PDA

View Full Version : Vitomir Nikolic



Random
06-05-04, 00:03
Fotografija sa osmrtnice

Kada li se nasmijao
covjek shto se jutros smije
sa posmrtnog svog plakata
ko da nikad umro nije.

Je li znao dobri covjek,
je li mogo i da sluti,
da ce jednom s tim smijehom
tako crno osvanuti.

Kakva je to davna sreca
ozarila njemu lice -
da bi mu se narugala
jutros s crne osmrtnice.


Ne znam je li ova licnost nashe knjizevnosti zalazila na topice, ali me licno interesuje vasa misljenja o njemu i da li ste ga uopste chitali!?

apsolutno_nemoguca
06-05-04, 12:45
Citala sam po nesto, ali ne mnogo da bih mogla davati neke opsirnije komentare ...

To sto sam citala mi je OK...

Random
07-05-04, 02:04
E od tebe nijesam mogao ochekivati tako skromno razmisljanje....:ppp

zaro
11-05-04, 23:53
citao sam pokojnoga vita.....
kazu da je bio veliki lik...
davno sam citao ali odprilike kako ono ide..
Pada kisa u (po) Niksicu
zlo ti jutro Nikolicu

nesto tako... ima lepih pesama stvarno

bubby[Y]
16-05-04, 18:51
Ima dobrih momenata u knjizevnosti za djecu ... volim njegove `vrapce`...i sjetim se nekih `Intima` , ali toliko od toga boema.
Inace , ima vec topic : lutanja, drumovanja ...

Desert Eagle
17-05-04, 20:01
:respect: za pokojnog Vita... Biser Nikshichke kulture... laka mu zemlja...

ines
10-06-04, 21:17
ne znam...kad vidim da Vitovoj poeziji neki ne daju vise znacaja od 'ok',pomislim..."pa,nisu Niksicani"...it`s O.K.
Tako drag,topao,dubok i mio.Tako prost i srcu blizak.Vito Nikolic.Sjecam se dana kad je u NKu odjeknula vijest o njegovom 'vjecnom odlasku'.U mojoj redakciji,svi smo mu,kao po dogovoru,odrzali 'minut cutanja'.Bili smo zateceni.Sokirani.To je bio osjecaj gubitka pravog autenticnog pjesnika,naseg Niksicanina,dakle,lika koji je i za zivota bio ikona naseg lirskog obiljezja.Njegova 'bolovanja i drumovanja',uvijek ce zivjeti u nama,koji smo ga 'citali'.
DRUMOVI
Pjevaju u meni drumovi snazni,
drumovi dobri ko dlan ocin,
Moram danas otic nekud,da potrzim
malo odmora za umorne oci.

Idem bez pozdrava,bez poruka,
ovako lijepo pomucenog uma,
da trazim okuka,okuka,
i iza svake-samo parce druma.

Pustite me,pustite da odem,
bez pitanja kako i zasto i dokle,
drumovi uvijek nekud vode,
a ja sam nomadskom gladju proklet.

(ipak,nikad necu razumjet,kako neko nakon njegovih stihova moze ostati ravnodusan...(?))

ujak7
28-06-04, 20:01
a ko Vita nije citao, taj...bolje da ne pricam


GIMNAZIJALKE NA SNIJEGU

...A da ih nije
onako
zimi,
njih
sto vjecno na ljeto misle,
mi bi se proveli
kao Eskimi
-kao pingvini
smrzli bi se

Da nije tih ociju
i tih lica
iz kojih
vjecno
sunce grije...

...Gimnazijalke,
danas
svakoj po petica
iz zivota,
ljepote
i poezije

zasto_pjevam_kad_krecim
02-07-04, 17:09
Vito je legenda


Sonja izadji da skitamo
izadji i iznesi malo njeznosti izpod kaputa...

The_Infinite
01-08-04, 03:48
Veliki :respect: za Vita Nikolica.. necu nishta da komentarishem, mislim da ovi njegovi stihovi dovoljno govore:

"Idem kuda me ochi vode
u san, u pjesmu, u chovjeka..
Jednom cu tako i u smrt da odem
pa ako sluchajno umrem - neka.." (Pjesma bez naslova)

"Nocas tako zhelim da me neko voli,
pregrsht nechije njezhnosti mi treba,
nocas cu sve da zaboravim i prebolim
i da se vratim u naruchje neba.." (Intima)

".. malo njezhnosti, malo samo,
zalogaj jedan za ogromnu glad
Sonja, izadji da skitamo,
nocas je nestvarno lijep grad.." (Prvi snijeg)

i naravno, "Bolnichki fragmenti"

"Zaboravishe me, tugo, drumovi,
odavno ni jednog da navrati,
bjelina mi vid umori,
stigoshe me spori sati.
Sve se svelo u prozorsko okno,
komad neba i oblak shto plovi,
smrt me gleda praznooko..
Nedajte me, o drumovi.." (BF 1)

".. a napolju ce listati topole,
kikotace se rijeka ispod iva.
O, niko ne zna koliko proljeca bole,
kad su oteta i nedokuchiva.." (BF 2)

"S jeseni zeleni tuga u meni,
s jeseni, kad dozru dunje i regruti
i djevojke kad se zanevjeste,
s jeseni, nekud me zovu ceste..
Nekud gdje lishce nikad ne zhuti
i gdje su ljudi vjechiti regruti
a djevojke vjechite nevjeste..
S jeseni - tako su lazhljive ceste." (S jeseni - BF 5)

"Sve su skitnje odskitane,
umor pao na drum dugi,
shto me tako gledash, dane,
kao da sam neko drugi.." (Obezdrumljenost)

"Lezhim na odru, tih, uproshcen,
napolju sunce svakodnevno sja.
Ne znam da li je ko ozhaloshcen
ali, zaista, jesam ja." (Poslednja pjesma)

"Pustite me, pustite da odem,
bez pitanja kako i zashto i dokle,
drumovi uvijek nekuda vode,
a ja sam nomadskom gladju proklet." (Drumovanja)

".. da nije tih ociju i tih lica
iz kojih vjecno sunce grije..
Gimnazijalke, danas svakoj po petica
iz zivota, ljepote i poezije.." (Gimnazijalke na snijegu)

"Stariji za tamu jeseni tmaste,
i grublji za grubost ove zime proshle,
ja vam ovog proljeca necu mahati, laste,
necu vam reci toplo - dobrodoshle.." (Proljece)

Hari Krisna
11-09-04, 00:50
drumovi uvijek nekuda vode,
a ja sam nomadskom gladju proklet.

Rekao je Vito i na danasnji dan prije 10 godine zauvijek otisao.

TiJaNaaaA
14-09-04, 15:36
i opet jesen
opet tutne beskrajne kishe po nikshicu
i opet stare
crne slutnje
i opet sam si nikolicu
i opet neka pisma duga
beskrajna pisma bey adrese
a nidje drage nidje
druga samo
ta jesen i opet jesen
////////////////////////////////////

nocas tako zelim da me neko voli
pregrsht necije njeznosti mi treba
nocas hocu sve da zaboravim.............


..............................
bio sam kafanski i vishe niciji................
..............
smrti moja jedina greshko
......................


Na stranu to shto sam covjeka licno poynavala sho je sa mojim starim bio prijatelj sho kad je umro ja sam..............

nego je to moj omiljeni pjesnik yaebi sve to nema do njega


SUNCE HLADNO MI JE

TiJaNaaaA
14-09-04, 15:47
mislim meni je srce zaigralo kad vidjeh ovaj topic jer nikako da se sastavim sa mojim knjigama od Vitomira i sad imam ovaj topic tu da me grije da mi je milo oko srca prosto se osjecam ko da sam opet doma
e vratishe mi se sjecanja brrrrrrrrrr

e dajte josh po neq pjesmu plz

GAGA
14-09-04, 15:51
ja se sva najezih

ines
15-09-04, 19:04
(Pavlu Vujisicu)

Drumovi ce pozeljet ludaka,
a ludaka vise biti nece,
vjekovima za njima ce plakat
ojadjeno nebo i drvece.

Na gradove udarice trava
i zavesti svoju strahovladu,
svi cvjetovi ostace bez glava
da bi bili sa travom u skladu.

Nece biti toga ko ce smjeti
da posumnja u sve ko do sada,
poput teske omorine ljeti
svijetom ce vladati dosada.

I ljudi ce poci u povratak,
opcinjeni minulim stoljecem...
Drumovi ce pozeljet ludaka,
a ludaka vise biti nece.

UMJESTO MOLITVE ZA DALEKU

Ponekad,davna,sjetim te se,
a nesto toplo zasja u dusi
kao od dobre stare pjesme
sto se slucajno zapjevusi.

Gdje li si nocas,ti daleka,
da li si negdje svila dom,
ili jos uvijek,ko nekad,
lutas ponocnim Beogradom.

Da li jos trazis onog cudnog,
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si trazila uzaludno
i one noci kad smo se sreli.

Trazi,samo trazi,tragaj,
on ipak jednom mora doci
iz tvojih lijpih snova,draga,
u tvoje nimalo lijepe noci.

Kao sto dodju ove pjesme
iz divnih suma nepoznatih
pravo u nase ruzne nesne,
u gorku zbilju kasnih sati.

Ponekad tako sjetim te se,
a nesto toplo zasja u dusi
kao od dobre stare pjesme
sto se slucajno zapjevusi.

:wink:

sonja
17-09-04, 05:31
Nije ovo ljubav to se ja spasavam
to ja bjezim zeno tebi u hajduke.
Romanijo moja puna dobrih trava
za krvave rane i zestoke muke ...:?

ines
17-09-04, 17:58
S.A.Jesenjin
PISMO MAJCI
(slobodni prepjev)

Josh si ziva...O,radosti moje...
Ziv sam i ja i pozdrav ti saljem,
nek se smijesi krov kolibe tvoje
u rjazanske sutone i dalje.

Meni pishu da ti cesto,tako,
nadajuc se odbludjelom sinu,
izlazis u veceri polako,
uvijena u tuznu crninu.

I dok suton izatkiva tamu
u misli se zanijeti znas:
videc ljutu razbojnicku kamu,
o mom kraju grozne slike tkash.

Umiri se,rodjena,ne zebi,
odagnaj ta bolna prividjenja,
ta nijesam takav idiot da tebi
ne bih reko zadnje dovidjenja.

Ne,majcice,ja sam i sad njezan
kao ono u djetinjstvu svom
i toliko zelim,iz meteza,
da se vratim u tihi nash dom.

I doci cu,svakako cu doci,
ostavicu gnijezda ogavna,
a ti nemoj nakon blagih noci,
da me budis ko u jutra davna.

Ne budi me u osvitke zora
i ne uci da budem pobozan
-mnogo shto-shta odbolovat moram
da bih opet bio tvoj Serjoza:
i kafane,i drolje,i tuche,
gdje nikada ne bih da se vratim
-sve ce biti jedno ruzno juche
osim tebe,dobra moja mati.

Zato,mila,smiri se polako
i oprosti svom nesrecnom sinu,
nemoj lutat vecherima,majko,
uvijena u tuznu crninu.

(Prepjevao Vitomir Nikolic)

DK
02-10-04, 00:14
Mir
Cudna me ponekad zelja hvata
da kupim razglednicu i napisem:
"Dobro je: poste rade, nema rata..."
I nista vise.

Zaboraviti
Sve zaboraviti i kafanu
i pjesme i nesne
i SVE
pa opet voljeti neku Anu
iz prve klupe petog ce

pa opet sanjati
nedje uz kisu
gladan i zedan
go i bos
velike ljude koji pisu
i zarko zeljeti
da budes TO

Pa opet cutati Robinsona
i vjerovati
u sve price
pa opet biti
divni siromah
koji sem srca
nema niceg.

bubby[Y]
05-10-04, 20:50
Htjedoh postovati gore postovanu...

Al evo jos jedna, ta, koja oduzima dah.

Bice jedno vece


Jednom
kad bude vece
kad budes sama
i bude neka kisa lila,
jednom
kad oko svojih usana
nadjes tudji osmijeh , mila
znam,
bice ti tesko a mene nece biti
da ti u tom casu stogod kazem.
Bice jedno vece, jedna kisa i ti
koju sam divno umio da lazem.

Dark_Angel
10-11-04, 13:28
Rodjendan...
Dvadeset i peta opomena
za dugujuci zivot.
Vec - dvadeset i peta!
Kako se ludo okrece ova matora planeta,
kao zaljubljena siparica
blesava od srece.

Okreci se ti samo, stara,
okreci, okreci...
Sto se mene tice
- ja cu samo da zacepim usi,
pa i poslije stote opomene,
bicu opet duznik ravnodusni.

Ali da platim
- ne, nikako!
Radje
odlazim iz ovog gnijezda.

Hej,
zaustavite planetu,
ja hocu da izadjem,
idem u vjecnu skitnju izmedju zvijezda.

Sta?...Necete?...
O, ima i tome lijeka,
jer iako nijesam Galilej
ni Djordano Bruno,
ja sam covjek jednog svemocnog vijeka,
pa znam da ce morati,
lijepim il` bunom,
da padne taj jogunasti
sto ne da i steze,
dosta je samo da neko vrisne:
`Dolje apsolutizam zemljine teze!`

Uostalom,
vec su pocela da kevcu stenad po vasioni.

Hej,
zaustavite planetu!
Cujete li - zvonim...

issy
13-11-04, 17:39
a kada jednom,ode s' kišom,
kad svene k'o avgust,k'o ljeto,
osjetiš kako je s' njim otišlo,
nešto lijepo,i svijetlo... :cry:

apsolutno_nemoguca
27-05-05, 20:55
Još mogu poneki osmijeh da slažem,
poneku sreću da odglumim,
još mogu ponešto lijepo da kažem
svakom osim sebi. (Vito Nikolic)


Dokopah se njegove dvije knjige ... i sve su prilike da ce biti trajno oduzete ... zapravo ukradene. Sav grijeh na moju dusu :)

apsolutno_nemoguca
27-05-05, 20:59
http://blogz.cg.yu/media/viton2.gif

I jos jedna ...

{-_-}
27-05-05, 21:43
ne zaboravimo ovdje pomenutri i malo veselije vitove pjesme, malo "neozbiljnije"

JEDAN NESTO OZBILJNIJI POGLED NA MAGARCA

"Da okupas zebru,
da joj speres share,
sta bi bila zebra ?
Obichno magare.

A da nesto stravis
magarcu na rebra
iste one share
- bi li posto zebra ?

Ja mislim da ne bi
(I sigurno ne bi!)
jer on ne da da se
tek tako pozebri,

ko sto neki lako
svoje ruho svlache
i oblache tudje
pa se - pomagarche..."

{-_-}
27-05-05, 21:48
i jedna od njegovih, po meni, najljepsih.... napisana ekavicom za konkurs u nekom listu, koliko se sjecam

PRVI SNIJEG

Snezi, snezi... zavejava...
sve na ljubav jutros lichi.
Mozda, zbilja, negdje spava
lepotica ko u prichi.

Pahuljice pletu ludo...
na shta sve to me podseca.
Hajdmo u to lepo chudo
nocas gradom luta sreca.

Sneg luduje, sneg se smeje
lepotom je sve dotako.
Mila gledaj kako veje
i voli me, eto tako.

Sport Billy
27-05-05, 21:56
Pjesma se zove:

Očaj

Dan osvanu a ja Skadar,
zle me sile
pretvorile
u gomile,
do temelja porušile.
Tri godine tako one
mene lome,
a ja više nisam kadar
da se zidam
i survavam
niz litice,

Gojkovice ,
mlada Gojkovice....

:respect:

Inace da se pohvalim pjesmu sam procitao prvi put iz Vitove zbirke Stihovi sa posvetom iz 1985, koju i dan danas cuvamo u kuci. ;-)

milicaaaaaaa
28-05-05, 16:42
NEKA ME NE BUDE kad budem prestao da volim
jer tad od mene ne bi ostalo nista
samo ugarak neki goli
od citavog ovog velikog ognjista...

uh, svaka cast za topic

Hombre
28-05-05, 18:42
Glupo je porediti, ali po meni najveci crnogorski pjesnik XXog vijeka

apsolutno_nemoguca
28-05-05, 23:43
A zasto volite Vita? Forma, motivi?

Meni njegova forma ide iza motiva, iza osjecanja koja proizvodi pjesma. Jos se nisam usudila da zagrebem po formi.

milicaaaaaaa
29-05-05, 16:30
zbog onoga sto kaze i nacina na koji to kaze, zbog onoga sta se krije iza tih njegovih rijeci, zbog jednostavnosti, a ponajvise zbog onoga sto ne kaze a sto se dozivi i osjeti...

Carla Bruni
05-06-05, 23:04
Mislim da sam citala sve njegove (objavljenje) pjesme i veliki broj anegdota.
˝Gutala ˝ sam ga negdje jos u srednjoj zajedno sa Jesenjinom (molim vas nemojte poceti sa raspravom kako se on ne moze porediti sa Jesenjinom-ne poredim) ... i rado mu se vracam.:smile:

Hari Krisna
05-06-05, 23:59
Glupo je porediti, ali po meni najveci crnogorski pjesnik XXog vijeka
Sta drugo reci osim se sloziti sa tom tvrdnjom. Zalosno je da pola te danasnje djece nije ni cula za njega.

apsolutno_nemoguca
06-06-05, 00:11
Nije li zalosnije da oni koji znaju ne upoznaju one koji ne znaju sa djelom Vita? Ili ma koga drugog pisca?

apsolutno_nemoguca
28-06-05, 00:01
Jos jedna njegova ... Sjutra mozda pocnem sa prekucavanjem anegdota ... dok neko ne dodje i rebne mi kaznu :)

apsolutno_nemoguca
23-08-05, 00:02
Sve je odvec tuzno

Sve je odvec tuzno
da bi bilo ruzno,
i to sto smo slabi
i lako ranjivi,
i to sto smo tako
nesigurno zivi,
i to lisje
koje
padat ne prestaje...
Sve je to lijepo,
pa kakvo je da je,
jer drugo nam
nista
ne
ostaje.

Random
25-08-05, 16:53
Postovana Gdjice Moderatorko,



Saljem vam ovu knjigu u cvrstoj nadi da cete uslishiti moju skromnu i vec prasnjavu zelju.
Sagledavsi cinjenicno stanje (tj. da ovaj topic ima preko 1000 gledanja, i niz mjeseci odgovara i rasprave na njemu) smatram za zgodno, za forum, podforum kao i za sve nas, da bi isticanje ovog topica u red "STICKY" znacajno doprijenilo edukaciji, znamenju, kao i otjelotvorenju jos jednih vrata naseg velikog majstora domace knjizevnosti, Vitomira-Vita Nikolica. Istinski u meni postoji nada da ce moja misao, ako ne u potpunosti biti ispunjena, dobiti ozbiljan razmotr kroz prizmu vashih harmonicnih i duhovnih kriterijuma.
Dovidjenja.


S postovanjem,
Vasudeva.

apsolutno_nemoguca
25-08-05, 17:15
Uvazeno. Nadam se postovanju jos pjesama i vasim komentarima.

apsolutno_nemoguca
25-08-05, 18:35
MOŽDA

Možda tu ljepotu
kojom živim sada
u nekom životu
prosanjah
nekada
sad
i ona mi stiže
u mimogredu
u ovom životu
ko zna kom po redu.

Možda bas ovako
i baš ovoliko
stajao sam davno
pred tom istom slikom
ne sluteći da će
ona
jednog dana
izaći da živi
izvan svoga rama!

apsolutno_nemoguca
25-08-05, 18:42
Why "Taknuto-Maknuto"? (10.11.2000, Milan Popovic)
Vitomir (Vito) Nikolic, famous poet, bohem and chess fan, after hard drinking in a Belgrade's pub, provoked such a scandal that police was invited to intervene. When the policemen came into the pub, they catched another guest suspected to be the troublemaker. Vito, imediatlly took the opportunity by saying the well know chess claim "taknuto-maknuto" (the piece touched must be moved) and, once again, got out from the trouble in his original, humorous manner.
Izvor: http://avala.yubc.net/~yuchess/engleski/Archive/Number01.htm (http://avala.yubc.net/~yuchess/engleski/Archive/Number01.htm)


Zasto "Taknuto-Maknuto"? (10.11.2000 Milan Popovic)
Vitomir (Vito) Nikolic, nas poznati pesnik, boem i ljubitelj saha jednom se zapio u nekoj beogradskoj kafani i napravio mali nered, tako da je pozvana policija da intervenise. Kada su policajci usli u kafanu odmah su zgrabili nekog drugog gosta misleci da on pravi nered. Vitomir je iskoristio priliku uzviknuvsi policajcima "Taknuto-maknuto", pa se uz opsti smeh i ovaj put izvukao iz neprilike.
Izvor: http://users.yubc.net/~yuchess/arhiva/broj01.htm (http://users.yubc.net/~yuchess/arhiva/broj01.htm)

apsolutno_nemoguca
25-08-05, 18:54
ISTRAŽIVANJE ZA "SVOJU DUŠU"

Ne čekajući da zvanične institucije počnu sa istraživanjima, mnogi pojedinci pokušavali su da istražuju za "svoju dušu". Pjesnik Vitomir Nikolić jedan je od doajena među arheolozima amaterima, i javnosti je poznat po teoriji u kojoj je mnoga mitološka imena vezivao za naše prostore. Za Nikolića se slobodno može reći da je uzor svim današnjim pojedincima koji se individualno bave arheologijom u Crnoj Gori.

"Vito Nikolić je bio čisti genije, ali je ostao neshvaćen. Taj čovjek je svojevremeno istraživanjem došao do epohalnih stvari, da bi zatim bio izbačen iz Pobjede", kaže Miško Đukić. Prema Đukićevom mišljenju kada bi se snimio film "Putevima Vita Nikolića", bilo bi dovoljno da se uzdrmaju neke stvari u arheološkom svijetu. I za Novaka Andesilića se može reći da je krenuo istraživačkim putevima Vita Nikolića. U vrijeme dok je još bio apsolvent ekonomije, zainteresovao se za priču o Troji i narednih 20 godina života posvetio je ovoj temi. Andesilić kaže da za to vrijeme "nije imao ni dana radnoga staža", i da je "sve što je imao uložio u svoj istraživački rad". Ipak, njegovu priču o Troji na Skadarskom jezeru malo je ko od nadležnih institucija htio da čuje.

Izvor: http://www.montenegropress.cg.yu/projekt1.htm

milicaaaaaaa
25-08-05, 19:18
hm, evo jos jedne zanimljivosti. mada ne znam da li je 100% tacna. oni koji znaju bolje neka me isparve ;)
miki jevremovic je svojevremeno "krao" stihove od vita i ubacivao ih u svoje pjesme zbog cega ga je vito i tuzio. medjutim, kako vito nije bio dobar sa vlastima, da se tako izrazim, to nikad nije istjerano na vidjelo i od njegove tuzbe nije bilo nista... ovaj, naravno, nikad nije priznao da je to vitovo...

apsolutno_nemoguca
27-08-05, 22:50
17. april

U monografiji Niksic nabrajaju savremene pisce iz Niksica: ''Vitomir Nikolic, Slobodan Vujacic, Mirko KOvac i dr''. Na jednom mjestu u ''Eseju o Niksicu'' Musa Djokovic citira mene: '' Tri velika druma utacu se u moj grad'' i tako dalje. Ne pominje moje ime. Kaze: ''pjesnik'', a citat nije tacan. Uzeo ga, izgleda, po sjecanju.

apsolutno_nemoguca
27-08-05, 22:57
~~~ Mi smo inace vjencani kumovi, ja sam ga vjencao. Isli smo za djevojku u Bijelo Polje; skupili svatove i krenuli s dvoje kola. Vito se pripremio da dariva tastu, skupio nekih 100.000 dinara. Kad smo sjeli negdje u Kolasinu neko rece da mladozenja mora da plati pice, pa je Vito morao da nacne to 100.000. Kad smo stigli, rekosmo mu: ''E sad nema kasljanja dok ne odemo''. Bio je tu Milorad Boskovic, Gasa, Jova Raickovic ... Ukucani nijesu poznavali Vita, a rekli im da je njihov zet - onaj najruzniji. Mi tamo a oni pridju Mrdi B. Poslije je Vito pricao da ih je sunce ogrijalo kad su shvatili da to nije mladozenja. ~~~

(Bozo Kovac, Svjedok - Nedjelja u gradu N)

apsolutno_nemoguca
27-08-05, 23:14
~~~ Ja sam bio cuven prije mojih knjiga ... U biljeznici Banja Saranovica, profesora koji se ubio 1961. godine (moja prva zbirka objavljena je 1962.), nalazi se jedan ovakav detalj: '' Studentkinje iz Niksica i Cetinja recitovale stihove svojih pjesnika, recitovale pa se na kraju izgrebale''. Valjda se posvadjale oko toga ko je bolji pjesnik - Vito ili Leso (Aleksandar Ivanovic). I to je jedan lijepi dokaz da knjiga ne mora da se objavi ako nesto valja poezija.

Ljudi su moje pjesme ucili napamet, neko bi ih i objavio, a neki moji stihovi kruzili su ne samo Jugoslavijom. Za jedan kazu da je mozda i najpoznatiji slogan u svijetu. To je onaj grafit koji pisu po zidovima: ''Zaustavite planetu, ja hocu da sidjem!'' ~~~

(Nedjelja u gradu N)

apsolutno_nemoguca
27-08-05, 23:42
~~~ Stigli neki Rumuni kod nas (rumunsko pozoriste). Oni su uglavnom znali francuski jezik, pa smo se tako sporazumijevali. Vito je tu bio hendikepiran, nije mogao da se ukljuci u nas razgovor i odjednom demonstrativno ustane od stola i kaze: '' Ja iz cistog patriotizma nijesam ucio strane jezike, a ovi sto ih znaju su - potencijalni izdajnici!''

Bilo je dosta dogodovstina i s glumcima, oni su svi kao djeca. Tako jednom poslije premijere sretne Vita jedan glumac i pita: '' Kako je bilo?'', a Vito ce na to: '' Dobro, samo si kasno poginuo. Trebali su te ubiti ranije!'' ~~~

(Bozo Kovac, Svjedok ~ Nedjelja u gradu N)

apsolutno_nemoguca
28-08-05, 00:51
~~~ Miki Jevremovic, poznati interpretator zabavne muzike, ''pozajmio'' jednu Vitovu pjesmu i sa njom postigao veliki uspjeh. Niksicani, studenti na beogradskom Univerzitetu, okupili se oko pjesnika i Sloba Boskovica, pa ga nagovaraju da trazi sudskim putem odstetu. Padaju predlozi, pominju se velike sume novca...

Slobo Boskovic ih, medjutim, prekide:
''Dajte vi pjesniku, ako imate, jedan bon za hranu, jer vec dva dana niti je sto biljezio, niti balazio!'' ~~~

(Nedjelja u gradu N)

apsolutno_nemoguca
28-08-05, 11:08
Zabiljeske sa jednog raskrsca

O, taj grozni strah na raskrsncima
s kojima smo se mnogi u krcme vratili.
O, taj kukavicluk ...
Blazen ko ima
hrabrosti za jedno ili drugo ILI.



Blazen kog ne uspije uzas raskrsnice
da baci pod noge i bijedno smrvi.
Blazen, kazem,
samoubice
i dobrovoljni davaoci krvi.

apsolutno_nemoguca
28-08-05, 13:38
28. novembar 1966.
Vanja T!
Iznenada, oko 13h, kao kisa. ''Je li ovdje Vito Nikolic?''... Sjedjeli smo dugo i razgovarali. Nesrecna, a tako divna djevojka. I veoma lijepa! Zasto je osudjuju? Pa to je uradila samo zbog B. ... Ili- njavise zbog njega.
Poceo snijeg. Prvi ove godine. Pahulja, pahulja... Zgrada VI Beograd. gimnazije koja ispunjava citav vidik moje sobe, putuje kao brod; kao ''Leonardo da Vinci''. Lijepo, utjesno, meko ...

apsolutno_nemoguca
28-08-05, 13:44
Na grobu Banja Saranovica
TREBA GA PJESMOM OSVETITI

~~~ ''MORAM TRAZITI GRLU IZLAZ''
Ko zna za kojom skolskom katedrom ili kojim kafanskim stolom zapisa ovu sudbinsku recenicu Banjo Saranovic na jednom od onih papirica kojih su mu uvijek bili puni dzepovi i koje je on sa neimarskom strascu nosio i stavljao u svom Podkraju? I ko zna kako se bolno iz njega otela ta gromada u nekom od onih trenutaka kada su ga, kao planinu, prolamali gromovi rijeci neumoljivo trazeci put ka svijetu i ljudima?
Grlo - to usko, ograniceno, nesavrseno, kukavicko ljudsko grlo, nedoraslo srcu i umu, o koje su se oduvijek spoticali i zbog koga su nerijetko stradali bas oni koji su imali sta da kazu.
Miljkovica je ''ubila prejaka rijec'', PAsternak je osjecao kako ''navire da zagusi'', a Branko Saranovic, ''visok da ga sve zvijezde vide'', bolno se sagnuo i na svoj papiric zapisao: ''MORAM TRAZITI GRLU IZLAZ!''

apsolutno_nemoguca
28-08-05, 13:48
25. decembar 1966.

Dan posjete
Nikoga! A mozda je i bolje? Zapravo, svakako je bolje. Treba se navikavati na samocu. Meni i inace ne preostaje nista drugo. Zasto insistirati na nekim prijateljstvima. Ne, ne... Nikoga vise necu da zovem, ni usmeno, ni pismeno, ni telefonom.
Cekati, mirovati, pomalo rdaiti i to je sve.
Da sam ja imao iole dobrog prijatelja mozda danas ne bih morao ni da lezim ovdje.
Ali, sta mogu - ponekad mi se cini da se covjek moze osloniti na prijatelje pa se zanesem, vjerujem, nadam, a ove nedjelje i cetvrtci udaraju po ocima kao samar.
Dosta vise iluzija, Vitomire!

apsolutno_nemoguca
28-08-05, 13:51
30. decembar 1966.

~~~ U novogodisnjem broju ''Studenta'' Brana Petrovic, u svojoj izjavi porucuje studentima za Novu godinu: ''Kao sto kaze moj prijatelj pesnik Vita Nikolic: ''Treba gubiti glavu ko da je ma cija, a cuvati je kao da je sopstvena!'' ~~~

apsolutno_nemoguca
28-08-05, 14:00
9. septembar 1966.

U ''Kekecu'' objavljena pjesma ''Pismo mojoj uciteljici''. Lose! Poekavstena, skracena, prilagodjena socijalistickom tretmanu uciteljice.


MOJE UCITELJICE

''Otkad je pocela ova nasa tuga jugoslovenska, nekako mi je sve milija moja pjesma ''Pismo mojoj uciteljici'', jer vidim da smo mi imali stvarno ucitelje koji su umjeli da nas upute u zivotne vrijednosti i onda kada su te zivotne vrijednosti dovedene bile u pitanje.
Ja nijesam covjek od velike skole. Malo sam zavrsio od skole, ali kako mi je skolovanje pocelo, dosta sam i to zavrsio. Prvi razred sam, naime, poceo u Niksicu sa svojom generacijom 1941. godine. Medjtim, poginu mi brat, i otac, da ne bih i ja poginuo zadrzi me kuci, da bi me poslije upisao u skolu kad bude mirnije vrijeme.
Rat se oduzi, otac mi pogine 1943. godine i ja odem da zivim kod jedne tetke koja me (ponovo) upise u prvi razred. Ali bas kad smo zavrsavali taj razred, pocnu bombardovanja u kojima je srusena, najprije, ona skola gdje je danas posta u Niksicu, pa ona druga gdje je restoran Zeljezare; jedna po jedna skola nam je rusena i mi ne zavrsismo taj prvi razred.
Ova moja pjesma je jos jedan pokusaj da savladam taj uzas. SVih tih godina ja sam promijenio nekliko uciteljica i nepravedno bi bilo da sam je posvetio nekoj od njih. Ona pripada svim mojim uciteljicama.
Inace, nekoliko mojih pjesama je uslo u citanke, ali ova nije. Iako joj je bilo mjesto tamo. Da bi je uvrstili, predlagali su mi samo da promjeniom ono ''draga gospodjo uciteljice'' u ''drag drugarice uciteljice'', na sto ja, normalno, nijesam pristao.''

apsolutno_nemoguca
28-08-05, 15:40
20. avgust 1973.


Koliko kukavicluka treba za jednu
hrabrost
o jutro dobrodoslo
i koliko opet hrabrosti za kukavicluk
srce moje.

apsolutno_nemoguca
28-08-05, 15:42
17. maj 1973.

DNEVNIK je za dokolicu i ruzno vrijeme. U dinamicnom zivotu ne vodi se dnevnik.

apsolutno_nemoguca
28-08-05, 15:45
(Ja sam, inace zaboravila da navedem sa sve pjesme i svi odlomci iz dnevnika kao i anegodte prekucavam iz Nedjelja u gradu N ~ i tamo dje sam napisala i dje nijesam. Skroz mi je nevjerovatno da se na internetu uzasno malo moze naci o Vitu. Sad sam se kanila da skeniram i neke fotografije ali su ove crnobijele i nece biti mnogo vajde kad se skeniraju...)

apsolutno_nemoguca
28-08-05, 15:57
Izmedju dva mjeseca
- ponoc - 31. 4. - 1. 5. 1973.

Evo, jos jedan mjesec je zavrsen. Kad pogledam sta sam sve zabiljezio od onog mnostva sto se zbilo, ispada da nisam zabiljezio ni jedan odsto. Skoro nista. Ocigledno da ja ne umijem da vodim dnevnik.
Ovih dana dok citam u ''Politici'' Krlezin dnevnik, divim mu se sa kakvom nonsalancijom to radi i kako je to sve, ipak, velika lilteratura. On, jednostavno, uzme pa nabroji sva ubistva koja su registrovana u dnevnoj stampi nekog dana i napravi od toga izvanrednu sliku vremena, naravi, ljudi ... Ili kako on, odjednom, ''iz cista mira'', povodom neke TV ili pozorisne predstave, oplete neobicnu ocjenu i vidjenje nekog problema ili licnosti.
Vecina nasih ljudi, u koje, na zalost, i ja spadam, radje naklapaju po kafanama, raspredajuci razne teme, nego da sjednu pa to zabiljeze u kakav dnevnik, ili, jednostavno, na kakvu cedulju. Pokojni Banjo Saranovic je imao pune dzepove tih ceduljica. Uvijek je nesto biljezio, ''hvatao''. Ostalo je toga toliko da je njegov brat poslije Banjove smrti izdao prilicno veliku knjigu pod cudnim naslovom ''Teme knjizevne zaostavstine''. Vrlo lijepa i, nadasve, korisna knjiga. Knjiga za knjizevnika! Knjiga za proizvodjaca izvrsne gradje za stotine knjiga. U Beckovicevom ''Coeku'' ima puno stvari uzatih bas iz Banjove knjige, iz tih biljezaka, ceduljica.
Jedared sam razgovarao sa Matijom o tome.
''Je li grijeh uzati odatle? - pitao me je, pa onda sam odgovorio: ''Nije''.
I - nije ... Stvarno nije... Banjo je tragao za leksickim vrijednostima, Matija je kasnije svemu tome dao nove dimenzije, napravio svoju gradju sa nesto Banjovih komponenata, ali, u svakom slucaju, dragocjenih. (Tom prilikom mi je Matija predlozio da nekolicina nas, Banjovih prijatelja, izdamo neku knjigu, posvecenu njemu. Tu bi, prema Matiji, dosli u obzir svi pisci koji su poznavali BAnja i s njim drugovali: Mihiz, Stevo Raickovic, Matija, ja i dr.).

apsolutno_nemoguca
28-08-05, 16:01
2. maj 1973.

Opet u Niskicu. Setam, a nikoga ne poznajem. Tek tu i tamo neki znanac ili prijatelj.
Slucajno sretoh Sloba Boskovica. Prvi put izassao sa zenom. Lijepa. Prilazi Leko Perovic i cestita Branki.
''Nemoj da cestitas njoj, cestitaj Slobu. Njoj nemas na cemu'' - kazem.
Kasnije odosmo u kafanu ''Onogost''. Pretresamo proslost. Bilo je svega i svacega, ali je sve to danas tako lijepo.

apsolutno_nemoguca
28-08-05, 16:08
Otisao je jedan drum ~ Vito (odlomak)

O starim drumovima, kao i o starim ratnicima, nikada ne valja kazati ruznu rijec. Oni su hrabro krenuli u prostor i neizvjesnot, casno sluzili dok je trebalo da sluze i sada, kada ih maldji, ljepsi i sigurniji drumovi smjenjuju, oni se umorni i prasnjavi povlace ustranu, da se jos koju godinu bijele u vidiku, sve dok ih jednog proljeca uporna trava ne odvuce u vjecni mir i zaborav.
Danas u Crnoj Gori ima mnogo takvih drumova - onaj od Danilovgrada do Bogetica, pa onaj od Bioca do Andrijevice, pa stari drum sto preko Tomaseva, Pavina Polja i Vrulje ide za Pljevlja, pa ... Uostalom, ko bi se sjetio svih onih krivudavih, uskih, izrovanih, prasnjavih drumova kojima smo lutali, tragali, putovali i, evo, konacno stigli dotle da nam vise nijesu potrebni ...

Ulysses
02-09-05, 15:26
Why "Taknuto-Maknuto"? (10.11.2000, Milan Popovic)
Vitomir (Vito) Nikolic, famous poet, bohem and chess fan, after hard drinking in a Belgrade's pub, provoked such a scandal that police was invited to intervene. When the policemen came into the pub, they catched another guest suspected to be the troublemaker. Vito, imediatlly took the opportunity by saying the well know chess claim "taknuto-maknuto" (the piece touched must be moved) and, once again, got out from the trouble in his original, humorous manner.
Izvor: http://avala.yubc.net/~yuchess/engleski/Archive/Number01.htm (http://avala.yubc.net/~yuchess/engleski/Archive/Number01.htm)


Zasto "Taknuto-Maknuto"? (10.11.2000 Milan Popovic)
Vitomir (Vito) Nikolic, nas poznati pesnik, boem i ljubitelj saha jednom se zapio u nekoj beogradskoj kafani i napravio mali nered, tako da je pozvana policija da intervenise. Kada su policajci usli u kafanu odmah su zgrabili nekog drugog gosta misleci da on pravi nered. Vitomir je iskoristio priliku uzviknuvsi policajcima "Taknuto-maknuto", pa se uz opsti smeh i ovaj put izvukao iz neprilike.
Izvor: http://users.yubc.net/~yuchess/arhiva/broj01.htm (http://users.yubc.net/~yuchess/arhiva/broj01.htm)

Eh, nije tacno. Per primo, to je bilo u Sah klubu u Titogradu. Per secondo, nije napravio nikakav nered, a "neki drugi gost" kojeg su zgrabili je bio Vitov prijatelj, sahista Cosovic.

Nikolic je pio za sankom i otisao do stola svog amiga (sto je konobar iskoristio da pozove miliciju, bestraga mu glava) Cosovica, koji pravi rokadu, ljut ustaje od stola (jer je Vito ignorisao njegov drugarski savjet da se ne pije bez motivacije, hah) i odlazi do sanka. Tek sto je uzeo casu, plavi drug mu stavlja ruku na rame...Bas me interesuje kako se zavrsila partija, mozda rokada i nije bio los potez, ali odlazak do sanka bjese, kao sto se kasnije pokazalo, gruba greska:)

apsolutno_nemoguca
02-09-05, 15:40
NeJ znam ... tako pise na linku koji sam dala... inace jedan od rijetkih da ima ista o Vitu. Ostalo je tacno jer je iz knjige...

apsolutno_nemoguca
03-09-05, 17:43
http://www.blogovanje.com/knjizevnost/komentari.php?id=68



E, moj Thms, ko zna sto se desilo sa ovom pjesmom pa je utekla ... ili smo toliko ostarali da se ne sjecamo sto mecemo na forume :)

Thomas_O_Malley
03-09-05, 17:47
Bitno je da je sad (opet) ima! ;)

Inace - Moj favorit made by chiko Vito! :)

milicaaaaaaa
04-09-05, 18:39
Zasto tvoj mali smijeh
ne moze da se sije
po oranjima crnim;
da klija i zrije,
da zrni
poput psenice?

Tada bih na slapovima mojih vena
sagradio vodenice
i posato mlinar vjecito prasnjav
od tvoga smijeha?

milicaaaaaaa
04-09-05, 18:48
Cije srce nocas grije
tvoj veseli zvonki smijeh.
Sreco moja davno prolsa,
kome li si dobrodosla.

* * *

Sitne duse
prizemljuse
trosne
rusne
pune tmuse
na svaki se sjaj
roguse
na svaki se zov
ogluse
nedozvane
potleuse.

milicaaaaaaa
04-09-05, 19:02
Iz tame
svu noc
snijeg sipa
i vjetar
zvizdi
zima
zima
dobro je
mila
dobro ipak
sto negdje
postojis
sto te
ima.

milicaaaaaaa
04-09-05, 19:23
Tumara gradom nedjelja,
ide od kuce do kuce,
ko da je sluacjno naljegla,
pa ne zna sta ce i kud ce.

Zastane ispred izloga,
da toboz kosu popravi,
a otud nema nikoga
da je bar okom pozdravi.

U krcmi nadje tisinu,
na trgu, opet, tisina,
praznuju ljudi prazninu
i svud je samo praznina.

Tumara gradom nedjelja,
tek da vrijeme ubije;
ko da je greskom naljegla
pa sad bi nekud-sto prije.

Titogradjanin
08-09-05, 10:16
citao sam pokojnoga vita.....
kazu da je bio veliki lik...
davno sam citao ali odprilike kako ono ide..
Pada kisa u (po) Niksicu
zlo ti jutro Nikolicu

nesto tako... ima lepih pesama stvarno


"...i opet jesen
opet tutnje beskrajne
kishe po niksicu
i opet stare
crne slutnje
i opet sam si, Nikolicu..."

Titogradjanin
08-09-05, 10:20
Neka me ne bude kad budem prestao da volim
jer tad od mene nece ostati nista
mozda samo ugarak neki goli
od citavog ovog velikog ognjista

Titogradjanin
08-09-05, 10:33
Malo vremena prije Vitove smrti, na izlasku iz prodavnice, sretne Vito svog poznanika, mladjeg covjeka, koji se dobro bijase snasao u pocecima vremena rata, inflacije, profitera, crnog trzista... Uz pozdrav, pokazuje Vitu njegov poznanik svoj zlatni sat na ruci: "Vito, "Rolex"... Dok Vito u svom stilu odgovara, podizuci i pokazujuci plasticnu kesu u ruci: "Prijatelju, "carnex"..."

----------

Takodje, prica koju sam cuo o Vitu, a koja me odusevila i zbog koje sam moram priznati prvi put posegao za njegovim pjesmama... koja govori o snazi koju je imao... Prica se da je sjedio dugi niz godina sa istim drustvom u jednoj od kafana u gradu N. I nekako vremenom neko iz tog drustva prebaci Vitu kako nije ni napisao, a ni posvetio nijednu svoju pjesmu svom drustvu iz kafane, sto je Vita strasno uvrijedilo. nekoliko nedelja cak nije svracao u kafanu, dok ga konacno nisu smeksali i dok nije pristao da dodje, poslije dugotrajnih nagovaranja. I kad je konacno dosao, da bi opravadao svoju ljutnju, Vito kaze: "...Zapamtite - ne pisu se pjesme narucene... Ili pisu - ali lise mene..." :respect:

milicaaaaaaa
08-09-05, 18:36
Buji, paji,
grijehu moj mali,
spavaj, moja lijepa sramoto,
zbog tebe su me protjerali
da tudje rublje prostirem plotom.

Nazvali su me svacim redom
i kleli,
i mene i tebe, sine,
kao da ti nijesi cedo,
lijepe oci materine.

Buji, paji,
da porastes naji,
velik kao oni jablanovi,
snazan kao oni zagrljaji,
lijep kao ona mjesecina.

Spavaj,
lijepa sramoto materina.

milicaaaaaaa
08-09-05, 18:45
vrijeme u kom je zivio i stvarao ovaj po meni najveci crnogorski pjesnik XX vijeka je najbolje prikazano u njegovoj knizi "Nedjelja u gradu N" kao komentari koji prate pjesme a koji su u stavri njegov dnevnik.
ljudi koje pominje su predstavljali intelektualnu elitu tog doba u Niksicu, a danas su mahom zaboravljeni. to je bilo vrijeme kad je niksic bio u punom razvoju i kad je bio tacka susreta crnogorskih boema tog doba. cuvena je kafana u zeljeznickoj stanici gdje su se skupljali a vito je bio magnet koji je drzao sve na okupu.
od tog perioda se slabo sta danas zadrzalo. ostalo je par kafanica u Vardarskoj kao simbol jednog vremena koje je davno proslo i simbol ljudi koji su dali bitan doprinos crnogorskoj kulturi a koji su ostali manje-vise zaboravljeni.

{-_-}
08-09-05, 20:34
necemo sad da pruvelichavamo sestrice. oces reci da su intelektualnu elitu niksica chinili pijani boemi iz gradskih kafana u vardarskoj, poput mikija radulovica !? daj, nijesu oni davali nikakav doprinos crnogorskoj kulturi. nemoj sad od njih da stvaramo umjetnike kad to nijesu... nije da ih ne poshtujem ja sad tu nesto, ali reci mi jedno ime osim vita nikolica...

milicaaaaaaa
08-09-05, 20:59
slobo boskovic-poznati profesor srpskog jezika koji je pripadao toj staroj gardi
dusan govedarica-poznati pjesnik
slobodan vujacic-pisac iz nk
scepanovic-ne znam ime, onaj doktor koji je jedan od svjetskih strucnajka za kardiovaskularne bolesti
....
mislim da su i ti "pijani boemi" davali dprinos. to sto je miki pijan ne umanjuje vrijednost njegovih slika... i ja sam rekla da je sad to blijeda fleka proslog vremena...

milicaaaaaaa
08-09-05, 21:14
doprinos kulturi ne mora biti direktan. ne moras biti umjetnik da bi dao doprinos...
mislis da je to sto je slobo boskovic iskolovao brojne genracije mala stvar? i generacije tvojih i mojih roditelja ga se sa radoscu sjecaju kao profesora koji je znao da ih na najbolji moguci nacin znao da ih uvede u svijet knizevnosti u onoj gimnaziji kakva je bila tada ( za one koji ne znaju nk gimnazija je u tom periodu vazila za jednu od najeltinijih i najboljih gimanzija na prostzoru sfrj )...
oni su generalno doprinosili razvoju kulture, pa iako su neki od njih bili doktori...
nego, pokvarismo topic koji je ipak o Vitu ;)

apsolutno_nemoguca
08-09-05, 22:11
Zamolila bih da topic ipak ostane o Vitu ;) O tome koliko je ko doprinio, i da li su boemi doprinosili kulturi moze na zasebnom topicu ;)

hwala.

gost085
08-09-05, 23:15
Nisam vjerovala da se neko sjetio da napravi neku temu za Vitomira Nikolica.U knjigama ljubavne poezije nikada nisam naisla na neki njegov tekst i moram priznati da me zaboljelo.Svi hvale ne znam koga-cast piscima i priredjivacima izdanja ali ne staviti Vitomira Nikolica-to je grijeh.Pricali su mi moji o njegovom zivotu u gradu pod Trebjesom i sto je najgore ponovilo se ono sto se uvek desava sa velikim ljudima-nisu ih razumjeli oni koji su trebali i nisu ih podrzali na pravi nacin,ali me raduje da u ovoj nasoj maloj zemlji jos uvek postoji neko ko voli i ceni Vitomira Nikolica.

apsolutno_nemoguca
08-09-05, 23:38
~ Ili... opet u Sarajevu, jedne godine, na Filozofskom fakultetu. Govore poeziju i razgovaraju pisci. Mene sa jednom grupom poslali kod vojske i radnika, jer su, ocigledno, smatrali da ja, sa ono malo skole sto sam zavrsio, ne mogu biti interesantan studentima i profesorima.

Pjesnikinja Dara Sekulic, kod koje sam tog dana rucao, zamoli me da je ispratim na taj fakultet, jer je i ona bila ucesnik Susreta. Dodjemo mi tamo, ja sjedim kod vrata iako su zvali u prvi red; i kad su svi ti pjesnici kazali svoje stihove, procitali prevode, kad je Izet Sarajlic pozvao publiku da pocne razgovor - kraj je skupa, ustane neka djevojka i kaze: ''Mi smo u publici primjetili crnogorskog pjesnika Vita Nikolica, pa bismo zeljeli njega da cujemo''.

I to je prihvaceno jednim freneticnim aplauzom. Oko 250 ljudi grunulo je kao jedan. Situacija za mene delikatna, neprijatna. Pravdam se da sam dosao bez knjige, da ne znam stihove napamet... Ipak, morao sam izaci i govoriti stihove.

Za ''visok'' nivo moje poezije zahvalnost dugujem i niksickim planinarima. Frinjo Kontic je, naime, na vrhu Mon Blana govorio moje stihove. ~

apsolutno_nemoguca
10-09-05, 00:00
~ Sudbina anonimusa je moja prava priroda. To je, zapravo, moja ''slava'', da covjek zivi i da bude zadovoljan svojim poslom. Jer lijep je osjecaj kad, recimo, zgodna zena, najavljivacica TV programa, kojoj Vitomir Nikolic ama bas nista ne treba u toj situaciji, odjednom ''oplete'' i izrecituje neke moje stihove, a ne kaze ciji su, niti mozda zna ko je autor. ~

The_Infinite
10-09-05, 18:28
... ali vrijednost mikijevih slika !? mikijeve slike imaju samo oni kojima je on poklonio - ne znam da li je ijednu prodao. mislim da nije...
Paaaa znash kako, ni Van Gogh za zhivota nije prodao ni jednu sliku. Pazi shto ti kazhem, Mikijeve slike ce jednog dana da vrijede milione :p
Izvinjavam se moderatorkama za skretanje sa teme, nece se ponoviti :)

Hari Krisna
11-09-05, 00:06
Danas je godisnjica Vitove smrti. Bas me interesuje da li je to nekako obiljezeno u Niksicu?

apsolutno_nemoguca
13-09-05, 00:23
Mnim da ne, nazalost. A nije ni za cudo...

cupka
16-09-05, 15:55
POSLEDNJA PJESMA



Lezhim na odru, tih uproshchen

do banalnosti, do gorskog stida,

ulaze nekakve crne goshche,

poneka pridje i zarida.



Okolo sjede. Tiho i tuzhno.

Starci pushe, prichaju, kashlju

i oprashtahu mi velikodushno

sve shto se zbilo uz veselu chashu.



Vrline vezu uz izraz ozbiljan,

prichaju sa smijeshkom

( Ispada, eto, da sam bio divan,

smrti, moja jedina greshko! )



Lezhim na odru, tih, uproshchen,

napolju sunce svakodnevno sja.

Ne znam da li je ko ozhaloshchen,

ali, zaista, jesam ja.


V.N.

apsolutno_nemoguca
16-09-05, 19:45
Danas je godisnjica Vitove smrti. Bas me interesuje da li je to nekako obiljezeno u Niksicu?

Moram da se ispravim. Ipak jeste bilo obiljezeno jednim omazom u Onogostu, sto sam vidjela tek nakon sto se sve desilo... i ne uhvatih mnogo sa plakata... Al je izgledalo kao zanimljivo zamisljeno.

Hari Krisna
17-09-05, 10:42
Da li znate da je onu pjesmu Pijem al ne znam cemu sve to.... koju je pjevao Miki Jevremovic napisao Vito?

apsolutno_nemoguca
17-09-05, 11:17
Postoji ta anegdota o jednoj pjesmi koja mu je ukradena, imaju cak ovdje 2 texta o tome... al' ja nijesam znala koja je. Danas cu da se bacim na istrazivanje.

apsolutno_nemoguca
23-09-05, 00:17
MOŽDA


Možda tu ljepotu
kojom živim sada
u nekom životu
prosanjah
nekada
sad
i ona mi stiže
u mimogredu
u ovom životu
ko zna kom po redu.

Možda bas ovako
i baš ovoliko
stajao sam davno
pred tom istom slikom
ne sluteći da će
ona
jednog dana
izaći da živi
izvan svoga rama!

Idem bez pozdrava, bez poruka,
ovako lijepo pomućenog uma,
da tražim okuka, okuka, okuka,
i iza svake - samo parče druma.

Pustite me, pustite da odem,
bez pitanja kako, i zašto, i dokle,
drumovi uvijek nekuda vode,
a ja sam nomadskom glađu proklet.

milicaaaaaaa
23-09-05, 00:27
Postoji ta anegdota o jednoj pjesmi koja mu je ukradena, imaju cak ovdje 2 texta o tome... al' ja nijesam znala koja je. Danas cu da se bacim na istrazivanje.
mislim da je ova ;)

Pjeva pijana kafanska drolja
zvučno kukovima vrteci u krug
uporno kao zubobolja
prica nesto moj pijani drug.

Pijan sam eto ali sta to mari
pustite me dragi ja vas molim
u ovom zivotu ima puno stvari
koje samo pijan mogu da prebolim.

Sa tornja odzvanja kasna ura
opominjuc na san nepospale nas
ulicom pijan vjetar tetura
psujuci nesto na sav glas.

Hari Krisna
23-09-05, 00:57
Vito je bio ne samo veliki pjesnik vec i dobar covjek, velikog srca, sazaljiv ....
Kad je u pitanju ova pjesma Miki Jevremovic ne samo sto je pozajmio Vitove stihove vec je pozajmio i muziku grckog kompozitora pa su pocele da pljuste i tuzbe za plagijat. Prijatelji su jedva nagovorili Vita da ga tuzi, a krunski svjedok na sudjenju bio je Blagota Erakovic koji je bio i prisutan kad je Vito dao te stihove. Ne znam poslije koje parnice sudija odredi da je Vito u pravu i uputi ih da se dogovore. Kazu da se Vito sazalio sto Mikija tuze i stranci i kao dogovorili su se, ali ta pjesma nikad ni kasnije potpisana kao Vitova. Mislim da je tek poslije Vitove smrti u nekoj zbirki i izboru Vitovih pjesama i ona odstampana i dobila pravog i stvarnog autora.

Nemo
02-10-05, 02:14
Dobra je ona Batu Markovicu - Zubu :smile:

Ti zubonja, ja bez zuba
Ja sa kosom, a ti bez nje
Kao da je neko htio obojicu da nas zezne

A da su mi tvoji zubi
I da ti je moja kosa
Bili bi smo nas dvojica
Kao drugih sedam-osam!

TrOuBlEsOmE
08-10-05, 15:59
Tumara gradom nedjelja
ide od kuce do kuce
ko da je slucajno naljegla
pa ne zna sta ce ni kud ce...

Artemis
10-10-05, 22:44
Evo ja pokusavam da se sjetim mog omiljenog stiha od Vita ali mi nesto slabo ide...:roll: imam negdje zapisano...

Mislim na tebe da bih znao ko sam,
da ne znam ko sam ne bih znao gde sam
Taj sam na koga mislim...
...Drzim te na umu da se ne izgubim...

Ovako nekako... :roll:

Hari Krisna
12-10-05, 01:04
NOĆ SA DUBROVNIKOM


Svi smo u opsadi ovih crnih dana,

Sve nas podjednako tuku, moj Gosparu,

I s kopna, i s mora – sa svih strana

Samo grmi: barut! barut! barut!



Ne poznajem nikog sred dima i tmuše,

Ali ipak ćutim ovu mržnju staru

Koju nikogović sipa, obezdušen,

Na sve što smo bili, moj dični Gosparu.



Njegovo je ovo vrijeme, i meci,

A naša je patnja u suzi skrivenoj,

Što je svojoj mrtvoj dugujemo djeci

Kad budemo, nekad, smjeli da plačemo.



Zašto li se sjetih tragičnog Solina,

Onog velegrada krasnih sarkofaga

Što ga, nakon dvije hiljade godina,

Zatrpaše zemljom pa ode bestraga.



Nije onda bilo ni rata, ni flote,

Ni pijane rulje njihove i naše;

Mogao se Solin spasiti strahote,

Mogao je, ali – ipak nije spašen!



A šta tebe čeka, Gospodine Grade,

U ovoj noći gradske krvomutnje,

Dok krvnici mirno svoj posao rade?...

Ne daj, Bože, da se steknu moje slutnje!



Noć, 11-12. novembra 1991.

Vito Nikolic

apsolutno_nemoguca
12-10-05, 01:10
Dobri Hari, vec je imamo ovdje ;)


20. avgust 1973.

Koliko kukavicluka treba za jednu
hrabrost
o jutro dobrodoslo
i koliko opet hrabrosti za kukavicluk
srce moje.

apsolutno_nemoguca
12-10-05, 01:13
***

Lako je bilo umirati
mojim precima,
onamo ih je cekao dobri bog
o odlazili su
kao da se vracaju s nekog casnog posla
umorni i mirni.

A kuda da ja odem
poslije svega?

Ni ovdje nikog,
ni tamo nikog.

A zivjeti se mora.
A mrijeti se mora.

Hari Krisna
12-10-05, 01:27
Izgleda da sam ocoravio jer i poslije ponovnog pregledanja ne vidim da ima, ali brisi je ako je vec ima.

Thomas_O_Malley
12-10-05, 01:34
Izgleda da sam ocoravio jer i poslije ponovnog pregledanja ne vidim da ima, ali brisi je ako je vec ima.

Ja joj jemac da je metnula! :D

A na ovom je linku, strana 3 :

http://www.blogovanje.com/knjizevnos...ubrovnikom.gif

E, moj Thms, ko zna sto se desilo sa ovom pjesmom pa je utekla ... ili smo toliko ostarali da se ne sjecamo sto mecemo na forume
__________________

~ Ăşĩķ Ăjşă ~
Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih ~~~ Usamljeni galeb iznad mora osrednjih

Pa ide moj post:


#62 03-09-05, 16:47
Thomas_O_Malley
Moderator Join Date: Jan 2004
Location: U predsoblju Bogova, Slobodna Crna Gora

..................!

--------------------------------------------------------------------------------

Bitno je da je sad (opet) ima!

Inace - Moj favorit made by chiko Vito


Pa neka je nevjesta prekuca, a ovu pisaniju izbrise jer je pjesma ljepsa od svega! :D

Hari, sliko i priliko, muska diko! :D

apsolutno_nemoguca
12-10-05, 10:10
Thms, ovo se drugi put desava :( Evo sam ispravila linAk :) svasta.

Nemo
13-10-05, 21:25
Dobra je prica za Vita dok je radio u Pobjedi.

Svetozar Durutovic-Duro, tadasnji direktor Pobjede (inace invalid sa samo 3 prsta na jednoj ruci) na radnickom savjetu revoltiran zahtjevima radnika, kaze kako on nemoze vise da im da, jer vec daje "i kapom i sakom".

Vito mu je na to dobacio: "Narocito sakom!"

Imao je smisla i za "sivi" humor.

milicaaaaaaa
14-10-05, 00:54
Jednom ću lijepo sići s uma
kao sa voza uskotračnog, sporog,
koji svakodnevno odlazi put Huma
i gar razvija nad mojom Crnom Gorom.

Jednom ću, kažem, sići s uma,
skočivši kroz prozor pri punoj brzini
-dosta mi je ovog izdajničkog druma.

milicaaaaaaa
14-10-05, 00:57
Kad izađeš sa ove robije
gdje ćeš, dušo, okrenuti prije
da li gori, gdje te jablan čeka
ili opet u nekog čovjeka.

Nemoj više među rebra ljudska
previše su, dušo, za te uska.

TrOuBlEsOmE
14-10-05, 16:56
Moje misljenje je da je Vitomir Nikolic nas Sergej Jesenjin...

GAGA
14-10-05, 16:59
Moje misljenje je da je Vitomir Nikolic nas Sergej Jesenjin...

Moje misljenje je da Sergej Jesenjin chitav ne vrijedi Vitovog jednog stiha!

secretly
14-10-05, 18:02
Ni oca ni majke ni adrese,
a vec je jesen,
kise zru...

Mozda ce zdral iz neba sivog
da me zakolje krikom ko sjecivom,
zdral, moj drug...

milicaaaaaaa
14-10-05, 23:08
Moje misljenje je da Sergej Jesenjin chitav ne vrijedi Vitovog jednog stiha!
hm, pa mnogi ih porede i sam VCito je prevodio neke Jesenjinove stihove i kažu da su to možda i najbolji prevodi :respect:
ja lično mislim da ih ne treba upoređivati jer jedan je naš a drugi je stranac pa je i logičnije da nam je ovaj naš bliskiji ;)
a da više volim Vita, volim. najviše ;)

apsolutno_nemoguca
15-10-05, 00:21
Mnim da ne vrijedi trositi vrijeme i prostor na poredjenje. Nebitno je, i nema mu mjesta - po mom misljenju.

GAGA
16-10-05, 15:13
a naravno da ih nema rashta poredit. no aj kad se neko drzne...

JohnGotti
21-10-05, 01:33
Drage i dragi moji,

Vjerovatno najbolje stranice koje sam procitao na forumima!

O, da, mrzi me da kucam, ali posto je rijec o Vitu (kojeg volim koliko i Ljosu), otrgnucu od besposlicarenja par trenutaka. Unaprijed se izvinjavam ako je 'Amur' vec citiran; nisam primjetio.

***

AMUR

Eto opet nisam napisao jednu pjesmu
zbog koje sam probdio citavu noc
nad ovim papirima.
Trebalo je to da bude pjesma o Amuru
velikoj i snaznoj rijeci
koja tece kroz ledena prostranstva Sibira
i svrsava u nimalo toplijem Ohotskom moru

Amur.

Zbog te rijeke sam nekada dobio slabu ocjenu
jer mi se odnekud cinilo da Amur tece kroz Pariz.
To je bilo u ono vrijeme
kada sam jos vjerovao kako je u ovom svijetu
svaka stvar postavljena na svoje pravo mjesto.
Kasnije sam naravno doznao sve cuvsi za Senu
(Ispod mosta Mirabo tece Sena)

Amur.

Veliki slobodni Amur bez mostova.
O toj rijeci sam htio da napisem pjesmu
pa eto ipak nisam
jer sumnjam da bi mi se vjerovalo
kako je 1812. godine
planula drevna Moskva iskljucivo zbog toga
sto su Francuzi strasno
pozeljeli da izbiju na obalu te rijeke
koja se ne zove slucajno Amur.

Amur.

U ovom trenutku ta rijeka tece
kroz ledena prostranstva Sibira
pjevajuci sama sebi
i nimalo joj nije stalo do moje pjesme
do bilo cije pjesme uostalom

issy
22-10-05, 00:17
Evo jedna anegdota vezana za Vita..
Svi znamo da je bio boem i da je provodio noci po kafanama...I tako jedne vecheri,uzme Vito da pljuje po vlasti i po nekim funkcionerima...Bukvalno im `ebe majq...
Sjutradan,pozovu Vita u policiju (ili dodju po njega,ne znam tachno) i pitaju ga tamo : `` Je li,Vito,Je li tachno da si ti pljuvao sinoc po nama,da si prichao swe i svashta za toga i toga i nagovarao ljude to i to... ? ``

`` Eeee gospodine komandire...Nisam ja pljuvao po vama no sam htio da provjerim spavaju li vam ovi shpijuni,ili rade svoj posao...``


Legenda!

apsolutno_nemoguca
11-01-06, 16:52
Setnja izmedju korica (http://www.blogovanje.com/knjizevnost/komentari.php?id=237)

apsolutno_nemoguca
02-02-06, 12:25
Za one koje zanima, u Karveru imaju dvije knjige o Vitu Nikolicu. Lijepo uradjene.

milovan
08-10-06, 04:39
Glorija se tvoja
ZARI,
Iznad grada, dje si strada
godinama
Boli srce,
Boli dusha, od tih jada,
I stid neku,
zajednichku,
A i volju neizmjernu,
Da poceram sve u ....
materinu.

Shto ne pita,
neko Vita,
Jeli teshko,
da SAM skita?

Razvicvijet
13-10-06, 15:08
dobro jutro, jutro sneno
dobro jutro, nebo plavo
hvala ti za ljubav zeno
hvala ti za lezaj travo

ako nijesam ponovio nesto od ranije

milicaaaaaaa
09-12-06, 03:07
S jeseni
zeleni
tuga u meni,
s jeseni,
kad dozru dunje i regruti
i djevojke kad se zanevjeste,
s jeseni
nekud me zovu ceste.

Nekud
gdje lišće nikada ne žuti
i gdje su ljudi - vječiti regruti,
a djevojke - vječite nevjeste.

S jeseni
- tako su lažljive ceste.

*********

Noć. Novembar. Kiša vlaži, vlaži...
Pomrčina zgusnuta do krika.
U odžaku, ko da milost traži,
vije vjetar bolom beskućnika.

Negdje nekakva kapija pjeva,
s prizvukom tuge zaboravljenih.
U meni nešto dozrijeva
čudno nešto noćas zri u meni.

*********

Ne vjerujem ovoj noći
idzaće me.
Ako samo sklopim oči,
ako trenem,
prikrašće se,
zaklaće me,
ili će me udviti omčom mraka.

Ne vjerujem ovoj noći,
crnoj,
gluvoj,
bez koraka.

milicaaaaaaa
09-12-06, 03:15
Još mogu poneki osmijeh da slažem,
poneku sreću da odglumim,
još mogu ponešto lijepo da kažem
svakom sem sebi
- ne daju mi
bolnice,
bolnice,
brezovici,
bežanijeske kose,
kasindoli.
Uzalud se vrćama nekad dragoj slici,
ptici,
nebu,
lišću...
Boli,
boli,
boli...

I krijem se tako krvav
unakažen
u zavjese svoje crne
strašne kiše...
Još mogu poneki osmijeh da slažem
ali sve tiše,
tiše,
tiše...

************

Oslušni ponekad, tako krišom,
i čućeš kako kisnu naše kosti
pod tamo nekom tamnom kišom
u toj svijetloj budućnosti.

************

Na drum palo nebo malaksalo
ne može se dalje, Vitomire,
i do sad se s mukom bitisalo,
umiri se veliki nemire,
svako te je nadanje izdalo.

Girl_from_Tomici
09-12-06, 03:25
Drumovi će poželjet ludaka,
a ludaka više biti neće,
vjekovima za njima će plakat
ojađeno nebo i drveće.

Na gradove udariće trava
i zavesti svoju strahovladu,
svi cvjetovi ostaće bez glava
da bi bili sa travom u skladu.

Neće biti toga ko će smijeti
da posumnja u sve ko do sada,
poput teške omorine ljeti
svijetom će vladati dosada.

I ljudi će poći u povratak,
opčinjeni minulim stoljećem...
Drumovi će poželet ludaka,
a ludaka više biti neće.

milicaaaaaaa
09-12-06, 03:27
Topi se dan u mekoj kiši,
daljine bivaju nejasnije,
ljudi postaju sve tiši i tiši,
a trave sve glasnije.

Da je odnekud malo sreće,
bar malo nade, kao što nije,
pa da preučujem ovo veče
i trave sve glasnije,

Al nema nileg, siromaše,
hladna promaja od svud bije,
padaju tvoje pjesme jučerašnje
u trave sve glasnije.

***************

Život
-kap žive na dlanu,
mali nemir
divan
u svom
vječnom nestašluku.

Smirite moju ruku,
molim vas,
smirite moju ruku
nemirnu
od sreće
što je
kap
još
tu.

**********

Neće me začuditi ako jednog dana
ova glava gradski zvonik zamijeni
i počne da javno luduje i sanja
na očigled masa od straha nijemih.

LIFESTYLE
30-12-06, 02:51
Dan


Ni u kakav dnevnik ovaj dan ne moze,
ovo ruglo danje ,malodusno , sivo ,
ni kise da se pokisne do koze,
ni vjetra , ni sunca - niceg zivog.

I to tako tinja - izvan ljudi , mlako ,
niko tim ne zivi . Vicem srdit vani:
Dane ,djubre jedno , ne svice se tako ,
gubi se natrag pa pristojno svani...




ODMETANJE

Nije ovo ljubav , to se ja spasavam,
to ja bjezim, zeno, tebi u hajduke,
Romanijo moja ,puna dobrih trava
za krvave rane i zestoke muke.

To ja bjezim,bjezim , iako znam ,zeno,
da vec nigdje nema djula i zumbula,
da me ipak ceka prokleto Lijevno
dje u njemu bijeli se kula.

simm
30-06-07, 10:41
Da li bi neko bio ljubazan da postavi onu Vitovu pjesmu

... jednom kada nas ne bude
na ovom bijelom svijetu
s ljudskom tugom pomenuce ljude
jedan vjetar drugom nekom vjetru

Hvala vam.

TrOuBlEsOmE
11-07-07, 17:01
Ne mogu da wjerujem da owu niko nije pomenuo:p

PISMO MOJOJ UCITELJICI

Draga gospodjo uciteljice,
ne zacudite se ovom pismu kasnom,
podsjetise me na Vas dvije male ptice,
dvije obicne ptice na zici telegrafskoj.

Sjetih se, znate, onih Vasih prica
punih ljubavi za ptice nevine i slabe
poslije kojih smo, zbog svake pracke
i kamicka, klecali dugo iza table.

Ne zamjeram Vam - daleko bilo,
pa cak ni to sto me vukoste za usi,
sve je to danas na svoj nacin milo
i prijatno je od toga u dusi.

Ja se cesto sjetim tog vremena davnog
rata, zime, gladi, bodljivakve zice,
nije, bogme, tada bilo jednostavno
nauciti nekog da zavoli ptice.

Gospodjo, to je, u najmanju ruku,
junastvo dostojno postovanja
uciti nekog ljubavi uz huku
jednog strasnog rata, jednog propadanja.

Hvala Vam, gospodjo uciteljice,
i ne zacudite se ovom pismu kasnom,
podsjetise me na Vas dvije male ptice,
dvije obicne ptice na zici telegrafskoj.

piponjak
28-10-07, 11:04
izgleda da je stigao dan da se danas sa nepunih 38 sretnem sa Vitom...hocu da svisnem...

DzoniS
15-11-07, 12:08
Sreca moja pa sam znao lichno Vita...moj komsija u zgradi...heh kada se sjetim..otvore vrata od stana,pa im jedan bijeli terijer pobjegne...seta oko zgrade..ja ga uhvatim i povedem kod Vita...a on sav srecan...pa sokic,bombone..a ja klinac mali...Super covjek...stvarno je nas genije...rijetko ce se pojavitvise neko kao on...

Boccam
18-11-07, 21:42
Vito je genijalac...

LutaLicAa
19-11-07, 11:04
Sjajna tema, sjajan pisac a nazaLost vrLo maLo poppularan medju publikom!
Ima u kop. 1 njegovu pjesmu a znam mnoge i nizust.

Тумара градом недјеља,
иде од куће до куће,
ко да је слуачјно наљегла,
па не зна шта ће ни куд ће.
Застане испред излога,
да тобож косу поправи,
а отуд нема никога
да је бар оком поздрави.
У крчми нађе тишину,
на тргу, опет, тишина,
празнују људи празнину
и свуд је само празнина.
Тумара градом недјеља,
тек да вријеме убије;
ко да је грешком наљегла
па сад би некуд - што прије.

_senorita_
05-12-07, 16:06
`I opet jesen`,ubjedljivo najbolja!

bojan_pg
19-12-07, 01:26
ne znam da li je bilo, ali i ako jeste nikada dovoljno:)

Stariji za tamu jesen i tmase
i grublji za grubost ove zime prosle
ja vam ovog proljeca necu mahati laste
i necu vam reci toplo dobrodosle

Zato vrapcima ja moram njezno kao otac
reci nesto lijepo u dan ovaj plavi
vrapcima tom sitnom grumneju zivota
sto zimus cvrkutao na mecavi

Dok ste vi nedje iznad tudjeg neba
izvodili svoje igre vragolaste
oni su zebli ispod streha...

ako neko zna neka nastavi

bojan_pg
19-12-07, 01:48
kada je Vito bolovao svoje poslednje dane u Brezoviku napisao je jednu od poslednjih svojih pjesam, ujedno je jedna od najkracih

Dan osvanu a ja Skadar
zle me sile salomile
do temelja razrusile

A ja vise nisam kadar
da se ponovo zidam i survavam
niz litice
Gojkovice mlada Gojkovice

cvjetak zanovjetak
18-01-08, 12:19
Ja ga obozavam,nazalost vise nemam njegovu knjigu...i bas mi je krivo,nego tako mi i treba kad je dajem ljudima koji ne znaju sa knjigama.:(

magtrut
24-01-08, 00:03
Djecak

Djecak je ubio lastu, a ostali djecaci su povikali:
- Umrijece ti majka!... Ko ubije lastu, umrijece mu majka!
- Ja nemam majku - rekao je Djecak.
- Onda ce ti umrijeti otac.
- Nemam oca.
- A brata, stestru...?
- Nemam ni brata ni sestru.
- Nemas bas nikoga?!
- Nikoga.
Djecaci su se zbunili. Kakva nesreca moze da snadje nekoga ko je vec toliko nesrecan?

Tisina je potrajala dugo, a onda se oglasi Djecak milujuci svoju zrtvu u kojoj vise nije bilo ni dana, ni sunca, ni cika...

- Zao mi je lastu - rekao je tiho.

V. Nikolic

_senorita_
24-01-08, 20:15
Ni oca ni majke ni adrese,
a vec je jesen,
kishe zru...

Mozda ce zhdral iz neba sivog
da me zakolje krikom ko sjechivom,
zhdral,moj drug...

_senorita_
24-01-08, 20:17
Prvi snijeg


Sonja,izadji da skitamo,
imam ludu zelju vecheras da lutam.

Sonja,izadji i iznesi samo
malo njezhnosti ispod kaputa.

Malo njezhnosti ,malo samo,
zalogaj jedan za ogromnu glad.

Sonja , izadji da skitamo ,
nocas je nestvarno lijep grad.

_senorita_
24-01-08, 20:18
25. decembar 1966.

Dan posjete

Nikoga! A mozhda je i bolje? Zapravo, svakako je bolje. Treba se navikavati na samoccu. Meni i inache ne preostaje nishta drugo. Zashto insistirati na nekim prijateljstvima. Ne, ne... Nikoga vishe necu da zovem, ni usmeno, ni pismeno, ni telefonom.
Chekati, mirovati, pomalo raditi, i to je sve.
Da sam ja imao iole dobrog prijatelja, mozhda danas ne bih morao ni da lezhim ovdje.
Ali, shta mogu - ponekad mi se chini da se chovjek mozhe osloniti na prijatelje, pa se zanesem, vjerujem, nadam, a ove nedjelje i chetvrtci udaraju po ochima kao shamar.
Dosta vishe iluzija, Vitomire!

(V.N, "Nedjelja u gradu N")

_senorita_
24-01-08, 20:19
Još mogu poneki osmijeh da slažem,
poneku sreću da odglumim,
još mogu ponešto lijepo da kažem
svakom sem sebi
- ne daju mi
bolnice,
bolnice,
brezovici,
bežanijeske kose,
kasindoli.
Uzalud se vraćam nekad dragoj slici,
ptici,
nebu,
lišću...
Boli,
boli,
boli...

I krijem se tako krvav
unakažen
u zavjese svoje crne
strašne kiše...
Još mogu poneki osmijeh da slažem
ali sve tiše,
tiše,
tiše...

cvjetak zanovjetak
21-02-08, 20:34
Primih poruku sa ovim Vitovim stihovima,pa rekoh da ih postujem ovdje,medju ostalim...:)

Nocas tako zelim da me neko voli,
pregrst necije njeznosti mi treba.
Nocas cu sve da zaboravim i prebolim
i da se vratim u narucje neba.
Ja sam bio kafanski i niciji vise
i bio pust i prezren-nezanjan kao grobar.
Nocas bih htio sebi djecaku da licim
i da mi opet kazu kako sam dobar...

PrijekiLijek
01-03-08, 21:43
`Dan svanu a ja-Skadar`.najbolji stih koji sam ikad procita.Vito genije

Rincewind
12-08-08, 06:57
ovaj topic po malo ostade zaboravljen...

elem, posto se blizi godisnjica vitove smrti (10. septembar?) mozda bi bilo dobro da se kao postovaoci njegovog lika i djela nedje nadjemo i organizujemo mali omaz...?

thoughts?

PrijekiLijek
14-08-08, 01:42
ovaj topic po malo ostade zaboravljen...

elem, posto se blizi godisnjica vitove smrti (10. septembar?) mozda bi bilo dobro da se kao postovaoci njegovog lika i djela nedje nadjemo i organizujemo mali omaz...?

thoughts?

To bi bilo odlicno!a thoughts,toga mi fali:DNeko chitanje njegove poezije javno i sl.

komsija
15-08-08, 01:46
najbolji po vama citat a da se moze napisati u posveti, starijoj osobi, pomagajte ljudi ;)

mexiko
04-12-08, 17:13
Iz jednog daha sam procitao sve postove na ovom topiku. Nevjerovatni stihovi!

forumen
07-12-08, 21:33
Koristim ponekad Copy-Paste :):

***

Gdje smo se mi to sreli,
U kom zivotu I kada,
Lijepa smrti, je li,
Gdje smo se mi to sreli?

Otkud se mi to znamo
I otkud ta prisnost sada?
Da mi je znati samo
otkud se mi to znamo?

***

Bez naslova

Bijelim drumom ocajno proboden
drumujem ,skitac , bez lijeka.
Idem kuda me oci vode.
U san , u pjesmu , u rijec , u covjeka...
Jednom cu tako i u smrt da odem,
pa ako slucajno umrem - neka .

***

UMJESTO MOLITVE ZA DALEKU


Ponekad,davna,sjetim te se,
a nesto toplo zasja u dusi
kao od dobre stare pjesme
sto se slucajno zapjevusi.

Gdje li si nocas,ti daleka,
da li si negdje svila dom,
ili jos uvijek,kao nekad,
lutas ponocnim Beogradom.

Da li jos trazis onog cudnog,
onog iz tvojih snova vrelih,
koga si trazila uzaludno
i one noci kad smo se sreli.

Trazi,samo trazi,tragaj,
on ipak jednom mora doci
iz tvojih lijepih snova,draga,
u tvoje nimalo lijepe noci.

Kao sto dodju ove pjesme
iz davnih suma nepoznatih
pravo u nase ruzne nesne,
u gorku zbilju kasnih sati.

Ponekad tako sjetim te se,
a nesto toplo zasja u dusi
kao od dobre stare pjesme
sto se slucajno zapjevusi.

InDiJaNkA
09-05-09, 13:28
Očaj mi je definitivno najbolja pjesma. Ne mogu se sjetiti nijednog stiha koji je više rekao od "Dan osvanu- a Ja Skadar.."
To je kultni pisac koji će nadživjeti mnoge.
Kažu da je teško slagati rime. Ja sam ipak mišljenja da je mnogo teže dati snagu svakoj riječi. Vito je to znao da uradi besprekorno. Surovo realan prikaz unutrašnjeg stanja i svake emocije koju je opjevao u meni budi nevjerovatne reakcije.

ferdinand
13-11-09, 22:40
Sramota je što je moguće da neko završi velike škole, pri tom voli poeziju, piše, i pored svega toga, sasvim slučajno sazna za Vita. Na poptuno šašav način, ne očekujući... Gledala sam (bolje reći slušala) TV dok sam kuvala kafu, pre desetak godina i čula kako Minimaks nagovara Mimu Karadžića da nešto izrecituje, a ovaj neće... i onda odjednom, kada su svi odustali, on je počeo da izgovara "Proljeće"... Pošto nisam pratila, nisam shvatila otkuda ta pesma, ali nisam odustajala, našla sam Mimu, zvala, pitala... I hvala mu što mi je rekao....
Ovaj svet ima zaista divne pesnike, ali Vito je jedan jedini.

Do danas, ja nemam niti jednu njegovu knjigu. Sakupljam nekako ono što je pisao A registrovala sam se na ovaj forum da bih rekla kako je zaista sraman tako ignorantski odnos prosvete i izdavaštva prema jednom tako velikom poeti. Ta sramota me rastužuje, jer verujem da ćete me razumeti, ako kažem da imam osećaj da sam od Vita toliko dobila, a neshvatljivo mi je kako sam kasno za njega saznala. I hvala Bogu da sam doživela da ipak saznam!

Negujmo ovaj topik, on je zbog svega gorenavedenog važniji.
Na žalost, sve što imam od njegovih stihova, ovde je već ispostovano, tako da ničim ne mogu obogatiti ovaj veličanstven sadržaj.
Hvala Bogu što je postojao jedan Vito, išto srećom istim jezikom maternjim govorim, pa mogu da primim dar njegovih stihova!

El_NiNhO
14-11-09, 03:36
Slobodan Ristovic- Pismo za dvojicu

Dragom prijatelju Vitu Nikolicu.
I dalje traje ova dugogodishnja jesen.Primiche nas kalendar narednom vijeku,a meni se chini kako silazim u podrum.Izgledacu smijeshno na shinskim kolim,sa dvojnicama i guslama,sa medenicom na volu deshnjaku,sa hajduchkim harambashama,sprchen u farmerichicama i najlonskoj vindjakni.I sjutra ce me probuditi rika vodokotlica,kashalj mrzovoljnih mushkaraca i loshe nashminkanih zhena.
Znam da mi nocu dolazi leptirica tvoje dushe.Chitam joj tvoje pjesme.Pijemo lincuru iz zelene flashe.Mrshte se tvoja i moja zhena.Znaju i one da mi ne umijemo po jednu chashicu-zhene ka' zhene.I dalje ne pochinjem svoje besjede bez neke tvoje pjesm,i one nashe:"Jednoga ce dana i nas prekriti opelo..." Borbu ne kupujem i ne chitam,osrtamotili su se prema tebi.Tvoj odlazak se uobiljezhili sa chetiri reda....Da je nocas da banesh,imam lijepe chvarke i turshiju,bilo bi nam dovoljno do zore.Ovako cutim,shapucem...

Vidim hoce da mi smrzne voce;
jer mi zima drhti u kostima
teshko mi je sred ove samoce,
kao da sam paklu u gostima.

Nijesam ove stihove objavio na dopisnici kako smo se dogovorili.I tvoji stihovi iz pjesme "Mir" chekaju.jedino shto je dobro,rat se smirio,poshte rade...
Poneki put ti zapalim scijecu ispred ikone svetog Djordja,zamolim ga da ti da miran i topao kutak,da ti odagna kashalj,i da te skloni od dosadnih ljudi.
Nisam ti zadnje noci stigao da ispricham kako mi je neko uzeo tvoju knjigu "Stihovi" u kojoj je pisalo:"Svom dragom prijatelju Slobodanu" Ti si zhurio u vjechni mir.Da sam znao gdje zhruish mozhda bih ti prichao neshto chime bih zavarao taj odlazak.
Vratili su mi knjigu,sada je opet moja,sada opet drumujemo zajedno.
Vito,pokushavam da pishem kako te se,i koliko sjecam.Kako?Podivljale su mnoge pjesme bez tebe.vishe mi niko ne podvlachi ime olovkom,da bi mi pokazao koliko me voli.Uvijek kada te se sjetim uzmem Rankove pjesme,ti si me uchio da ih chitam,razumijem i na njih se ugledam,odvalchio si me od tvojih pjesama,ti tek treba danapishesh neshto shto cesh mi chitati kada dodjem.Sada se pitam da li si ti bio toliko skroman prema svojoj poeziji ili si htio da me neshto drugo poduchish?Sjecam se kada si mi jednom rekao;"poeziju ne treba poshumljavati". To i ja chesto kazhem u tvoje ime.Poezija je istina,nju ne treba saditi kao balkonsko cvijece.Mogao bi se srushiti balkon od tolike pjesme.Sjecash li se onog ljeta kad sam ja "poginuo".Pozvao si moju cheljad da im izrazish saucheshce,a javio sam ti se ja.Kazao si mi:"Kuku Slobo,poginuo Slobo".A onda si ucutao,nije ti bilo jasno ko ti se javio mojim glasom.Poginuo je neki drugi chovjek istog imena.Rekao sam ti:
"Pod pragom kucne tishine
kucna guja spava na klhuchu sudbine,
na kljuchu urezana imena ukucana."

Nijesmo umjeli da se radujemo.Cutali smo.Kada sam saznao za tvoju smrt pomislio sam mozhda je greshka.Medjutim.Otvorio sam tvoju knjigu i pocheo chitati:

Lezhim na odru,tih,upropashten,
napolju sunce svakodnevno sja.
Ne znam da li je ko ozhaloshcen,
ali,zaista,jesam ja.

Plakao sam jer nijesamznao shta da kazhem.Napolju je prolazio vjetar ogrnut tvojim imenom.Otishao je da te pomene nekom drugom vjetru.Ovoliko,ovom prilikom,voli te,tvoj Slobodan Ristovic.
Zimske jeseni,Sevojno,1996 god.


Pjesma za dvojicu
(Vitu Nikolicu)
Jednoga ce dana i nas prekriti opelo,
poci cemo s pjesmom u neznanu knjigu.
Kupice nam za put svechano odijelo,
nalice se picem da ubiju brigu.

Kako srce kaput da zakopcha,
kad koshulja stezala ga svaka?
I zivot je za nas bio omcha
nije tama kao chasha laka.

Ispili smo more tudjih snova
prazne chashe nijesu za brojanje.
Smrt ce biti samo krchma nova,
puna svijeca s mjestom za kajanje

Kad nas zovnu da krenemo Bogu,
pusti plajvaz nek ga drugi tupi.
Treba stici za po jednu s nogu,
Bog nek prosti ovaj zhivot glupi.

Govornik ce da uprska motku,
prichajuci ko smo i shta bili.
Zovi pice,meni duplu votku,
nikad 'vako zhivi nijesmo bili.

El_NiNhO
16-12-09, 22:18
http://www.youtube.com/watch?v=cpyV2xMjTLY

123hugolina
14-05-10, 21:33
ne znam da li je bilo, ali i ako jeste nikada dovoljno:)



Stariji za tamu jesen i tmase
i grublji za grubost ove zime prosle
ja vam ovog proljeca necu mahati laste
i necu vam reci toplo dobrodosle

Zato vrapcima ja moram njezno kao otac
reci nesto lijepo u dan ovaj plavi
vrapcima tom sitnom grumneju zivota
sto zimus cvrkutao na mecavi

Dok ste vi nedje iznad tudjeg neba
izvodili svoje igre vragolaste
oni su zebli ispod streha...

ako neko zna neka nastavi

PROLJEĆE

Tamniji za tamu ove jeseni tmaste
i grublji za zimu ove zime prošle
ja vam ovog proljeća neću mahati, laste
i neću vam opet reći: Dobrodošle!

Vrapcima ja moram, nežno, kao otac
reći nešto toplo u ovaj dan plavi
vrapcima - tom sitnom zrnevlju života
što je cvokotalo s nama na mećavi.

Dok ste vi negdje ispod tuđeg neba
izvodile svoje igre vragolaste
ne, vaš mi cvrkut sad zbilja ne treba
razmažene gospođice laste.

Oni su s nama zebli ispod streha
oni su voljeli i ovo golo granje,
zato, moj pozdrav, vesela grudvo smjeha
gospodo vrapci, moje duboko poštovanje!!!

Raquel
27-05-10, 19:15
Zima

Iz tame svu noć snijeg sipa
i vjetar zviždi - zima, zima...
Dobro je, mila, dobro ipak,
što negdje postojiš, što te ima.

Pjesnik
(Uspomeni Aleksandra Ivanovića)

Bude ponekad teško čovjeku
kad ga nekakva patnja skoli,
pa ode da traži riječ neku
ko travu od koje manje boli.

I ne vrati se nikad više
iz svoje duše ko iz gore,
ostane tamo, svijeta lišen,
tražeći trave čudotvorne.

Prebira smilje i kovilje
iako dobro zna taj patnik
da je nemoćno sve to bilje,
da ga je manje nego patnji.

A kada jednom ode s kišom,
kad svene kao avgust, ko ljeto,
osjetiš kako je s nijm otišlo
nešto lijepo i svijetlo.

Drumovanja

Pjevaju u meni drumovi snažni,
drumovi dobri, ko dlan očin.
Moram danas otić nekud da potražim
malo odmora za umorne oči.

Idem bez pozdrava, bez poruka,
ovako lijepo pomućenog uma,
da tražim okuka, okuka, okuka,
i iza svake samo parče druma.

Pustite me, pustite me da odem,
bez pitanja kako i zašto i dokle,
drumovi uvijek nekuda vode,
a ja sam nomadskom glađu proklet.

Zabilješka sa jednog raskršća

O, taj grozni strah na raskršćima
s kojim smo se mnogi u krčme vratili.
O, taj kukavičluk...
.........................Blažen ko ima
hrabrosti za jedno ili drugo ILI.
Blažen koga ne uspije užas raskrsnice
da baci pod noge i bijedno smrvi.
Blaženi, kažem,
samoubice
i dobrovoljni davaoci krvi.

Random
29-05-10, 09:57
Sto me nagoni na ovo mozda ti znas?
Jel jutarnja sjeta, ili samo kafa druga i deseta cigareta?
Oblacno jutro, kisni dan, ili strah pred skori odlazak?
Mozda ti znas, mozda si tu vec bila, mozda ces me cekati krajem ovog ljeta?
Sjetih se Vita i Klingsorovog poslednjeg ljeta, sjetih se tebe i nesto iznutra zapucketa...
Sjetih se jula, sjetih se zadnjeg komplimenta....
Sjetih se jedne male...sad je velika Milena,
Eto je tu na forum iznad mene seta.

... I ulicama ce traziti ludaka, ali ludaka vise biti nece
stoljecima za njim zalice ozaljeno nebo i drvece...

Zar sam ja nekad startova ovaj topic?

Vito
29-05-10, 16:18
Zar nije:

Drumovi ce pozheljet' ludaka,
a ludaka vise biti nece.
Vjekovima za njima ce plakat',
ojadjeno nebo i drvece

Na gradove udarice trava
i zavesti svoju strahovladu,
svi cvjetovi ostace bez glava
da bi bili sa travom u skladu.

Nece biti toga ko ce smjeti
da posumnja u sve ko do sada,
poput teshke omorine ljeti
svijetom ce vladati dosada.

I ljudi ce poci u povratak,
opchinjeni minulim stoljecem...
Drumovi ce pozheljet ludaka,
a ludaka vise biti nece.


Kakav gospodin...

Random
29-05-10, 17:55
Ona zna bolje brate, vjeruj mi...

Raquel
29-05-10, 18:33
Nije ti loše ovo, Vitomire. Hvala :)

Random
29-05-10, 19:08
Znas kako volim kad me hvalish...
Znas kako strijepim kad nas opet rastajesh...
Znas kako volim kad lazes. :)

...Zle me sile salomile,
pretvorile u gomile,
na njena koljena porusile
A dobro zna da vise nijesam kadar
da se zidam i survavam
kako njoj odgovara...

Raquel
29-05-10, 19:23
Odmetanje

Nije ovo ljubav, to se ja spasavam,
to ja bježim, ženo, tebi u hajduke,
Romanijo moja, puna dobrih trava
za krvave rane i žestoke muke.

To ja bježim, bježim, iako znam, ženo,
da već nigdje nema đula i zumbula,
da me ipak čeka prokleto Lijevno
đe u njemu bijeli se kula.

Dosta smo se s Vitom šalili.. :*

wulfy
29-05-10, 19:42
ne znam...kad vidim da Vitovoj poeziji neki ne daju vise znacaja od 'ok',pomislim..."pa,nisu Niksicani"...it`s O.K.
Tako drag,topao,dubok i mio.Tako prost i srcu blizak.Vito Nikolic.Sjecam se dana kad je u NKu odjeknula vijest o njegovom 'vjecnom odlasku'.U mojoj redakciji,svi smo mu,kao po dogovoru,odrzali 'minut cutanja'.Bili smo zateceni.Sokirani.To je bio osjecaj gubitka pravog autenticnog pjesnika,naseg Niksicanina,dakle,lika koji je i za zivota bio ikona naseg lirskog obiljezja.Njegova 'bolovanja i drumovanja',uvijek ce zivjeti u nama,koji smo ga 'citali'.

DRUMOVI

Pjevaju u meni drumovi snazni,
drumovi dobri ko dlan ocin,
Moram danas otic nekud,da potrzim
malo odmora za umorne oci.

Idem bez pozdrava,bez poruka,
ovako lijepo pomucenog uma,
da trazim okuka,okuka,
i iza svake-samo parce druma.

Pustite me,pustite da odem,
bez pitanja kako i zasto i dokle,
drumovi uvijek nekud vode,
a ja sam nomadskom gladju proklet.

(ipak,nikad necu razumjet,kako neko nakon njegovih stihova moze ostati ravnodusan...(?))

Drumovi, gadja pravo u srce :respect:

Vito
30-05-10, 17:34
Dan osvanu,a ja Skadar...

Random
31-05-10, 03:04
Dan svice, a ja Amerika.

4629
10-09-10, 22:18
ПЈЕСНИК

Буде понекад тешко човјеку
кад га некаква патња сколи,
па оде да тражи ријеч неку
ко траву од које мање боли.
И не врати се никад више
из своје душе ко из горе,
остане тамо, свијета лишен,
тражећи траве чудотворе.
Пребира смиље и ковиље
иако добро зна тај патник
да је немоћно све то биље,
да га је мање него патњи.
А када једном оде с кишом,
кад свене као август, ко љето,
осјетиш како је с њим отишло
нешто лијепо и свијетло.

El_NiNhO
11-09-10, 01:17
Noc sa Dubrovnikom

Svi smo u opsadi ovih crnih dana,
sve nas podjednako tuku,moj Gosparu,
i s kopna,i s mora i sa svih strana
samo grmi,barut,barut,barut.

Ne poznajem nikog sred dima i tmushe,
ali ipak cutim ovu mrzhnju staru
koju nikogovic sipa,obezdushen,
na sve shto smo bili,moj dichni Gosparu.

Njegovo je ovo vrijeme,i meci,
a nasha je patnja u suzi skrivenoj,
shto je svojoj mrtvoj dugujemo djeci
kad budemo,nekad,smjeli da plachemo.

Zashto li se sjetih tragichnog Solina,
onog velegrada krasnih sarkofaga
shto ga,nakon dvije hiljade godina,
zatrpashe zemljom pa ode bez traga.

Nije onda bilo ni rata,ni flote
ni PIJANE RULJE njihove i nashe,
mogao se Solin spasiti strahote,
mogao je,ali ipak nije spashen.

A shta tebe cheka,gospodine grade,
u ovoj noci bratske krvomutnje,
dok krvnici mirno svoj posao rade?
Ne daj Boze,da se steknu moje slutnje....

G O S P O D I N

sohodoll
30-04-11, 01:49
Oslušni, ponekad, tako krišom,
i čućeš kako kisnu naše kosti
pod tamo nekom tamnom kišom
u toj svijetloj budućnosti.

sohodoll
30-04-11, 01:56
Ne vjerujem ovoj noći,
izdaće me.
Ako samo sklopim oči,
ako trepnem,
prikrašće se,
zaklaće me,
ili ćeš me udaviti omčom mraka.

Ne vjerujem ovoj noći,
crnoj,
gluvoj,
bez koraka.

Ispichutura
10-06-11, 00:50
je l mi moze neko "izroniti" jednu Vitovu pjesmu dje opisuje ulicu "novaka ramova" prepunu lijepih zena... o tome je rijec. hvala.

Raquel
10-06-11, 20:44
Random ce, sad ce on :) U medjuvremenu...

Jos mogu poneki osmijeh da slazhem,
poneku srecu da odglumim,
jos mogu poneshto lijepo da kazhem
svakom osim sebi.

Raquel
10-06-11, 20:49
Inace...

Miladin Sobic.. Vito Nikolic.. i Tiho Vujovic.. 3 brata od razlicitih majki?
Kakva je to tajna veza Nk-Ct, i obrnuto?

getaway blues
10-06-11, 22:59
Mile i Tiho....? Hajde objasni mi tu povezavu, ja je ne vidim... please... :) Vito i Mile moze.

To je otprilike... veza gradova cije su gimnazije izbacivale sjajne klince, klince kojima je bilo stalo svog kamena, i koji su odlazili, uglavnom bili underachieveri, ali su stvarali... i koje je drmala zesca nostalgija. I tako generacijama.

Raquel
10-06-11, 23:14
Ni dodat, ni oduzet. Je li nam ovo prvi put, getaway? :)

Za ovu drugu dvojicu, te me zelis :D, cu sacekati Randoma... dozvoli :)

El_NiNhO
10-06-11, 23:33
Ulica Novaka Ramova, lipe, djevojke, jun,
Nikšić je svuda čaroban, ali je najljepši tu...

damien93
13-07-11, 12:44
Ko god je citao Nikolica ne moze prokomentarisati - Ok mi je. Uz Antica mozda i najtopliji pjesnik sa ovih prostora . Vito je zivio, a njegova smrt je obicna zemaljska prevara. Zivi Vito u svakom koji je makar malo 'ostetio' korice njegovih knjiga.
Pjesma meni posebno draga :

Drumovi će poželjet' ludaka,
a ludaka više biti neće,
vjekovima za njima će plakat'
ojađeno nebo i drveće.

Na gradove udariće trava
i zavesti svoju strahovladu,
svi cvjetovi ostaće bez glava
da bi bili sa travom u skladu.

Neće biti toga ko će smjeti
da posumnja u sve ko do sada,
poput teške omorine ljeti
svijetom će vladati dosada.

I ljudi će poći u povratak,
opčinjeni minulim stoljećem...
Drumovi će poželjet' ludaka,
a ludaka više biti neće

Sirenita
09-09-11, 02:13
Izmedju nas i plavog neba
uvijek nesto sto ne treba:
krov, kisobran, sesir, kacketa
uvijek nesto sto nam smeta
da gledamo taj prostor cisti
i postanemo takvi ISTI.

Johnatan
09-11-11, 01:48
Treba takodje reci da je Vito izuzetno cvrsto vjerovao u zivot poslije smrti i reinkarnaciju, o cemu je cesto raspravljao sa svojim prijateljima u kafani i dje god bi se otvorila prica o tome. Sa tim se nimalo nije slagao profesor Slobo Boskovic i znali su dugo da razglabaju i iznose svaki svoje dokaze. Vito je cesto i kroz svoje stihove provlacio tu temu i nagovjestavao svoja ubjedjenja, imamo npr:
"Možda tu ljepotu
kojom živim sada
u nekom životu
prosanjah nekada,
sad i ona mi stize
u mimogredu
u ovom zivotu
ko zna kom po redu", A evo i jos: " Polako ulazim zaboravu u trag,
prepoznajem taj kamen, to drvo, tu travu,
i sve mi se cini da sam davnog jutra
pronio ovuda Cengicevu glavu."
Naici cete jos mnogo puta i procitati izmedju redova da je Vito nekad nedje zivio neki prosli zivot... Bio je genije.

Ćipur
09-12-11, 06:12
hci9AqDIZig

mexiko
13-12-11, 00:58
Toliko jednostavnosti, da nema mjesta razmisljanju "sto je pjesnik htio da kaze", a toliko ostrine i tezine u njegovim stihovima da je to nevjerovatno....i sto god rekli o Vitu, malo ste rekli

the_sacrament
11-02-12, 18:28
Jednom
Kad bude veče
Kad budeš sama
I bude neka kiša lila,
Jednom
Kad oko tvojih usana
Nađeš tuđi osmijeh, mila,
Znam,
Biće ti teško, a mene neće biti
Da ti u tom času štogod kažem.
Biće jedno veče, jedna kiša i ti
Koju sam divno umio da lažem...

Random
24-02-12, 01:20
Jednom
Kad bude veče
Kad budeš sama
I bude neka kiša lila,
Jednom
Kad oko tvojih usana
Nađeš tuđi osmijeh, mila,
Znam,
Biće ti teško, a mene neće biti
Da ti u tom času štogod kažem.
Biće jedno veče, jedna kiša i ti
Koju sam divno umio da lažem...




Vito...

:thumbsup:

Jednom
kad sve ovo prodje...
Jednom
kad nas ne bude vise...
Ko ce ti tada ono reci?

Raquel
26-02-12, 17:57
Onaj ko ne mora da laze.

the_sacrament
26-02-12, 18:07
Još mogu poneki osmijeh da slažem,
poneku sreću da odglumim,
još mogu ponešto lijepo da kažem
svakom, osim sebi.

Ne daju mi bolnice: Brezovici,
Bežanijske kose, Kasidoli…
Uzalud se vraćam nekoj dragoj slici:
ptici, nebu, lišću…boli, boli, boli...

I krijem se tako krvav, unakažen
u zavjese svoje crne strašne kiše...
Još mogu poneki osmijeh da slažem,
ali sve tiše, tiše, tiše...

Random
27-02-12, 05:05
Još mogu poneki osmijeh da slažem,
poneku sreću da odglumim,
još mogu ponešto lijepo da kažem
svakom, osim sebi.


Ovu sam pjesmu zaboravio....ima li ime?

the_sacrament
19-04-12, 18:57
Pjesma se zove - Još mogu poneki osmijeh da slažem.


I opet jesen

I opet jesen
opet tutnje beskrajne kise po Niksicu,
i opet stare, crne slutnje,
i opet sam si, Nikolicu.
I opet neka pisma duga,
ocajna pisma bez adrese,
a nigdje drage, nigdje druga,
samo ta jesen, opet jesen.

A sta ako prosviram taj metak
kroz ovo celo neveselo,
pa onda pocne sve iz pocetka,
zivot, stradanja, pa opet celo,
a sta ako nema zaborava,
ako je to vjecna igra kruga,
a sta ako tamo ispod trava
boli ova ista ljudska tuga.

^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^
06-08-12, 15:48
Neka me ne bude kad budem prestao da volim,
jer tada od mene ne bi ostalo nista...
-mozda samo ugarak neki goli
od citavog ovog velikog ognjista


"Neka me ne bude"

^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^
06-08-12, 15:51
PRVI SNIJEG
Sonja, izađi da skitamo,
imam ludu želju večeras da lutam.
Sonja, izađi i iznesi samo
malo nježnosti ispod kaputa.
Malo nježnosti, malo samo,
zalogaj jedan za ogromnu glad.
Sonja , izađi da skitamo ,
noćas je nestvarno lijep grad.

^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^
06-08-12, 15:51
Draga gospođo učiteljice,
ne začudite se ovom pismu kasnom,
podsjetiše me na Vas dvije male ptice,
dvije obične ptice na žici telegrafskoj.
Sjetih se, znate, onih Vaših priča
punih ljubavi za ptice nevine i slabe
poslije kojih smo, zbog svake praćke
i kamička, klečali dugo iza table.
Ne zamjeram Vam – daleko bilo,
pa čak ni to što me vukoste za uši,
sve je to danas na svoj način milo
i prijatno je od toga u duši.
Ja se često sjetim tog vremena davnog
rata, zime, gladi, bodljivakve žice,
nije, bogme, tada bilo jednostavno
naučiti nekog da zavoli ptice.
Gospođo, to je, u najmanju ruku,
junaštvo dostojno poštovanja
učiti nekog ljubavi
uz huku jednog strašnog rata,
jednog propadanja.
Hvala Vam, gospođo učiteljice,
i ne začudite se ovom pismu kasnom,
podsjetiše me na Vas dvije male ptice,
dvije obične ptice na žici telegrafskoj.

^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^
06-08-12, 15:52
Jedan nesto ozbiljniji pogled na magarca
Da okupas zebru,
da joj speres sare,
sta bi bila zebra?
Obicno magare.
A da nesto stavis
magarcu na rebra
iste one sare
- bi li posto zebra?
Ja mislim da ne bi
(I sigurno ne bi!)
jer on ne da da se
tek tako pozebri,
ko sto neki lako
svoje ruho svlace
i oblace tudje
pa se – pomagarce.

^m00dO_oD_kOlJiBrIyA^
06-08-12, 15:54
INTIMA

Noćas tako želim da me neko voli,
Pregršt nečije nježnosti mi treba,
noćas ću sve da zaboravim i prebolim
i da se vratim u naručje neba.
Ja sam bio kafanski i više niči ,
i bio pust i prezren-neželjen ko grobar,
Noćas bih htio sebi-dječaku da ličim
i da mi opet kažu da sam dobar.

DusaCopora
28-05-13, 16:00
]A šta ako
Prosviram
Taj metak
Kroz ovo čelo
Neveselo,
A onda počne
Sve
Ispočetka:
Život,
Stradanja,
Pa opet
-čelo.

A šta ako
Nema zaborava,
Ako je to
Samo
Vječna igra kruga?
A šta ako
Tamo
Ispod trava,
boli ova
Ista ljudska tuga?

niksicani_delije
27-08-13, 13:37
PRVI SNIJEG
Sonja, izađi da skitamo,
imam ludu želju večeras da lutam.
Sonja, izađi i iznesi samo
malo nježnosti ispod kaputa.
Malo nježnosti, malo samo,
zalogaj jedan za ogromnu glad.
Sonja , izađi da skitamo ,
noćas je nestvarno lijep grad.

jedan je vitomir nikolic :02.47-tranquillity::02.47-tranquillity:

niksicani_delije
27-08-13, 13:47
Inace...

Miladin Sobic.. Vito Nikolic.. i Tiho Vujovic.. 3 brata od razlicitih majki?
Kakva je to tajna veza Nk-Ct, i obrnuto?

Sve mislim,ali ne bih Vujovica bas mogao povezati s njima :concern: .

mariopg
28-01-14, 22:37
".. malo njezhnosti, malo samo,
zalogaj jedan za ogromnu glad
Sonja, izadji da skitamo,
nocas je nestvarno lijep grad.." (Prvi snijeg)

mariopg
28-01-14, 22:38
Draga gospođo učiteljice,
ne začudite se ovom pismu kasnom,
podsjetiše me na Vas dvije male ptice,
dvije obične ptice na žici telegrafskoj.
Sjetih se, znate, onih Vaših priča
punih ljubavi za ptice nevine i slabe
poslije kojih smo, zbog svake praćke
i kamička, klečali dugo iza table.
Ne zamjeram Vam – daleko bilo,
pa čak ni to što me vukoste za uši,
sve je to danas na svoj način milo
i prijatno je od toga u duši.
Ja se često sjetim tog vremena davnog
rata, zime, gladi, bodljivakve žice,
nije, bogme, tada bilo jednostavno
naučiti nekog da zavoli ptice.
Gospođo, to je, u najmanju ruku,
junaštvo dostojno poštovanja
učiti nekog ljubavi
uz huku jednog strašnog rata,
jednog propadanja.
Hvala Vam, gospođo učiteljice,
i ne začudite se ovom pismu kasnom,
podsjetiše me na Vas dvije male ptice,
dvije obične ptice na žici telegrafskoj. :encouragement:

BlackOrchid
29-01-14, 01:41
Jedan nesto ozbiljniji pogled na magarca
Da okupas zebru,
da joj speres sare,
sta bi bila zebra?
Obicno magare.
A da nesto stavis
magarcu na rebra
iste one sare
- bi li posto zebra?
Ja mislim da ne bi
(I sigurno ne bi!)
jer on ne da da se
tek tako pozebri,
ko sto neki lako
svoje ruho svlace
i oblace tudje
pa se – pomagarce.

gospodin!

Chui
05-10-14, 22:16
9. septembar 1966.

U ''Kekecu'' objavljena pjesma ''Pismo mojoj uciteljici''. Lose! Poekavstena, skracena, prilagodjena socijalistickom tretmanu uciteljice.


MOJE UCITELJICE

''Otkad je pocela ova nasa tuga jugoslovenska, nekako mi je sve milija moja pjesma ''Pismo mojoj uciteljici'', jer vidim da smo mi imali stvarno ucitelje koji su umjeli da nas upute u zivotne vrijednosti i onda kada su te zivotne vrijednosti dovedene bile u pitanje.
Ja nijesam covjek od velike skole. Malo sam zavrsio od skole, ali kako mi je skolovanje pocelo, dosta sam i to zavrsio. Prvi razred sam, naime, poceo u Niksicu sa svojom generacijom 1941. godine. Medjtim, poginu mi brat, i otac, da ne bih i ja poginuo zadrzi me kuci, da bi me poslije upisao u skolu kad bude mirnije vrijeme.
Rat se oduzi, otac mi pogine 1943. godine i ja odem da zivim kod jedne tetke koja me (ponovo) upise u prvi razred. Ali bas kad smo zavrsavali taj razred, pocnu bombardovanja u kojima je srusena, najprije, ona skola gdje je danas posta u Niksicu, pa ona druga gdje je restoran Zeljezare; jedna po jedna skola nam je rusena i mi ne zavrsismo taj prvi razred.
Ova moja pjesma je jos jedan pokusaj da savladam taj uzas. SVih tih godina ja sam promijenio nekliko uciteljica i nepravedno bi bilo da sam je posvetio nekoj od njih. Ona pripada svim mojim uciteljicama.
Inace, nekoliko mojih pjesama je uslo u citanke, ali ova nije. Iako joj je bilo mjesto tamo. Da bi je uvrstili, predlagali su mi samo da promjeniom ono ''draga gospodjo uciteljice'' u ''drag drugarice uciteljice'', na sto ja, normalno, nijesam pristao.''

Atejista Vljernik
23-11-14, 13:48
JEDNOG DANA, KADA NAS NE BUDE

Jednog dana, kada nas ne bude
na ovome bijelom svijetu,
s ljudskom čežnjom pomenuće ljude
jedan vjetar drugom nekom vjetru.

Čitav svijet, bezljudan i nijem,
sjetiće se ljudi nekadašnjih,
i onako uzaludno lijep
zažaliće za očima našim.

Poželjeće ljudsku riječ glasnu,
parče srca grlom otrgnuto,
da razbije tišinu opasnu
i vrijeme sporo i besputno.

A odnekud, iz tišine trave,
ko bogovi molitvom dozvani,
ponovo će ljudi da se jave
i osmisle svijet uspavani.

I opet će ispod tih nebesa
naš bijeli drum da se izvije
i opet će neka divna pjesma
da nam dođe glave kao prije.

Pa će opet, kada nas ne bude
na ovome bijelom svijetu,
jednog dana pomenuti ljude
neki vjetar drugom nekom vjetru.