologiji. Iskustvo iz rada sa Univerzitetom Sautempton se razvija iz godine u godinu, planiramo da do kraja godine objavimo publikaciju o ove tri godine istraživanja", kaže Zdravković.
Do istraživanja u Albaniji došlo je baš na osnovu saradnje sa ljudima uključenim u projekat Univerziteta Sautempton u Baru. Kolega Piter Kembel, jedan od organizatora Centra za podvodna istraživanja u Sarandi, pozvao ju je da bude instruktor na kursu podvodne arheologije za studente koji Univerzitet Sautempton sprovodi u ovom gradu na jugu Albanije.

http://www.vijesti.me/slika-w519/vijesti/petra-uskoro-prvi-doktor-podvodne-arheologije-kod-nas-slika-163562.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/17/163562.jpg)

Tokom tri nedjelje radilo se intenzivno, prijepodne su rađena dva zarona po osobi, a popodne su bila teoretska predavanja. Ronilo se na malo većim dubinama, između 30 i 40 metara, bile su obuhvaćene tehnike podvodnog aheološkog istraživanja, iskopavanja, dokumentovanja, crtanja, fotografisanja, „težilo se da se sve to sažme u jednu kratku priču i da im se tako predstavi“ .
"Kako će oni to iskoristiti jednog dana u svojoj praksi-to je već druga priča. U Sarandi sam predavala konzervaciju podvodnih aheoloških nalazišta, a sem te uskostručne teme, polaznike - svi studenti su bili iz SAD, upoznavala sam i sa arheologijom i istorijom ovih prostora uopšte. U suštini, bila je to kratka, ali, vrlo efikasna škola podvodne arheologije", zaključila je sagovornica „Vijesti“.

Albanija planira vrek dajving

U Albaniji trenutno nema razvijene ronilačke infrastrukture, ali, ima svijesti o tome kako se i koliko ronjenje može turistički valorizovati, o čemu svjedoče i ove Petrine riječi: -
"Prilikom obuke, sa studentima sam ronila i na dva bivša torpedna čamca albanske mornarice. Umjesto da budu isječeni u staro gvožđe, namjenski su potopljeni prošle godine u jednoj od uvala između Sarande i Igumenice.

http://www.vijesti.me/slika-w180/vijesti/petra-uskoro-prvi-doktor-podvodne-arheologije-kod-nas-slika-163563.jpg

Nalaze se na 20 metara dubine i već sada izgledaju sjajno za ovakve namjene, Albanci žele da pospješe razvoj takozvanog vrek dajvinga, ronjenja na olupine", kaže Petra.

Odlični uslovi za rad u Sarandi

"Centar za podvodna istraživanja u Sarandi postoji svega par godina, ali, uz pomoć RPM fondacije koja je kod nas poznata po istraživačkom brodu „Herkules“, imaju tri kontejnera prepuna veoma vrijedne opreme za istraživanje podmorja, posjeduju i čamac od 12 metara sa dva motora od po 250 konjskih snaga.
To su sjajni uslovi za početak rada na podvodnoj arheologiji u Albaniji, mi ćemo morati još dugo da ulažemo da bismo postigli tako nešto", navodi Zdravković.

http://www.vijesti.me/vijesti/petra-uskoro-prvi-doktor-podvodne-arheologije-kod-nas-clanak-89241

Ćipur
09-09-12, 18:11
Rimski vodovod

Utvrđivanje trase antičkog kanala od Cijevne do Rogama

Rimski graditelji sagradili su između Cijevne i Duklje vodovodni sistem u dužini od 14 km, u okviru koga su postojala i dva akvadukta. O istraživanjima govori mr Mitra Cerović

http://www.vijesti.me/slika-519x316/vijesti/utvrdivanje-trase-antickog-kanala-cijevne-rogama-slika-165973.jpg Sa istraživanja u Ulici španskih boraca na Koniku 2006.

Arheolozima je odavno poznato da su Rimljani na potezu između rijeke Cijevne i Duklje izgradili vodovodni kanal, kao i da su u okviru tog poduhvata građeni i akvadukti.
Podgorica se time ubraja u neveliku grupu gradova koji se mogu podičiti okolnošću da usred grada, (još uvijek pod zemljom), posjeduju ostatke ovakvog jednog značajnog vodosistema.
http://ads.vijesti.me/www/delivery/lg.php?bannerid=308&campaignid=142&zoneid=25&loc=http%3A%2F%2Fwww.vijesti.me%2Fvijesti%2Futvrdi vanje-trase-antickog-kanala-cijevne-rogama-clanak-90940&cb=2f36a22d2d

Djelovi rimskog kanala ukazali su se 2006. godine tokom radova na rekonstrukciji Ulice španskih boraca na Koniku u Podgorici. Tada je stručna ekipa JU Muzeji i galerije Podgorice, kojom je rukovodila mr Mitra Cerović obavila zaštitna arheološka istraživanja.
Pored toga, obavljena su i rekognosciranja trase rimskog vodovoda od izvorišta rijeke Cijevne prema Ribnici. Na imanju porodice Paljušaj u selu Dinoša konstatovani su ostaci dijela rimskog vodovodnog kanala. Isti je očišćen, snimljen i iscrtan.
Vodovodni kanal pripada trasi rimskog vodovoda koji je išao od izvorišta Cijevne, preko Dinoše, pravcem Ribnice, gdje je akvaduktom prelazio preko Ribnice i dalje se pružao prema Duklji.
Ovu trasu vodovodnog kanala pominje i Ivan Novicki (1938.), navodeći da ih je bilo četiri, od kojih su dva služila za snabdijevanje Doclee pitkom vodom. On pominje i tzv. Ribnički vodovod, koji se naziva Dukljanov jaz, na Ribnici, koji počinje blizu ruševina akvadukta.
Navodi i da je bio pokriven slojem crvenkastog maltera. Otkriveni kanal u Ulici španskih boraca, po konstrukciji, najviše odgovora upravo vodovodu koji Novicki naziva Ribnički i Dukljanov jaz.
Pored toga utvrđeno je da se rimski vodovodni kanal pruža dalje Ulicom španskih boraca, prema današnjem mostu na rijeci Ribnici. Ispod mosta uočeni su ostaci antičkih stubova, pa je moguće da se akvadukt na Ribnici, koji pominje Novicki nalazio na tom mjestu.
Piero Sticotti, u knjizi “Rimski grad Doclea u Crnoj Gori”, daje podatke o rimskom vodovodu i navodi da se ovaj grad snabdijevao vodom sa izvorišta rijeke Cijevne, koji se odatle pružao podno padina Kakaricke gore, prelazio akvaduktom Ribnicu, dalje išao u pravcu Doljana i Zagoriča prema Duklji.

http://www.vijesti.me/slika-w519/vijesti/utvrdivanje-trase-antickog-kanala-cijevne-rogama-slika-165974.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/17/165974.jpg) Ostaci rimskog vodovoda na Koniku u Podgorici

Ovu trasu vodovodnog kanala pominje i Ivan Novicki (1938.), navodeći da ih je bilo četiri, od kojih su dva služila za snabdijevanje Doclee pitkom vodom. On pominje i tzv. Ribnički vodovod, koji se naziva Dukljanov jaz, na Ribnici, koji počinje blizu ruševina akvadukta

Izračunao je da bi trasa vodovoda bila dužine oko 14 km. Sticotti pominje i jedan krak, koji od pomenutog akvadukta na Ribnici ide dalje, niz Ribnicu, do Birziminiuma. Pravac ovog kanala potrebno je provjeriti u budućim istraživanjima.
I. Novicki navodi da je visinska razlika između površine rijeke Cijevne, odnosno mjesta gdje je počinjao kanal i same Doclee, iznosila 12 m, što bi omogućilo da voda kroz kanal teče slobodnim padom (tj. uz regulisan pad).
Pomoću satelitskog snimka koji je urađen 2006. godine u okviru zaštitnih arheoloških istraživanja rimskog vodovodnog kanala u Ulici španskih boraca, na Koniku, utvrđena je visinska razlika između početka kanala na Cijevni i same Doclee.
Ona je znatno veća i kreće se oko 70 m, što bi značilo da je prosječan pad vode u kanalu iznosio 0,5 % (vodovodni kanal sa padom 0,5% preporučuje se od strane rimskih arhitekata koji su takođe radili i akvadukte).
Istraživanja rimskog vodovodnog kanala potrebno je nastaviti primjenom nove arheološke metodologije, koristeći najmodernije uređaje kao što su: digitalna video kamera i foto- aparat velike rezolucije i napredna kompjuterska tehnologija za satelitsko sninimanje, 2D projektovanje i izrada 3D animacija, kao i snimanje najnovijim GPS ručnim uređajem, i na taj način proširiti mogućnosti terenskog rada i prikupljanja arheoloških podataka i povećavati obim saznanja o rimskom vodovodu.
Korišćenje nove arheološke metodologije za određivanje trase vodovoda antičke Duklje, podrazumijeva obradu i interpretaciju satelitskih i aviosnimaka, kao i korišćenje vrhunskih geodetskih uređaja (optičke i GPS stanice) za globalno satelitsko i zemaljsko pozicioniranje.
Na ovaj način, svi podaci registrovani na samom terenu, postaju dio jedinstvene baze podataka, što omogućava sagledavanje svakog novog rezultata u znatno širem arheološkom kontekstu.
Rezultat primjene novih tehnologija na arheološkom lokalitetu kao što je ovaj, svakako je sagledavanje jednog velikog prostora u relativno kratkom vremenskom periodu i to nedestruktivnim metodama. Na osnovu dobijenih rezultata moguće je planiranje arheoloških istraživanja sa velikom preciznošcu i efikasnošću.
Pored toga, zahvaljujući 2D i 3D analizama podataka, moguće je prepoznavanje i definisanje arheoloških objekata prije samog iskopavanja. Na taj način dobija se potpunija slika trase antičkog vodovoda sa tačnim koordinatama koje se kasnije mogu unijeti na digitalizovanu mapu Podgorice i u plansku dokumentaciju. Time bi se omogućila zaštita rimskog vodovoda od daljih devastacija.

http://www.vijesti.me/slika-w519/vijesti/utvrdivanje-trase-antickog-kanala-cijevne-rogama-slika-165975.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/17/165975.jpg) Bijela linija označava pretpostavljenu trasu kanala od Cijevne do Duklje

Tokom zaštitnih arheoloških istraživanja rimskog vodovodnog kanala na području Ribničkih vrela u 2006. godini, sačinjena je terenska arheološka dokumentacija, koja pruža neophodnu naučnu osnovu za razmatranje ove problematike i osnovu za dalja arheološka istraživanja.
Na osnovu navedenog, buduća arheološka istraživanja trase rimskog vodovoda najbolje je otpočeti sondažnim istraživanjem, prostora oko same antičke Duklje, u blizini objekta XIII.

Možda su postojala čak četiri kanala

Posebno treba arheološki istražiti prostor oko Duklje, gdje Sticotti pominje tragove vodovoda, kao i akvadukta koji je služio kao most preko Morače

Buduća arheološka istraživanja rimskog vodovodnog kanala treba vršiti u cilju utvrđivanje pravca vodovoda, od Cijevne do Duklje.
Pažnju treba usmjeriti na trasu od Ribnice prema Duklji. Posebno treba arheološki istražiti prostor oko Duklje, gdje Sticotti pominje tragove vodovoda, kao i akvadukta koji je služio kao most preko Morače.
Postojanje mosta sa akvaduktom on potkrepljuje činjenicom da se, na drugoj obali, kod objekta XIII gradskih bedema, nalazilo utvrđenje u obliku tornja, napravljeno od kvadera, koje je služilo kao odbrana za ulazak u grad, a istovremeno i kao rezervoar vode.
Rezultati ovih istraživanja bili bi dragocjeni za preciznu identifikaciju trase rimskog vodovodnog kanala kojim je snadbijevana Doclea, koju pominju raniji istraživači, kao i da se utvrdi da li se radi samo o jednom kanalu koji se pružao od Cijevne do Duklje.
Pored toga i da se provjere podaci koje navodi I. Novicki o postojanju četiri vodovoda, od kojih su dva snabdijevala Duklju, treći nekadašnji Birsiminium u Podgorici, na ušću Ribnice u Moraču, a četvrti vodovodni kanal služio je za vještačko navodnjavanje zemljišta doline rijeke Cijevne.

http://www.vijesti.me/vijesti/utvrdivanje-trase-antickog-kanala-cijevne-rogama-clanak-90940

Ćipur
21-09-12, 10:00
Nikolaidis: U ponedjeljak kreće ponovno otkrivanje tajni Svača - zašto je postao mrtvi grad

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/svacpocetna.jpg

Poslije skoro tri decenije arheolozi će u ponedjeljak nastaviti istraživanja na srednjevjekovnom gradu Svaču. Ovaj vrijedan arheološki lokalitet pored Šaskog jezera, koji za arheologe krije mnogo tajni, biće istraživan više od dva mjeseca. Arheolog Mileva Nikolaidis, direktorica Muzeja u Ulcinju, kaže za Portal Analitika da će ovog puta biti vršena sistematska istraživanja i to poslije gotovo trideset godina, jer su Svač arheolozi posljednji put „pohodili“ 1985. godine.
Nosilac projekta istraživanja Svača je Narodni muzej Crne Gore.
Grad bi, kaže Mileva Nikolaidis, mogao da ispriča mnogo toga. Legende i predanja o njemu govore da je imao crkava koliko dana u godini. Međutim, rekognosciranjem je utvrđeno da postoji osam crkava. Dvije su katedralne i šest je u temeljima. Ipak, naglašava direktorica Muzeja u Ulcinju, u legendi ima istine jer su stanovnici Svača imali svoje lične kapele.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/svactekst.jpg

Nikolaidis podsjeća da je prilikom istraživanja 1985. prikupljeno dosta pokretnog arheološkog materijala koji je datiran i uglavnom je riječ o srednjem vijeku. Tada je bio plan da se sljedeće godine nastave sistematska istraživanja, ali do toga nije došlo.
„Mislila sam da bi grad trebalo do kraja detaljno istražiti, kako bi o njemu otkrili što više, ali evo od ponedjeljka smo ponovo na Svaču. Nastavljamo tamo gdje smo davno stali“, kaže naša sagovornica.
Da je riječ o izuzetno značajnom lokalitetu, potvrđuju samo neki podaci iz njegove istorije. Grad je imao svoju kovnicu novca, u njemu se gradilo, proizvodilo, stvaralo. U 13. vijeku srušili su ga Mongoli, ali se i nakon ove najezde ponovo uzdigao. Grad je obnovila Jelena Anžujska, koja je zaslužna i za obnavljanje crkve Svetog Jovana Krstitelja i Svete Marije. Jedna crkva je rađena u franjevačkom, a druga u gotičkom stilu. Svač zamire u 16. vijeku kada ga osvajaju Turci.
Zašto je došlo do umiranja grada Svača koji je stotinama godina živio smješten na prelijepom uzvišenju iznad Šaskog jezera, zašto je postao mrtav grad, jedno je od pitanja na koje treba da odgovore arheolozi.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/svactekst1.jpg

Foto: visit-ulcinj.com

http://www.portalanalitika.me/drustvo/vijesti/74401-nikolaidis-u-ponedjeljak-kree-ponovno-otkrivanje-tajni-svaa-zato-je-postao-mrtvi-grad-.html

Ćipur
21-09-12, 12:44
Predstavljeno izdanje Matice crnogorske o antičkoj Budvi

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/septembar_2012/15_septembar/21promocija.jpg

U prostoru Matice crnogorske na Cetinju u četvrtak uveče je predstavljena knjiga dr Čedomira Markovića „Antička Budva –Nekropole –istraživanja 1980-1981.“ Arheolog Olivera Velimirović-Žižić kazala je da je položaj antičkih nekropola u Budvi otkriven slučajno, izgradnjom starog hotela „Avala“ 1938. godine, kada je za nauku uništen nesaglediv broj helenističkih i rimskih grobova.
Govoreći o knjizi arheolog Olivera Velimirović Žižić kazala je da se “Rimskom gradu Doklea, Antičkim natpisima u Crnoj Gori“, pridružuje i „Antička Budva“ – treća monografija koja približava antičko doba Crne Gore“.
Velimirović-Žižić je podsjetila da je položaj antičkih nekropola u Budvi otkriven slučajno, izgradnjom starog hotela „Avala“ 1938. Godine, kada je za nauku uništen nesaglediv broj helenističkih i rimskih grobova koji su imali bogatstvo priloga koji su kasnije poslužili za unosnu trgovinu, od čega je jedan dio dospio u muzeje(Beograd, Split, Zagreb).Prva arheološka sistematska istraživanja u Crnoj Gori organizovana su u Budvi 1951-1957. godine.
Arheologu Čedomiru Markoviću za pisanje monografije poslužila su istraživanja koja su obavljena dvije godine poslije zemljotresa 1979. Godine.
Rezultati ovih istraživanja riješili su dilemu koja se vuče kroz literaturu od otkrića budvanske nekropole i konstatacije da su na istom mjestu u dva sloja ležali stariji grčki i mlađi rimski grobovi.
Marković zahvaljujući arheološkim rezultatima otklonio je i razriješio pomenutu dilemu, a ona se u prvom redu odnosi na poziciju, obim i strukturu terena koji je korišćen tokom dugog života antičkog grada. Razgraničenje nekropola diktiraju grobni prilozi i na tim osnovama autor ,prvi put odvaja prostorno i vremenski helenističku od rimske nekropole“- kazala je arheolog Velimirović Žižić dodajućio da su na osnovu toga u monografiji i predstavljena dva poglavlja: Helenistička nekropola i Rimska nekropola.
Arheolog mr Dejan Gazivoda je naglasio da knjiga Čedomoira Markovića govori o izvanrednim rezultatima postignutim u kampanji realizovanoj prije više od 30 godina, u vrijeme kada nije bilo tako razvijene opreme kojom danas arheolozi raspolažu.
Autor knjige „Antička Budva –nekropole –istraživanja 1980-1981. Godina„ Čedomir Marković kazao je da je za izlazak knige 30 godina nakon što su vršena arheološka istraživanja o kojima govori bilo subjektivnih, ali i objektivnih razloga.“Subjektivni razlozi sastojali su se prije svega u potrebi da se iscrta blizu 2000 različitih predmeta pronađenih u grobovima antičkih nekropola u Budvi, da se svi predmeti precizno i valjano popišu, za šta je bilo potrebno da se prethodno obave konzervatorsko-restauratorski zahvati da bi se sagledali prvobitni oblici i ukrasi na predmetima, načinjeni od različitih materijala, što je zahtijevalo jako mnogo vremena“- kazao je Marković

http://www.portalanalitika.me/drustvo/vijesti/74438-predstavljeno-izdanje-matice-crnogorske-o-antikoj-budvi.html

Ćipur
24-09-12, 12:22
OTKRIĆE u polimlju

Otkopano naselje staro 8.500 godina

Pronalazak arheologa iz Berana pomjera naučna saznanja o smjenjivanju kultura

http://www.vijesti.me/slika-519x316/vijesti/otkopano-naselje-staro-8-500-godina-slika-168944.jpg Keramika nađena na lokalitetu Trnje

Arheolozi Polimskog muzeja iz Berana otkrili su na lokalitetu Trnje, u selu Bijedići kod Bijelog Polja naselje iz doba neolita, staro osam i po hiljada godina, odnosno iz perioda od šest i po hiljada godina prije nove ere.
Direktor ovog regionalnog muzeja, arheolog Predrag Lutovac, kaže da ovo otkriće, zajedno sa onim na lokalitetu Torine u selu Radmanci kod Berana, pomjera dosadašnja naučna saznanja o smjenjivanju kultura na ovim prostorima.

"Ova otkrića su značajna ne samo za sjever Crne Gore, već za čitavu državu", tvrdi Lutovac.
On objašnjava da se u dosadašnjoj literaturi smatralo da mlađe neolitske kulture smjenjuje takozvana nakovanjska kultura, koja se javlja u primorskoj zoni, od Damacije do Skadra.

"Ova dva otkrića su jako bitna za definisanje kulturnih grupa i zbivanja u praistoriji i sjevera i čitave Crne Gore, u periodu usvajanja nove tehnologije topljenja metala i metalurgije, koja će biti osnovna grana kasnijih perioda, bakarnog i bronzanog doba"

"Rezultati, koji su dobijeni najprije na Torinama, a sada i na ovom lokalitetu, nesumnjivo ukazuju i na jednu južnobalkansku kulturnu grupu koja zahvata prostor istočne Srbije i pruža se od Homoljskih planina, preko Kosova i naših prostora, do lokaliteta Malić u Albaniji. Pored, dakle, nakovanjske kulture, koja dolazi sa primorja, naša istraživanja su pokazala da je Polimlje bilo i pod uticajem bubanjsko-humske kontinentalne kulturne grupe. Te dvije kulturne grupe se ovdje na području Polimlja susreću i prožimaju, formirajući posebnu kulturu", kaže Lutovac.
Direktor Polimskog muzeja priča da se za lokalitet Trnje, dvanaest kilometara od Bijelog Polja, prema Pešterskoj visoravni i granici sa Srbijom, na osnovu površinskih nalaza keramike, odranije vjerovalo da datira iz vremena neolita.

http://www.vijesti.me/slika-w519/vijesti/otkopano-naselje-staro-8-500-godina-slika-168943.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/17/168943.jpg) Arheološki radovi na lokalitetu Trnje

"Mi smo imali zadatak da utvrdimo granice ovog naselja i hronološku pripadnost. I već sa prvim sondama otkrili smo fragmente takozvanog kućnog “lijepa”, odnosno ostataka nekadašnjih zidova pravljenih od zapečene zemlje, što je jasno ukazivalo na postojanje neolitskih kuća", kaže Lutovac.
Poučeni iskustvom sa istraživanja na Torinama arheolozi su otvorili potom ispitne sonde i na padini južno od lokaliteta Trnje, na formiranim ravnim platoima, locirali čitavo naselje na dubini od dva metra.
"U ovim kulturnim sedimentima otkrili smo mnoštvo fragmenata sudova koji pripadaju mlađem i poznom neolitu, odnosno vinčanskoj kulturnoj grupi. Tu se izdvajaju karakteristični fragmenti sudova mrke boje, što je glavna krakteristika ove kulturne grupe, vinče, u periodu od šest hiljada do tri i po hiljade godina prije nove ere", dodaje Lutovac.
Pored keramičkog materijala nađeno je i nekoliko fragmentovanih kamenih sjekira, oruđa od oklesanog kamena i mnoštvo koštanih alatki.
"Posebno treba istaći fragmente antropomorfnih figurina, od kojih se izdvaja glava trouganog oblika sa velikim plastičim” nosem i polukružnim urezanim očima. Nekoliko fragmenata keramike koji su ukrašeni punktiranjem i urezivanjem, pripadaju mediteranskom kulturnom krugu", kaže direktor Polimskog muzeja.

http://www.vijesti.me/slika-w180/vijesti/otkopano-naselje-staro-8-500-godina-slika-168945.jpg

On smatra da ovo nesumnjivo ukazuje da su primorski kulturni uticaji išli dalje od Beranske kotline, za koju se do sada vjerovalo da je duboko zaleđe primorskih kulturnih grupa.
"Sada sasvim sigurno možemo tvrditi da su primorski kulturni uticaji išli desnom obalom Lima, površinama duž visoravni Vlahova kod Rožaja i ispod Pešterske visoravni. U tom smislu nalazi sa lokaliteta Trnje kod Bijelog Polja imaju posebnu vrijednost za definisanje kulturnih zbivanja u neolitu i eneolitu, odnosno bakarnom dobu. Oni se hronološki nadovezuju na ranije nalaze sa lokaliteta Torine kod Berana. Najstariji nalazi sa Torina pripadaju takođe vinčanskoj kulturnoj grupi, i to vjerovatno njenom kraju i suživotu sa kulturnom grupom bubanj-hum, koja predstavlja izrazito neolitsko, tj. bakarno doba", objašnjava Lutovac.

Sada sasvim sigurno možemo tvrditi da su primorski kulturni uticaji išli desnom obalom Lima, površinama duž visoravni Vlahova kod Rožaja i ispod Pešterske visoravni. U tom smislu nalazi sa lokaliteta Trnje kod Bijelog Polja imaju posebnu vrijednost za definisanje kulturnih zbivanja u neolitu i eneolitu, odnosno bakarnom dobu

On kaže da je sa ova dva arheološka lokaliteta dopunjena slika kulturnih prožimanja u periodu od šest hiljada do tri i po hiljade godina prije nove ere, i potvrđeno da je u Polimlju formirana posebna i karakteristična kulturna grupa.
"Ova dva otkrića su jako bitna za definisanje kulturnih grupa i zbivanja u praistoriji i sjevera i čitave Crne Gore, u periodu usvajanja nove tehnologije topljenja metala i metalurgije, koja će biti osnovna grana kasnijih perioda, bakarnog i bronzanog doba", zaključuje Lutovac.
Arheološki tim Polimskog muzeja iz Berana pronašao je prošle godine na lokalitetu Torine u Radmanskoj klisuri, žensku figurinu neprocjenjive vrijednosti, staru preko pet godina hiljada. Arheolozi iz Berana su prije godinu počeli sanaciju i zaštitu ovog arheološkog lokaliteta i na osnovu tih nalaza formirali projekat „Počeci metalurgije u praistoriji Crne Gore“. Nedavni poduhvat na lokalitetu Trnje kod Bijelog Polja predstavlja nastavak i dio tog projekta.

http://www.vijesti.me/vijesti/otkopano-naselje-staro-8-500-godina-clanak-92993

Ćipur
25-09-12, 00:26
ZAVRŠENA OBUKA CRNOGORSKIH RONILACA ARHEOLOGA

Spremni za podvodna istraživanja


Polaznicima uspješno završene tromjesečne obuke za vršenje podvodnih istraživanja Mariji Jabučanin, Dejanu Gazivodi, Nikoli Boriloviću i Radimiru Dragutinu uručeni su juče međunarodno priznati sertifikati za ronioce arheologe. Uz diplome i novčane nagrade roniocima arheolozima uručena je i vrijedna ronilačka oprema koju im je darovao JU Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore.
Ministar kulture Branislav Mićunović kazao da je su projekti realizovani u saradnji Ministarstva kulture i Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore i međunarodnih institucija i fondacija iz oblasti arheologije, podrazumijevali zajednički rad i na valorizaciji, prezentaciji i popularizaciji kulturne baštine crnogorskog podmorja, koje su prije svega imale za cilj da upotpune znanja o prošlosti mediteranskog područja.
- Kako je kopnena arheologija neodvojiva od one u moru, svjedoci burne istorije karakteristične za ove prostore vidljivi su i kroz brojne arheološke nalaze proizišle iz dosadašnjih istraživanja - kazao je Mićunović ističući da je dugodišnja međunarodna saradnja ostvarena sa arheolozima iz Fondacije RPM Nautica sa Floride doprinijela da se ostvari prethodno postavljeni cilj rekognosciranja dijela crnogorskog podmorja.
- Ovim projektom crnogorskoj arheološkoj, ali i široj javnosti, otvoren je put u savremena tehnička i tehnološka dostignuća, prevashodno zahvaljujući korišćenju istraživačkog broda „Herkules” kao jednog od glavnog aktera sprovedenih istaživanja – rekao je ministar.
Kroz realizovane projekte, kako je istakao, posebno se ističu višegodišnja arheološka istraživanja u Risnu - lokaliteti Carine i Gradina i u akvatorijumu Risanskog zaliva, koja se realizuju u saradnji nacionalnih institucija, dugo godina Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, a od ove godine Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore i Varšavskog univerziteta, koja su dala značajne rezultate te da u okviru te saradnje, ekipe poljskih i crnogorskih arheologa, uspješno realizuju Projekat „Risinium prijestonica kraljice Teute”, koji podrazumijeva višegodišnje, ljetnje arheološke kampanje.
- Rukovodeći se rezultatima navedenih višegodišnjih projekata, koji ukazuju na značaj međunarodne saradnje u oblasti arheologije, Centar za konzervaciju i arheologiju je ove godine potpisao ugovor o saradnji sa Univerzitetom u Kembridžu, čime je, siguran sam, obilježen početak još jednog kvalitetnog međunarodnog projekta u ovoj oblasti. Imajući u vidu da je Crna Gora 2008. godine ratifikovala UNESCO Konvenciju o zaštiti podvodne kulturne baštine, te da se nedostatak kadrova koji mogu da vrše poslove istraživanja, zaštite i očuvanja podvodne kulturne baštine u teritorijalnim vodama Crne Gore, činio evidentnim, Programom zaštite i očuvanja kulturnih dobara opredijeljen je dio sredstava za obuku kadrova za podvodna arheološka istraživanja. Rezultat navedenog je da danas, ovdje sa nama, imamo tri arheologa i jednog konzervatora sa zvanjima - ronilac arheolog, koji su uz podršku Regionalnog centra za obuku ronilaca iz Bijele, dobili ova prestižna zvanja. – kazao je Mićunović i mladim roniocima arheolozima uputio iskrene čestitke na novodobijenim zvanjima.
Nakon što je predstavila javnu ustanovu Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, pomoćnica ministra za kulturnu baštinu Lidija Ljesar kazala je novinarima da je obuku ronilaca arheologa, koja je koštala 12.000 eura, finansiralo Ministarstvo kulture.
Direktor Regionalnog centra za obuku ronioca mr Vesko Mijajlović kazao je da je Crna Gora dugo čekala da istorija podvodnih arheoloških istraživanja počne i da kasnimo iza pomorskih zemalja u okruženju ali da se prije četiri godine krenulo i danas imamo zapažene rezultate.
- Ove godine smo naš četvorogodišnji rad krunisali obukom ronilaca arheologa. Do 2012. na prostoru od Njivica do Budve pronađeno je 20 arheoloških lokaliteta od čega je 11 antičkih brodova sa teretom potonulim u periodu od prvog do četvrtog vijeka p.n.e. – kazao je Mijajlović ističući da se takvim nalazištima rijetko ko u okruženju može pohvaliti.
On je zatim iscrpno govorio o načinu obuke koju je prošla prva generacija arheologa ronilaca.
Prisutnima se na kraju obratio i predsjednik Internacionalne asocijacije za NITROX i tehnička ronjenja dr Fabio Ruberti koji je između ostalog kazao da moramo biti svjesni i savjesni premo onome što imamo.

Stepenik ka podvodnoj arheologiji

Direktor Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore Đorđije Vušurović upoznao je novinare da je zbog nedostataka kadrova koji mogu da vrše poslove istraživanja, zaštite i očuvanja podvodne kulturne baštine u vodama Crne Gore, Centar sklopio ugovor o osposobljavanju kadrova sa Regionalnim centrom za obuku ronilaca za podvodno deminiranje, spašavanje, pružanje pomoći i kontrolu na moru iz Bijele. On je naglasio da se uprkos pozivu svim javnim ustanovama iz oblasti kulture na Primorju, od Herceg Novog do Ulcinja, prijavilo svega sedam arheologa i dva konzervatora od kojih je posebne uslove prošlo četiri kandidata odnosno tri arheologa i jedan konzervator koji su u dva ciklusa uspješno završili predviđenu obuku.
- Moram priznati da kao direktor Centra, danas ne krijem zadovoljstvo što u prvoj godini postojanja imamo četiri stručna lica sa zvanjima: ronilac sa dvije zvjezdice i ronilac arheolog – kazao je pored ostalog Vušurović ističući da se ovom obukom stvaraju preduslovi neophodni za razvijanje crnogorske podvodne arheologije i formiranja odjeljenja za podvodnu arheologuiju u okviru Sektora za arheologiju Centra.

Z.P.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=348791&datum=2012-09-24

Ćipur
16-10-12, 14:14
Vejlon: Crvena stijena krije još tajni o najdaljoj prošlosti

Crvena stijena je jedan od izuzetno rijetkih lokaliteta koji imaju tako dug kontinuitet života neandertalca i zato naučnici iz cijelog svijeta žele da se upoznaju sa nalazima iz pećine kraj Nikšića. Moguće je da se na tom području krije još zanimljivih nalazišta iz najdalje prošlosti, jer je to vrijeme lovaca i skupljača koji su bili u stalnom pokretu. Zub neandertalca otkriven u pećini biće uskoro datiran, a sve analize materijala koji pronađemo raditiće najpoznatiji svjetski stručnjaci za geologiju, datovanje, paleontologiju i druge oblasti, kaže profesor Robert Vejlon sa Univerziteta Mičigen.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/oktobar_2012/15_oktobar/16vejlon_poc.jpg

U Evropi gotovo da ne postji lokalitet koji ima takav kontinuitet života neandertalca kakav je otkriven u Crvenoj stijeni. To je za izučavanje paleolita izuzetno važan lokalitet, sa mnogo slojeva, i još uvijek se tu može mnogo otkriti o našoj najdaljoj prošlosti, kaže za Portal Analitika Robert Vejlon (Robert Whallon), profesor paleontologije na Univerzitetu Mičigen.
Ovih dana ugledni paleontolog iz SAD-a ponovo istražuje Crvenu stijenu, a vraća joj se, kaže, jer ga prije svega interesuje razdioblje paleolita. Sloj iz ovog najstarijeg i najdužeg razdoblja u razvoju ljudske civilizacije u pećini kraj sela Petrovići u nikšićkoj opštini, dug je čak devet metara.
-Rijetki su lokaliteti koji imaju takav kontinuitet života neandertalca. Mislim da su ti ljudi stalno dolazili u Crvenu Stijenu tokom određenog perioda, potom odlazili i ponovo se vraćali. To je i razumljivo, jer govorimo o neandertalcu, koji je bio lovac i sakupljač, objašnjava profesor Vejlon.
Naš sagovornik ističe da je i Bioče zanimljiv lokalitet, ali smatra da je posebnost Crvene Stijene upravo u tome što se u njoj život odvijao izuzetno dugo i intenzivno. Namjera arheologa je, kaže, da saznaju što više o načinu života neandertalca.
Pećina kod Nikšića krije još mnogo tajni i zato će u istraživanja biti uključeni renomirani stručnjaci iz svijeta. Tako će geološka istraživanja raditi ugledni geolog iz Engleske, zatim stručnjak za datovanje iz Francuske, kao i stručnjaci iz Kanade, Južne Afrike i Australije.
Dešifrovanje na osnovu najmanjih ostataka: Naš sagovornik ističe da Crvena Stijena privlači stručnjake i da rado dolaze da se upoznaju sa ovako vrijednim i rijetkim arheološkim nalazištem, i podsjeća da u svijetu ima malo stručnjaka za paleontologiju i da je to krug ljudi koji se poznaju i rado sarađuju. Laicima je vjerovatno zanimljivo na koji način paleontolozi na osnovu najmanjih nalaza dešifruju tajne naših početaka. Suština je u detaljnim analizama pronađenih ostataka, objašnjava profesor paleontologije i kaže da dobro zna koga će pozvati ako mu treba stručnjak koji će da identifikuje vrstu drveta na osnovu komadića ugljenisanih ostataka. Kada je, naprimjer, o ovoj analizi riječ, tu je neprikosnovena jedna naučnica iz Australije, koja je trenutno u Italiji, i kada sakupimo dovoljno materijala sa Crvene Stijene, ja ću je pozvati da ga obradi, kaže profesor Vejlon i naglašava da je u pitanju pravi međunarodni projekat.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/oktobar_2012/15_oktobar/crvena-stijena1.jpg

Ekspert iz Južne Afrike analizira oruđe: Otkrića iz Crvene Stijene pomoći će u rasvjetljavanju klime u paleolitu, u otkrivanju kako su te promjene uticale na uslove života neandertalca, da li su se zbog promijena kretali više ili manje, kakve su alatke koristili. Oruđe će analizirati stručnjak iz Južne Afrike, a koliko se iz ostataka oruđa može saznati govori i podatak da se na osnovu tragova krvi na oštrici može vidjeti koje vrste životinja su neandertalci lovili.
Arheolozi će i u ovoj kampanji raditi polako i strpljivo kako im nijedan važan detalj ne bi promakao, a planiraju da istraže oko pola metra sloja. Profesor Vejlon kaže da se u Crvenoj Stijeni jasno može vidjeti debeo sloj vulkanskog pepela, što govori o velikoj erupciji koja se dogodila u Italiji i koja je naučnicima poznata i datovana je do 39 hiljdada godina. Taj sloj se, objašnjava, može vidjeti na Kipru, Grčkoj, cijelom Mediteranu, i nalaze ga čak do Ukrajine. Neki naučnici u Italiji smatraju da je ta erupcija uticala na izumiranje neandertalca, ali naš sagovornik smatra da ta teza nije tačna. Ipak, priznaje da još uvijek nedovoljno znamo o neandertalcu, o tome na kom nivou su imali razvijen jezik, u kakvoj zajednici su živjeli i još mnogo toga.
Na pitanje da li se u okolini Nikšića mogu očekivati nova otkrića kada je u pitanju najranija prošlost, jer su istraživanja ovog ljeta dala izvjesne rezultate, profesor Vejlon kaže da je to za arheologiju izuzetno zanimljiv teren, ali da li je važan za srednji paleolit još uvijek ne znamo. „Tamo su otkriveni nalazi mladog paleolita, ali ne i srednjeg, iako on vjerovatno postoji, jer su se ljudi u dalekoj prošlosti neprestano kretali. Sasvim je logično da u blizini Crvene Stijene ima još lokaliteta, ali ljudi iz paleolita nisu živjeli samo u pećinama,već i na otvorenom. Pećine su dragocjene za arheologe jer je u njima najbolje sačuvan arheološki materijal i svako otkriće je dragocjeno. Vjerujem da ih u Crnoj Gori ima još, jer je ovo jedan izuzetno zanimljiv teren za arheologe, ali treba više istraživati, kaže Vejlon.
Zub neandertalca: Sagovornik Portala Analitika ističe da ga sva ta otkrića izuzetno zanimaju, ali skromno kaže da sa svojih deset prstiju jednostavno ne može stići da sve istraži. Prednost za sada kaže daje Crvenoj Stijeni i radiće je temeljito, kako bi se prikupilo što više podataka i kako ne bi ništa preskočili. Suština je kaže da se sve istraži i da prikupljene nalaze analiziraju kompetentni stručnjaci iz svijeta. Zub koji moguće potiče od neandertalca biće uskoro datiran, a Vejlon kaže da vjeruje da će naći još ljudskih ostataka.
Profesor sa Univerziteta Mičigen naglašava da je važno da se naši arheolozi specijalizuju i želi da svoje iskustvo prenese na njih. „Neću živjeti vječno i želim da svoje znanje prenesem na buduće generacije koje će nastaviti istraživanja. Važno je da oni upoznaju stručnjake sa kojima sarađujem i ostvare sa njima kontakte, a to su ljudi iz struke koje sam tokom duge karijere upoznavao širom svijeta“, kaže Vejlon. A na pitanje koliko je Crvena Stijena poznata i važna za arheološku nauku, odgovara anegdotom, koja će, kaže, to najljepše objasniti.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/oktobar_2012/15_oktobar/crvena-stijena2.jpg

"U Americi je gostovao ugledni arheolog iz Engleske i tokom večere me pitao na čemu sada radim. Odgovorio sam da sam u Crnoj Gori kopao na Crvenoj Stijeni i da ću tamo raditi nekoliko narednih godina. Ti radiš Crvenu Stijenu, pa to je jako važan lokalitet, upitao me začuđeno arheolog iz Engleske. To vam govori da je to poznat lokalitet i ja mu se punih 9 godina vraćam", kaže profesor Vejlon i napominje da će se raditi sigurno i narednih pet godina.
Finansiranje projekta je obezbijeđeno i zajedno ga podržavaju Ministarstvo kulture Crne Gore i Nešnl sajens fondejšon (National science fondation) iz Amerike. Istraživanja Crvene Stijene jedan su od segmenata projekta „Putevi kontinuiteta“, koji će se realizovati tokom narednih godina. Riječ je o važnim istraživanjima ne samo u pećini kod Nikšića, već i u Banjanima, na Svaču i drugim lokalitetima, koja će doprinijeti rasvjetljavanju prošlosti i pružiti arheološki materijal koji će biti osnova za formranje Arheološkog muzeja Crne Gore.
Profesor Vejlon kaže da je Ministarstvo kulture i pomoćnica ministra za oblast kulturne baštine Lidija Ljesar dala značajan doprinos realizaciji istraživanja na Crvenoj Stijeni. Dobro je što je bilo razumijevanja za važnost istraživanja, a mi ćemo se truditi da otkrijemo što više o najranijim počecima života. Sigurni smo da pećina kod Nikšića krije još mnogo toga zanimljivog za nauku“, kaže na kraju ugledni paleontolog.

S. KAPETANOVIĆ

http://www.portalanalitika.me/drustvo/tema/77143-vejlon-crvena-stijena-krije-jo-tajni-o-najdaljoj-prolosti-.html

Ćipur
25-10-12, 23:14
NASTAVLJENI ARHEOLOŠKI RADOVI NA GURDIĆU

Očekuju izvještaj antropologa

■ Anja Mićunović, mladi arheolog saopštila da je u jednoj grobnici pronađen medaljon


Na lokalitetu franjevačkog samostana iz 17. vijeka, na južnim vratima Staroga grada Kotora juče su nastavljena istraživanja jer se pribavljaju potrebne dozvole za odlaganje iskopanog zemljišta, zbog čega je Komunalna policija radove obustavila prije dva dana.
- Prazne se grobnice, a zemlju odvozi privatni prevoznik na svoju parcelu, kaže Vilma Kovačević, koja rukovodi istraživačkim radovima na lokalitetu franjevačkog samostana. Kovačevićevoj pomaže Anja Mićunović, mladi arheolog koja je odradila pripravnički staž i namjerava da polaže stručni ispit.
- Radim dokumentaciju, nivelisanje - mjerenje kota dubina, pošto svaku grobnicu moramo posebno da označimo i kada se pronađe neki predmet, kao što smo danas izvadili medaljon iz zemlje, onda se mjeri i dubina na kojoj je nađen. Ovo je jedno veliko iskustvo, veliki „plus” za mene, drago mi je što imam priliku da praktično radim u domenu svoje profesije, što radim rame uz rame sa Vilmom Kovačević, koja ima zavidno iskustvo i može da me usmjeri da mi objasni, pomogne oko nekih stvari, kaže Mićunović.
S obzirom da meteorolozi predviđaju kišu za vikend, istraživači se nadaju da će do subote stići da obave dobar dio posla i da ažuriraju dokumentaciju.
- Povećali smo broj radnika jer se ukazala potreba da rade na više mjesta. Prazne se grobnice, a zemlju odvozi privatni prevoznik na svoju parcelu, kaže Vilma Kovačević, koja rukovodi istraživačkim radovima na lokalitetu franjevačkog samostana.
-U Komunalnioj policiji su nam dali rok od tri dana, mi radimo i dalje kao da ništa nije bilo, u međuvremenu smo podnijeli zahtjev Sekretarijatu za urbanizam, koji je biskup Ilija Janjić lično potpisao. Obavila sam razgovor u opštini, imaju razumijevanja, nadam se da će se taj problem prevazići i da ćemo nastaviti nesmetano da radimo. Mi smo organizaciju operativnih radova prepustili Biskupiji, tražili od njih da obezbijede radnu snagu, odvoz smeća i smještaj osteološkog materijala (skeleta). Dogovorili smo se da će se sve kosti deponovati u jednu ili dvije grobnice koje će kasnije biti označene, kaže Kovačević. Nakon 13 dana rada sakupljeno je mnogo osteološkog materijala.
- Po broju lobanja možemo odrediti koliko je ljudi bilo sahranjeno, u 25 porodičnih grobnica iskopano je po pet i više skeleta. Očigledno je da se radi o kontinuiranom sahranjivanju. Odvajamo ih u kese prema utvrđenoj numeraciji, slažemo ih i doći će antropolog koji će na kraju pregledati sadržaj i napisati izvještaj o tome. Do sada niko nije vodio brigu o ovom dijelu grada i ovom objektu između saniranih zgrada, gdje su svi bacali svoj građevinski otpad. Prije no što smo došli do grobnica izbačeno je šest kamiona sa smećem, nakon iskopavanja još desetak kamiona sa šutom i zemljom, jer u grobnice su se obrušavale opeke, malter, crijep... objašnjava iskusna arheološkinja.

M.D.P.

www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=352989&datum=2012-10-25 (http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=352989&datum=2012-10-25)

Ćipur
26-10-12, 16:43
Arheolozi pronašli naselje staro 8.000 godina u blizini Bijelog Polja

BIJELO POLJE – Tim arheologa Polimskog muzeja iz Berana dokazao je postojanje neolitskog naselja na lokalitetu Trnje, u selu Bijedići. Po preliminarnim procjenama naselje je staro više od 8.000 godna.

http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2012/10/polimski-muzej-iskopavanja-00-u.jpg (http://www.pobjeda.me/?attachment_id=194789)

-Radi se o naselju vinčanske kulturne grupe koja pred kraj neolita obuhvata ovaj dio Evrope, od Grčke do Slovenije.To dokazuju ostaci karakteristične keramike fine izrade i kuće kvadratnog oblika, rađene od kolja i zemlje pečene tehnikom lijepa – kaže direktor Polimskog muzeja arheolog Predrag Lutovac.

Slojevitost

http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2012/10/polimski-muzej-iskopavanja-03-u-200x300.jpg (http://www.pobjeda.me/?attachment_id=194790)

Arheolozi su u Bijediće stigli tragom ostataka materijalne kulture koje je ranije na površini pronašao arheolog Ljubo Glušac. Na lokalitetu Trnje locirali su tragove kuće iz perioda neolita na dubini od 1,5 metra. Sondažom je utvrđeno da se materijalni tragovi kulture nalaze do dubine od 2, 5 metra. Širina kulturnog sloja ukazuje da su ljudi tu živjeli hiljadama godina.
- Otkrili smo puno fragmenata keramičkih sudova karakteristične mrke boje koji pripadaju mlađem i poznom neolitu – odnosno vinčanskoj kulturnoj grupi, fragmente kamenih sjekira, oruđa od oklesanog kamena, mnoštvo koštanih alatki i neoliko pehara. Istovremeno, nekoliko fragmenata keramike koji su ukrašeni punktiranjem i urezivanjem ukazuju i na kontakte sa mediteranskom kulturnom krugu. Pored predmeta za svakodnevnu upotrebu našli smo i elemente antropomorfnih figurina, najvjerovatnije posvećenih Majci Zemlji i kultu plodnosti. Ti nalazi spadaju u red najvažnijih za sada otkrivenih predmeta iz perioda neolita na teritoriji Crne Gore – kaže Lutovac.

Susreti i prožimanja

U kombinaciji sa otkrićem neolitskog naselja na lokalitetu Torine otkriće iz Bijedića unosi nove elemente za rekonstrukciju praistorijskih zbivanja na sjeveru Crne Gore, konkretno za period od 6000 do 2800 godina prije nove ere.

http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2012/10/polimski-muzej-istrazivanje-02-u-300x200.jpg (http://www.pobjeda.me/?attachment_id=194791)

- Polako sklapamo sliku. Rezultati naših istraživanja pokazuju da je u periodu usvajanja nove tehnologije topljenja metala i metalurgije Polimlje, pored nakovanjske kulture, koja dolazi sa primorja, bilo i pod uticajem bubanjsko-humske kontinentalne kulturne grupe. Po svemu sudeći dvije kulturne grupe se ovdje susrijeću i prožimaju, formirajući posebnu kulturu – kaže Lutovac.
Do kraja godime arheolozi Polimskog muzeja obići će kompletnu teritoriju opštine Bijelo Polje. Sva poznata nalazišta biće kaptirana i kategorizovana po sličnosti. U narednoj fazi, sondažom će biti identifikovana stalna naselja iz praistorijsog perioda, nakon čega će biti pripremljeni elaborati za njihova detaljna istraživanja.

Cilj – otkopavanje neolitske kuće

Arheolozi su se u Bijedićima zadržali dvadesetak dana. Locirali su nalazište koje je zaštićeno od neovlašćenih iskopavanja. Planiraju da naredne godine u cjelosti otkopaju neolitsku kuću. - Cilj nam je ta utvrdimo tačne dimenzije objekta i tip kuće. To će nam pomoći da preciznije definišemo način življenja na tom lokalitetu – ističe Predrag Lutovac.

V. S.

http://www.pobjeda.me/2012/10/26/arheolozi-pronasli-naselje-staro-8-000-godina-u-blizini-bijelog-polja/

Crka
26-10-12, 22:23
Bravo Cipur, nikad cuo nisam za Svac. Mada mi malo cudno da ima 365 crkvi, ogroman bi to grad bio ?!... imas li sto o Duklji ? Neke slike pretpostavke kako je izgledala ...

Ćipur
28-10-12, 02:48
ZAPIS IZ SVAČA: Sarkofag stanovnika uspavanog grada

27. oktobar 2012.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/oktobar_2012/15_oktobar/27svacpocetna.jpg

Tokom mjesec dana istraživanja arheolozi na Svaču su otkrili još četiri crkve, od kojih je jedna napravljena nad udubljenjem u stijeni u kojoj je smješten sarkofag. Čisteći srednjevjekovni grad zarastao u draču i šiblje, istraživači svakog dana otkrivaju ostatke građevina koje svjedoče o veličini grada koji je bio veći od Kotora tog doba. Petnaest crkava pronađenih do sada govori da je bio episkopski grad i izuzetno važno sjedište države Vojislavljevića, te na svojevrstan način potvrđuje legendu o gradu crkava.
Ondje gdje je živa legenda sigurno ima prostora i za istraživanja - polazište je zahvaljujući kojem su arheolozi raspleli mnoge istorijske tajne. Legenda se ovih dana ostvaruje na čuvenom srednjevjekovnom gradu Svaču, koji je vjekovima obavijen koprenom tajnovitosti i predanja. Priča o gradu koji je imao crkava koliko dana u godini, toliko puta ponavljana, na svojevrstan način se potvrđuje u stvarnosti jer su arheolozi za nepunih mjesec dana istraživanja otkrili čak četiri nove crkve.
-Upravo danas smo pronašli jednu memorijalnu kapelu i sada polako skidamo naslage zemlje. Sa ovom imamo broj od čak 15 otkrivenih crkava, što govori da je Svač bio episkopski grad, kaže za Portal Analitika rukovodilac istraživanja arheolog Mladen Zagarčanin, i pokazuje nam ostatke manje crkve čiji se temelji jasno vide. Nesumnjivo je da se ovdje radi o čitavom manastirskom kompleksu koji je u 11. i 12. vijeku bio veoma važan za državu Vojislavljevića. Moguće da je Svač u jednom periodu bio i centar države, objašnjava Zagarčanin i pokazuje kuda se sve prostirao grad koji je bio veći od srednjevjekovnog Kotora. Za razliku od Kotora Svač, kaže, ima veći akropolis i mnogo širu platformu koja se pruža na 6 hektara.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/oktobar_2012/15_oktobar/27svacglavna1_.jpg

Sjedište Vojislavljevića: Da je davno usnuli srednjevjekovni grad, smješten na nekih 25 kilometara od Ulcinja prema sjeveroistoku, bio važno središte vidi se na svakom koraku. Zidovi katedralnih crkava dominiraju prostorom, tu su obrušene građevine koje zarobljene dračom i granjem više liče na prevrnute međe, na svakom koraku mnogo klesanog kamenja, jednostavo, tu na Svaču spleli su se priroda i istorija.
Dok hodamo pažljivo pored raskopanih nekropola i ostataka crkava, Zagarčanin objašnjava da je u ovoj kampanji, započetoj 27. septembra, planirano da se istraži sjeverna strana grada, odnosno podgrađe. Pokazuje nam nekadašnji trg koji je dug 50 metara i širok 30. Ispred njega se nalazila svečana kapija sa ulazom, a sa strane velike zgrade i nekoliko crkava. Tu je bio cijeli jedan kompleks koji nije profanog tipa. U kapelama se sahranjivalo plemstvo, aristokratija, tu nije živio običan svijet. Sigurno da je Svač bio jedno od vladarskih sjedišta u vrijeme Vojislavljevića. Zna se da je kralj stolovao u Skadru, ali ovdje je vjerovatno boravila njegova porodica sa svitom, priča arheolog.
Dok pokušavamo da se probijemo da svake veće građevine kako bi bolje vidjeli njenu unutrašnjost, ili, bolje reći, ono što je od nje ostalo, shvatamo da je za razgledanje Svača jedan dan i suviše kratak. Moglo bi se po ovom mjestu prepunom istorije dugo hodati, penjati se uskim stazama, zaviriti u srušene apside, „osvajati“ međe koje dominiraju gornjim gradom sa koga puca veličanstven pogled na Šasko jezero. Kad sa vrha bacite pogled na okolinu, na jezero okupano oktobarskim suncem, nježno zelenu travu koja se probudila od ljetnje suše tokom posljednjih kiša, onda shvatite zašto je Svač bio stjecište duge i burne istorije. Tu, visoko na litici, srastao je sa kamenom, cijelom jednom stranom prema Šaskom jezeru bio je zaštićen od napadača. Sa druge vidi se bogato ulcinjsko polje, kroz koje su tokom istorije vodili putevi, dovodeći i prijatelje i neprijatelje.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/oktobar_2012/15_oktobar/27svactekst.jpg

Svaki grad ima svoje varvare: Naš sagovornik nas podsjeća da je Svač bio episkopski grad sigurno od 11. vijeka i da je kovao svoj novac. No, grad je mnogo stariji tako da se prva faza gradnje vezuje za šesti vijek, a završava negdje polovinom sedmog, kada grad strada u najezdi Avara. U 8. vijeku imamo zatvorene slojeve sa pomiješanom keramikom vizantijskom ili romejskom i slovenskom u jednom kontekstu, kaže Zagarčanin. Svač je pretrpio i veliku pljačku Mongola 1242. godine, kada je grad uništen, ali se ponovo uzdigao i vrhunac dostigao u 14. vijeku. Ipak, u 15. stoljeću između ostalog i zbog političkih akcija koje je sprovodila Mletačka republika, Svač polako propada.
Arheolog Dejan Drašković, koga smo sa kolegama zatekli na drugom kraju podgrađa, gdje se istražuje nekropola u kojoj je pronađena keramika iz perioda od 7. do 9. vijeka, kaže da se može arheološki pratiti viševjekovno razaranje Svača.
-Dolazak jačeg znači poraz slabijeg, ali ono što ne možemo pratiti je kako je grad devastiran tokom posljednjih decenija. Na jednoj starijoj fotografiji crkve Svete Marije, koju je uradio čuveni istraživač Aleksandar Deroko, vidi se cijeli jedan zid, a danas je potpuno urušen. To je žalosna sudbina grada za koga se može reći da je biser srednjeg vijeka, kaže Drašković i pokazuje da su prilikom svakodnevnog rasčišćavanja terena obraslog u makiju i drače, otkrivali nove objekte i zidine.
-Sa Svača se vjekovima kamen odnosi i od njega su pravljene kuće u selima u blizini. Uporni su bili i „istraživači“ u namjeri da pronađu blago. Rupe od kopanja su vidljive, a dolaze i sada noću i to sa detektorima za metal u nadi da će nešto vrijedno naći, priča Zagarčanin nevjerovatna iskustva sa Svača.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/oktobar_2012/15_oktobar/27svactekst2.jpg

Ćipur
28-10-12, 02:49
Nepozvani gosti: Dok gledamo kako jedna ekipa strpljivo, sloj po sloj, čisti naslage zemlje sa ostataka nekad velike crkve, pitamo Zagarčanina što misli, zbog čega je o Svaču toliko živa legenda, zašto pobuđuje radoznalost, da mu u „pohode“ često dolaze i nepozvani gosti.
-Grad je prestao konačno da živi u 16. vijeku. Stotinama godina on je napušten, ovo mjesto se razgrađuje, sa njega se odnosi kamen, a sa druge strane služi za pripovijedanje priča. Za razliku od drugih primorskih gradova, u njemu je život davno utihnuo. Koliko je tu skupljene istorije govori podatak da su ovdje otkriveni ostaci iz 4. vijeka prije nove ere, što je ilirska faza. Pronađena je neolitska grnčarija, eneolitska grnčarija, ona iz ranog bronzanog doba, jednom riječu duga je to prošlost, koja je u jednom trenutku nestala. Kada grad prestane da živi, samim tim činom postaje legenda. Ljudi počinju da vjeruju da ga je zatekla sudbina slična čovjekovoj, priča nam nadahnuto Zagarčanin.
Podsjeća da je i Ulcinj imao burnu istoriju, ali je opstao i danas je, kaže, poklekao u „pohodu“ nove arhitekture. Stari Bar je izgubio svoje vizure u eksplozijama municije 1881. a Svač, za razliku od njih, biva potpuno napušten još 1571. Na pitanje što je bilo presudno da grad zauvijek zamre, Zagarčanin napominje da mu istorijske okolnosti nisu išle na ruku.
-Već u drugoj polovini 15. vijeka blizu je Skadarskog sandžakata, Osmanlije stalno vrše upade, ne dozvoljavaju da se život odvija normalnim tokom, da se razvija ekonomija. Prekidaju komunikacijske pravce, a sve to utiče na grad koji mora od nečega da živi. Sa druge strane episkopija u to vrijeme slabi, objašnjava arheolog.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/oktobar_2012/15_oktobar/27svactekst3.jpg

Monolit nepoznate namjene: Vraćajući se na priču o istraživanjima, Zagarčanin nam kaže da su otkrili veliki monolitni spomenik koji ima oblik obeliska, nepoznate namjene. Spomenik ima nekoliko tona i tek nam predstoji da ga izvučemo i podignemo. On može da bude i rimski milijarius, ali i dedikativna ploča iz vremena kada je grad živio punim životom, odnosno vjerovatno je posveta nekom važnom događaju, kaže Zagarčanin, i napominje da smo prvi saznali o ovom za njih važnom otkriću. Upitan hoće li nas odvesti da ga fotografišemo, kaže da to treba učiniti kada spomenik bude moguće sagledati u svoj njegovoj veličini. „Moguće je da na njemu bude neki natpis koji ne možemo vidjeti dok ga ne podignemo. Ogroman je, treba ga ispraviti. Bolje da sačekamo, kaže ljubazno naš sagovornik i napominje da na Svaču ima još mnogo posla.
Godinama bi se, kaže, moglo ovdje istraživati, ali i pet godina kontinuiranog rada omogućilo bi da arheolozi otkriju cijelu zapadnu stranu podgrađa, i veliki dio istočne strane. Na Svaču su posljednji put vršena istraživanja 1985. godine i u njima je učestvovala direktorica Muzeja u Ulcinju Mileva Nikolaidis, koja je i danas na Svaču i vrši nadzor istraživanja. Sjeća se da je prije gotovo trideset godina njena namjera bila da se grad sistematski istraži, ali do toga nije došlo. Drago joj je što su arheolozi napokon tu, na mjestu koje ima da ispriča mnogo toga.
Na Svaču je ovih dana zaista živo, ne samo zbog arheologa, već tu svakog dana dolaze novinarske ekipe, zatim radoznali ljubitelji istorije, u želji da vide što se to radi na gradu o kom je više pričala legenda nego nauka. Tako će biti do kraja novembra do kada će istraživati arheolozi Mladen Zagarčanin, Dejan Drašković, Miloš Živanović, Anton Ljuljđuraj, konzervator Željko Čelebić, kao i arheolog iz Albanije Barbana Draga. Istraživanje se odvija u okviru projekta Ministarstva kulture „Putevi kontinuiteta“, a njegov nosilac je Narodni Muzej Crne Gore.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/oktobar_2012/15_oktobar/27gornjigrad.jpg

Koliko im predstoji posla najbolje govori činjenica da je tokom istraživanja groblja iz perioda od 11. do 13. vijeka, otkriveno više od trideset grobnica. „Samo smo zagrebali dio i ovoliko otkrili, pronašli i sjevernu i jugoistočnu nekropolu. Tu su i ostaci crkvice izuzetno malih dimenzija, napravljene u stijeni u kojoj se čuvao sarkofag.Vjerujemo da je tu sahranjena neka veoma važna ličnost. Sve ovo nas upućuje na to da se ovdje još mnogo toga može orkriti, kaže Zagarčanin.
Odlazimo sa Svača sjetni što se ništa nije učinilo da se ovaj veličanstveni srednjevjekovni grad zaštiti. On je opstao zahvaljujući legendi, a arheologija će učiniti da se predanje na svojevrstan način revidira i sastavi slika o markantnoj tački naše prošlosti, koja svakim svojim kamenom potvrđuje da smo bili stjecište burne istorije.

Suzana KAPETANOVIĆ

http://www.portalanalitika.me/drustvo/tema/78338-zapis-iz-svaa-sarkofag-stanovnika-uspavanog-grada.html

Ćipur
18-11-12, 18:19
Zagarčanin: Zatekli smo barikadu na putu do Svača, kao da nismo dobrodošli

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/novembar_2012/15_novembar/18mladen.jpg

Arheolozi koji posljednja gotovo dva mjeseca istražuju srednjevjekovni grad Svač jutros su naišli na barikade koje su postavljene na lokalnom putu i nisu mogli da priđu kolima do parkinga prema lokalitetu. "Na putu je kamenje i ne možemo da priđemo kolima. Ko je postavio kamenje ne znam i to nije naš problem. Sve smo prijavili Komunalnoj policiji i na njima je da reaguju", kazao je za Portal Analitika rukovodilac istraživanja arheolog Mladen Zagarčanin.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/novembar_2012/15_novembar/kamenje_svac.jpg

-Mi smo smješteni u kući koja se nalazi dva kilometra od lokaliteta. Idemo kolima jer nosimo crteže, vrijedan alat i drugi pribor, ali zbog kamenja nismo mogli da priđemo, kaže Zagarčanin. Nismo mogli ni da pomislimo da će se ovo dogoditi. Sad osjećamo kao da nismo dobrodošli. Mi smo ekipa koja se odlično slaže, na terenu radi 12 ljudi albanske nacionalnosti i naše druženje je izvanredno. Zajednički radimo na ovom zaista velikom i važnom poduhvatu. Ljudi u Vladimiru su dobronamjerni i pošteni. Našao se neko ko izgleda želi da naš rad opstruira i zaista se pitamo zašto to čini, kaže Zagarčanin.
On kaže da se osjećaju neprijatno zbog ovog događaja, jer se sada osjećaju kao da nisu dobrodošli. "Obijali su i vrata ostave gdje držimo alat i nakon svega se mi u ekipi ne osjećamo ni malo prijatno", ističe naš sagovornik.
Arheolog podsjeća da je priča o Svaču priča o suživotu ljudi. To je veliki lokalitet koji mnogo govori o našoj istoriji i pripada kulturno-istorijskim spomenicima prve kategorije. Vjerujem da će nadležni reagovati, i da ćemo moći nesmetano da nastavimo istraživanja, koja su od velikog značaja za arheologiju, kaže na kraju Zagarčanin.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/novembar_2012/15_novembar/ekipa.jpg

Planirano je da istraživanja na Svaču traju još desetak dana, a istraživanja se odvijaju u okviru projekta "Putevi kontinuiteta" čiji je realizator Narodni Muzej Crne Gore.

http://www.portalanalitika.me/drustvo/vijesti/80793-zagaranin-zatekli-smo-barikadu-na-putu-nismo-mogli-da-proemo-do-svaa.html

Ćipur
19-11-12, 00:34
Grobovi stari 1.700 godina pronađeni u blizini Duklje

http://ads.pobjeda.net/www/delivery/lg.php?bannerid=126&campaignid=68&zoneid=4&loc=http%3A%2F%2Fwww.pobjeda.me%2F2012%2F11%2F18%2 Fgrobovi-stari-1-700-godina-pronadeni-u-blizini-duklje%2F&referer=http%3A%2F%2Fwww.pobjeda.me%2F&cb=f403750866
Arheolozi su našli 15 grobnica iz rimskog perioda. Preliminarne analize upućuju na zaključak da se radi o grobovima iz 3. ili 4. vijeka. U tim grobovima bilo je i priloga koji se nalaze na konzervatorskoj obradi

PODGORICA – Petnaest grobova iz rimskog perioda pronašli su arheolozi u sondi površine oko 50 metara kvadratnih, na sjevernoj nekropoli Duklje, u Rogamima. Arheološka istraživanja Duklje, započeta prije dvadesetak dana, potvrdila se tezu da se na tom mjestu može otkriti mnogo toga.

http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2012/11/Duklja-nalaziste-u.jpg (http://www.pobjeda.me/2012/11/18/grobovi-stari-1-700-godina-pronadeni-u-blizini-duklje/duklja-nalaziste-u/)

- Grobovi su oivičeni kamenim oblucima ili krupnijim kamenom, grubo otesanim. U tim grobovima bilo je i priloga koji se nalaze na konzervatorskoj obradi. Nakon konzervatorske obrade moći ćemo da preciznije datujemo grobove. Preliminarne analize upućuju na zaključak da se radi o grobovima u kojima su umrli sahranjeni u 3. ili 4. vijeku – kazala je rukovodilac arheoloških istraživanja mr Ivana Medenica.

Tipični tragovi

Prilozi koje su arheolozi pronašli u grbovima tipični su za obrede sahranjivanja umrlih tog perioda: keramičke posude, krčazi, staklene bočice za uljane mirise… Jedna malena bočica sačuvana je u cjelosti. Druge moraju biti pažljivo rekonstruisane. - Pronašli smo samo jedan bronzani novčić koji je slabo čitak jer je korozirao i avers i revers. Na reversu je sačuvan trag tkanine u kojoj je pokojnik sahranjen, štro je prava rjetkost, jer u grobnicama ovog tipa gotovo nikada ne postoje tragovi tkanine. Pronašli smo i ostatke eksera, što je znak da su neki od pokojnika bili sahranjeni u drvenim sanducima – kazala je Medenica.

http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2012/11/Duklja-iskopine-2-u.jpg


Otkopana su i dva groba tipa a la kapućina, formirana od krovnih cigala. Što se u njima nalazi saznaćemo narednih dana. Zanimljivo je i da se u dijelu grobova nalaze kosturi koji djeluju kao primjetno duži od skeleta koji su ranije pronalaženi na nekropolama Duklje. - Kosti će ići na antropološku analizu. Nekoliko kostura duži su od uobičajenih dimenzija za antičke nekropole u Crnoj Gori. I za to postoji obrazloženje. Stanovništvo Duklje bilo je mješovito. Ovdje su živjeli ljudi sa raznih krajeva Rimskog carstva a na tom ogromnom prostoru bilo je mnogo antropoloških tipova – istakla je Medenica.

Putevi kontinuiteta

Sjeverna nekropola Duklje do sada nije sistematski istraživana. Znalo se da mještani često nailaze na ostatke pogrebne arhitekture. Prije dvije godine, porodica Šoškić je na svom imanju kopala rupu za smokvu i slučajno su našli neobičnu porodičnu grobnicu iz 4. vijeka, napravljenu od kamenih polustubova. Ove godine u okviru projekta „Putevi kontinuiteta“, čiji je nosilac Ministarstvo kulture, a realizator Narodni muzej, arheolozi su počeli sistematska istraživanja. Rukovodilac istraživanja je arheolog mr Ivana Medenica, a članovi stručne ekipe su arheolozi Petra Zdravković, Bogdan Lompar, apsolvent arheologije Iva Mastilović, dipl. konzervator-restaurator Nada Baković i arhitektonski tehničar Tatjana Mijović.

Jedna Duklja – dvije nekropole

Do nedavno su bile poznate dvije nekropole antičke Duklje – jugoistočna, koja je zahvatala prostor na kome se danas nalazi trafostanica Zagorič i zapadna, ili sjeverozapadna, zapadno od gradskih bedema. Približan položaj ovih nekropola na osnovu tada raspoloživih podataka utvrdio je 1913. godine P. Stikoti. Rezultati istraživanja pokazali su da je sahranjivanje na jugoistočnoj nekropoli vršeno od početka I do polovine IV v. n. e., kada je napuštena. Sahranjivanje na sjeverozapadnoj nastavljeno je i tokom V vijeka.

V. Simunović

http://www.pobjeda.me/2012/11/18/grobovi-stari-1-700-godina-pronadeni-u-blizini-duklje/

Ćipur
24-11-12, 10:21
LUTOVAC: Tumuli u Banjanima su decenijama pljačkani i devastirani







http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/novembar_2012/15_novembar/lutovacpoc.jpg
U Riječanima u Banjanima tumuli su decenijama uništavani i od ogromnog broja ostalo je sačuvano samo desetak. Mislim da su i sami arheolozi krivi što se ovo dogodilo, jer su posljednji put istraživali u Riječanima 1977. godine. U potrazi za srivenim blagom nepozvani „istraživači“ su uništili grobove, tako da se trudimo da pronađemo i istražimo one koji su u potpunosti očuvani, kako bi više saznali o vremenu nastanka ovih humki iz daleke prošlosti, kaže arheolog Predrag Lutovac.

Da su tumuli u Banjanima ranije istraživani sigurno je da bi arheolozi mnogo više saznali o vremenu nastanka ovih grobnih humki, o ritualima posvećenim smrti, i svemu onom što još uvijek nije razjašnjeno kada je jedan od najneistraženijih dijelova našeg nasljeđa u pitanju. Poslije punih trideset pet godina arheolozi su ponovo u Riječanima i tim kojim rukovodi arheolog Predrag Lutovac trudi se da otkrije što više od onog što je ostalo netaknuto nakon godina devastacija i pljačkanja. Od ogromnog broja tumula u Banjanima ostalo je samo desetak sačuvanih.
-Arheolozima su zanimljivi upravo netaknuti grobovi, jer se trudimo da utvrdimo, bar približno, vrijeme njihovog podizanja, i da odredimo kom periodu pripadaju. Na cijelom području Riječana veliki broj tumula je uništen i naišli smo samo desetak koji nisu dirani i oni su predmet našeg interesovanja, kaže za Portal Analitika arheolog Predrag Lutovac, rukovodilac istraživanja.
http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/novembar_2012/15_novembar/Budetina_gradinavelika.jpg
Objašnjava da su arheolozi otvorili jedan tumul u Riječanima, a uskoro će i drugi prema Smrduši. Jedna od humki je prečnika 16 metara, a visine nešto više od metra, dok je druga prečnika tridesetak metara i planiramo je da i ona bude istražena tokom kampanje, koja se završava polovinom decembra.
Na pitanje kako je došlo do tolike devastacije tumula, da li je to možda učinjeno zbog neznanja, slučajno tokom nekih radova, ili više namjerno, naš sagovornik kaže da ovdje slučajnosti nema i da su tumuli u Banjanima namjerno devastirani.
„Nažalost, mislim da smo i mi arheolozi pomogli da se unište te kamene gomile, jer u Riječenima je samo jednom boravila arheološka ekipa i to 1977. godine i vršila arheološka istraživanja. Od tada više niko od stručnjaka nije došao u Riječane. Tumuli nisu zaštićeni kao spomenici kulture, bili su dostupni svima. Mnogi nisu u potpunosti devastirani, ali su arheolozima za podatke potrebne nedirnute grobnice. Uložiti novac u istraživanja, a ne otkriti ništa, nije dobar izbor. Zato želimo da otvorimo one humke koje do sada niko nije dirao, kaže arheolog Lutovac.
Ne iznenađuje što su tumuli u Banjanima uništeni, jer je slična sudbina bila i onih u Zeti, ili Bjelopavlićima na primjer. Kod samozvanih „istraživača“ preovladala je pohlepa, želja da se dođe do skrivenog blaga i u toj potrazi mnogi od tumula su uništeni, a dragocijeni predmeti za arheologiju zauvijek nestali.
Naš sagvornik kaže da su samozvani “istraživači” tražili vrijedne predmete, jer je poznato da su starije kulture pokojnika sahranjivale sa grobnim prilozima. U većini slučajeva se u tim grobnicama nađu bronzani predmeti, keramičko posuđe, a iz želje da se vidi što ima u unutrašnjosti, humke su uništene.
Na konstataciju da se smatra da su u tumulima u Banjanima bili sahranjivani viđeniji predstavnici plemena Dokleata, arheolog Predrag Lutovac kaže da je to tačno i da vrše sondiranja od početka istraživanja.
http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/novembar_2012/15_novembar/memorije_Epikadavelika.jpg
„Još 1907. godine objavljena su dva natpisa iz Riječana i konstatovano je da se radi o familiji Epikada. Riječ je o dva nadgrobna spomenika posvećena dvojici braće od kojih je jedan bio komandant utvrđenja rimske stanice, a drugi senator u Duklji. To su bili viđeniji ljudi i s obzirom da je bio velikodostojnik Dokleata, smatra se da su se Dokleati prostirali do Riječana. Ono što je zanimljivo je da smo našli mjesto gdje su pronađeni ti nadgrobni spomenici. Nevjerovatno, ali jedan spomenik je preklesan i danas se nalazi u Riječanima, a poslužio je kao korito za stoku. To je urađeno još tridesetih godina prošlog vijeka. Drugi je natpis, na sreću, sačuvan i nalazi se u Muzeju u Nikšiću, kaže Lutovac.
Pored tumula arheolozi istražuju i Budetinu glavicu gdje sondiraju bedeme.To je uzvišenje nad Riječanima koje je udaljeno svega jedan kilometar i s razlogom je pobudilo pažnju arheologa, jer je riječ o utvrđenju.
http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/novembar_2012/15_novembar/rijecaniistrazivanja.jpg
Naš sagovornik naglašava da su na Budetinoj glavici bedemi široki nešto više od dva metra i da je to bilo utvrđeno mjesto smješteno pored važnog rimskog puta od Salone do Anderbe.
Arheolog ističe da mogu biti zadovoljni dosadašnjim istraživanjima. Pronašli su, kaže, monumentalne memorijalne grobnice, što znači da pokojnici nisu u njima sahranjeni, već da je to vrsta nadgrobnog spomenika. Otkrili su i ostatke staklenih posuda, keramiku, ali i osam bronzanih fibula, koje pripadaju kraju prvog vijeka p.n.e. i prvog vijeka n.e. Primjerci su jedinstveni po načinu ukrašavanja, po obliku, a pronađeno je i pet bronzanih novčića, ali su oni neprepoznatljivi. Na osnovu fibula i keramike pouzdano znamo da radimo u temeljima velikog objekta koji pripada prvom i drugom vijeku naše ere, kaže Lutovac.
Ondje gdje ima grobova bilo je i života, i zato su s razlogom tumuli u Banjanima određeni kao jedan od projekata „Puteva kontinuiteta“, koje realizuje Narodni muzej Crne Gore. U Riječenima, jednoj od stanica na rimskom putu od Salone do Anderbe, može se još mnogo toga otkriti, što je pokazala i ova kampanja koja će biti završena narednog mjeseca.
http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/novembar_2012/15_novembar/fibule_gvozdena_strelicavelika.jpg

S.Kapetanović




http://www.portalanalitika.me/drustvo/vijesti/81472-lutovac-tumuli-u-banjanima-su-decenijama-pljakani-i-devastirani-.html

Ćipur
25-11-12, 17:58
Arheološko nalazište

Na pomolu značajna otkrića u Svaču: Spomenički dragulj niče iz pepela

"Na prostoru od Skadra pa sve do Bara, ne postoji značajniji lokalitet"


http://www.vijesti.me/slika-519x316/vijesti/na-pomolu-znacajna-otkrica-svacu-spomenicki-dragulj-nice-pepela-slika-192904.jpg Svač prevazišao sva očekivanja istraživača (Foto: Samir Adrović)

Arheolog Mladen Zagarčanin i njegova ekipa su trenutno angažovani u Starom gradu Svaču i smatraju da će se vrlo brzo desiti promjene u turističkoj ponudi grada koje će udesetostručiti broj domaćih i inostranih turista.
On je kazao da je Svač, koji je star oko dvije i po hiljade godina, jedan od naših najznačajnijih spomenika i svojevrsno svjedočanstvo bitisanja na ovim prostorima. Zagarčanin je vođa sistematsko-arheoloških istraživanja Svača, koja su počela krajem septembra, a biće okončana za nekoliko dana
http://ads.vijesti.me/www/delivery/lg.php?bannerid=148&campaignid=66&zoneid=154&loc=http%3A%2F%2Fwww.vijesti.me%2Fkultura%2Fna-pomolu-znacajna-otkrica-svacu-spomenicki-dragulj-nice-pepela-clanak-102013&cb=3920bbe6f6
"Na prostoru od Skadra pa sve do Bara, ne postoji značajniji lokalitet, a ubijeđen sam da je taj grad možda i jedno od ključnih mjesta za odgonetanje nekih važnih pitanja, ne samo iz naše prošlosti, nego i prošlosti šireg okruženja-od Italije do Grčke".
"Zbog toga je grad neizmjerno važan za Opštinu Ulicnj i samu oblast koja gravitira oko Vladimira, sa selom Šas. Valorizovanjem turističko-spomeničkog dragulja, promijeniće se mnogo u turističkoj ponudi, a broj inostranih i domaćih turista će se udesetostručiti" kazao je Zagarčanin "Vijestima".
Ovaj arheolog je radio na na puno lokaliteta u Crnoj Gori, ali da je ovo s čim se sreo u Svaču prevazišlo sva njegova očekivanja u svakom pogledu.

http://www.vijesti.me/slika-w519/kultura/na-pomolu-znacajna-otkrica-svacu-spomenicki-dragulj-nice-pepela-slika-192846.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/20/192846.jpg)

"Mi u našoj arheologiji imamo problem nedovoljno dobrog poznavanja srednjovjekovnih lokaliteta, tako da je period s kojim smo se susreli (6-11 vijek) prilično veliki izazov. To se odnosi i na istoriju ovog razdoblja, pa su nam pronađeni materijalni podaci umnogome pomogli da počnemo jedno novo poglavlje u shvatanju našeg srednjovjekovlja. Takođe, srednjovjekovni grad Svač leži na Ilirskom utvrđenju sa kiklopskim zidovima pa je samim tim izazov bio mnogo veći jer će jedna od faza biti i proučavanje ovog perioda" kazao je Zagarčanin.
On je kazao da su istrživanja bila koncipirana u okviru Podgrađa grada, koje se prostire na preko 4 hektara, i koje je 99% je nepoznato u arheološkoj nauci. Zbog toga su, kako je naveo, istraživanja razdvojili po fazama pa su se ove godine prvenstveno bazirali na otrkivanju fortifikaciiong sistema sjevernog suburbijuma, i određivanju hronologije življenja na ovom prostoru.
Grad je prema predanju imao 365 crkava, koliko dana u godini.
Zagarčanin je naveo da su arheolozi pronašli i neke grobnice za koje se može kazati da su bile masovnog karaktera.
"Nerijetko se u jednoj grobnici sahranjivalo i po nekoliko osoba, a neke od njih su imale strijele u predjelu tijela. Groblje je pokriveno, to jeste nasuto sitnim kamenjem, u periodu kada se preko njega pravi novi sistem utvrđenja, palisadnog karaktera. To je prilično veliko utvrđenje koncipirano od velikih kamenih blokova i sitnog šljunkovitog kamenja između kojih se postavlja drveno kolje koje se zatim povezuje".

http://www.vijesti.me/slika-w519/kultura/na-pomolu-znacajna-otkrica-svacu-spomenicki-dragulj-nice-pepela-slika-192907.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/20/192907.jpg)

"Ovakva utvrđenja su karakteristična za Slovene 10-12. vijeka na mnogim drugim mjestima, ali ovo je prvi put da je pronađeno u našoj sredini. Pronašli smo istočnu i zapadnu liniju spoljnjeg palisadnog bedema koje okružuje manje utvrđenej. Ne postoje dokazi da ono postoji nakon 13. vijeka, nema ni materijala iz ovog perioda".
"Jednostavno grad je napušten u jednom periodu i mi pretpostavljamo da su Mongoli ti koji su zapečatili život u podgrađu razarajući grad 1242. godine", ocijenio je Zagarčanin. On je naglasio da su na manjem stjenovitom uzvišenju pronašli crkvu-kapelicu, sa usjekom za smještaj kostiju ili sarkofaga.
Crkva ima najmanje dvije faze, a jedna faza bi mogla da bude rana, ne prije 7. vijeka, dok se druga obrazuje u periodu 9. do 11. vijeka.
"Crkvi je dodata priprata, koja je takođe porušena a zatim obnovljena. Drugu kapelu pronašli smo van gradskih zidina, ali opet dovoljno blizu da možemo i te kako govoriti o pripadnosti gradu".
"I ona ima sličnu koncepciju; usjek u stijeni za smještaj kostiju, način organizovanja prostora u kripti itd. Radi se o privatnim kapelama, kojih samo u liniji oko spoljnjeg bedema ima 12. To dokazuje veoma jak aristokratski sloj koji se ovdje razvija u periodu 9. do 12. vijeka. Nije nemoguće da je neka od kapela, ova najvisočija na stijeni možda, funeralno mjesto nekog iz dinastije Vojislavljevića".
"Treću crkvu smo otkopali ispod kapije, i ona je nešto starija sudeći po njenojj arhtektonskoj koncepciji. Ona ima pod od lijepo rađenih ploča, i dvije grobnice u unutrašnjosti sa monolitnim kamenjem preko. Između crkava postoji groblje, koje je na nekim mjestima ukopano u kasnoantičke slojeve" istakao je Zagarčanin.
Na drugom kraju grada Dejan Drašković i Miloš Živanović, arheolozi barskog Kulturnog centra i Podgoričkog muzeja, otkopavaju ranovizantisjku kapelu iz kraja 6. vijeka, koja je stradala tokom 7. do 8. vijeka.

http://www.vijesti.me/slika-w519/kultura/na-pomolu-znacajna-otkrica-svacu-spomenicki-dragulj-nice-pepela-slika-192906.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/20/192906.jpg)

"To je izuzetno važan kompleks kojeg Miloš i Dejan rade veoma polako, jer sadrži ogroman broj materijala, prvenstveno grnčarije romejske i slovenske proizvodnje. Pronašli su kopče sa lavljim prikazima, djelove češlja od kosti, staklo i veliki broj ulomaka amfora; takođe i mnoge druge stvari iz svakodnevnog života. Kapela ima monumentalni prilaz, nalazi se uokviru pravougaonog objekta sa prostorijom za sada nepoznate nemjene".
"U istraživanjima učestvuje i Anton Ljuljđuraj, mladi arheolog-master iz Ulcinja koji je sepcijalista za period 3-2. vijeka prije nove ere, ali koji radi na svim započetim punktovima u gradu. Takođe, kao volonter na terenu je prisutna Barbana Draga, arheolog iz Sukobina, bez čije pomoći oko stotinu veoma bitnih “malih” poslova ne bi mogli biti ostvareni. Radnici su iz Vladimira i Murićana, i atmosfera u ekipi svih ovih mjeseci je bila izvanredna" kazao je Zagarčanin.
On je ocijenio da istraživanja stvaraju mogućnost da se razviju mnogi propratni sadržaji koji će animirati veliki broj mještana i ljudi iz okruženja.
"Veliki arheološki lokaliteti u svijetu donose novac, edukuju ljude, promovišu mjesto, razvijaju turizam.... Iz tog razloga su i arheolozi na Svaču. Nije to samo puko jurenje za artefaktima i zidovima, strast i znatiželja. Poslije nas nešto mora i da ostane", kazao je on.
Ministarstvo kulture finansira istraživanja u okviru projekta Putevi kontinuiteta, dok je organizator posla Narodni muzej Crne Gore, od koga arheolozi, kako ističe Zagarčanin, imaju izvanrednu logističku podršku.

Ćipur
25-11-12, 17:58
Misteriozni grobovi

"Prvi i najznačajniji nalaz u okviru ovog stepena proučavanja je velika kula-kapija, koja ima nekoliko faza. Kapija je sagrađena u okviru manastirsko-vladarskog kompleksa, i nalazila se na zapadnom dijelu podgrađa. U njoj smo otkrili veliki broj fresaka najraznovrsnijeg kolorita. Sa strane velike kapije napravljene su velike kosturnice datovane novcem Manojla I Komnina (1143-1180) , a zatim se u jednom periodu nakon rušenja velike kule kapije formiralo groblje".
"Istražili smo oko 50-tak grobova sa preko 100 pokojnika, i možemo da kažemo da se groblje formira unutar srušenog objekta sa očuvanim podom na nekim mjestima, i da je karakteristično po tome što su oko 70 odsto sahranjenih djeca. Ima veliki broj beba i to nas zbunuje u ovom trenutku, jer znajući da se djeca kao bezgrešna stvorenja u hrišćanskoj dogmi uvijek sahranjuju unutar crkvenih objekata, prevashodno blizu oltara, ili u oltaru".

http://www.vijesti.me/slika-w519/kultura/na-pomolu-znacajna-otkrica-svacu-spomenicki-dragulj-nice-pepela-slika-192905.jpg (http://www.vijesti.me/data/slika/20/192905.jpg)

"Ne možemo da shvatimo zbog čega ih je toliko oko tada već srušenog ili napuštenog objekta-ukoliko se ne radi o nekoj veoma bitnoj kapiji povezanoj sa kultom mučenika, ili nekim ratom Vojislavljevića protiv Vizantije 1035. i 1042, dinastičkim sukobima unutar dukljanskog kraljevstva, koji su kulminirali nakon Bodinove smrti, ili Nemanjinim osvajanjima oko 1183. godine" kazao je Zagarčanin, napominjući da su prije ovih istraživanja bili vidljivi ostaci osam crkava od kojih su crkva Sv, Marije i crkva Sv. Jovana, iako u ruševinama, odoljele zubu vremena.

Jedan je Svač, terena ima na stotine

Osvrćući se na posljednje događaje kada je grupa nepoznatih mladića postavila kamenje po putu onemogućavajući arheolozima da autima dođu do kontejnera, Zagarčanin je kazao da je sve to nepotrebno.
"Ma koliko god fudbal bio lijepa i korisna igra jer ima glasina da su barikade postavljene da ne bi došlo do devastacije stadiona, on ne može biti preči od državnog projekta koji donosi benefit svima nama ma koje vjere ili nacionalnosti bili, i koji nas ujedinjuje. Zato su barikade nepotrebne, jer moramo imati stvari koje nas spajaju a ne razdvajaju. Fudbalskih terena ima na stotine, ali jedan je grad Svač" rekao je Zagarčanin.

http://www.vijesti.me/kultura/na-pomolu-znacajna-otkrica-svacu-spomenicki-dragulj-nice-pepela-clanak-102013

Ćipur
01-12-12, 13:39
Sa arheolozima na Prečistoj Krajinskoj: Mjesto gdje su se sreli istorija i legenda

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/decembar_2012/112precista1.jpg

Arheolozi istražuju ostatke manastira za koji se veže priča o Vladimiru, prvom dukljanskom vladaru i svecu. Nadaju se da će istražujući groblje otkriti ostatke Vladimirove žene Kosare, o čijoj je ljubavi nastala jedna od najljepših legendi. Pored Prečiste Krajinske treba istražiti i okolna mjesta, kao što je Kraljić na kom je bio Vladimirov dvor, smatraju arheolozi. Priča o Prečistoj Krajinskoj je i priča o Vladimirovom neobičnom putu, i sudbini čovjeka koji je još za života postao svetac poštovan od svih.

Koliko je Sveti Vladimir poštovan u Ostrosu uvjerili su se ovih dana i arheolozi koji istražuju kompleks čuvenog manastira Prečista Krajinska. Tu na mjestu gdje je stolovao dukljanski knez Vladimir, istorijska ličnost o kojoj su ispričane čudesne legende, njegov kult je i danas živ i poštovan. Uz sami manastir nalazi se livada koja je u privatnom vlasništvu i arheolog Vilma Kovačević priča da je vlasnik prilikom sadnje maslina otkrio skelet. Odmah je prestao sa radovima i odlučio da na cijelom prostoru uz južnu stranu manastira više ništa ne radi. Ponuđeno mu je i da taj komad zemlje proda, ali ni to nije želo da učini. To je za njega sveto mjesto, jer je pripadalo Vladimiru.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/decembar_2012/krajinskatekst.jpg

O Prečistoj Krajinskoj i Vladimiru pričala je i istorija i legenda, a arheolozi su ovih dana tu da saznaju više o genezi manastira, istraže ga, jer još uvijek njegov nastanak nije na pravi način definisan. Arheolozi koje smo zatekli kako istražuju groblje uz južnu stranu manastira kažu da su svoj rad usmjerili upravo na nekropolu, jer ona do sada nije istraživana.
Rukovodilac istraživanja arheolog Vilma Kovačević kaže za Portal Analitika da bi posebno interesantno bilo da nađu grob Vladimirove žene Kosare. Samuilova kćer Kosara se nakon Vladimirove smrti zamonašila u Prečistoj Krajinskoj i smatra se da je tu sahranjena. Vladimir je mučenički stradao tako što je na prevaru doveden kod sinovca makedonskog cara Samuila, koji mu je odrubio glavu. Priča o Vladimiru je priča o državničkoj hrabrosti i posvećenosti svom narodu, i čudesnim moćima čovjeka koji je za života postao svetac.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/decembar_2012/manastir.jpg

Od Prespe, preko Krajine do Albanije: Arheolog Vilma Kovačević podsjeća da je profesor Rajko Vujičić istraživao kult Svetog Vladimira i zabilježio da je bio vrlo poštovan u Albaniji. Poslije ubistva u Prespi, Kosara je Vladimirove kosti prenijela u Prečistu Krajinsku, ali kako je bio proglašen za zaštitnika grada Drača, njegove kosti su prenijete u Albaniju. Mošti su se nalazile u crkvi Šin Đon (Sveti Jovan) kod Elbasana, a danas su pohranjene u pravoslavnoj crkvi u Tirani. Njegov kult je toliko poštovan i kod nas i u Albaniji, Makedoniji, pa i Hrvatskoj, i iz "Ljetopisa popa Dukljanina" saznajemo dosta o Vladimiru, kaže Vilma Kovačević.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/decembar_2012/necropola2.jpg

Govoreći o istraživanjima Prečiste Krajinske objašnjava da im je cilj, odnosno ideja vodilja, da otkriju temelje starije crkve Svete Marije iz 11. vijeka i samostana, jer u istraživanjima rađenim posljednji put prije tridesetak godina nisu pronađeni ostaci ranije crkve.
- To je razumljivo jer je u tom periodu manastir bio potpuno urušen i tada se prije svega morao raščistiti prostor. Tom prilikom je manastir konzerviran, izuzev kule koja nije dovršena. Arhitektura kakvu danas vidimo je s kraja 14. i početka 15. vijeka. i tokom starih istraživanja u ruševini je otkriven dio krsta enkolpiona, koji se datira u period od 9. do 11. vijeka. Prema ranijim istraživanjima smatra se da se temelji starije crkve nalaze ispod postojeće, jer je poznato da se kultno mjesto poštovalo i da se na temeljima stare zidala nova crkva, dodaje Kovačević.
Na temeljima stare podignuta novija crkva: Arheolozima je bio cilj da pronađu strariju crkvu, Kosarin grob i istraže nekropolu, ali kako kaže naša sagovornica, kada su došli na teren shvatili su da to neće biti moguće uraditi u jednoj kampanji. Mnogo je vremena potrošeno na raščišćavanje terena i pripremu, počele su i kiše koje ni idu na ruku istraživačima, i stoga će predložiti da se iduće godine urade reviziona istraživanja same crkve. U onim urađenim 1985. godine nije se išlo dovoljno duboko da bi se mogli otkriti temelji ranije crkve, a i rezultati tadašnjih istraživanja nisu objavljeni, kaže Kovačević.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/decembar_2012/grobovi.jpg

Stoga su se kako, objašnjava arheolog Nikola Borovinić, usmjerili na istraživanje nekropole. Pronašli su dosta grobova, od kojih neki imaju kamenu konstrukciju.
- Ovo je monaško groblje, i tu se sahranjivalo tokom dugog perioda. Ne čudi zato što ima dosta grobova i što su isprepletani. Skeleti su orjentisani istok-zapad. U nekim slučajevima kamena ploča išla je preko groba, a u nekima je nema. Nisu pronađeni nikakvi grobni prilozi, ništa što bi pomoglo pri datovanju. Pronašli smo samo parčiće cigle i skromne keramičke predmete koji se vezuju za život manastirskog konaka, ali naše istraživanje se nastavlja, istakao je Borovinić.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/decembar_2012/arheoloyzi.jpg

Čitanje života iz nekropole: Arheolog Mitra Cerović podsjeća da se kroz groblja često može rekonstruisati cijeli život i da zato pokušavaju da determinišu načine sahranjivanja. Nekropola je, kaže, pratila intenzivan život manastira. Ipak, naglašava da je važno otkriti temelje starije crkve, ali to zahtjeva veću ekipu, više novca i mora se raditi duže.
- Od 1985. nije u Prečistoj Krajinskoj ništa istraživano i na osnovu ovoga do sada otkrivenog vidi se da se moraju nastaviti istraživanja. Poenta je da se urade i rekognosciranja okolnog područja. Obišli smo u literaturi poznate lokalitete u blizini kao što je Kraljić, gdje je bio Vladimirov dvor. Pored njega treba istražiti još neke mjesta u okolini, a to će biti prilika da osvježimo memoriju, podsjetimo se naše istorije koju nedovoljno poznajemo. Kroz ta mjesta podsjećamo se važnih uporišta naše kulture. Vladimir je prvi dukljanski knez i svetac, a na ovom mjestu se poslije srećemo sa Balšićima, čuvenom vlastelinskom porodicom, koja je dala veliki doprinos i u državnom i u graditeljskom smislu, kaže Cerović.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/decembar_2012/krajinskatekst.jpg

I ona i Vilma Kovačević ističu da je u pitanju reprezentativan lokalitet i da bez njega nema praćenja puteva kontinuiteta, kako se i zove projekat koji su inicirali Ministarstvo kulture i Narodni muzej Crne Gore.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka2/decembar_2012/precista2.jpg

I kako to biva kada je u pitanju prošlost, o njoj se uvijek nedovoljno zna, ali ono što je sigurno jeste da je Prečista Krajinska bilo jedno od najzanačajnijih svetilišta prve crnogorske države Duklje. Za Prečistu Krajinsku vezana je i čuvena legenda o ljubavi Vladimira i Kosare, koja se smatra za jedno od najljepših djela srednjevjekovne literature, ne samo kod nas, već i u Evropi. U ovom manastiru se, u crkvi Svete Marije, prema "Ljetopisu popa Dukljanina", nalazila knjiga dobrih djela i čudesa Svetog Vladimira. Knez Vladimir je u Dukljaninovom djelu više puta nazvan beatus (blaženi), što je prvi stepen svetosti i tri puta sanctus (sveti). No, suština Vladimirovog kulta je u tome što je on svetac koga poštuju svi, što je bliži od ijednog drugog ljudima svih vjera.
Sa takvim osjećanjem smo i napustili Prečistu Krajinsku. Spuštajući se prema Baru, gledajući prema Rumiji na koju se vjekovima iznosio krst njemu u čast, tom mučeniku Vladimiru koji je želio da pripada svima, ostaje vam samo da primjetite da crkvi na Rumiji nije mjesto. Vladimir je jednostavno više od crkve. No, to je tema za neku drugu priču...

Suzana KAPETANOVIĆ

http://www.portalanalitika.me/drustvo/vijesti/82279-sa-arheolozima-na-preistoj-krajinskoj-mjesto-gdje-su-se-sreli-istorija-i-legenda.html

Crka
01-12-12, 13:50
Dje se naalzi ova Kranjska ?

RotfLmaOmGg
01-12-12, 22:04
Odje nedje:

https://maps.google.co.uk/maps?hl=en&ll=42.081407,19.316647&spn=0.010909,0.022724&t=h&z=16


I nije Kranjska, nego Precista Krajinska.

Ćipur
05-12-12, 16:46
Stari grad Svač: Veo misterije traži dalja istraživanja

http://ads.pobjeda.net/www/delivery/lg.php?bannerid=126&campaignid=68&zoneid=4&loc=http%3A%2F%2Fwww.pobjeda.me%2F2012%2F12%2F05%2 Fstari-grad-svac-veo-misterije-trazi-dalja-istrazivanja%2F&referer=http%3A%2F%2Fwww.pobjeda.me%2Frubrika%2Fku ltura%2F&cb=f048925351
ULCINJ - Završeno je šezdesetodnevno istraživanje arheološkog lokaliteta Svač kod Ulcinja. Iskopavanja, koja su vođena u okviru projekta „Putevi kontinuiteta“, čiji je finansijer Ministarstvo kulture Crne Gore a organizator Narodni muzej Crne Gore, bila su više nego uspješna.
http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2012/12/arheolozi-svac-00-u.jpg (http://www.pobjeda.me/?attachment_id=218194)

- Ovo je početak priče o Svaču, kao jednom od sjedišta Slovenskog kraljevstva tokom srednjevizantijskog perioda, odnosno od perioda od arhonta Dokleje do kraljeva Mihajla i Bodina i poslije – kazao je za Pobjedu rukovodilac istraživanja arheolog Mladen Zagarčanin.

Najznačajniji nalaz

Najznačajniji nalaz ovogodišnje kampanje je ostatak manastira iz perioda od 9.do 11. vijeka (napravljen na ostacima neke građevine iz 6. vijeka), koji je uništen u mongolskom napadu1242. a možda i prije. Ruševine nekada impozantne kapije- zvonika (ili kule), sa svečanim ulazom, svjedoče o do sada nepoznatom manastirskom kompleksu koji se nalazio u zapadnom dijelu Podgrađa. - Sama građevina koja je imala preko 15 metara visine .Sada je očuvana i do visine od dva metara. Prostirala se prema jugozapadnom dijelu Pograđa, a od zidova konaka i ostalih prostorija očuvalo se veoma malo, jer je materijal upotrijebljen za izgradnju objekata nakon nasilnog stradanja – kaže Zagarčanin. Ispred porušenog manastirskog kompleksa, arheolozi su pronašli veliko groblje koje su istražili u planiranom obimu. Na prostoru od oko 30 kvadrata otkopano je oko 50 grobova u kojima je najviše bilo djece (odojčadi prije svega). - Među grobovima su i oni masovnog tipa (kosturnice i masovni ukopi), sa više pokojnika u jednoj raki, ponegdje i sa strijelama u predjelu tijela. Vrijedno je istaći da su svi grobovi ukopani u pod objekata u unutrašnjosti manastira, to znači da se groblje formira nakon rušenja kule-kapije, čiji je ulaz freskodekorisan.Grobovi su pokriveni slojem 12-13. vijeka. U jednom trenutku, nakon rušenja ovog objekta prostor se niveliše i gradi se palisadno utvrđenje. Da li su se građani Svača spremali za neki napad, nemožemo kazati. Ali je evidentno da je angažovan prilično veliki broj ljudi koji su obezbijedili dva prstena odbrane u liniji koja se nalazi prije zaravnjenog prostora Podgrađa – ističe Zagarčanin.

Tragovi stradanja

On vjeruje da je pronađena kapija-kula, bila dio manastirskog kompleksa, ali i vladarskog dvora, koji se vjerovatno nalazi ispod kulturnih slojeva u zapadnom dijelu. - Sve je zapreteno velom tajne, iako imamo prilično dosta arheoloških podataka istraživanja se moraju nastaviti što prije, jer izgubiti kontinuitet sa istraživanjem značilo bi kao da ništa nismo radili jer indicija imamo i samo je potrebno da dalja istraživanja potvrde naše navode. Posljednji dani istraživanja su pokazali da je kula stradala nasilno, da je porušena i izgorela, a slične slojeve sa paljevinom nalazimo i na drugim mjestima, prvenstveno oko crkve B. Ova kapela imala je kriptu, u kojoj je bio smješten grob neke aristokratske familije, ili episkopa – kaže Zagarčanin. Kapela je napravljena na mjestu koje dominira. Sa manastirskim zdanjem povezana je zidom koji se prati sve do kapije. Istraživanjem je dokazano da je Crkva B je u drugoj fazi dobila pripratu. Zatim je došlo do nekog stradanja. - Sloj gari i šuta svjedoči o velikom rušenju, a materijal pokazuje da se to desilo negdje oko sredine 13. vijeka, što bi mogli povezati sa Mongolima premda ostaje mnogo prostora za različite interpretacije. U ovom sloju rušenja pronašli smo nesahranjeni ljudski skelet koji je jednostavno zatrpan i ostavljen na bok u zgrčenom pložaju, bez hrišćanskog obreda. Pronađena je još jedna takva kapela, na 50 metara od grada, a situacija je gotovo identična sa situacijom kod crkve B: nasilno stradanje, formiranje sloja rušenja, ista grnčarija itd. Treću crkvu smo otkopali ispred kompleksa. Prema preliminarnim istraživanjima crkva priprada ranoj romaničkoj epohi i ne bi trebalo da se datuje poslije 11-12. vijeka. Radi se po prelijepoj crkvi sa velikim prostorom za bogosluženje, grobovima u unutrašnjosti i djelimično očuvanom časnom trepezom, kubičnog oblika – naglašava Zagarčanin. Takođe, osim istraživanja sakralnih objekata i arhitekture povezane sa monaškim zajednicama, tim ne čijem je čelu Zagarčanin započeo je iskopavanje jedne velike zgrade koja je uništena u 8-9. vijeku. Pronašli su slovenske strijele tipa „lastin rep“. To svjedoči o nasilnom zauzimanju grada od slovenske populacije koja je uništila i jednu vizantijsku kapelu na drugom kraju Podgrađa.

Najveća misterija

http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2012/12/svac-2-u.jpg (http://www.pobjeda.me/?attachment_id=218195)

Najveće iznenađenje u ovoj kampanji je postojanje jednog „misterioznog“ naselja koje se formira na velikoj površini sa istočne i zapadne strane. - Kada kažem misterioznog svakako ne mislim da provučem jednu populističku crtu koja traži senzaciju. Želim da ukažem na pojavu koja nije zabilježena kod naših srednjovijekovnih gradova. Ovo stanište je svakako do sada bilo potpuno neopaženo, i pravo je čudo što dosada niko nije obratio pažnju na arhitekturu ovih objekata. Naime, radi se o kompleksu utvrđenja i zgrada koje su nikle negdje nakon 13 vijeka, a koje svjedoče o nekoj za sada nepoznatoj populaciji, koja ima svojstvenu graditeljsku koncepciju, drugačiju od one zatečene u Podgrađu ili one koja je do kasnog srednjeg vijeka postojala (i još je uvjek postoji) u Gornjem gradu i prema jezeru – kaže Zagarčanin, Zidovi su rađeni od velikih gromada odlomljenog kamenja. Spajani su izuzetno znalački. Utvrđeno je nekoliko desetina kućišta, manji trgovi koji se obrazuju oko crkvi, terasasti platoi ograđeni velikim uredno poređanim stijenama, čitav defanzivni sistem koji je branio grad sa istoka, pa onda još jedan koji je naselje branio sa zapada, veliki palisadni zid… -Na prostoru Crne Gore nije evidentirano ništa slično, makar u istraženim cjelinama. Da li su ovo naseljenici nakon mongolskog napada ili se radi o poznijem staništu, teško je reći. U svakom slučaju, iako kućišta imaju ruralan izgled kao i sam tip zgrada rađenih bez upotrebe maltera, radi se o izuzetno organizovanoj etničkoj grupi koja dolazi u napuštene djelove grada ali koristi svoj mudus vivere. Isključujemo mogućnost da ovo pripada praistorijskoj epohi, a zato postoji sijaset dokaza. Nije nemoguće da je način „helenističkog graditeljstva“ uticao na graditeljski koncept, ali svakako je da ove kuće nastaju u srednjem vijeku – zaključuje Zagarčanin.

Timski rad

Sumirajuću rezulate ovogodišnje kampanje arheoloških istraživanja u starom gradu Svaču,osim Dejanu Draškoviću i Milošu Živanoviću, odaje priznanje i konzervatoru Centra za konzervaciju i arheologiju na Cetinju Željku Čelebiću. On je tokom velikog vremenskog perioda radio na čišćenju fresaka, keramike i metala, a pomagao je i da se izvrše manje intervencije na nekim loše stojećim objektima. Po riječima Mladena Zagarčanina, izuzetnu pomoć je pružili su i arheolzi Anton Ljuljđuraj iz Muzeja u Ulcinju, Dragan Radović iz Muzeja u Podgorici i Barbana Draga iz Sukobina.

Keramika i grnčarija lokalne romejske i slovenske proizvodnje

Miloš Živanović i Dejan Drašković otkopali dio kapele iz ranovizantijskog perioda i moćan sloj iz perioda od 8.do 9. vijeka. -Na hiljade fragmenata keramike i grnčarije lokalne romejske i slovenske proizvodnje ukazuju na ritual daće, odnosno trizne-svakako slovenskog karaktera, jer je grnčarija pomješana sa relativno velikom količinom životinjskih kostiju među kojima ima skoro svih lokalnih vrsta divljači i domaćih životinja. Ovako izmiješan materijal govori o svetkovinama u slavu pokojnika sahranjenih u kapeli iz 6 vijeka koja je stradala nasilno negdje u periodu 8-9. vijeka. Predstoje C14 datovanja – kaže Zagarčanin.

http://www.pobjeda.me/2012/12/05/stari-grad-svac-veo-misterije-trazi-dalja-istrazivanja/

Ćipur
09-01-13, 21:29
ARHEOLOŠKI LOKALITET U LIPCIMA SA CRTEŽIMA IZ GVOZDENOG DOBA PREPUŠTEN ZUBU VREMENA I LJUDSKIM ĆUDIMA

http://www.dan.co.me/gfx_bb/ku;ltura09012013.jpg

Turisti lutaju da bi pronašli jelene

■ Postoji drveni putokaz, ali tek na kraju lokalnog puta koji se od proširenja kod kuće Vukasovića, iznad crkve Sv. Ivana, pretvara u koziju stazu. Mnogi ljudi dolaze tokom ljeta, ali i u jesen i zimu, kada je čak i najbolje, nema skoro nikoga

Praistorijski crteži scene sa jelenima u pokretu, „svastikama” i jednom lađom, oslikanim na okomitoj stijeni okapine u Lipcima, plijeni ljepotom i jednostavnošću likovnog izraza davnih predaka stanovnika Boke kotorske. Posmatrač u tom prostoru može i danas da doživi dio atmosfere u kojoj je živio i stvarao čovjek gvozdenog doba. S obzirom na neprocjenjivu kulturno-istorijsku vrijednost, ovaj arheološki lokalitet nije dostojno predstavljen javnosti, a do danas arheološki nije ni istražen. Strani turisti s pravom su zainteresovani za ovo kulturno dobro, ali za njih nema organizovanog obilaska sa stučnim vodičem. Zato lutaju, traže, raspituju se, a veliku sreću imaju ako naiđu na studentkinju Mariju Vukasović, mještanku koja ih volonterski vodi do lokaliteta i priča priču iz davnina. Info-tabla koja je stajala pri magistrali još kad je Marija bila u petom razredu, odavno više tamo nije. Postoji drveni putokaz, ali tek na kraju lokalnog puta koji se od proširenja kod kuće Vukasovića, iznad crkve Sv. Ivana, pretvara u koziju stazu. Mnogi ljudi dolaze tokom ljeta, ali u jesen i zumu, kada je čak i najbolje, nema skoro nikoga. Kada sunce obasja crteže, milina ih je vidjeti, u prisojnoj dolini koja je zaštićena sa sjevera, nema velike hladnoće, u januaru ovdje cvjetaju visibabe.
- Ljudi bi došli ovdje a onda se zbune jer ne znaju gdje da skrenu, a kad ne znaju ni jezik, ili seljani ne znaju engleski, šta da rade... mnogi su se vraćali. Prošle godine su dolazili ljudi iz Srbije, kasnije su došli Amerikanci, koji su bili zaprepašćeni crtežima. Ljudi se oduševe kad vide da jedno malo mjesto ima staru istoriju. To je svjedočenje o nama, našim precima, našoj kulturi, može cijela istorija da se napiše, sve iznova - kaže Marija.
Mjesto bi „živnulo” kada bi se na pravi način vrednovala njegova istorija. U blizini stijene sa crtežima zatekli smo i starosjedioca Rajka Vukićevića, koji je zajedno sa mještanima čistio put i kresao žbunje pored staze, ali na samoj stijeni.
- Put treba poravniti, očistiti kamenje da posjetioci noge ne slome. Ovdje nemaju gdje da sjednu i da uživaju, a trebalo bi napraviti jedne stepenice da mogu izbliza da vide crteže na visini od tri-četiri metra - kaže Vukićević.
On je pomenuo da je ovdje u vrijeme bombardovanja Lipaca, 1944. godine, u maloj okapini zazidanoj kamenom, skrovište našla porodica Nika Seferovića, njih petoro su tu bili mjesec i po dana. Danas ovo mjesto koriste mještani kada prave roštilj za Novu godinu, Božić...
Prvi put lokalitet Lipci se pominje u listu „Danas”, za jun 1961. godine, a bio je predmet rasprave na sedmom kongresu arheologa Jugoslavije 1966. godine u Herceg Novom. O njemu su najiscrpnije pisali akademci Ilija Pušić i Pavle Mijović. „Slikarstvo u Lipcima je najkompletniji ansambl balkanske preistorijske umjetnosti, čitav jedan hram pod vedrim nebom, dekorisan kompletnim kultnim repertoarom. Po tome hramu i njegovom parietalnom slikarstvu može se proučavati jedna veoma daleka epoha duhovnog života stanovnika Bokokotorskog zaliva, epoha u kojoj su lov i pomorstvo bili osnovni izvor egzistencije koja je uslovljavala i njihov duhovni život”, piše Mijović 1987. godine u knjizi „Pradavne i davne kulture Crne Gore”.
Ovaj istaknuti arheolog upoređuje scenu u Lipcima sa sličnim crtežima pri dnu jedne okapine Žute stijene u koritu Komarnice, na sjevernom kraju kanjona Nevidio, scenama lova na stijeni Vezirova brada na krajnjem sjevernom ogranku Prokletija, ali i na južnom ogranku Prokletija u okapini Spile, u mjestu Tren kod Korče (Albanija), zatim, sa onima na litici okapine Žlijeb, kod Višegrada, kao i sa scenom lova na irvasa u Donjem Amuru, u Sibiru, i crtežima u Sahari. Mijović pravi paralelu i sa scenama lova prikazanim na kaniji mača nađenog u grobnici u Provinciji Viterbo, u Italiji. Lađu na jedra sa svastikama upoređuje sa glasinačkim knemidama datiranim u VIII vijek prije nove ere, sa ilirskim lembusom kojim su Iliri prešli na suprotnu južnoitalijansku obalu.
„Po tehnici izvođenja i sadržaju, crteži u Lipcima predstavljaju jedinstvenu pojavu ne samo na teritoriji Crne Gore, već i čitavog Balkanskog poluostrva. Predstave su prvobitno bile datovane u bronzano doba, u vrijeme između 1600. i 1200. godine prije nove ere, da bi u novije ovo datovanje bilo pomjereno u epohu gvozdenog doba, oko 800. godine prije nove ere, što ima opravdanja u analognim predstavama jelena na dijelovima oružja i oruđa iz starijeg gvozdenog doba”, pišu dr Čedomir Marković i dr Rajko Vujičić u publikaciji „Spomenici kulture Crne Gore”.
Ovo mjesto povezano je i sa brojnim legendama. Jedna od njih govori da je u podnožju stijene bilo zakopano blago, što je podstaklo maštovite „tragače” da u novijoj istoriji ispod stijene sa crtežima iskopaju rov od tri metra. Druga legenda pominje da je skočivši sa vrha litice iznad crteža svoj život ovdje okončala i ilirska kraljica Teuta. Stručna javnost još nije dala sud, jer nisu urađena detaljna arheološka istraživanja.

M.D.P.

Lov pećinskog čovjeka ili kult

Crteži su na stijeni 500 metara udaljenoj od morske obale, poviše priobalnog magistralnog puta, a ispod novoizgrađene ceste Morinj-Grahovo-Nikšić. Stijena je nekada bila u sklopu veće okapine, sa otvorom okrenutim ka jugozapadu. Na njoj je prikazan motiv lova pećinskog čovjeka sa predstavama jelena u hodu, koji se kreću s lijeva na desno. Životinje duge od 35 do 50 centimetara naslikane su krajnje šematizovano („skeletno”) sa nogama u vidu patrljaka, sa vertikalnim prugama po tijelu i rogovima u vidu grana. Samo jedan jelen pri dnu scene prikazan je sa horizontalnom linijom, te potsjeća na sputanog (upregnutog) jelena. Pored njih na stijeni su naslikane i nekoliko „svastika” - simboli rituala poštovanja sunca, munje i groma, kao i šema lađe. Svi motivi izvedeni su „štokovanjem” (ugravirane su tvrdim kamenom) i nalepljivanjem glinaste, svetlooker zemlje - mješavine kaolina i kazeina.

Promjene vidljive

- Od djetinjstva se uvijek rado vraćam stijeni sa crtežima i primjećujem promjene na njima: jedan jelen, onaj na početku, je „otišao”, nazire se samo njegova polovina, izgleda da ga je vrijeme izbrisalo. Čini mi se i da su stijene malo propadale, a tome nije krivo samo vrijeme, nego i sam čovjek. Kada je građen put sve stijene su bile izložene velikim potresima prilikom miniranja. Ni stijena koja drži jelene nije sigurna, ko zna koliko će još godina ona tu da stoji. Ovdje jedino mještani čiste put, to je jedino što ga održava, inače, sve ode u zaborav. Voljela bih da dođe neki tim istraživača i naučnika da ovo dobro izuči i pruži više informacija, mi smo mještani, nismo arheolozi ni naučnici, možemo da pretpostavimo ono što piše u knjigama i ono što se vidi, što se od davnina priča. Bilo bi lijepo da se malo više pripazi na ovu stazu, kao što vidite, nije baš najsigurnija, kaže Vukasovićeva.

Zaštićeni na papiru

Ljilja Jovović:
- Lipci, kao jedan od značajnijih lokaliteta i kapaciteta na području Bokokotorskog zaliva i šire, nisu valorizovani. Neophodno je uložiti, investirati, učiniti ih dostupnim širim masama, zato što je Kotor kulturno-turistička destinacija, da omogućimo ljudima koji dolaze u Boku da istraže neke specifičnosti naše kulture, istorije, praistorije, a vrijeme je i da počnemo da edukujemo našu djecu po principima očigledne nastave - da ih nastavnici dovode na lokalitet i održe im čas o praistorijskom čovjeku Boke. Da bi se to učinilo dostupnim za početak ne trebaju velika sredstva, te lokacije treba da budu prirodne, to je njihova draž. Dosta dobre volje, malo investicija i rada i možemo da pružimo dosta i nama i drugima.

Vido Drašković:
-Ti crteži uopšte nisu vrednovani, ne onoliko koliko bi trebalo. To je jedinstvena prilika i potreba opštine da to revalorizuje, zaštiti i privede turističkoj namjeni kao jedan od osnovnih resursa.

Marina Brainović:
- Mnogi ljudi sigurno i ne znaju za to, kao što ni ja nisam (iako sam rođena u Perastu), saznala sam slučajno prolazeći kolima kroz Lipce, pa sam primijetila info-tablu i to je sve što znam o tome. Crteži imaju svoje vrijednosti, zavređuju više pažnje kulturne javnosti, i da budu pristupačni turistima.

Gojko Andrijašević:
- Lipci su odavno na mapi svih udžbenika praistorije, tako da zaslužuju mnogo veću pažnju. Kao dio Kotorskog zaliva, oni su pod zaštitom Uneska, ali njihova valorizacija nije urađena na adekvatan način, nisu čak ni zaštićeni dovoljno, dostupni su svakom, ne samo dobronamjernom, te su moguća i oštećenja. Shodno ambijentu i terenu, treba da se zaštiti kao neka vrsta otvorenog muzeja, kao što je urađeno sa Mozaicima u Risnu. Tu bi bilo i nekoliko zaposlenih koji bi, zašto ne, naplaćivali ulaz, to nije neuobičajeno, a od tih sredstava lokalitet bi mogao da se održava. Veliki je problem što su oni praktično nezaštićeni.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=362354&datum=2013-01-09

Ćipur
15-01-13, 19:09
REVALORIZACIJA PRAISTORIJSKIH CRTEŽA U LIPCIMA ZAHTIJEVA ANGAŽOVANJE INSTITUCIJA KULTURE, PROSVJETE I TURIZMA

Arheološki biseri pod velom letargije

Stijena u Lipcima sa scenama lova na jelene iz 8. vijeka prije nove ere kategorisan je kao arheološki spomenik kulture druge kategorije, te zbog hronoloških i drugih vrijednosti značajnih za poznavanje kulturne prošlosti, zaslužuje izuzetnu pažnju. To podrazumijeva i da lokalitet u kojemu je ona milenijumima opstajala, bude na adekvatan način zaštićen, proučen i prezentovan javnosti, kažu autori sajta Siti Unesco dell’ Adriatico, na kome su predstavljeni istaknuti spomenici kulture Kotora. Do nadležnih u Upravi za zaštitu kulturnih dobara na Cetinju nismo uspjeli da dođemo, te je izostao komentar direktora Đorđija Vušurovića, te arheologa Dejana Gazivode i Mileta Bakovića. Za 30 godina, koliko arheolog mr Vilma Kovačević radi u Regionalnom zavodu za zaštitu spomernika kulture, na Lipcima se nikad ništa nije radilo.
- Ništa se nije uradilo da bi se prije svega istražio taj lokalitet, jer izuzev tih crteža na stijeni, bilo bi neophodno da se obave arheološka istraživanja u podnožju okapine, koja je nekada bila pećina. Cjelokupan nalaz je još uvijek podložan istraživanju i reviziji, a arheološka istraživanja koja bi pomogla da se bolje datuje taj lokalitet nisu nikad obavljena. Postoje izvjesna osciliranja u literaturi što se tiče datacija. To je prije svega bilo neko kultno mjesto, tu se dolazilo pješice, lađama, a predstave treba posmatrati u vezi s kultom sunca i lova. Ta datacija još može da ima varijacije zavisno od analize rezultata arheoloških istraživanja crteža i same boje – paste, mješavine kazeina i kaolina - kaže Kovačević.
Inicijativa da se lokalitet uredi je bilo, a Vilma Kovačević je zajedno sa komisijom Zavoda, u saradnji sa Mjesnom zajednicom „Morinj”, izlazila na lokaciju, jer je, kaže ona, evidentan interes turista za Lipce.
- Poslednjih godina uređen je prilaz, inače se prolazilo kroz makiju. U jednom momentu izgradnje puta ka Grahovu, Lipci su bili ugroženi. Sa puta je gurnuta gomila kamenja, mi smo reagovali i upozorili graditelje na potencijalnu opasnost i to je tako ostalo. Pokušali smo Lipce da stavimo na listu za finansijsku podršku koju dodijeljuje Ambasada SAD (USAID), međutim kada je njihova komisija izašla i vidjela tada svježe obrušeno kamenje poviše arheološkog nalazišta, odustali su i kasnije su finansirali projekat zaštite Risanskih mozaika – navela je Kovačevićeva.
Učestvovala je i u izradi projekata u saradnji sa arhitektom Zoranom Milošević i mr Ilijom Laloševićem, sa ciljem da se staza obilježi i upriliči, ali da se ništa ne zida, da se poštuje ta prvobitna staza koja postoji.
- Njima najmanje smetaju atmosferalije, ali sam pristup, dolazak i obilazak treba dovesti u red. Samo da se po neki kamen još stavi i da se plato ispred stijene sredi za posjetioce da imaju gdje da sjednu, uz info-turistički punkt. Predlagala sam čak da se tu stavi i jedan dvogled, jer se odatle pruža divan pogled na peraške otoke, da se može doživjeti taj prostor. Taj lokalitet se nalazi u jednom prirodnom amfiteatralnom prostoru gdje se može i danas doživjeti doba u kome su crteži nastali, da se uživa ne samo u njihovoj ljepoti nego, kad se sjedne u toj tišini, da se u tom ambijentu može doživjeti i nešto od tog kulta, tih žitelja tadašnje Boke Kotorske, koji su tu dolazili – istakla je Vilma Kovačević i dodala da je do sad bilo nekoliko pokušaja da u saradnji sa Turističkom organizacijom grad Kotor uradi nešto za Lipce, ali „nikada nismo uspijevali do kraja”
Ranije je ulogu vodiča samoinicijativno bio preuzeo jedan srednjoškolac, ali za tu priču je potrebno stručno lice sa adekvatnim znanjem, kaže ona, predlažući da se u turističkoj ponudi Kotora povežu praistorijsko nalazište u Lipcima, Carine i Mozaici u Risnu, koji su u jednom geografsko-istorijskom hronološkom nizu.
- Još nismo došli na nivo da bi se arheološki lokaliteti uvrstili u turističku ponudu i valorizovali- treba da se uvežu Opština Kotor, Turistička organizacija, Ministarstvo kulture, Ministarstvo prosvjete, Uprava za zaštitu kulturnih dobara - u ta dobra treba i uložiti da bi se ona dugoročno vrjednovala.

M.D.P.

Uglačane izbočine - tragovi penjanja

Arheolog Pušić je prije 50 godina na stijeni primijetio karakterističan trag koji je pripisao ritualu lova i kultu sunca: od podnožja stijene pa do na domak prvih crteža nekoliko izbočina na stijeni so po gornjoj površini toliko uglačane, da se ta pojava ne može pripisati nikakvom prirodnom fenomenu. Prilikom penjanja čovjek se mora prihvati za njih rukom ili nasloniti nogu na njih – to je utabani trag dugog penjanja našeg preistoričara, tvrdi Pušić. Da su te izbočine u stijeni zaista uglačane i dan-danas, uvjerili smo se i sami pri (neuspjelom) pokušaju da se iz podnožja uspnemo na strmu stijenu sa crtežima.

Filozofija praistorijskog čovjeka

„Crtanje životinja od kojih zavisi egzistencija tog čovjeka predstavlja jednu vrstu homeopatične magije kojom se utiče na žrtvu da bi postala njegov plijen. Naš preistorijski lovac nacrtao je jelene u onom poretku kako ih je vidio slobodne u prirodi - u galopu. Na tim crtežima ili oko njih, lovac je vršio određene rituale da bi obezbijedio sebi obilan lov”, piše arheolog Ilija Pušić 1966. godine u „Godišnjaku Centra za balkanološka ispitivanja” – Sarajevo. Klima i flora praistorijskog doba na ovom području pogodovale su opstanku Sredozemnog jelena – Cervus mediteranis, koji je, pretpostavlja Pušić, prikazan na ovom crtežu.

Lipci, Carine i Mozaici turistička ponuda

- Kad su u pitanju Carine, tek predstoji veliki posao. Treba konzervirati, konsolidovati, privesti turističkoj namjeni, treba uraditi i projekat. Dio kod škole skoro je završen, ali to ne treba ostaviti tako, a zatrpati ga bilo bi šteta. Po svim našim planovima to je predviđeno za otvoreni arheološki park - turisti tu dolaze isto kao i u Lipce. Ljudi koji hoće nešto da vide, dolaze dok se kopa, interesuju se, evidentan je interes za te arheološke lokalitete, međutim, svi se vade na tu krizu, ali treba samo pogledati šta rade zemlje u okruženju i koja se tu dobit može ostvariti- tu se zapošljavaju ljudi, ubire se prihod. Naročito Amerikanci cijene ovu vrstu starine, a i drugi turisti - vidjeti ovako nešto za njih je prvorazredni događaj – kazala je ona.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=363222&datum=2013-01-15

Ćipur
10-02-13, 18:22
ANTIČKE AMFORE SA BRODA „HERKULES“ I RIMSKI NOVČIĆI IZ MUZEJA U BUDVI NA RADNOM STOLU KONZERVATORSKE RADIONICE BORISA KUSTUDIĆA U KOTORU

http://www.dan.co.me/gfx_bb/Kultura10022013.jpg


Novi sjaj tragova prošlosti

Dvije amfore i na stotine antičkih novčića imaju prioritet u obradi i zaštiti koju u ateljeu Centra za koncervaciju i arheologiju u Kotoru trenutno obavljaju vrijedne ruke Borisa Kustudića, diplomiranog konzervatora za kamen, metal i staklo. On je za sada zamrzao raniji rad na novčićima kralja Balajosa, nađenim u risanskim Carinama, zato što pristiže ogroman broj eksponata, a on radi sam.
-U ime Centra za konzervaciju u Kotoru prihvatio sam dvije keramičke amfore, koje su prošle godine u graničnom akvatorijumu Bara i Budve pronašli članovi ekipe arheologa američkog istraživačkog broda “Herkules”. Jedna amfora je slomljena i nju ću restaurirati u sklopu konzervacije. Druga je očuvana i skoro godinu dana stajala je u kadama u procesu desalinizacije, radili smo sa destilovanom vodom uz kontrolu soli. Kada su štetne soli nestale, po čitavoj površini amfore postale su vidljivi ostaci svih vrsta algi, a unutrašnjost je bila puna mulja i školjki. Napunio sam čitavu zdjelicu školjkama (lepeza, vongola...) i koralima, čiju starost biolozi procjenjuju na 2000 godina, objašnjava Kustudić, koji sada obavlja završnu konzervaciju i dijelom restauraciju.
- Restauracija se obavlja do određene estetske forme, da nema ovakvih “grozdova” algi koji deformišu njen izvorni oblik. Ali neke alge ne smiju da se skidaju zbog toga što one prodiru duboko u strukturu keramike i razaraju je. One se neutrališu i u završnoj fazi se amfora premaže paraloidom, nakon čega je obezbijeđena njena zaštita za narednih 50-ak godina. Taj postupak se mora obnavljati (reverzibilnost). Ona će vjerovatno pripasti Muzeju grada Kotor, budućoj lapidarnoj zbirci koja se planira ili Pomorskom muzeju, kaže konzervator.
Paralelno sa ovim, on radi i na evidenciji, registrovanju i pravljenju konzervatorskih kartona za sve novčiće, uz fotografije sa obje strane – sa aversa i sa reversa. U pitanju je oko 140 novčića u vlasništvu JU Muzeji-Budva, od kojih je 80 srebrnih, a ostali su bronzani i datiraju u period Rimskog carstva. Nađeni su odavno na nekropoli u Budvi kod starog hotela Avala i na drugim nekropolama gdje su vršena arheološka istraživanja, a dio su zbirke u fundusu budvanskog Muzeja. Dio njih je konzerviran prije 25 godina, pa su ponovo došli na konzervaciju u Kotor, što je i poželjno, s obzirom da se radi o veoma vrijednoj zbirci. Na novčićima su likovi brojnih rimskih imperatora koji su vladali od prvog do trećeg vijeka prije nove ere, a na nekima smo pročitali imena Cezara Trajanusa Augustusa, Sabine Auguste Hadrijani, imperatora Aureliusa Antoniusa Augustusa, Servusa Pertinaks i mnogih drugih. Bronzani novčići su više oštećeni no srebrni, što je potkrepljeno i dokumentovano fotografijama, kao i obavljenim istraživanjem – probom na hloride dalima štetnih soli- dok god ih ima, ne može da počne faza konzervacije, objasnio je konzervator.
-Srebrni novčići su u solidnom stanju, imaju očuvano metalno jezgro, na manjim mjestima korodiraju ili su napukli, ali su bronzane monete, pored svega toga, mnogo više oštećene i to u nekom ranijem procesu konzervacije. Obrada se vrši mehaničkom i elektrohemijskom metodom. Ispod mikroskopa sam obavljao analize, gdje se vidi da su čišćeni nekim grubim predmetom, jer imaju milion ogrebotina. Takođe, nije mi se dopalo što su u izložbenom prostoru Muzeja u Budvi novčići bili lijepljeni na reversu, pri postamentu, što se nigdje u svijetu ne radi. Oni se jednostavno postave u poseban žlijeb, nikako nisu smjeli da ih lijepe. Proces konzervacije tako je iskomplikovan jer sam morao da čistim taj lijepak, kazao je Kustudić.

M.D.P.

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=366698&datum=2013-02-10

Ćipur
12-02-13, 16:47
ISKOPAVANjA NA DUKLjI BLIŽE SE KRAJU

"Izronili" još stariji Rimljani

Ni vrućina koja je juče već ujutro bila nepodnošljiva za ikakav ozbiljniji fizički rad nije omela nova arheološka iskopavanja na Duklji, jednom od najznačajnijih lokaliteta iz perioda Rimskog carstva. Ova kampanja trajaće do kraja mjeseca, kako nam kažu članovi stručne ekipe podgoričkih Muzeja i galerija - Dragan Radović, rukovodilac projekta i arheolog Miloš Živanović. Pored njih uključeni su i stručnjaci iz Centra za arheološka istraživanja.
Kako nam objašnjavaju radovi na terenu traju do 14 časova, a nakon toga pronađene ostatke dijelova keramike, stakla, metala, kostiju, peru i primarno konzervatorski obrađuju. Naravno, primarnu konzervaciju "prolaze" i ostaci kamene plastike kao i zidovi.
- I ove godine nastavili smo da istražujemo objekat IX - nekadašnji kapitolni hram, koji je bio u žiži pažnje prošle godine. Sada se istraživanja oko osnove objekta proširuju na tri strane - istočno, sjeverno i zapadno. Otkrivene su nove prostorije oko centralnog dijela hrama, objekat se širi - kaže Radović.
Kako dodaje Glavni grad im je ponovo izašao u susret opredijelivši finansije za nastavak istraživanja i arheoloških iskopavanja na Duklji. Nastavak radova planiraju za jesen, i tada će kamapanja trajati oko mjesec dana.
- Opet ćemo otkopavati na istom mjestu, jer, očigledno je da je u pitanju veliki kompleks, koji zahtijeva velika, obimna, dugogodišnja istraživanja - kaže Radović.
Više detalja o nalazima ovih iskopavanja pruža arheolog Živanović.
- Nastavili smo istraživanja u hramu od prošle i pretprošle godine. Prilikom otkopavanja okolnih prostorija naišli smo na čitav sloj koji potiče iz još ranijeg perioda, nego što je hram. Odnosno iz 1. i 2. vijeka nove ere. Ovi ostaci ukazuju na građevine starije od hrama koji se može datirati negdje krajem 2. vijeka. Znači, postoje nivoi stariji od hrama - kaže Živanović. Dodaje da je teško odrediti da li je ta prethodna građevina bila svjetovnog ili sakralnog karaktera, jer je kapitolni hram nikao na njenim – njihovim temeljima.
- Mi nalazimo samo tragove, i sa te strane u potpunosti ne možemo sagledati dok se sve ne istraži. Ipak, bitno je da sada znamo i da imamo dokaze da postoje starije građevine, i da je u jednom trenutku taj prostor bio potpuno srušen, pa je tek onda počeo tu da se gradi hram, koji je potom živio svoju priču. Stariji nivoi jako su nam interesantni jer se pojavljuje drugačiji materijal i način gradnje u odnosu na hram - kaže Živanović. Do sada, na osnovu istraživanja može da se uoči da je hram bio povezan sa drugim zgradama, sa forumom, a vide se i ostaci termi gdje su se građani Duklje kupali. Odnosno, kako kaže Živanović svi ostaci ukazuju na jedan tipičan rimski grad i rimski način života. No, arheolozi ne rade samo na iskopavanju.
- Usput radimo i preventivnu konzervaciju, odnosno svaka prostorija koja se otkopa ponovo se zaspe zemljom da bi se konzervirala, sačuvala. Na isti način štitimo i zidove, a koje će dodatno obraditi i konzervatori. Bilo bi lijepo kada bi mogla da se napravi neka laka konstrukcija koja bi štitila ovo što smo do sada otkopali. Inače, i ove godine pronalazimo dijelove akvaterija, odnosno ukrasne kamene plastike. Ovo što se vidi najvjerovatnije je bilo na ćošku krova hrama. A, rekonstrukcija objekata i hrama, kao što je recimo u Atini, zahtijeva mnogo novca, to je želja i cilj, ali sa ove disitance teško ostvariva - kaže Živanović.

Zbornik tekstova o Duklji

Radović navodi da će biti objavljen i zbornik stručnih radova o dosadašnjim nalazima sa ovog lokaliteta - "Nova antička Duklja II".
- Novi broj zbornika najvjerovatnije će izaći na kraju ovog ili početkom narednog mjeseca. U završnoj je fazi, radi se finalni dizajn. Krajem ljeta će biti promovisan i javnost upoznata sa njim - kaže Radović.

Očuvan malterni pod

Prošle godine jedno od najznačajnijih otkrića pored kapitolnog hrama bio je i mozaik na podu te zgrade.
- Nalazili smo i ove godine kockice iz mozaika, uglavnom plave boje od stakla. Najvjerovatnije su padale sa hrama za vrijeme zemljotresa. Ali, ove godine našli smo izuzetno dobro sačuvan malterni pod. Nama nije bitan samo mozaik, već svaki komadić, ali da je što bolje sačuvan kako bismo prikupili što više informacija, i da bismo rekonstruisali. Nastojimo da sakupimo svaki fragment, odredimo kome pripada, jer nam donose obilje podataka koji nama u arheologiji puno znače - kaže Živanović.

Ž. JANjUŠEVIĆ

http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Kultura&clanak=285765&datum=2011-06-25

Ćipur
29-03-13, 12:13
Priča o arheološkom lokalitetu Gostilj kao svojevrstan čas istorije

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka3/mart_2013/15_mart/29muzejok.jpg

“Briga o očuvanju kulturne baštine ne bi smjela da bude samo obaveza nadležnih ustanova kulture, već je to moralni zadatak čitavog društva, koje tek kada prepozna značaj kulturne baštine može da stvara uslove za njeno očuvanje, kazala je Tatjana Piperović, novinarka i arheološkinja na sinoćnoj promociji kataloga „Helenističke posude za ulje i druge supstance “ (III-II vijek .p.n.e.), posvećenom Labeatskoj nekropoli u Gostilju. Predstavljanje publikacije o čuvenom arheološkom nalazištu otkrivenom još 1956.godine, na kome su pronađeni brojni nalazi u grobovima: helenistička grnčarija, nakit, oružje i novac, koji pružaju značajne nalaze o stepenu helenizacije Ilira u basenu Skadarskog jezera- najava je radionice koja će danas biti održana u JU Muzeji i galerije Podgorice.
Cilj radionice je da se kroz priču o Gostilju unaprijedi saradnja između Muzeja i škola, kao bi djeca shvatila, odnosno izgradila pravi odnos prema kulturnom nasljeđu.
Tatjana Piperović je kazala da je u publikaciji o Gostilju dato mnogo informacija o keramici, kao i njenoj konzervaciji, te da je to odličan vodič i za profesore, kao priprema prije vođenja učenika na izložbu, te za pripremu naučne jedinice koja se odnosi na antički period.
Jedna od autorki publikacije, mr Milena Vrzić naglasila je da je lokalitet Gostilj tema kojoj se često iznova vraća i koju nanovo otkriva.
-Što sam više proučavala predmete sa Gostilja, sve više sam shvatala da će ostati reper prema kome će se druga istraživanja upravljati, naglasila je Vrzić i podsjetila da je lokalitet otkriven slučajno, prilikom vađenja šljunka, kada je otkrivena nekropola ilirskog plemena Labeata. Istraživanja je od 1956. do 1958. godine vodio bosanski arheolog Đuro Basler, uz pomoć crnogorskih kolega.

http://www.portalanalitika.me/images/biblioteka3/mart_2013/15_mart/29katalog.jpg

Vrijedni nalazi sa Gostilja čuvaju se u Muzeju u Podgorici, a o njima brigu vodi konzervator Zorica Stijepović, koja je na predstavljanju publikacije ukazala na kompleksnost zaštite helenističke grnčarije.
Riječ je o predmetima rađenim od gline različitih vrsta, različitim tehnikama, a neki od predmeta su i ranije konzerviran, prije gotovo šezdesetak godina. No, kako je Stijepović naglasila, neke od ovih čudesnih starih posuda morale su biti ponovo konzervirane.
-U vrijeme kada su zaštićeni to je učinjeno po svim konzervatosrskim standardima, ali vrijeme je učinilo svoje, i ponovna konzervacija već tretianih predmeta predstavljala je svojevrstan izazov- kazala je Stijepović. Ona je objasnila specifičnost posla, te primjenu materijala, boja za toniranje restauriranih djelova, kao i da je nedostajuće djelove popunila konvencionalnim ili savremenim vrstama punioca. Podsjetila je da ovakvi predmeti, iako stručno zaštićeni, zahtijevaju stalan nadzor, te odgovarajuće uslove i u depou i u ekspoziciji.
Stijepović je istakla da sačuvani predmeti ostaju osnova za dalje čitanje, čime se ide u susret novoj muzeološkoj paradigmi, novom muzeju.
Nesumnjivo da se ka novom muzeju ide i otvaranjem njegovih vrata za mladu publiku, a radionica koja će danas biti organizovana za profesore i koju će voditi Lida Vukmanović- Tabaš, usmjerena je upravo na uspostavljanju čvršće saradnje između Muzeja i škola.
O ovoj saradnji, kao i o promociji kulturnog nasljeđa i značaja njegovog prezentovanja učenicima osnovnih škola, biće riječi i na današnjem okruglom stolu.
Čudesne posude sa Gostilja, u kojima su se, u nama dalekoj prošlosti, čuvali ulje, mlijeko, med, vino, ali i ljekovito bilje, mirišljava ulja i masti, plijene jednostavnošću i ljepotom i, na poseban način, pričaju priču o načinu života Labeata, tu, kraj obala Skadarskog jezera. Po svemu sudeći Gostilj nije slučajno izabran da bude tema za jedan nezaboravan čas istorije.

S.K.

http://www.portalanalitika.me/drustvo/vijesti/95571-pria-o-arheolokom-lokalitetu-gostilj-kao-svojevrstan-as-istorije.html

Ćipur
09-04-13, 14:37
Baština (http://www.pobjeda.me/rubrika/kultura/bastina/)

Arheološko rekognosciranje Podgorice: Praistorija u mitraljeskom gnijezdu

http://ads.pobjeda.net/www/delivery/lg.php?bannerid=161&campaignid=84&zoneid=4&loc=http%3A%2F%2Fwww.pobjeda.me%2F2013%2F04%2F09%2 Farheolosko-rekognosciranje-podgorice-praistorija-u-mitraljeskom-gnijezdu%2F&referer=http%3A%2F%2Fwww.facebook.com%2F&cb=2e8bb5c84a
PODGORICA – Stručni tim Centra za konzervaciju i arheologiju Crne Gore sa Cetinja, u cilju izrade Arheološke karte Crne Gore nastavio je rekognosciranje teritorije opštine Podgorica. Tim sačinjavaju rukovodilac istraživanja mr Dejan Gazivoda i arheolozi Marija Jabučanin, Nikola Borovinić i mr Anton Ljujđuraj. Stručni nadzor povjeren je arheologu dr Čedomiru Markoviću.

http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2013/04/DRUGI-TUMUL-NA-BRDU-PLANINICA-DINOsA.jpg (http://www.pobjeda.me/?attachment_id=293272)

Stradali tumuli

Novi ciklus radova počeo je 23. marta. Uprkos nepovoljnim vremenskim prilikama, završeno je pretraživanje područja Tuzi i Zeta. Ovih dana biće završeno područje Pipera. - Do sada smo locirali 69 lokaliteta različitog karaktera i stanja očuvanosti – kazao je za Pobjedu Dejan Gazivoda.

http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2013/04/TUMUL-NA-BRDU-PLANINICA-DINOsa.jpg
(http://www.pobjeda.me/?attachment_id=293274)
Da podsjetimo, prema dozvoli koja je izdata od Uprave za zaštitu kulturnih dobara, bilo je predviđeno da rekognosciranje opštine Podgorica traje do 31. decembra. Međutim, zbog veličine teritorije opštine Podgorica posao je nastavljen i ove godine. - Rekognosciranje je planski rađeno. Pored lociranja pojedinih lokaliteta, prikupili smo informacije od mještana, čija je pomoć bila dragocjena i u identifikaciji arheoloških lokaliteta – napominje Gazivoda. On ističe da na područjima Malesije i Zete dominiraju ostaci praistorijskih tumula. Nažalost, uglavnom su devastirani. - Vjekovima je materijal sa tumula uklanjan i podizane su među između komuna i privatnih imanja. Ni vojska ih decenijama nije štedjela. Kamen sa praistorijskih grobnica uglavnom je korišten za izgradnju mitraljeskih gnijezda i grudobrana za artiljerijska oruđa. Čak smo se, na nekoliko mjesta, uvjerili da su na praistorijskim tumulima podignuti stubovi dalekovoda ili repetitori kakve koriste operateri mobilne telefonije. Tumuli su najviše stradali – kaže Gazivoda.

http://www.pobjeda.me/wp-content/uploads/2013/04/DEVASTIRANI-RIMSKI-VODOVOD-U-DINOSI.jpg
(http://www.pobjeda.me/?attachment_id=293273)
Dobra praksa

Za razliku od gradskog dijela opštine Podgorica, gdje je rekognisciranje rađeno u decembru, na područjima Malesije i Zeta nijesu zabilježeni primjeri ugroženosti arheoloških lokaliteta i objekata procesom urbanizacije. Najbolje su očuvani objekti koji se nalaze na privatnim posjedima. - Ljudi se drže tradicionalnog vjerovanja da ne valja razgrađivati kućišta i objekte sakralne namjene. Dobra je vijest da dio vlasnika ima i svijest da na imanju imaju arheološku lokalitet ili kulturno dobro, pa spječavaju devastaciju – kaže Gazivoda. Čitavo područje opštine Podgorice biće rekognosticirano do kraja aprila.

Prethodnica arheološke karte Crne Gore

Stručni timovi nekadašnjeg Zavoda za arheološka istraživanja, do 2010. godine pregledali su 16 crnogorskih opština, dok je preostalo još pet. Potom je završeno rekogonosciranje opštine Rožaje. Nakon Podgorice, počeće istraživanja na teritoriji opština Bijelo Polje, Kolašin i Mojkovac. Taj posao prethodi izradi arheološke karte Crne Gore.

V. S.

http://www.pobjeda.me/2013/04/09/arheolosko-rekognosciranje-podgorice-praistorija-u-mitraljeskom-gnijezdu/

Ćipur
14-04-13, 22:11
Praistorija

Arheolozi nastavljaju istraživanja na Trlici

Lokalitet pored puta Pljevlja-Prijepolje još jednom zainteresovao domaće i strane stručnjake

http://www.vijesti.me/slika-519x316/vijesti/arheolozi-nastavljaju-istrazivanja-trlici-slika-238205.jpg Pećina na Trlici (Foto: Goran Malidžan)

Na arheološkom lokalitetu Trlica, koji se nalazi pored puta Pljevlja-Prijepolje, gdje su prije nekoliko godina pronađene fragmenti kostiju životinja iz ledenog doba, ovih dana nastavljena su paleontološka istraživanja.
Prema tvrdnjama arheologa koji rade na toj iskopini, to nalazište je jedno od najstarijih na Balkanu i seže 1,7 miliona godina unazad. Iako je registrovano prije nekoliko decenija, nalazište tek posljednjih godina privlači veću pažnju arheologa.

Mihail Vasiljevič Šunkov, zamjenik direktora sibirskog odjeljenja Instituta za arheologiju i etnografiju ruske Akademije nauka, istakao je da je arheološki lokalitet Trlica jedan od najstarijih i najzanimljivijih za proučavanje početaka kvartarne faune na prostorima Jugoistočne Evrope.
Ove godine je četvrta sezona istraživanja i rada na arheološkom lokalitetu Trlica, a Šunkov je istakao dobru saradnju ruske i Crnogorske akademije nauka na polju arheoloških istraživanja na teritoriji Crne Gore.
Lokalitet Trlica, koji je jedini te starosti u Crnoj Gori, čak i u bližem okruženju, pronađen je slučajno prilikom probijanja puta Pljevlja-Prijepolje, a prva iskopavanja su počela 1989. godine. Arheolozi su do sada pronašli veći broj kostiju, koji će narednih dana biti poslati na analizu u neki od istituta, kako bi se ustanovila njihova starost i vrsta životinje kojoj su pripadale.

http://www.vijesti.me/slika-w519/kultura/arheolozi-nastavljaju-istrazivanja-trlici-slika-238204.jpg

Predstavnici Instituta za tehnička istraživanja iz Podgorice i Instituta za regionalnu geologiju i paleontologiju Rudarsko-geološkog fakulteta iz Beograda u fosilnoj pećini na lokalitetu Trlica, tokom paleontoloških istraživanja 2001. godine, pronašli su ostatke predačkih vrsta slonova i nosoroga koji su prije 700 hiljada godina živjeli na tom području.
“To je fosilna pećina u kojoj su nataloženi sedimenti sa zubima i kostima kičmenjaka izumrlih predačkih vrsta današnjih životinja. Riječ je o predačkim vrstama slona, nosoroga, bizona, medvjeda, dviju vrsta konja, jelena, koze, kao i jedne predačke vrste džinovske ovce. U pećini su još pronađene predačke vrste hijene, vuka, nekih krupnih glodara kao što je bodljikavo prase, dabar i neke vrste sitnijih glodara. Sve te životinje na tom prostoru su življele prije 700 hiljada godina”, kazala je tada dr Vesna Dimitrijević, profesorica beogradskog Rudarsko-geološkog fakulteta. Dimitrijević je istakla da je ta starost prilično dobro određena, jer je riječ o karakterističnoj fauni
Ona je istakla da je ta starost prilično dobro određena, jer je riječ o karakterističnoj fauni.
Prisustvo slonova i nosoroga na području Pljevalja, iako ih nema nigdje u Evropi, Dimitrijević je objasnila činjenicom da je ta fauna tu bila autohtona i da je krajem ledenog doba došlo do njihovog izumiranja, odnosno povlačenje sa tog područja i nastanjivanja u Africi i Aziji. Ona je tada rekla da od pronađenih djelova životinja najveću vrijednost imaju zubi dabra i medvjeda.
Osim profesorke Dimitrijević, u istraživačkom timu su bili geolog iz Instituta za tehnička istraživanja Crne Gore Jugoslav Žic, kao i Goran Ćulafić i Katarina Bogićević sa beogradskog Instituta za regionalnu geologiju.

http://www.vijesti.me/kultura/arheolozi-nastavljaju-istrazivanja-trlici-clanak-123168